Evanđelje po Marku 5:1-10:29

Knijga O Kristu

Isus iscjeljuje opsjednutog čovjeka

5 Doploviše na drugu obalu jezera, u geraski kraj.

² Tek što je Isus izišao lađice, iziđe pred njega s groblja neki čovjek opsjednut nečistim duhom.

³ Stanovao je u grobnicama, a nitko ga više nije mogao svezati, čak ni lancem.

⁴ Često su ga okivali u lance, ali on bi uvijek rastrgao lance i smrskao okove u komadiće. Nitko ga nije mogao ukrotiti.

⁵ Danju i noću bez prestanka je lutao grobljima i gorom vrišteći i udarajući sebe kamenjem.

⁶ Ugledavši Isusa izdaleka, pritrči mu i padne ničice pred njim.

⁷ Zavrišti i prodorno vikne: 'Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijeg Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!'

⁸ Isus mu, naime, bijaše zapovjedio: 'Izlazi iz toga čovjeka, nečisti duše!'

⁹ Zatim ga upita: 'Kako se zoveš?''Zovem se Legija

¹⁰ Preklinjao ga je da ih ne potjera iz onoga kraja.

¹¹ A ondje je na obronku paslo veliko krdo svinja.

¹² 'Pošalji nas onim svinjama da uđemo u njih

¹³ On im to dopusti. Nečisti duhovi iziđu i uđu u svinje, na što cijelo krdo od kojih dvije tisuće svinja jurne niz strmi obronak i utopi se u jezeru.

¹⁴ Svinjari pobjegnu u obližnje gradove i sela i razglase putem novost, pa ljudi pođu vidjeti što se dogodilo.

¹⁵ Dođu Isusu i ugledaju čovjeka koji bijaše opsjednut cijelom legijom kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti te se uplaše.

¹⁶ A kad su očevici ispričali što se dogodilo s opsjednutim i sa svinjama,

¹⁷ ljudi počnu zaklinjati Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸ On se vrati u lađu, a čovjek koji je bio opsjednut zamoli ga da mu dopusti poći s njime.

¹⁹ Ali mu Isus to nije dopustio. 'Idi kući svojima

²⁰ Čovjek se zaputi u Deset gradova^[a] toga kraja govoreći ljudima o svemu što mu je Isus učinio. I svi su se divili.

Isus iscjeljuje zbog velike vjere ljudi

²¹ Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali silno mnoštvo. On je stajao uz more.

²² Pristupi mu jedan od nadstojnika mjesne sinagoge, imenom Jair, te padne pred njim ničice

²³ preklinjući ga da mu iscijeli kćerkicu. 'Na samrti je

²⁴ Isus pođe s njim, ali se oko njega natisnulo mnoštvo.

²⁵ Među ljudima bila je žena koja je bolovala od krvarenja već dvanaest godina.

²⁶ Mnogo je pretrpjela od brojnih liječnika i potrošila je na njih sve što je imala, ali nije ozdravila. Stanje joj se, naprotiv, pogoršalo.

²⁷ Slušala je o Isusu pa mu se približi straga kroz mnoštvo i dotakne njegov ogrtač.

²⁸ Mislila je: 'Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću.'

²⁹ I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona na svojemu tijelu osjeti da je ozdravila.

³⁰ Isus je odmah osjetio da je iz njega izišla iscjeljujuća sila pa se okrenu prema mnoštvu i upita: 'Tko mi je dotaknuo odjeću?'

³¹ Učenici mu rekoše: 'Toliko se mnoštvo tiska oko tebe, a ti pitaš tko te je dotaknuo!'

³² Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila.

³³ A žena, uplašena i dršćući jer je znala što joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu sve po istini ispriča.

³⁴ On joj kaza: 'Kćeri, tvoja te je vjera ozdravila. Pođi u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti.'

³⁵ Dok je Isus još to govorio, stigli su iz Jairova doma s viješću. 'Kći ti je umrla

³⁶ Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: 'Ne boj se! Samo vjeruj!'

