Bible in 90 Days
Bildad govori Jobu
8 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:
2 »Dokle ćeš tako govoriti?
Riječi su ti kao prazan dah.
3 Zar Bog izvrće ono što je ispravno?
Zar Svemoćni iskrivljuje pravdu?
4 Ako su tvoja djeca zgriješila protiv njega,
on ih je kaznio prema njihovom prijestupu.
5 Ali, ako potražiš Boga,
ako za milost zamoliš Svemoćnoga,
6 i ako si čist i pravedan,
on će se i sada radi tebe prenuti
i vratiti te na mjesto koje si zaslužio.
7 Premda si na početku imao malo,
u budućnosti ćeš imati puno.
8 Samo pitaj prošle naraštaje
i saznaj što su njihovi očevi naučili.
9 Jer, mi smo od jučer i ništa ne znamo,
a naši dani na zemlji samo su sjena.
10 Zar te oni neće poučiti i objasniti ti?
Zar neće iz svog znanja iznijeti riječi?
11 Zar papirus raste gdje nema močvare?
Zar trska buja bez vode?
12 Ne, osušit će se prije berbe,
uvenuti prije svake druge biljke.
13 Tako je i sa svima koji zaborave Boga;
bezbožnik stoga gubi nadu.
14 Krhko je njegovo uzdanje,
poput paukove mreže.
15 Nasloni li se na nju, ona popušta;
uhvati li se za nju, ona se slama.
16 On je kao zalivena biljka na suncu:
po vrtu širi svoje mladice,
17 korijenjem je hrpu stijenja preplela
i traži mjesto među kamenjem.
18 A kad je s njenog mjesta iščupaju,
mjesto je se odriče i kaže da je nikad nije vidjelo.
19 Život joj se gasi,
a iz tla već rastu druge biljke.
20 Ne, Bog ne odbacuje besprijekorne,
niti podržava zlikovce.
21 Još će ti on usta ispuniti smijehom
i usne radosnim klicanjem.
22 Tvoji će neprijatelji biti posramljeni,
i nastambe zlih će nestati.«
Job odgovara Bildadu
9 Tada je Job odvratio:
2 »Da, znam da je tako.
Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?
3 Kada bih htio raspravljati s Bogom,
ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.
4 On je svemudar i svemoćan.
Tko mu se uspio oduprijeti?
5 On pomiče planine, a da one to ne znaju,
pa ih prevrće u svom gnjevu.
6 On pokreće zemlju s mjesta
i trese njezine temelje.
7 On može reći suncu da ne izađe,
on može zaključati zvijezde.
8 On jedini stvorio je nebesa
i gazi po morskim valovima.
9 On je stvorio Medvjeda i Oriona,
Vlašiće i južna zviježđa.
10 Da, on čini nezamisliva čuda,
čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.
11 On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim;
tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.
12 Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti?
Tko ga smije pitati što radi?
13 Bog ne suspreže svoj gnjev,
čak su mu se i Rahabovi[a] sluge poklonili.
14 Kako onda ja da mu odgovorim?
Kako da nađem riječi protiv njega?
15 Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti.
Svog suca mogao bih samo moliti za milost.
16 Da se odazove na moj sudski poziv,
ne vjerujem da bi me saslušao.
17 Jer, on me u vihoru satire,
i bez razloga mi umnožava rane.
18 Ne dâ mi da dođem do daha,
nego me tugom preplavljuje.
19 Ako se mjeri snaga—
on je najsilniji.
Ako se mjeri pravda—
tko ga može pozvati na sud?
20 Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje;
iako sam nevin, dokazuje me krivim.
21 Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene
jer prezirem svoj život.
22 Sve je svejedno, stoga kažem:
on zatire i besprijekornog i opakog.
23 Kad bič smrti iznenada ošine,
on se ruga očajanju nedužnih.
24 Kad zemlja padne u ruke zlih,
on zastire oči njenim sucima.
A ako ne on, tko onda?
25 Moji su dani brži od trkača,
bez trunke radosti prolijeću.
26 Promiču hitro kao čamci od papirusa,
kao orao kad se na plijen obrušava.
27 I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje,
promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,
28 opet bih strepio od svih svojih muka
jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim.
29 Budući da ću biti kriv,
zašto da se trudim uzalud?
30 Da se operem sapunom,
da istrljam ruke lužinom,
31 ti bi me gurnuo u kaljužu
pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.
32 Bog nije čovjek kao ja,
da ga mogu pozvati na sud.
33 Nema nikoga tko bi posredovao
i presudio među nama,
34 tko bi odvratio od mene Božju kaznu,
da me njegova strahota više ne plaši.
35 Tada bih govorio bez straha od njega.
Ja nisam čovjek za kakvog me drže.
10 Slobodno ću se jadati jer mi se gadi život,
izlit ću svu gorčinu svoje duše.
2 Reći ću Bogu: ‘Ne smatraj me krivim,
nego mi kaži za što mi se protiviš.
3 Zar ti je drago tlačiti me,
onoga koga si stvorio,
a smiješiš se spletkama zlih?
4 Zar imaš ljudske oči,
zar gledaš kao smrtnik?
5 Zar su ti dani poput naših,
zar živiš kratko kao čovjek?
