Add parallel Print Page Options

Nehemija pomaže potlačenima

Ljudi i njihove žene podigli su veliku viku na svoju židovsku braću. Jedni su govorili: »Nas i naših sinova i kćeri ima mnogo. Treba nam žita da bismo jeli i preživjeli.«

Drugi su govorili: »Zalažemo svoje njive, vinograde i kuće da dobijemo žita za vrijeme gladi.«

A neki su govorili: »Morali smo posuditi novac da kralju platimo porez na njive i vinograde. Od iste smo krvi i mesa kao naša braća, a naša djeca kao njihova djeca, ali mi prisiljavamo svoje sinove i kćeri na ropstvo. Neke od naših kćeri već su u ropstvu, a mi smo bespomoćni jer naše njive i vinogradi pripadaju drugima.«[a]

Kad sam čuo njihove vapaje i pritužbe, jako sam se naljutio. Zatim sam razmislio o tome. Okrivio sam vođe i službenike: »Vi uzimate kamatu od vlastitog naroda!« Potom sam sazvao velik skup protiv njih i rekao: »Koliko god je bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. A sad vi sami prodajete vlastitu braću, i to svom narodu!«

Oni su šutjeli jer nisu imali što reći.

»Nije dobro to što radite«, rekao sam dalje. »Zar ne trebate živjeti poštujući svoga Boga, da nas neprijateljski narodi više ne ismijavaju?

Read full chapter

Footnotes

  1. 5,5 Nisu imali sredstva da otplate dugove i spriječe odlazak svoje djece u ropstvo.