³⁷ Isus ne dopusti nikome da ga prati osim Petru, Jakovu i Ivanu.

³⁸ Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas.

³⁹ On uđe i reče im: 'Što toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava!'

⁴⁰ Mnoštvo ga počne ismijavati, ali on ih sve potjera van. Povede samo djetetova oca i majku te trojicu svojih učenika, pa uđe u prostoriju u kojoj je ležala djevojčica.

⁴¹ Uhvati ju za ruku i reče joj: 'Talita kum!' (što znači: 'Ustani, djevojčice!').

⁴² Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona smjesta ustane i počne hodati. Roditelji ostanu zapanjeni.

⁴³ Isus im zapovjedi da nikome ne govore što se dogodilo i reče im da joj daju jesti.

Isusa ne prihvaćaju u Nazaretu

6 Isus ode odande i vrati se s učenicima u svoj zavičaj, u Nazaret.

² Sljedeće subote ode u sinagogu i počne poučavati. Mnogi ljudi su se divili i govorili: 'Odakle mu ta mudrost i sila kojom čini takva čudesa?

³ Nije li on tesar, Marijin sin, Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Nisu li mu sestre tu među nama?' Tako on za njih postane kamenom spoticanja.

⁴ Isus im reče: 'Ljudi ne iskazuju časti proroku jedino u njegovu zavičaju, među rodbinom i u vlastitoj obitelji.'

⁵ Zbog njihove nevjere nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, samo je iscijelio nekoliko bolesnika položivši na njih ruke.

⁶ Čudio se njihovoj nevjeri.

Isus šalje dvanaestoricu apostola

Išao je po selima i poučavao.

⁷ Pozvao je sebi dvanaestoricu učenika te ih počeo slati po dvojicu dajući im vlast da izgone nečiste duhove.

⁸ Zapovjedio im je da na put ne ponesu ništa osim štapa - ni kruha, ni torbu, ni bakrena novca koji se običavao nositi u pojasu.

⁹ Reče im da obuju sandale, ali da ne ponesu ni ogrtača.

¹⁰ Kazao je: 'Kad boravite u nekomu mjestu, stanujte u jednoj kući i ne mijenjajte smještaj.

¹¹ Ako vas u nekomu mjestu ne prihvate ili ne poslušaju, stresite i prašinu s nogu kad odlazite. To će biti znak da ste ga prepustili njegovoj sudbini.'

¹² Tako su učenici otišli i propovijedali o pokajanju.

¹³ Mnoge su zloduhe istjerali i mnogo bolesnika pomazali uljem i iscijelili.

Smrt Ivana Krstitelja

¹⁴ Ubrzo je i kralj Herod Antipa čuo za Isusa jer se o njemu posvuda govorilo. Neki su govorili: 'To je od mrtvih uskrsnuo Ivan Krstitelj pa sad u njemu djeluju čudesne sile.'

¹⁵ Drugi su pak govorili da je Isus starodrevni prorok Ilija. Treći su tvrdili da je on novi prorok poput onih iz prošlosti.

¹⁶ Herod na to reče: 'To je Ivan komu sam dao odrubiti glavu. Uskrsnuo je!'

¹⁷ Herod je, naime, zapovjedio da Ivana okuju u lance i bace u tamnicu zbog Herodijade, žene Herodova brata Filipa.

¹⁸ Herod ju je uzeo za ženu, a Ivan ga je opominjao: 'Nije se dopušteno ženiti ženom vlastitog brata.'

¹⁹ Herodijada je zato zamrzila Ivana i htjela ga je ubiti, ali to nije mogla učiniti

²⁰ jer je Herod poštivao Ivana. Znao je da je svet i dobar čovjek i zato ga je štitio. Iako bi se uvijek uznemirio kad bi razgovarao s Ivanom, Herod ga je rado slušao.

²¹ Na posljetku se Herodijadi pružila prigoda. Herodu je bio rođendan te je priredio gozbu za svoje dvorane, visoke časnike i najuglednije građane Galileje.

²² Herodijadina kći plesala za Heroda i njegove uzvanike i svima se svidjela.

