Job 1-2

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod

Job i njegova obitelj

1 U zemlji Us živio je čovjek po imenu Job. Bio je besprijekoran i pošten. Poštovao je Boga i klonio se zla. ² Imao je sedmoricu sinova i tri kćeri. ³ Posjedovao je sedam tisuća ovaca, tri tisuće deva, tisuću volova, pet stotina magarica i mnogo slugu. Od svih ljudi na istoku, on je bio najbogatiji.

⁴ Njegovi su sinovi imali običaj naizmjenično priređivati gozbe, svaki u svojoj kući, a pozivali su i svoje tri sestre, da s njima jedu i piju. ⁵ Nakon tih gozbi, Job bi poslao po svoju djecu i za njih izvršio obred očišćenja. Ustajao bi rano ujutro i za svakog prinosio žrtve paljenice. Mislio je: »Možda su moji sinovi sagriješili i u svome srcu prokleli Boga.« Job je uvijek tako činio.

Napadač pred Bogom

⁶ Jednog su dana nebeska bića došla pred BOGA, a s njima i Napadač^[a].

⁷ »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.

»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«

⁸ »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla.«

⁹ »Zar Job poštuje Boga bez razloga?« odvratio je Napadač BOGU. ¹⁰ »Nisi li uvijek štitio njega, njegove ukućane i sve što je njegovo? Blagoslovio si sve što radi pa mu se i stoka razmnožila po zemlji. ¹¹ No, ako odlučiš uništiti sve što ima, proklet će te u lice.«

¹² »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Sve što ima u tvojoj je vlasti. No njemu nemoj nauditi.«

Nato je Napadač otišao od BOGA.

Job gubi sve

¹³ Jednoga su dana Jobovi sinovi i kćeri jeli i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁴ Jobu je došao glasnik i rekao: »Dok su volovi orali, a magarice pasle pored njih, ¹⁵ zgrabili su ih Sabejci i oteli. Sluge su poubijali mačevima, jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

¹⁶ Dok je prvi glasnik još govorio, stigao je drugi i rekao: »Munja^[b] je udarila s neba i spalila ovce i sluge. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

¹⁷ Dok je on još govorio, stigao je treći glasnik i rekao: »Tri odreda Kaldejaca navalila su na deve. Njih su oteli, a sluge poubijali mačevima. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

¹⁸ Dok je on još govorio, stigao je četvrti glasnik i rekao: »Tvoji su se sinovi i kćeri gostili i pili vino u kući najstarijeg brata. ¹⁹ Tada se iz pustinje podigao silan vjetar i udario na sva četiri ugla kuće. Kuća se na njih srušila i svi su poginuli. Jedino sam ja pobjegao da ti to javim!«

²⁰ Tada je Job ustao, razderao svoju odjeću i obrijao glavu.^[c] Potom se pružio na zemlju, poklonio se Bogu ²¹ i rekao:

²² Ni nakon svega toga Job nije sagriješio i nije optužio Boga ni za kakvo zlo.

Napadač ponovo napada Joba

2 Jednog su dana nebeska bića ponovo došla pred BOGA, a s njima je došao i Napadač.

² »Gdje si bio?« upitao je BOG Napadača.

»Lutao sam Zemljom«, odgovorio mu je Napadač. »Obišao sam je uzduž i poprijeko.«

³ »Jesi li primijetio mog slugu Joba?« upitao ga je BOG. »Nitko na Zemlji nije mu ravan. Besprijekoran je i pošten. Poštuje Boga i kloni se zla. Iako si tražio da ga upropastiš bez razloga, on je i dalje vjeran.«

⁴ »Koža za kožu!« odgovorio je Napadač. »Za svoj će život čovjek dati sve što ima. ⁵ Ako napadneš njegove kosti i meso, proklet će te u lice.«

⁶ »Pa, dobro«, rekao je BOG Napadaču. »Job je u tvojim rukama. Samo mu poštedi život.«

⁷ Napadač je otišao od BOGA i nanio Jobu bolne čireve od glave do pete. ⁸ Job je nato uzeo dio slomljenog crijepa pa se njime češao dok je sjedio u pepelu.

⁹ »Zar i dalje nastojiš ostati vjeran?« upitala ga je njegova žena. »Prokuni Boga i umri.«

¹⁰ »Govoriš kao jedna od onih sramotnih žena koje nemaju poštovanja prema Bogu«, odgovorio joj je Job. »Zar da od Boga prihvaćamo samo dobro, ali ne i nevolje?« I, usprkos svemu, Job nije rekao ništa čime bi sagriješio.

Jobovi prijatelji

¹¹ Tada su trojica Jobovih prijatelja—Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama—čuli za nevolje koje su ga snašle. Krenuli su od svojih kuća, sastali se i dogovorili da će otići utješiti Joba i iskazati mu suosjećanje. ¹² Ugledali su ga izdaleka, ali jedva su ga prepoznali. Briznuli su u glasan plač, razderali odjeću i bacili prašinu uvis i po svojim glavama.^{[d] 13} Potom su sedam dana i sedam noći s njim sjedili na zemlji. I nitko mu nije rekao ni riječ jer su vidjeli kolika je njegova bol.