6 Ti tražiš moju krivnju,
ispituješ jesam li sagriješio.
7 Ali znaš da na meni nema krivnje
i da me nitko ne može spasiti od tebe.
8 Tvoje su me ruke oblikovale i sazdale,
ali odjednom si se okrenuo i uništio me!
9 Sjeti se da si me oblikovao kao glinu,
a sada me ponovo vraćaš u zemlju!
10 Zar me nisi izlio kao mlijeko
i zgrušao me kao sir?
11 Obukao si me u kožu i meso,
prepleo me kostima i žilama.
12 Dao si mi život i ljubav,
i brižljivo bdio nad mojim duhom.
13 Ali ovo si sakrio u svom srcu,
znam da ti je ovo bila namjera:
14 motrit ćeš na mene, pa ako zgriješim,
moj prekršaj neće proći nekažnjen.
15 Ako sam kriv, teško meni!
A ako sam nedužan, ne mogu dići glavu
jer sam osramoćen zbog svoje nevolje.
16 Ako se uspravim, prikradeš mi se kao lav
i na meni pokazuješ svoju moć.
17 Protiv mene dovodiš nove svjedoke
i sve je veći tvoj gnjev na mene.
Vojska za vojskom stalno me napada.
18 Zašto si me iz utrobe izveo?
Da sam bar umro
prije nego me itko vidio!
19 Da bar nikad nisam živio!
Da su me bar iz majčine utrobe odnijeli u grob!
20 Zar mi dani nisu odbrojeni?
Okreni se od mene, da se malo poveselim
21 prije nego što odem na put bez povratka,
u zemlju tame i sjene smrti,
22 zemlju najcrnje noći, sjena i meteža,
gdje je i svjetlost kao tama.’«
Sofar
11 Tada je odgovorio Sofar iz Naama:
2 »Na tu poplavu riječi treba odgovoriti,
ili će brbljavac misliti da je u pravu.
3 Misliš li da će tvoje brbljanje ušutkati ljude
pa da te neće posramiti kad se rugaš Bogu?
4 Ti kažeš Bogu:
‘Moje razmišljanje je ispravno
i nevin sam pred tobom.’
5 O, kad bi barem Bog progovorio,
kad bi otvorio usta da ti odgovori.
6 On bi ti otkrio tajnu mudrosti:
Božje mudro djelovanje je mnogostrano,
a Bog te kažnjava manje nego si zaslužio.
7 Možeš li proniknuti u Božje tajne
i potpuno razumjeti Svemoćnoga?
8 Njegovo znanje više je od nebesa
—kako ćeš ga dosegnuti?
Dublje je od Podzemlja[b]
—kako ćeš ga spoznati?
9 Veće je od zemlje, a od mora šire.
10 Ako on dođe, baci te u tamnicu
i sazove sud—tko će ga spriječiti?
11 Jer, on zna tko lažno svjedoči.
Kad vidi zlo, on ga zapamti.
12 Glupan će se opametiti
kad magarac rodi čovjeka!
13 Ali, ako svoje srce usmjeriš Bogu,
i pružiš ruke prema njemu,
14 ako odbaciš grijeh kojeg se držiš
i ne daš zlu da stanuje u tvom domu—
15 tada ćeš podizati pogled bez srama
i stajati čvrsto i bez straha.
16 Zaboravit ćeš na svoju nevolju,
kao na vodu što je protekla.
17 Život će ti biti svjetliji od podneva,
a tama će ti postati kao jutro.
18 Bit ćeš siguran jer postoji nada,
odmorit ćeš se posve zaštićen.
19 Kad legneš, nitko te neće plašiti.
Mnogi će tražiti tvoju naklonost.
20 Zli ljudi tražit će pomoć,
ali neće pobjeći nevolji.
Njihova nada će se ugasiti.«
Job
12 Tada je Job odgovorio:
2 »Mislite da ste samo vi mudri,
i da će mudrost s vama umrijeti.
3 Ali i ja sam pametan kao vi,
nisam ništa gori od vas.
Tko ne zna to što govorite!
4 Moji prijatelji mi se rugaju—
meni, koji sam zvao Boga,
a on mi je odgovarao.
Ja, pošten i pravedan, služim za ruglo!
5 Bezbrižni preziru ljude u nevolji,
udaraju one koji već posrću.
6 Šatori pljačkaša su mirni.
Oni koji izazivaju Boga žive spokojno
iako ih Bog drži u šaci.
7 A vi kažete: ‘Pitaj zvijeri, i one će te poučiti,
ili ptice, i one će ti reći.’
8 Ili: ‘Obrati se zemlji, i ona će te poučiti,
a morske ribe će ti ispričati.
9 Sva ta stvorenja znaju
da je ovo učinila BOŽJA ruka.
10 Život svih bića u njegovoj je ruci,
kao i dah svakog čovjeka.
11 Zar uho ne ispituje riječi,
kao što nepce kuša hranu?
12 Mudrost je odlika staraca,
a dug život donosi spoznaju.’
13 Bogu pripadaju mudrost i snaga,
on razumije i promišlja.
14 Što on poruši, nitko ne može sagraditi,
koga on utamniči, nitko ne može osloboditi.