²³ 'Traži od mene što ti drago,' reče kralj djevojci, 'pa bila to i polovica mojega kraljevstva, i dat ću ti što zatražiš!'

²⁴ Djevojka iziđe i upita majku: 'Što da tražim?'a ona odgovori: 'Traži glavu Ivana Krstitelja!'

²⁵ Djevojka požuri natrag kralju te mu reče: 'Hoću da mi daš glavu Ivana Krstitelja na pladnju, i to odmah!'

²⁶ Kralj se ražalostio, ali ne htjede ju odbiti zbog zakletve izrečene pred uzvanicima.

²⁷ Odmah naredi krvniku da donese Ivanovu glavu. Krvnik ode u tamnicu, odrubi Ivanu glavu

²⁸ te je na pladnju dade djevojci, a ona ju odnese majci.

²⁹ Kad za to doznaše Ivanovi učenici, dođu uzeti njegovo tijelo da ga polože u grob.

Isus hrani pet tisuća ljudi

³⁰ Apostoli se s putovanja vrate Isusu te ga izvijeste o svemu što su činili i što su poučavali.

³¹ Isus im predloži: 'Sklonimo se malo u osamu da se odmorimo.' Jer je dolazilo i odlazilo toliko ljudi da nisu imali vremena ni jesti.

³² Otisnu se tako lađom prema mirnijemu mjestu.

³³ No mnogi su ih opazili kako odlaze pa su ljudi iz mnogih mjesta potrčali onamo obalom i stigli prije njih.

³⁴ Kad je Isus izišao iz lađe, ondje već se okupilo golemo mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira pa ih je dugo poučavao.

³⁵ Kad je dan poodmaknuo, pristupe mu njegovi učenici i kazaše: 'Ovdje nema ničega, a već je kasno.

³⁶ Otpusti ljude da mogu otići na okolna imanja i sela te si kupiti što za jelo.'

³⁷ 'Vi ih nahranite!' odgovori im Isus.'Čime?' upitaju. 'Trebalo bi cijelo bogatstvo^[b] da se kupi hrana za toliko mnoštvo!'

³⁸ 'Pogledajte koliko hrane imate

³⁹ Isus im zapovjedi da posjedaju u skupine po zelenoj travi.

⁴⁰ Posjedali su u skupine od stotinu i od pedeset ljudi.

⁴¹ Isus uzme pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo i blagoslovi hranu te razlomi kruhove. Dade ih zatim učenicima da podijele ljudima. Također svima podijeli i one dvije ribe.

⁴² Svi su jeli dok se nisu nasitili

⁴³ i još poslije pokupe punih dvanaest košara preostalih ulomaka te ostatak riba.

⁴⁴ A nahranilo se pet tisuća ljudi.

Isus hoda po vodi

⁴⁵ Odmah nakon toga Isus natjera učenike da se vrate u lađicu i da se otisnu prema drugoj obali, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

⁴⁶ Pošto se rastao s ljudima, otišao je u goru da se moli.

⁴⁷ Bila je noć, učenici su bili u lađi nasred jezera, a on sam na kopnu.

⁴⁸ Opazi da jedva veslaju boreći se s nasuprotnim vjetrom te oko tri ure ujutro^[c] krene prema njima hodajući po vodi. Htio im je prići,

⁴⁹ ali kad ga ugledaju kako hoda po vodi prema njima, vrisnu od straha misleći da je sablast.

⁵⁰ Svi su ga vidjeli i prestrašili se. Ali on im odmah reče: 'Samo hrabro! Ja sam! Ne bojte se!'

⁵¹ Tada se popne u lađu i vjetar prestane. Učenike je zaprepastilo to što su vidjeli.

⁵² Još nisu shvaćali značenje čuda s umnoženim kruhom jer su im srca bila tvrda i nisu vjerovali.

⁵³ Preplove jezero i stignu u Genezaret te privežu lađu

⁵⁴ i iziđu. Ljudi ga odmah prepoznaju

⁵⁵ i rastrče se po cijelomu kraju da razglase vijest o njegovu dolasku te mu počnu donositi bolesnike na nosilima.

