Marko 5-10

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Isus oslobađa opsjednutoga

(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)

5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. ² Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. ³ Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. ⁴ Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. ⁵ Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

⁶ Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. ⁷ Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« ⁸ Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

⁹ A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«

Odgovorio mu je: »Zovem se Legija^[a] jer nas ima mnogo.« ¹⁰ Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

¹¹ Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. ¹² Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« ¹³ I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

¹⁴ Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. ¹⁵ Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. ¹⁶ Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. ¹⁷ Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸ Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

¹⁹ No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

²⁰ Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)

²¹ Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. ²² Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. ²³ Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

²⁴ Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

²⁵ Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. ²⁶ Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. ²⁷ Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²⁸ Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« ²⁹ I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. ³⁰ Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹ Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³² No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. ³³ Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. ³⁴ Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

³⁵ Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

³⁶ No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

³⁷ I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. ³⁸ Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. ³⁹ Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« ⁴⁰ Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. ⁴¹ Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« ⁴² Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, ⁴³ a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.

Isus u Nazaretu

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. ² Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? ³ Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

⁴ Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« ⁵ I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. ⁶ Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

Isus šalje apostole

(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)

⁷ Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. ⁸ Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. ⁹ Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« ¹⁰ Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. ¹¹ Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

¹² Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. ¹³ Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

Herodova zbunjenost

(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9)

¹⁴ Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« ¹⁵ Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«

¹⁶ Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«

Ubojstvo Ivana Krstitelja

¹⁷ Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. ¹⁸ Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« ¹⁹ Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla ²⁰ jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.

²¹ Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. ²² Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« ²³ Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«

²⁴ Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?«

A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«

²⁵ Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«

²⁶ Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. ²⁷ Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. ²⁸ Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. ²⁹ Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

³⁰ Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. ³¹ Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.

³² Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. ³³ No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. ³⁴ Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.

³⁵ Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. ³⁶ Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«

³⁷ On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.

³⁸ Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!«

Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«

³⁹ Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. ⁴⁰ Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. ⁴¹ Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. ⁴² Svi su jeli i nasitili se. ⁴³ Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. ⁴⁴ A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)

⁴⁵ Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. ⁴⁶ Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.

⁴⁷ Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. ⁴⁸ Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. ⁴⁹ Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. ⁵⁰ On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« ⁵¹ Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. ⁵² Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.

Isus ozdravlja mnoge

(Mt 14,34-36)

⁵³ Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu. ⁵⁴ Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa. ⁵⁵ Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi. ⁵⁶ Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.

Božji zakon i ljudska pravila

(Mt 15,1-20)

7 Oko Isusa su se okupili farizeji i neki od učitelja Zakona koji su došli iz Jeruzalema. ² Vidjeli su neke njegove učenike kako jedu prljavih, odnosno neopranih ruku. ³ Farizeji i svi ostali Židovi ne jedu prije nego što operu ruke do lakata; tako slijede predaje svojih predaka. ⁴ Kada dođu s tržnice, ne jedu ono što su kupili prije negoli se operu. Ima još mnogo toga što zbog tradicije drže, kao što je pranje šalica, vrčeva i bakrenih lonaca. ⁵ Stoga, farizeji i učitelji Zakona pitali su Isusa: »Zašto tvoji učenici ne slijede predaju predaka, nego jedu kruh neopranih ruku?«

⁶ A Isus im je rekao: »Izaija je točno prorekao o vama licemjerima:

⁸ Božje ste zapovijedi stavili na stranu i držite se ljudskih predaja.«

⁹ Isus im je rekao i ovo: »Vrlo vješto zanemarujete Božje zapovijedi kako biste uspostavili svoje predaje. ¹⁰ Na primjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca i majku’^[c] i ‘Tko prokune svog oca ili majku, neka se kazni smrću.’^{[d] 11} No vi kažete da čovjek smije reći svom ocu ili majci: ‘Ne mogu vam dati ono što vam dugujem jer je to dar namijenjen Bogu.’ ¹² Na taj mu način govorite da ne mora ništa učiniti za svoga oca ili majku. ¹³ Tako učite da je važnije slijediti pravila koja vi donosite nego činiti ono što je rekao Bog. A činite još i štošta drugo.«

¹⁴ Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite! ¹⁵ Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega—to je ono što ga onečišćuje.« ^16 [e]

¹⁷ Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi. ¹⁸ Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana? ¹⁹ Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.«

²⁰ Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka—to je ono što ga onečišćuje. ²¹ Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo. ²² Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje. ²³ Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.«

Isus pomaže nežidovki

(Mt 15,21-28)

²⁴ Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen. ²⁵ Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge. ²⁶ Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri.