15 Kad on zaustavi vode, nastaje suša,
a kad ih pusti, poplave zemlju.
16 Njegova je snaga i vještina,
pod njegovom su vlasti i varalica i prevareni.
17 On savjetnicima oduzima mudrost,
a od sudaca radi budale.
18 On kraljeve obara s vlasti,
i pretvara ih u robove.
19 On svećenicima uzima moć
i uklanja moćnike.
20 On ušutkuje pouzdane savjetnike,
starješinama oduzima razboritost.
21 On poglavare izlaže preziru,
moćnima oduzima snagu.
22 On razotkriva dubine tame
i sjenu smrti iznosi na vidjelo.
23 On narode uzvisi pa ih uništi;
umnožava ih pa ih rasipa.
24 On vođama naroda oduzima razum
i šalje ih da lutaju bespućem—
25 bez svjetlosti tapkaju po tami
i teturaju kao pijani.
13 Sve sam to vidio na svoje oči,
čuo na svoje uši i razumio.
2 To što vi znate, znam i ja,
nisam ništa gori od vas.
3 Htio bih razgovarati sa Svemoćnim,
raspraviti s Bogom svoju nevolju.
4 Ali vi istinu prekrivate lažima
i niste nikakvi liječnici.
5 O, kad biste barem ušutjeli!
Time biste pokazali mudrost.
6 Saslušajte moje dokaze,
čujte moje argumente.
7 Hoćete li za Boga lagati,
želi li on da varate za njega?
8 Hoćete li biti pristrani prema njemu
i za njega voditi parnicu?
9 A da vas Bog ispita,
biste li ga mogli prevariti kao čovjeka?
10 On bi vas sigurno prekorio
kad biste potajno bili pristrani.
11 Zar vas njegov sjaj ne bi prestravio?
Zar vas od njega ne bi obuzela strava?
12 Vaše su izreke bezvrijedne kao pepeo,
vaša je obrana slaba kao blato.
13 Šutite i pustite me govoriti
pa neka me snađe što mu drago.
14 Zašto se izlažem opasnosti
i svoj život uzimam u svoje ruke?
15 Da, neka me i ubije,
ja ću se u njega uzdati.
No branit ću se pred njim.
16 I već to će biti moja pobjeda,
jer krivac ne bi stupio pred njega.
17 Pažljivo saslušajte moje riječi,
čujte dobro što ću vam reći:
18 evo, pripremio sam svoju parnicu
i znam da sam nedužan.
19 Ako me netko može optužiti,
zašutjet ću i umrijeti.
20 Samo mi ovo dvoje učini, Bože,
pa se neću skrivati od tvog lica:
21 prestani me kažnjavati
i plašiti svojim grozotama.
22 Tada me pozovi i odgovorit ću ti.
Ili pusti mene da govorim, a ti odgovaraj.
23 Koliko sam zlodjela i grijeha počinio?
Pokaži mi moj prijestup i grijeh!
24 Zašto skrivaš svoje lice
i smatraš me neprijateljem?
25 Zar ćeš mučiti list koji nosi vjetar
i proganjati suhu slamu?
26 Protiv mene ispisuješ gorke optužbe
i kažnjavaš me za grijehe iz mladosti.
27 Stavljaš mi okove na noge
i nadzireš sve moje poteze.
Pratiš svaki moj korak.
28 Slabim kao drvo koje trune,
kao odjeća koju izjedaju moljci.
14 Život svih nas, ljudskih bića[c]
kratak je i pun nevolja.
2 Nikne kao cvijet pa uvene,
bježi kao sjena koja nestaje.
3 Bože, zar u nevažnoga upireš pogled?
Zar mene izvodiš na sud pred sebe?
4 Nitko iz nečistog ne može
napraviti nešto čisto.
5 Čovjekovi su dani izbrojani.
Odbrojio si mu mjesece
i postavio granice koje ne može prijeći.
6 Stoga, odvrati pogled od njega
i ostavi ga na miru,
da se nauživa svoga teškog života.
7 Čak i za drvo ima nade:
ako ga posijeku, opet će niknuti,
a mladice se mogu namnožiti.
8 Može mu korijen ostarjeti u zemlji,
a panj istrunuti u prašini,
9 ali ako osjeti vodu, propupat će,
i kao biljka može potjerati mladice.
10 Ali kad čovjek umre, nemoćan je,
kad smrtnik izdahne, gdje je?
11 Kao što se jezero isuši,
a rijeka bez izvora nestane,
12 tako i čovjek legne i ne ustaje.
Kao što nebesa neće iščeznuti,
ni ljudi se neće probuditi iz smrti.
13 O, kad bi me htio sakriti u grob[d]
i skloniti me dok tvoj gnjev ne prođe,
kad bi mi odredio vrijeme da me se sjetiš.
14 Ako čovjek umre, hoće li opet živjeti?
Čitavo vrijeme svoje vojne službe
čekat ću dok mi ne dođe zamjena.
15 Ti bi zvao, a ja bih ti se odazvao.
Ti bi me poželio jer si me stvorio.
16 Pazio bi na moje korake,
ne bi mario za moje grijehe.