⁵⁶ I u koji god bi grad, selo ili zaselak ušao, polijegali bi bolesnike na trgove i ulice te ga molili da im dopusti dotaknuti barem i njegov skut - i svi koji bi ga dotaknuli ozdravljali su.

Isus poučava o unutrašnjoj čistoći

7 Jednom se okupe oko Isusa neki farizeji i pismoznanci koji su došli iz Jeruzalema

² te opaze da neki od njegovih učenika jedu 'nečistim

³ židovi, a osobito farizeji, nikada ne jedu a da obredno ne operu ruke jer to zahtijeva njihova starodrevna predaja.

⁴ Kad dođu doma s tržnice, uvijek se operu prije nego što dotaknu hranu. To je tek jedna od brojnih odredba kojih se drže, kao što je i obred pranja čaša, vrčeva i bakrenog posuđa.

⁵ Zato ga vjerski vođe upitaju: 'Zašto tvoji učenici ne slijede naše starodrevne običaje? Jedu nečistim rukama.'

⁸ Vi zanemarujete Božje zapovijedi i zamjenjujete ih ljudskim predajama.

⁹ Lijepo! Odbacujete Božje zakone zbog ljudske tradicije!

¹⁰ Mojsije vam je, primjerice, dao Božju zapovijed "Poštuj oca i majku' i rekao da se svaki onaj tko prokune svojeg oca ili svoju majku mora kazniti smrću.

¹¹ Ali vi kažete da je roditeljima opravdano reći: "žao mi je, ne mogu vam pomoći jer sam se Bogu zakleo dati ono što sam mogao dati vama.'

¹² Tako ljudima dopuštate da zanemare roditelje koji su u potrebi

¹³ i kršite Božji zakon da zaštitite vlastitu predaju. To je tek jedan od brojnih primjera.'

¹⁴ Tada Isus pozove mnoštvo i reče im: 'Slušajte me svi i nastojte shvatiti!

¹⁵ Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, ali onečišćuje ga ono što iz njega izlazi.'

¹⁷ Zatim ode od mnoštva u kuću, a učenici ga zamole da im objasni prispodobu.

¹⁸ 'Zar ni vi ne razumijete?' upita ih on. 'Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti ono što u njega uđe izvana

¹⁹ jer ne ide u srce, već odlazi u trbuh, a zatim se izbacuje u zahod!' Tim je riječima sve vrste hrane proglasio čistima.

²⁰ Zatim još reče: 'Čovjeka onečišćuje ono što izlazi iz njegove nutrine.

²¹ Jer iz nutrine, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, bludnost, krađa, ubojstvo, preljub,

²² pohlepa, zloća, prijevara, razvrat, zavist, kleveta, oholost i glupost.

²³ Sva ta zla izlaze iznutra, ona čovjeka prljaju i čine ga nečistim pred Bogom.'

Vjera poganke

²⁴ Nakon toga Isus iz Galileje ode u tirski kraj te uđe u neku kuću ne želeći da itko sazna da je ondje. Ali nije se mogao skriti.

²⁵ Odmah mu dođe neka žena koje je djevojčicu opsjeo nečist duh i padne ničice pred njim.

²⁶ Bila je ona poganka, rodom Sirofeničanka. Preklinjala ga je da istjera nečistog duha iz njezine kćeri.

²⁷ Isus joj reče: 'Prije bih trebao pomoći vlastitom rodu - židovima.^[e] Nepravedno je uzeti kruh djeci i baciti ga psima.'

²⁸ Ona odgovori: 'Istina je, Gospodine, ali čak i psi ispod stola jedu mrvice koje padnu djeci.'

²⁹ 'Zbog toga što si rekla,' reče joj Isus, 'možeš ići. Zli je duh izišao iz tvoje kćeri.'

³⁰ Kad je žena stigla doma, našla je djevojčicu kako leži u postelji. Zli duh bijaše izišao.