²⁷ Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.«

²⁸ No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.«

²⁹ Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.«

³⁰ Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje.

Isus ozdravlja gluhoga

³¹ Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. ³² Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega.

³³ Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. ³⁴ Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!«—što znači »Otvori se!« ³⁵ Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti.

³⁶ Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. ³⁷ Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«

Isus hrani mnoštvo

(Mt 15,32-39)

8 Jednom prilikom okupilo se mnogo ljudi pa, kako nisu imali što jesti, Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: ² »Žao mi je ovih ljudi. Sa mnom su već tri dana, a nemaju ništa za jelo. ³ Ako ih pošaljem kući gladne, onesvijestit će se na putu; neki od njih došli su izdaleka.«

⁴ Njegovi su učenici odgovorili: »Kako bi itko na ovom pustome mjestu mogao naći dovoljno kruha za sve ove ljude?«

⁵ Isus ih je upitao: »Koliko kruhova imate?«

»Sedam«, odgovorili su.

⁶ Isus je zatim zapovjedio ljudima da sjednu na zemlju. Uzeo je sedam kruhova, zahvalio Bogu, razlomio ih i dao učenicima da podijele ljudima. Oni su ga poslušali. ⁷ Imali su, također, i nekoliko ribica. Isus je zahvalio za njih i rekao učenicima da i njih podijele. ⁸ Ljudi su jeli i nasitili se. Učenici su zatim sakupili ostatke hrane i napunili njima sedam košara. ⁹ Bilo je ondje oko četiri tisuće muškaraca. Kada su se najeli, Isus im je rekao da odu. ¹⁰ Odmah zatim ušao je sa svojim učenicima u lađicu. Uputili su se u okolicu Dalmanute.

Opomena nevjernom naraštaju

(Mt 16,1-4; Lk 11,16.29)

¹¹ Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba. ¹² Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.« ¹³ Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera.

Učenici ne razumiju Isusa

(Mt 16,5-12)

¹⁴ Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha. ¹⁵ Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.«

¹⁶ A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.«

¹⁷ Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi? ¹⁸ Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate? ¹⁹ Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?«

»Dvanaest«, rekli su.

²⁰ »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?«

»Sedam«, rekli su.

²¹ Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?«

Isus ozdravlja slijepca iz Betsaide

²² Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne. ²³ Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?«

²⁴ Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.«

²⁵ Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. ²⁶ Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo.

Isus je Krist (Mesija)

(Mt 16,13-20; Lk 9,18-21)

²⁷ Isus je s učenicima otišao u sela oko Filipove Cezareje. Putem ih je upitao: »Što kažu ljudi, tko sam ja?«

²⁸ Oni su mu odgovorili: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a neki pak da si jedan od proroka.«

²⁹ Tada ih je upitao: »A vi, što kažete, tko sam ja?«

Petar mu je odgovorio: »Ti si Krist.«

³⁰ Tada ih je Isus upozorio da nikome ne pričaju o njemu.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 16,21-28; Lk 9,22-27)

³¹ I počeo ih je poučavati: »Sin Čovječji mora mnogo toga propatiti. Starješine, visoki svećenici i učitelji Zakona moraju ga odbaciti. Mora biti ubijen i za tri dana uskrsnuti.« ³² Isus im je to rekao vrlo otvoreno. Petar je na to poveo Isusa u stranu i počeo ga odvraćati. ³³ A Isus se okrenuo, pogledao svoje učenike i prekorio Petra: »Odlazi od mene, Sotono^[f]! Ti se brineš za ljudske stvari, a ne za Božje.«