17 Moje prijestupe zapečatio bi u vreći,
moj bi grijeh prekrio.
18 Planina se odronjava i mrvi,
stijena se pomiče sa svog mjesta,
19 voda ispire kamenje
a bujice otplavljuju zemlju—
tako i ti čovjeku uništavaš nadu.
20 Nadjačaš ga jednom zauvijek, i njega nema,
unakaziš mu lice kad ga pošalješ u smrt.
21 Ako mu sinove poštuju, on to ne zna,
ako ih ponižavaju, ne vidi to.
22 Samo bol svoga tijela osjeća
i samo sebe oplakuje.«
Elifaz
15 Tada je Jobu odgovorio Elifaz iz Temana:
2 »Zar bi mudar čovjek odgovarao
takvim štetnim zamislima?
Zar bi govorio ljutito
kao vruć pustinjski vjetar?
3 Zar bi raspravljao beskorisnim riječima
i govorima koji ne postižu ništa?
4 A ti poništavaš pobožnost
i ukidaš predanost Bogu.
5 Tvoj grijeh govori tvojim ustima što da kažu,
služiš se jezikom lukavih.
6 Tvoja usta te osuđuju, a ne ja;
tvoje usne svjedoče protiv tebe.
7 Jesi li ti prvi čovjek koji se rodio?
Zar si došao prije planina?
8 Jesi li uhodio Božje misli?
Zar samo sebi pripisuješ mudrost?
9 Što ti znaš, a da ne znamo i mi?
Što si spoznao, a da nismo i mi?
10 S nama se slažu sijedi starci,
ljudi rođeni prije tvog oca.
11 Zar su ti premale Božje utjehe
i blage riječi koje su ti upućene?
12 Zašto te srce zanijelo,
zašto ti oči sijevaju
13 pa svoj gnjev okrećeš protiv Boga
i takvim ga riječima obasipaš?
14 Čovjek ne može biti čist,
niti je pravedan tko je ljudsko biće[e].
15 Bog ni svojim svetima ne vjeruje,
ni nebesa nisu čista u njegovim očima,
16 a kamoli čovjek.
Čovjek je pokvaren i pun grijeha,
a zlo pije kao vodu.
17 Saslušaj me, i ja ću ti sve objasniti.
Pusti me da ti ispričam što sam vidio.
18 Reći ću ti što su rekli mudraci,
ponavljajući ono što su primili od očeva—
19 od onih kojima je dana zemlja
prije nego što su došli stranci.
20 Čitav život zli ljudi pate,
mnoge nevolje čekaju okrutne.
21 Svaki ga zvuk ispunjava stravom,
a kad je sve tiho, pljačkaš na njega nasrće.
22 Ne vjeruje da će pobjeći tami,
suđeno mu je da pogine od mača.
23 Luta naokolo i bit će hrana lešinarima;
zna da mu se primaknuo dan mračan.
24 Muka i tjeskoba ga prestravljuju,
obaraju se na njega kao kralj koji napada—
25 a sve zato što je šakom prijetio Bogu
i bahatio se pred Svemoćnim.
26 Prkosno je na njega nasrtao
zaklonjen iza čvrstog štita.
27 Iako mu je obraz debeo,
a struk se obložio salom,
28 živjet će u razvaljenim gradovima
i u kućama gdje nitko ne stanuje,
svedenima na gomile ruševina.
29 Neće više biti bogat,
niti će njegov imetak opstati.
Neće mu se imanje širiti zemljom.
30 Neće moći pobjeći tami.
Stradat će poput mladica koje je opržila vatra,
a dah Božjih usta otpuhat će ga.
31 Neka se ne zavarava vjerom u ništavilo
jer će upravo ništa i dobiti zauzvrat.
32 Prije svog vremena bit će posve isplaćen
i grane mu se neće zazelenjeti.
33 Bit će kao loza koja strese nezrelo grožđe,
kao maslina koja odbacuje svoje cvjetove.
34 Bez potomaka će biti zajednica bezbožnika,
a oganj će spaliti šatore podmitljivaca.
35 Oni začinju nevolju i rađaju nesreću,
iz utrobe im izlazi prijevara.«
Job
16 Tada je Job odgovorio:
2 »Naslušao sam se mnogih takvih riječi.
Donosite mi muku, a ne utjehu!
3 Ima li kraja ovom blebetanju?
Što te muči da moraš govoriti?
4 Da ste na mome mjestu,
i ja bih mogao govoriti poput vas,
zasipati vas optužbama
i mahati glavom nad vama.
5 Ali moja bi vas usta ohrabrila,
utjeha s mojih usana umirila.
6 Ako i govorim, moja bol se ne smiruje,
ako pak zašutim, ona ne odlazi.
7 Da, Bože, ti si me iscrpio,
užasnuo si sve moje prijatelje.
8 Učinio si me slabim i mršavim
pa ljudi zbog toga misle da sam kriv.
9 Bog u svom gnjevu nasrće na mene,
trga me i na mene škrguće zubima.
Moj protivnik pogledom me probada.
10 Ljudi su na mene razjapili usta,
prezirno me šamaraju
i protiv mene se udružuju.
11 Bog me predao zlima
i bacio me u pandže zlikovaca.