Isus iscjeljuje gluhonijema čovjeka

³¹ Iz Tira Isus ode u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa.^[f]

³² Donesu mu gluhonijemog čovjeka i preklinjahu ga da na njega položi ruke i iscijeli ga.

³³ On ga izvede iz mnoštva na mjesto gdje su mogli biti nasamo, stavi prste u njegove uši, a zatim pljune i svojom mu slinom dotakne jezik.

³⁴ Pogleda u nebo, uzdahne i zapovjedi: 'Otvori se!'

³⁵ Sluh mu se odmah vrati, a jezik razriješi tako da je mogao razgovijetno govoriti.

³⁶ Isus zabrani ljudima o tome govoriti, ali što im je on više branio, to su više pripovijedali.

³⁷ Silno su se divili. Neprekidno su ponavljali: 'On čini divne stvari - čak vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!'

Isus hrani četiri tisuće ljudi

8 U to se vrijeme opet okupi veliko mnoštvo, a ljudi nisu imali što jesti. Isus pozove učenike te im reče:

² 'žao mi je tih ljudi. Već su tri dana ovdje sa mnom i više nemaju što jesti.

³ Ako ih pošaljem gladne kućama, klonut će na putu. Neki su došli izdaleka.'

⁴ 'Pa kako da im u ovoj pustoši nabavimo dovoljno hrane?' upitaju učenici.

⁵ 'Koliko kruhova imate?' upita ih.'Sedam

⁶ Nato on reče mnoštvu da posjeda po zemlji. Zatim uzme sedam kruhova, zahvali za njih Bogu, razlomi ih na komade i dade svojim učenicima. A učenici ih podijele mnoštvu.

⁷ Nađe se i nekoliko ribica. Isus ih blagoslovi pa reče učenicima da i njih podijele.

⁸ Svi se nasitiše, a zatim pokupe sedam košara preostale hrane.

⁹ Ondje je bilo oko četiri tisuće ljudi. Pošto su jeli, on ih otpusti kućama.

¹⁰ Odmah zatim uđe s učenicima u lađu i doplovi u okolicu Dalmanute.

Farizeji traže znak

¹¹ Kad farizeji doznaju da je stigao, dođu s njime raspravljati. Tražili su od njega da im pokaže znak s neba kao potvrdu.

¹² Kad je to čuo, on uzdahne i reče: 'Zašto ovaj naraštaj neprestano traži znakove? Zaista vam kažem, ovaj ih naraštaj neće dobiti.'

¹³ Zatim se vrati u lađicu, ostavi ih i preplovi na drugu stranu jezera.

Herodov i farizejski kvasac

¹⁴ No učenici su zaboravili ponijeti hrane prije polaska te su sa sobom u lađi imali samo jedan kruh.

¹⁵ Isus ih strogo opomene: 'Čuvajte se farizejskoga kvasca i kvasca kralja Heroda.'

¹⁶ 'Nemamo kruha

¹⁷ Isus je čuo o čemu govore pa reče: 'Zašto govorite o tomu da nemate kruha? Zar još niste razumjeli, zar ne shvaćate? Zar su vam srca tako otvrdnula?

¹⁸ Imate oči, a ne vidite! Imate uši, a ne čujete!^[g] Zar ništa ne možete upamtiti?

¹⁹ A onih pet tisuća ljudi koje sam nahranio razlomivši pet kruhova? Koliko ste punih košara ostataka skupili nakon toga?''Dvanaest

²⁰ 'A koliko je košara hrane preostalo kad sam razlomio sedam kruhova i njima nahranio četiri tisuće ljudi?''Sedam punih košara

²¹ 'Pa zar još ne razumijete?' upita ih.

Isus iscjeljuje slijepca

²² Kad stignu u Betsaidu, dovedu mu slijepca i zamole ga da ga dotakne i iscijeli.

²³ Isus uzme slijepca za ruku i povede ga izvan sela, pljune mu u oči te na njih položi ruke. 'Vidiš li što?' upita ga.

²⁴ Čovjek podiže pogled. 'Vidim ljude,' reče, 'ali nejasno, poput stabala koja hodaju!'