³⁴ Tada je Isus pozvao narod i svoje učenike k sebi pa im rekao: »Ako me tko želi slijediti, onda se mora odreći samoga sebe, uzeti svoj križ^[g] i slijediti me. ³⁵ Onaj tko želi sačuvati svoj život—izgubit će ga. A tko izgubi svoj život radi mene i Radosne vijesti—sačuvat će ga. ³⁶ Kakve koristi ima onaj tko dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? ³⁷ Što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? ³⁸ Ako se tko posrami mene i moga učenja pred ovim nevjernim i grešnim naraštajem, ja ću se posramiti njega kad dođem u slavi svoga Oca i sa svetim anđelima.«

9 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)

² Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. ³ Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac^[h] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. ⁴ Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.

⁵ Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« ⁶ Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.

⁷ Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«

⁸ Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.

¹⁰ Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« ¹¹ Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«

¹² Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? ¹³ Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)

¹⁴ Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. ¹⁵ Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.

¹⁶ Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«

¹⁷ Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. ¹⁸ Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«

¹⁹ Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«

²⁰ Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.

²¹ Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«

Otac je rekao: »Od djetinjstva. ²² Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«

²³ Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«

²⁴ Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«

²⁵ Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«

²⁶ Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« ²⁷ A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. ²⁸ Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«

²⁹ A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom^[i].«

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)

³⁰ Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je ³¹ želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« ³² No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)

³³ Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« ³⁴ Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.

³⁵ Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«

³⁶ Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: ³⁷ »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«

Tko nije protiv nas, taj je za nas

(Lk 9,49-50)

³⁸ Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«

³⁹ Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. ⁴⁰ Tko nije protiv nas, taj je za nas. ⁴¹ Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«

Navođenje na grijeh

(Mt 18,6-9; Lk 17,1-2)

⁴² »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen^[j] oko vrata i bace ga u more. ⁴³ Ako vas ruka navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. ^{44 [k] 45} Ako vas noga navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. ^{46 [l] 47} Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. ⁴⁸ Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’^{[m] 49} Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.

⁵⁰ Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli^[n] i živite u miru jedni s drugima.«

Isus poučava o razvodu

(Mt 19,1-12)

10 Isus je napustio to mjesto i otišao u Judeju, preko rijeke Jordan. I opet se oko njega okupilo mnoštvo. Kao i uvijek, Isus ih je poučavao.

² Došli su mu neki farizeji i upitali ga: »Je li zakonito da se muž razvede od svoje žene?« Pitali su ga to da ga iskušaju.

³ Isus im je odgovorio: »Što vam je naredio Mojsije?«

⁴ Odgovorili su: »Mojsije je dopustio da muž napiše ženi potvrdu o razvodu i da se tako razvede od nje.«^[o]

⁵ Isus im je rekao: »Mojsije vam je napisao tu zapovijed zbog vašega tvrdog srca. ⁶ No na početku, pri stvaranju, ‘Bog je stvorio muško i žensko.’^{[p] 7} ‘Zato će muškarac napustiti svoga oca i majku i sjediniti se sa svojom ženom. ⁸ I njih će dvoje biti jedno.’^[q] Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. ⁹ Stoga, čovjek neka ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«

¹⁰ Kad su se vratili u kuću, učenici su ga ponovo upitali o tome.

¹¹ I Isus im je rekao: »Tko god se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub prema prvoj. ¹² I ako se žena razvede od svoga muža i uda za drugoga, također čini preljub.«

Isus prima djecu k sebi

(Mt 19,13-15; Lk 18,15-17)

¹³ Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali. ¹⁴ Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih. ¹⁵ Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.« ¹⁶ Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih.

