Add parallel Print Page Options

18 Sedmoga je dana dijete umrlo.

Davidovi su se sluge bojali reći kralju za smrt djeteta jer su mislili: »Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, ali nije slušao. Kako da mu sad kažemo da je dijete umrlo? Mogao bi sebi učiniti neko zlo.«

19 No David je primijetio da sluge šapuću među sobom i shvatio da je dijete umrlo.

»Je li dijete mrtvo?« upita on.

»Da«, odgovorili su oni, »umrlo je.«

20 Tada David ustane sa zemlje, opere se, presvuče i namaže uljem da bi mu se lice sjajilo.[a] Otišao je u Božji dom i iskazao štovanje BOGU. Potom je u palači zatražio da mu donesu hranu pa je jeo.

Read full chapter

Footnotes

  1. 12,20 Vidi Ps 104,15.