²⁵ Tada mu Isus ponovno stavi ruke na oči i čovjeku se taj put posve vrati vid, tako da je vidio sasvim jasno.

²⁶ Isus ga pošalje kući. 'Ne svraćaj putem u selo

Petar priznaje Isusa za Mesiju

²⁷ Isus i njegovi učenici odu iz Galileje u sela Filipove Cezareje. On ih putem upita: 'Što ljudi misle, tko sam ja? Što o meni govore?'

²⁸ 'Neki misle da si Ivan Krstitelj,' odgovore učenici, 'drugi kažu da si Ilija, a treći da si prorok.'

²⁹ On ih upita: 'A za koga me vi držite?' Petar odgovori: 'Ti si Krist!'

³⁰ Isus im zabrani da ikomu o njemu govore.

Isus pretkazuje svoju smrt i uskrsnuće

³¹ Zatim im počne objašnjavati kako će on, Sin Čovječji, morati mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i pismoznanaca, koji će ga odbaciti, te da će biti ubijen i nakon tri dana uskrsnuti.

³² Govorio im je o tome posve otvoreno. Petar ga nato povede na stranu i stane od toga odgovarati.

³³ Isus se okrene, pogleda učenike te strogo ukori Petra: 'Odstupi od mene, Sotono! Tvoje misli nisu Božje, nego razmišljaš kao čovjek!'

³⁴ Tada pozove učenike i mnoštvo da priđu i slušaju. 'Ako tko od vas želi biti mojim sljedbenikom,' reče im, 'mora se odreći s

³⁵ Nastojite li zadržati svoj život za sebe, izgubit ćete ga. A tko položi svoj život za mene i za Radosnu vijest, imat će istinski život.

³⁶ Kakva korist od toga da stekneš i sav svijet ako pritom izgubiš vječni život!

³⁷ Što se može mjeriti s vrijednošću života?^[h]

³⁸ Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim preljubničkim i grešnim naraštajem, njega ću se i ja, Sin Čovječji, postidjeti kada dođem u slavi svojega Oca, sa svetim anđelima.'

9 Nadalje reče: 'Neki od vas ovdje nazočnih neće umrijeti dok ne vide Božje kraljevstvo kako dolazi sa silom!'

Preobrazba

² Nakon šest dana Isus uzme Petra, Jakova i Ivana te samo njih trojicu povede na vrh planine. Tu se pred njima preobrazi.

³ Haljine mu postanu tako blještavo bijele kako ih ne bi mogao izbijeliti nijedan bjelilac na zemlji.

⁴ Tada se ukažu Ilija i Mojsije te stanu razgovarati s Isusom.

⁵ 'Učitelju, tako je dobro ovdje!' reče mu Petar. 'Napravit ćemo tu tri sjenice, za tebe, Mojsija i Iliju.'

⁶ Nije, naime, znao što da kaže jer su se silno prestrašili.

⁷ Dok je to još govorio, zasjeni ih oblak, a iz oblaka progovori glas: 'Ovo je moj ljubljeni Sin! Njega slušajte!'

⁸ Oni smjesta pogledaju uokolo. Mojsije i Ilija bijahu nestali i samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su silazili s planine, zabranio im je da ikomu spominju što su vidjeli sve dok on, Sin Čovječji, ne ustane od mrtvih.

¹⁰ Zadržali su to za sebe, ali su često o tome razgovarali i pitali se na što je mislio kad je rekao da će 'ustati od mrtvih'.

¹¹ Upitaju ga: 'Zašto pismoznanci tvrde da prije Mesije mora doći Ilija?'

¹² 'Nesumnjivo najprije ima doći Ilija

¹³ Ilija je već došao i bio je strašno zlostavljan, baš kao je u Pismu i pretkazano.'

Isus iscjeljuje opsjednutog dječaka

¹⁴ Kad su se vratili ostalim učenicima, opaze da se ondje okupilo mnoštvo ljudi i pismoznanci te da se prepiru.