12 Mirno sam živio, a on me skršio,
za vrat me zgrabio i zdrobio.
Kao metu me postavio.
13 Opkolili me njegovi strijelci.
Bez milosti mi srce probada
i moju utrobu na zemlju prosipa.
14 Ponovo i ponovo on me napada,
kao ratnik na mene juriša.
15 Tkaninu za žalovanje zašio sam na svoju kožu
i svoj ponos zakopao u prašinu.
16 Lice mi je crveno od plača,
sjena smrti na kapke mi pala.
17 Iako, nema nasilja na mojim rukama
i nevina je moja molitva.
18 O, zemljo, ne skrivaj nepravdu što mi je učinjena.[f]
Neka se čuje vapaj moje krvi za pravdom!
19 Već se sigurno čuje na nebu,
gdje svjedoči za moju obranu.
20 Moj vapaj za mene govori pred Bogom
dok u muci čekam njegov odgovor.
21 Neka iznese moj slučaj pred Boga,
kao što se čovjek zauzima za prijatelja.
22 Još samo koja godina
i otići ću na put bez povratka.
17 Duh mi je skršen, život mi se gasi,
groblje me čeka.
2 Podrugljivci me okružuju,
oči su mi umorne
dok ih gledam kako me ponižavaju.
3 Bože, prihvati moj život
kao jamčevinu moje nedužnosti.
Nitko drugi neće za mene jamčiti.
4 Ti si im zatvorio um, da ne razumiju,
ali tako nećeš primiti čast.
5 Oni su kao čovjek koji zove prijatelje na gozbu,
a vlastita djeca mu gladuju.
6 Bog je učinio da je moje ime psovka,
da mi svi pljuju u lice.
7 Oči su mi mutne od bola,
moje tijelo je poput sjene.
8 Pravedni se zbog toga zgražaju.
Nedužni ustaju protiv grešnika.
9 Pravedan se drži svojih putova,
i čovjek čistih ruku postaje jači.
10 Hajde svi, pokušajte ponovo
napasti me svojim optužbama.
Među vama neću naći mudroga.
11 Moji su dani prošli,
izjalovili se moji naumi
i želje moga srca.
12 Nadao sam se da će nakon noći doći dan,
da će svjetlost zasjati iz tmine.
13 Ako je Podzemlje[g] jedini dom kojem se mogu nadati,
ako svoj ležaj prostirem u tmini,
14 ako grobnoj jami govorim: ‘Ti si mi otac’,
i crvu: ‘Majko’ ili: ‘Sestro’,
15 gdje mi je onda nada?
Vidi li netko ikakvu nadu za mene?
16 Hoće li ona sa mnom sići do vrata Podzemlja?
Hoćemo li se zajedno spustiti u prah?«
Bildad
18 Tada je odgovorio Bildad iz Šuaha:
2 »Kada ćeš prestati tako govoriti?
Urazumi se, pa da razgovaramo.
3 Zašto nas smatraš stokom?
Zašto smo glupi u tvojim očima?
4 Ti, koji se razdireš od gnjeva,
zar hoćeš da zemlja opusti zbog tebe,
da se planina pomakne s mjesta?
5 Gasi se svjetlost zlog čovjeka,
ne svijetli više plamen njegove vatre.
6 Mrači se svjetlo u njegovom šatoru,
nad njim se gasi svjetiljka.
7 Nestaje žustrina njegovog koraka,
o vlastite se spletke spotiče.
8 Noge ga vode u mrežu,
upada u skrivenu jamu.
9 Zamka ga lovi za petu,
klopka ga čvrsto steže.
10 Vreba ga omča skrivena na zemlji,
zamka leži na njegovoj stazi.
11 Užas ga spopada sa svih strana
i u stopu ga prati.
12 Nedaća za njim gladuje,
nesreća samo čeka da posrne.
13 Zaraza mu izjeda kožu,
smrtna bolest proždire mu udove.
14 Izvlače ga iz njegovog šatora
i odvode pred kralja užasa.
15 U njegovom domu samo strava ostaje,
gorući sumpor pada mu po šatoru.
16 Dolje mu se suši korijenje,
a gore mu venu grane.
17 Spomen na njega nestaje sa zemlje,
ime mu se ne spominje na ulici.
18 Iz svjetlosti ga tjeraju u tamu
i izgone ga iz ovog svijeta.
19 U svom narodu nema potomaka,
nikog preživjelog tamo gdje je boravio.
20 Zapadnjaci se groze njegove sudbine,
istočnjake užas spopada.
21 Da, takvo je boravište bezbožnog čovjeka
i mjesto onoga koji ne poznaje Boga.«
Job
19 Tada je Job odgovorio:
2 »Dokle ćete me mučiti
i satirati riječima?
3 Već ste me deset puta izgrdili
i nije vas sram što me napadate.
4 Pa i da je istina da sam zastranio,
moja pogreška tiče se samo mene.
5 Ako se hoćete uzvisiti nada mnom,
i iskoristiti moje poniženje protiv mene,
6 znajte da mi je Bog nanio nepravdu
i svoju mrežu razapeo oko mene.
7 Vičem: ‘Nepravda!’, ali odgovor ne dobivam.
Zapomažem, ali pravde nema.