Isus i bogataš

(Mt 19,16-30; Lk 18,18-30)

¹⁷ Kad je Isus krenuo na put, dotrčao je neki čovjek, kleknuo pred njega i upitao ga: »Dobri učitelju, što trebam učiniti da bih dobio vječni život?«

¹⁸ Isus mu je rekao: »Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim Boga. ¹⁹ Znaš zapovijedi: ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ne varaj, poštuj svoga oca i majku!«^[r]

²⁰ Čovjek mu je odgovorio: »Učitelju, poštujem sve to još od svoje mladosti.«

²¹ Isus ga je pogledao, zavolio ga i rekao mu: »Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i imat ćeš blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me.«

²² Čim mu je Isus to rekao, čovjekovo se lice smrknulo. Rastužio se i otišao. Bio je, naime, vrlo bogat.

²³ Isus je prešao pogledom po svojim učenicima i rekao: »Teško je bogatima ući u Božje kraljevstvo.«

²⁴ Učenike su začudile njegove riječi, a Isus im je još jednom rekao: »Djeco moja, kako li je teško bogatašu ući u Božje kraljevstvo! ²⁵ Lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.«

²⁶ Učenici su se još više začudili i govorili jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?«

²⁷ Isus ih je pogledao i rekao: »To je ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.«

²⁸ Na to je Petar rekao Isusu: »Pogledaj! Mi smo ostavili sve i krenuli za tobom.«

²⁹ »Govorim vam istinu—odgovorio je Isus—svatko tko je radi mene i radi Radosne vijesti napustio svoju kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja, ³⁰ dobit će još na ovome svijetu stotinu puta više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i polja. Uz to sve, doći će i progoni, ali u svijetu koji dolazi dobit će nagradu—vječni život. ³¹ Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni posljednji, bit će prvi.«

Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 20,17-19; Lk 18,31-34)

³² Bili su na putu u Jeruzalem, a Isus je hodao ispred njih. Njegovi su učenici bili zapanjeni, dok su ljudi što su ih slijedili bili prestrašeni. Isus je ponovo poveo Dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti što će mu se dogoditi. ³³ »Slušajte, sada idemo u Jeruzalem. Sin će Čovječji biti predan vodećim svećenicima i učiteljima Zakona. Ovi će ga osuditi na smrt i predati nežidovima. Oni će ga ismijavati, ³⁴ pljuvati, bičevati i ubiti. A tri dana nakon toga on će uskrsnuti.«

Jakovljeva i Ivanova molba

(Mt 20,20-28)

³⁵ Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.«

³⁶ Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?«

³⁷ Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.«

³⁸ Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu^[s] koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?«

³⁹ Oni su odgovorili: »Možemo.«

Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam. ⁴⁰ No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.«

⁴¹ Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana. ⁴² Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima. ⁴³ Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga. ⁴⁴ I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob. ⁴⁵ Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.«

Isus iscjeljuje slijepca

(Mt 20,29-34; Lk 18,35-43)

⁴⁶ Zatim su stigli u Jerihon. Kad su Isus, njegovi učenici i mnoštvo naroda odlazili iz Jerihona, pokraj ceste je sjedio slijepi prosjak. Zvao se Bartimej, što znači »Timejev sin«. ⁴⁷ Kad je čuo da je to Isus iz Nazareta, počeo je glasno vikati: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!«

⁴⁸ Mnoštvo ga je korilo i ušutkivalo. No on je vikao još glasnije: »Davidov Sine, smiluj mi se!«

⁴⁹ Isus je zastao i rekao: »Pozovite ga!«

Pozvali su slijepca i rekli mu: »Ne gubi nadu, ustani! Isus te zove.« ⁵⁰ Slijepac je odbacio svoj kaput, poskočio i prišao Isusu.

⁵¹ Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?«

Slijepac mu je odgovorio: »Učitelju, učini da progledam.«

⁵² Isus mu je rekao: »Idi! Tvoja te vjera ozdravila.« I slijepac je odmah progledao te pošao za Isusom.