¹⁵ Mnoštvo je sa strahopoštovanjem promatralo Isusa dok im je prilazio, a onda mu potrčalo u susret da ga pozdravi.

¹⁶ 'Oko čega se prepirete?' upita ih.

¹⁷ Neki čovjek iz mnoštva mu reče: 'Učitelju, doveo sam svojeg sina da ga iscijeliš - ne može govoriti jer je opsjednut nečistim duhom.

¹⁸ Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, na usta mu ide pjena, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da istjeraju nečistog duha, ali nisu mogli.'

¹⁹ 'O nevjerni rode!' reče Isus učenicima. 'Dokle ću još morati biti s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite mi dječaka!'

²⁰ Dovedu ga. Kad je ugledao Isusa, duh silno zgrči dječaka. On padne na tlo previjajući se, a na usta mu udari pjena.

²¹ 'Otkad mu je tako?' upita Isus oca.'Još odmalena

²² 'Nečisti ga duh često baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!'

²³ 'Ako mogu?' zapita ga Isus. 'Sve je moguće onomu koji vjeruje!'

²⁴ Dječakov otac smjesta poviče: 'Vjerujem! Pomozi mi da ne sumnjam!'

²⁵ Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: 'Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da iziđeš iz njega i da se više ne vraćaš!'

²⁶ Zli duh vrisne, silno zgrči dječaka, pa iziđe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati, pa mnogi rekoše: 'Mrtav je!'

²⁷ Ali Isus ga uzme za ruku i pomogne mu ustati te se on osovi na noge.

²⁸ Kad uđe u kuću i ostane nasamo s učenicima, oni ga upitaju: 'Zašto ga mi nismo mogli istjerati?'

²⁹ Isus im reče: 'Ta se vrsta može istjerati samo molitvom.'

Isus ponovno pretkazuje svoju smrt

³⁰ Odlazeći iz toga kraja, putovali su Galilejom.

³¹ Isus nije htio da ljudi saznaju da su ondje. Poučavao je, naime, učenike. Govorio im je da će Sin Čovječji biti izručen ljudima, da će ga ubiti, ali da će on nakon tri dana uskrsnuti.

³² Oni to nisu razumjeli, ali su se bojali moliti ga da im objasni.

Tko je najveći u kraljevstvu

³³ Stignu tako u Kafarnaum. Kad su se smjestili u kući u kojoj su kanili boraviti, Isus ih upita: 'O čemu ste to putem raspravljali?'

³⁴ Ali oni su samo šutjeli jer su se prepirali oko toga tko je od njih najveći.

³⁵ Isus sjedne i pozove ih bliže te im reče: 'Tko želi biti prvi, taj sebe mora staviti na zadnje mjesto i biti sluga svima!'

³⁶ Zatim uzme dijete, postavi ga u sredinu između njih, zagrli ga te im reče:

³⁷ 'Tko radi mene prihvati ovakvo dijete, mene je prihvatio. A tko prihvaća mene, prihvaća mojega Oca koji me je poslao.'

Pozivanje na Isusovo ime

³⁸ Ivan mu reče: 'Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka da se koristi tvojim imenom izgoneći zle duhove; rekli smo mu da to ne radi jer nije iz naše skupine.'

³⁹ 'Ne branite mu!' reče im Isus. 'Jer nema toga tko bi mogao činiti čudesa u moje ime, a onda ubrzo govoriti zlo o meni.

⁴⁰ Tko nije protiv nas, za nas je!

⁴¹ Zaista vam kažem, dade li vam tko ma i čašu vode zaradi Kristova imena, zato što meni pripadate, neće mu propasti nagrada.

⁴² Ali skrivi li tko da jedan od ovih najmanjih koji u mene vjeruju izgubi vjeru i zgriješi, bolje bi mu bilo da su mu oko vrata svezali mlinski kamen i bacili ga u more.

⁴³ Navodi li te vlastita ruka na grijeh, odsijeci ju. Bolje ti je kljastu ući u vječni život nego s objema rukama biti bačen u neugasivi oganj pakla.

