Add parallel Print Page Options

12 Jonatan je rekao Davidu: »Zaklinjem se BOGU Izraela! Obećavam da ću do prekosutra uvečer saznati što moj otac misli o tebi. Ako misli dobro, poslat ću ti poruku. 13 No ako ti moj otac želi zlo, neka me BOG kazni ako ti to odmah ne dojavim. Pustit ću te da mirno odeš. Neka je BOG uz tebe, kao što je bio uz mog oca. 14 Dok god sam živ, iskazuj mi BOŽJU ljubav i vjernost. A ako umrem, 15 nemoj uskratiti svoju ljubav i vjernost mojoj obitelji, čak i onda kad BOG ukloni sve tvoje neprijatelje[a] sa zemlje.«

16 Jonatan je tako sklopio savez s Davidovom i svojom obitelji i pred BOGOM ga pozvao na odgovornost držanja saveza.[b]

17 Jonatan je još jednom rekao Davidu da ga zaklinje svojom ljubavi jer ga je volio kao samoga sebe.

18 Potom mu je još rekao: »Sutra je svetkovina mladog mjeseca. Svi će primijetiti da te nema jer će tvoje mjesto biti prazno. 19 Uvečer, na treći dan svetkovine, bit će očito da te nema. Idi na mjesto gdje si se već prije skrivao. Čekaj me ondje gdje je hrpa kamenja. 20 Odapet ću tri strijele u tvom smjeru, kao da gađam metu. 21 Reći ću svome slugi da ide tražiti strijele. Ako mu kažem: ‘Strijele su bliže ovamo. Vrati se i donesi ih.’ Možeš izaći iz skrovišta. Zaklinjem se BOGOM, to će značiti da nisi u opasnosti. 22 Ali ako slugi kažem: ‘Strijele su tamo dalje. Idi i donesi ih’, moraš otići jer te BOG šalje odavde. 23 Uvijek se sjećaj našeg saveza, BOG nam je svjedok zauvijek.«

Read full chapter

Footnotes

  1. 20,15 neprijatelje Ili: »potomstvo«.
  2. 20,14-16 Hebrejski je tekst ovdje nejasan pa su mogući različiti prijevodi.