8 Put mi je zagradio tako da ne mogu proći,
staze mi je zavio u tamu.
9 Moju je čast svukao sa mene
i krunu mi skinuo s glave.
10 Nestajem dok me trga sa svih strana.
Moju nadu je iskorijenio.
11 Gnjevom je planuo na mene
i ubraja me u neprijatelje.
12 Njegove postrojbe složno nadiru,
opsadu rade protiv mene,
oko šatora moga podižu tabore.
13 Bog je od mene udaljio braću,
prijatelji su se od mene otuđili.
14 Rodbine moje više nema,
prijatelji su me zaboravili.
15 Sluškinje i stranci, koji žive u mom domu,
smatraju me strancem,
tuđinac sam u njihovim očima.
16 Svog slugu zovem, a on se ne odaziva,
čak ni kada ga zaklinjem.
17 Moj dah[h] omrznuo je mojoj ženi,
rođena braća me se gnušaju.
18 Čak me i dječaci preziru;
kad ustanem, oni mi se rugaju.
19 Odvratan sam najbližim prijateljima,
protiv mene su svi koje sam volio.
20 Postao sam kost i koža,
za dlaku sam živu glavu izvukao.
21 Smilujte mi se, prijatelji, smilujte,
jer me je Božja ruka udarila.
22 Zašto me gonite poput Boga?
Niste li me dovoljno namučili?
23 Kad bi se moje riječi mogle bilježiti,
kad bi se na spomenik zapisale;
24 dlijetom uklesane, olovom ispunjene,
zauvijek na kamen zapisane.
25 Znam da moj zastupnik živi
i da će na kraju govoriti za mene,
26 čak i kad mi se koža već raspadne.
Ali želim vidjeti Boga dok još imam tijelo.
27 Jer, želim ga vidjeti svojim očima, a ne tuđim—
o, kako moje srce za tim žudi!
28 Ako kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?’
i ‘On sâm je korijen svoje nevolje?’,
29 tada se i sami bojte mača,
jer srdžba će biti kažnjena mačem.
I tada ćete znati da ima suda.«
Sofar
20 Tada je Jobu odgovorio Sofar iz Naama:
2 »Moje me mučne misli nagone da odgovorim
zbog onog što u sebi osjećam.
3 Čujem prijekor, koji me vrijeđa,
pa me razum tjera da odgovorim.
4 Svakako znaš kako je od davnina,
otkad je čovjek stavljen na zemlju:
5 da je uživanje opakoga kratkog vijeka,
da radost bezbožnika traje samo tren.
6 Makar mu ponos doseže do neba
i glava mu dodiruje oblake,
7 nestat će zauvijek, poput svog izmeta.
Oni koji su ga vidjeli, govorit će: ‘Gdje je?’
8 On odlijeće kao san, da se više ne nađe,
odagnan kao noćno priviđenje.
9 Oko, koje ga je vidjelo, više ga neće vidjeti,
više ga njegovo mjesto neće gledati.
10 Djeca će mu tražiti pomoć od sirotinje
jer će on sâm vratiti ono što je oteo.
11 Mladenačka snaga njegovih kostiju
s njim će leći u prašinu.
12 Zlo je slatko u njegovim ustima
pa ga skriva pod jezikom.
13 Iako pazi da ga ne proguta,
pa ga čuva u ustima,
14 hrana mu u želucu postaje kisela,
pretvara se ondje u zmijski otrov.
15 Izbljuvat će bogatstvo koje je progutao,
Bog će mu ga istjerati iz želuca.
16 Zmijski otrov će sisati,
ubit će ga jezik ljute guje.
17 Potoke neće vidjeti,
ni rijeke kojima teče med i mlijeko.
18 Plod svoga truda vratit će nepojeden,
neće uživati u zaradi svog trgovanja
19 jer je tlačio i satirao siromašne,
otimao kuće koje nije podigao.
20 Nema kraja njegovoj pohlepi;
nije propustio ništa što je želio.
21 Ništa nije ostalo nakon što je jeo.
Blagostanje mu neće potrajati.
22 Usred izobilja snaći će ga velika muka,
jad će se oboriti na njega svom silinom.
23 Kad vlastiti želudac napuni,
Bog će iskaliti svoj gorući gnjev na njemu
i zasuti ga kišom udaraca.
24 Ako željeznom oružju i izmakne,
prostrijelit će ga brončana strijela.
25 Iz svojih leđa on je izvlači,
blistavi šiljak iz svoje žuči.
Užas ga spopada;
26 potpuna tmina vreba mu na blaga.
Progutat će ga vatra koju nije čovjek zapalio
i proždrijeti sve u njegovom šatoru.
27 Nebesa će razotkriti njegovu krivnju,
zemlja će protiv njega svjedočiti.
28 Kuću će mu odnijeti poplava;
vodena bujica Božje srdžbe.
29 Takvu je sudbinu Bog odredio opakome,
to je nasljedstvo koje mu je dodijelio Bog.«
Job odgovara
21 Tada je Job odgovorio:
2 »Dobro slušajte što ću reći;
neka mi to bude utjeha vaša.
3 Budite strpljivi dok vam govorim,
a kad završim, rugajte se dalje.
4 Zar je moja pritužba protiv čovjeka?
Kako onda da ne izgubim strpljenje?
5 Pogledajte me i zapanjite se,
zaklonite usta rukom od čuđenja.
6 Kad pomislim na zle, užasnem se,
drhtavica mi obuzme tijelo.
7 Zašto zli nastavljaju živjeti,
mirno stare i sve su moćniji?
8 Djeca su im zbrinuta s njima,
unuci im rastu pred očima.
9 Kuće su im sigurne i bez straha,
Božja šiba pušta ih na miru.
10 Njihovi su bikovi uvijek plodni,
a krave nisu jalove, nego se tele.
11 Djeca im se igraju kao janjad,
skakuću uokolo i plešu.
12 Pjevaju uz tamburin i liru,
vesele se uz zvukove frule.
13 Svoj život okončaju u blagostanju
i mirno silaze u svijet mrtvih.
14 A Bogu govore: ‘Ostavi nas na miru!
Ne želimo znati tvoje putove.
15 Tko je Svemoćni da bismo mu služili?
Kakva je korist od toga da mu se molimo?’
16 No nisu sami zaslužni za svoje blagostanje
zato ne želim slijediti savjete zlih.
17 Koliko se često gasi svjetiljka opakih,
snalazi ih nedaća, a Bog im šalje bol
kojom ih u svom gnjevu kažnjava?
18 Koliko su često kao slama na vjetru,
kao pljeva koju odnosi oluja?
19 Vi kažete da Bog čuva kaznu za djecu zlih.
Ne! Neka kazni zle, da oni kaznu osjete.
20 Neka svojim očima vide svoju propast,
neka se napiju srdžbe Svemoćnoga.
21 Jer, što ih briga za dom koji za sobom ostavljaju,
kad njihovom životu dođe kraj?
22 Tko može ičemu naučiti Boga,
onoga koji i najvišima sudi?
23 Jedan umire u svakom blagostanju,
potpuno siguran i spokojan,
24 uhranjena tijela
i kostiju punih moždine;
25 drugi umire s gorčinom u duši,
jer nikad nije okusio sreću.
26 Pa, ipak, zajedno leže u prahu
i obojicu prekrivaju crvi.
27 Znam dobro što mislite
i spletkarite da me satrete.
28 Jer, kažete: ‘Gdje je sada moćnikova kuća,
šator u kojem su živjeli zlikovci?’
29 Jeste li ikad razgovarali s putnicima
i prihvatili njihovo svjedočenje,
30 da je zlikovac pošteđen u dan nesreće,
da se izbavlja kada dođe Božja srdžba?
31 Tko će mu u lice predbaciti što je radio?
Tko mu vraća za ono što je učinio?
32 Odnesu ga na groblje
i nad humkom postave stražu.
33 Udobna mu je zemlja u dolini,
bezbrojni idu u sprovodu,
ispred i iza njega hodaju.
34 Kako ćete me utješiti svojim besmislicama?
Vaši odgovori nisu drugo nego laž!«
Elifaz odgovara Jobu
22 Tada je odgovorio Elifaz iz Temana:
2 »Kako bi čovjek mogao biti koristan Bogu?
Pa kakva bi mu bila korist i od mudraca?
3 Ima li Svemoćni koristi ako si pravedan?
Dobiva li nešto ako si besprijekoran?
4 Prekorava li te Bog ili optužuje
zato što si pobožan?
5 Ne, nego zato što si zbilja zao
i jer imaš bezbroj grijeha.
6 Sigurno si od braće tražio zalog;
uzimao odjeću siromašnima.
7 Sigurno umornome nisi dao vode,
a gladnome si hranu uskratio.
8 Vjerojatno misliš da zemlja pripada moćnima
i da samo uvaženi imaju pravo na nju.
9 Sigurno si udovice puštao praznih ruku
i ostavljao siročad da skapava.
10 Zato su te odasvud okružile zamke,
a užas te iznenada preplavio.
11 Zato je tama tolika da ne vidiš,
zato te silna voda prekriva.
12 Bog je na nebeskim visinama
i odozgo gleda najviše zvijezde,
13 a ti kažeš: ‘Pa što zna Bog?
Može li nas suditi kroz tako duboku tamu?
14 Gusti su oblaci između nas i njega
pa nas ne vidi dok prolazi nebeskim svodom.’
15 Jobe, hoćeš li se držati stare staze
kojom su nekad hodali zli?
16 Oni su umrli mladi,
bujica im je odnijela temelje.
17 Rekli su Bogu: ‘Pusti nas na miru!’
i ‘Što Svemoćni može napraviti za nas?’
18 Iako im je Bog kuće napunio bogatstvom,
držim se podalje od savjeta opakih.
19 Pravedni vide njihovu propast i raduju se,
nedužni im se mogu rugati:
20 ‘Propali su naši neprijatelji,
vatra im bogatstvo proždire.’
21 Složi se s Bogom i budi u miru s njim,
tako će ti se vratiti blagostanje.
22 Prihvati pouku iz njegovih usta
a u srcu pohrani mu riječi.
23 Ako se vratiš Svemoćnom, preporodit ćeš se.
Potjeraj zlo daleko od svog šatora.
24 Neka ti grumenje zlata bude kao prašina,
a zlato iz Ofira kao riječni obluci
25 pa će Svemoćni biti tvoje zlato
i tvoje najbolje srebro.
26 Tada ćeš naći radost u Svemoćnom
i lice ćeš podizati k Bogu.
27 Molit ćeš mu se, a on će te čuti
pa ćeš moći ispuniti svoje zavjete.
28 Što god da naumiš, ostvarit će se,
a svjetlost će ti obasjavati putove.
29 Kad ljudi budu poniženi,
reći ćeš Bogu: ‘Podigni ih!’
i on će spasiti ponizne.
30 Izbavljat će i onog koji nije nedužan,
zbog tvojih pravednih postupaka.«[i]
Job
23 Tada je Job odgovorio:
2 I danas mi je jadikovka tužna,
Božja je ruka teška usprkos mom jecanju.
3 O, kad bih bar znao gdje da ga nađem!
Kad bih mogao otići tamo gdje boravi,
4 izložio bih svoj slučaj pred njim
i detaljno iznio sve dokaze.
5 Saslušao bih što bi mi odgovorio
i razumio riječi koje bi mi uputio.
6 Bi li s velikom silom raspravljao sa mnom?
Ne, on bi obratio pažnju na mene.
7 Mogao bih raspravljati s njim kao pravednik
i konačno se osloboditi svoga Suca.
8 Ali, odem li na istok, on nije tamo;
krenem li na zapad, ne nalazim ga.
9 Kad ga tražim na sjeveru[j], ne vidim ga,
kad skrenem na jug[k], ne opažam ga.
10 No Bog zna put kojim idem,
a kad me provjeri, izaći ću kao zlato.
11 Noge su mi pratile njegove stope,
nisam skretao s puta njegovoga.
12 Od zapovijedi njegovih usana nisam odstupao,
riječi sam njegovih usta pohranio u grudima[l].
13 Ali, tko će ga odvratiti kad nešto odluči?
Sve što poželi, on i učini.
14 Izvršit će što je odredio za mene,
a ima još mnogo takvih nauma.
15 Zato sam se prestravio pred njim,
bojim ga se kad na sve pomislim.
16 Bog mi je sledio srce,
Svemoćni me užasnuo.
17 Ali tama me nije ušutkala,
gusta tama, koja mi lice pokriva.
24 Zašto Svemoćni ne odredi kad je dan suda?
Zašto oni koji ga znaju ne vide da presuđuje?
2 Nepošteni pomiču međe[m] i otimaju zemlju.
Kradu stada i vode ih na svoje pašnjake.
3 Odvode magarca koji pripada siročadi
i udovici uzimaju vola kao zalog.
4 Bijednika silom odguruju sa staze,
od njih se skriva sva sirotinja zemlje.
5 Poput divljih magaraca u pustinji,
sirotinja ondje traži hranu za djecu svoju.
6 Zrnje sakupljaju po tuđim njivama
i ostatke po vinogradima opakih.
7 Noć provode goli jer nemaju odjeće,
niti čime bi se pokrili na hladnoći.
8 Pokisli od planinskog pljuska,
stišću se uz stijene jer nemaju zaklona.
9 Zli otimaju dijete s grudi udovice,
sirotinjsko dijete uzimaju kao zalog.
10 Sirotinja ide gola jer nema odjeće,
nosi snopove žita, a gladna ostaje.
11 Tiješte ulje maslina za zlikovce,
gnječe grožđe za vino, a žedni ostaju.
12 Iz grada dopire jecanje ljudi
i ranjenici zapomažu,
a Bog se na sve to oglušuje.
13 Ima ih koji se bune protiv svjetlosti,
koji ne poznaju njene putove,
niti se njenih drže staza.
14 Ubojica ustaje pred zoru
da ubije siromaha i bijednika,
a noću ide u krađu.
15 Preljubnik čeka na sumrak,
misli da ga nitko neće vidjeti,
a potom i lice zaklanja.
16 Po mraku provaljuju u kuće,
a danju se pažljivo skrivaju
jer žele izbjeći svjetlo.
17 Najdublja tama njihovo je jutro,
prijatelji su užasima tame.
18 Ti kažeš:[n] »Oni su tek pjena na površini vode.
Njihova je zemlja prokleta
pa nitko ne ide u njihove vinograde.
19 Kao što žega i suša tope snijeg,
tako i smrt[o] odnosi grešnike.
20 Zaboravlja ih utroba koja ih je rodila,
a crv se njima sladi.
Zlih se više nitko ne sjeća,
skršeni su kao drvo.
21 Zlostavljaju žene koje nemaju djece da ih zaštite,
a udovicama ne čine dobro.
22 Ali Bog svojom snagom uklanja moćne—
ako i jesu na vlasti, život im je neizvjestan.
23 Mogu se uljuljkati u sigurnost,
ali Bog motri njihove putove.
24 Nakratko uspijevaju, a onda nestanu,
padaju kao cvijeće koje vene,
odsječeni su kao klasje.«
25 Ako nije tako, tko će dokazati da lažem?
Tko može opovrgnuti moje riječi?
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International