⁴⁵ Navodi li te na grijeh vlastita noga, odsijeci ju! Bolje ti je hromu ući u vječni život nego s objema nogama biti bačen u pakao!

⁴⁷ Navodi li te i vlastito oko na grijeh, iskopaj ga! Bolje ti je bez jednog oka ući u kraljevstvo Božje nego s oba oka biti bačen u pakao,

⁴⁸ gdje crv ne umire i gdje se oganj ne gasi.^[i]

⁴⁹ Svatko će biti vatrom zasoljen.

⁵⁰ Sol je dobra. Ali ako ona obljutavi, čime ćete ju opet osoliti? Zato ne gubite svoju slanost! živite u miru jedni s drugima!'

O braku i rastavi

10 Isus ode iz Kafarnauma južnije, u judejski kraj te istočno od rijeke Jordana. I opet nagrne k njemu mnoštvo naroda te ih je po svojemu običaju poučavao.

² Dođu neki farizeji i upitaju ga pokušavajući ga zaskočiti: 'Je li dopušteno mužu razvesti se od žene?'

³ 'Što je vam je o tome zapovjedio Mojsije?' upita ih Isus.

⁴ 'On je to dopustio

⁵ 'Dopustio vam je to zbog vaše tvrdokornosti!

⁶ Jer Bog ih je još na početku stvorenja stvorio "muškim i ženskim'.

⁷ 'Čovjek će ostaviti oca i majku da bi se sjedinio sa svojom ženom, i njih će dvoje biti jedno tijelo.'^[j]

⁸ Njih dvoje, prema tome, više nisu dva tijela, nego jedno.

⁹ Neka dakle nijedan čovjek ne rastavlja one koje je Bog sjedinio!'

¹⁰ Kad su bili u kući, učenici ga ponovno o tomu upitaju.

¹¹ On im reče: 'Kad se muškarac rastavi od žene da bi se oženio drugom, čini preljub prema prvoj ženi.

¹² Rastavi li se žena od muža i preuda, ona također čini preljub.'

Isus blagoslivlja djecu

¹³ Isusu donesu djecu da ih dotakne i blagoslovi. Učenici su ih tjerali.

¹⁴ Kad je Isus to vidio, razljutio se te im reče: 'Pustite dječicu k meni i ne tjerajte ih jer takvima pripada Božje kraljevstvo.

¹⁵ Zaista vam kažem, tko kraljevstvo Božje ne prihvati poput te dječice, nikada neće u njega ući!'

¹⁶ Tada izgrli djecu i blagoslovi ih polažući na njih ruke.

Bogataš

¹⁷ Dok se spremao na put, pritrči mu neki čovjek, klekne pred njega i upita ga: 'Dobri učitelju, što moram učiniti da dobijem vječni život?'

¹⁸ 'Zašto me zoveš dobrim?' upita ga Isus. 'Samo je Bog uistinu dobar.

¹⁹ A zapovijedi znaš: ne ubij, ne čini preljub, ne ukradi, ne laži, ne varaj, poštuj oca i majku.'

²⁰ 'Gospodine, sve te zapovijedi držim još od mladosti

²¹ Isus ga promotri i zavoli ga. 'Još ti jedno nedostaje

²² Čovjek se na te riječi snuždi i žalosno ode jer je bio vrlo bogat.

²³ Isus pogleda uokolo i reče učenicima: 'Kako je teško bogatašima ući u kraljevstvo Božje!'

²⁴ Oni se na to silno iznenade. Isus nastavi: 'Djeco draga, kako je teško ući u kraljevstvo Božje!

²⁵ Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo!'

²⁶ Učenici se zaprepaste. 'Pa tko se onda uopće može spasiti?' pitali su.

²⁷ Isus ih pozorno pogleda pa reče: 'Ljudima je to potpuno nemoguće, ali ne i Bogu. Jer Bogu je sve moguće!'

²⁸ Petar mu reče: 'Mi smo se svega odrekli da bismo te slijedili.'

²⁹ Isus odgovori: 'Zaista vam kažem, nema takvoga tko se radi mene i radi Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja,