Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Bible in 90 Days

An intensive Bible reading plan that walks through the entire Bible in 90 days.
Duration: 88 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Matej 16:1-26:56

Opomena nevjernom naraštaju

(Mk 8,11-13; Lk 12,54-56)

16 Isusu su prišli farizeji i saduceji s namjerom da ga iskušaju i zatražili da učini neko čudo koje bi im bilo znak da je došao od Boga.

Isus im je odgovorio: »Kad pada mrak, vi kažete: ‘Bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno.’ A ujutro kažete: ‘Bit će nevrijeme jer je nebo crveno i tmurno.’ Znate protumačiti izgled neba, ali ne znate protumačiti znakove vremena u kojem živite. Zao i nevjeran naraštaj traži znak, ali neće dobiti drugi znak osim znaka proroka Jone[a].« Tada ih je ostavio i otišao.

Učenici ne razumiju Isusa

(Mk 8,14-21)

Isusovi su učenici pošli na drugu stranu jezera, ali su zaboravili ponijeti kruh. Isus im je rekao: »Čuvajte se farizejskoga i saducejskoga kvasca!«

A oni su međusobno počeli raspravljati pa su rekli: »To je vjerojatno rekao zato što nismo ponijeli kruh.«

Isus je znao o čemu razgovaraju pa je rekao: »Vaša je vjera premala. Zašto raspravljate među sobom o tome što nemate kruha? Zar još uvijek ne shvaćate? Zar se ne sjećate pet kruhova za pet tisuća ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili? 10 Ne sjećate li se sedam kruhova za četiri tisuće ljudi i koliko ste košara ostataka nakupili? 11 Kako ne shvaćate da nisam govorio o kruhu kad sam vam rekao da se čuvate farizejskoga i saducejskoga kvasca?« 12 Tada su shvatili da im nije govorio da se čuvaju krušnoga kvasca, nego farizejskoga i saducejskoga učenja.

Isus je Krist (Mesija)

(Mk 8,27-30; Lk 9,18-21)

13 Kad je Isus došao na područje Cezareje Filipove, upitao je svoje učenike: »Što kažu ljudi, tko je Sin Čovječji?«

14 Odgovorili su: »Neki kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a treći da si Jeremija ili jedan od proroka.«

15 Upitao ih je: »A što vi kažete: tko sam ja?«

16 Odgovorio mu je Šimun Petar: »Ti si Krist—Sin živoga Boga!«

17 Isus mu je na to rekao: »Blago tebi, Šimune, Jonin sine, jer nije ti to otkrio nitko od ljudi, već moj nebeski Otac. 18 Kažem ti, ti si Petar[b], a na toj Stijeni izgradit ću svoju Crkvu koju sile zla[c] neće moći nadvladati. 19 Dat ću ti ključeve Kraljevstva nebeskog i, što god svežeš na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješiš na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.«[d] 20 Tada je svojim učenicima strogo naredio da nikomu ne govore da je on Krist.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 8,31–9,1; Lk 9,22-27)

21 Od toga je vremena Isus počeo svojim učenicima objašnjavati da mora ići u Jeruzalem i da će ondje mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i učitelja Zakona; da mora biti ubijen i da će uskrsnuti treći dan.

22 Tada ga je Petar poveo na stranu i počeo ga odvraćati, govoreći mu: »Gospodine, neka ti Bog bude milostiv! To se tebi nikada ne smije dogoditi.«

23 Isus se okrenuo Petru i rekao: »Odlazi od mene, Sotono[e]! Samo mi smetaš jer tvoje misli nisu Božje, nego ljudske.«

24 Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Ako me tko želi slijediti, treba se odreći samoga sebe, uzeti križ i poći za mnom. 25 Tko god želi spasiti svoj život—izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene—naći će ga. 26 Kakvu će korist imati onaj tko dobije cijeli svijet, a pritom izgubi vlastiti život? Jer, što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? 27 Sin Čovječji doći će u slavi svoga Oca sa svojim anđelima. Tada će dati nagradu svakomu za njegova djela. 28 Istinu vam kažem: neki od ovih ovdje neće okusiti smrt dok ne vide Sina Čovječjeg kako dolazi sa svojim Kraljevstvom.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mk 9,2-13; Lk 9,28-36)

17 Šest dana kasnije Isus je sa sobom poveo Petra, Jakova i Jakovljevog brata Ivana te ih doveo na planinu. Ondje su bili potpuno sami. Tada se, njima naočigled, promijenio njegov izgled. Lice mu je zasjalo poput sunca, a odjeća mu je postala bijela poput svjetlosti. Zatim su se iznenada pojavili Mojsije i Ilija te počeli razgovarati s Isusom.

Tada je Petar rekao Isusu: »Gospodine, dobro je što smo ovdje. Ako želiš, napravit ću ovdje tri zaklona: jedan za tebe, jedan za Mojsija, jedan za Iliju.«

Dok je Petar još govorio, zasjenio ih je sjajan oblak, a iz oblaka se začuo glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin s kojim sam potpuno zadovoljan. Njega slušajte!«

Kad su to čuli Isusovi učenici, toliko su se uplašili da su pali licem na zemlju. Tada im je prišao Isus, dodirnuo ih i rekao: »Ustanite, ne bojte se!« A kad su podigli pogled, nisu vidjeli nikoga osim Isusa.

Kad su silazili s planine, Isus im je naredio: »Nikome nemojte reći što ste vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih!«

10 Tada su ga učenici upitali: »Zašto onda učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija[f]

11 A Isus im je odgovorio: »Ilija dolazi i on će sve postaviti u red. 12 Ali ja vam kažem da je Ilija već došao, ali ga ljudi nisu prepoznali, nego su s njim postupali kako im se prohtjelo. Tako će i Sin Čovječji mnogo pretrpjeti od njih.« 13 Tada su njegovi učenici shvatili da im je govorio o Ivanu Krstitelju.

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mk 9,14-29; Lk 9,37-43a)

14 Kad su se vratili narodu, Isusu je prišao neki čovjek, kleknuo pred njega i 15 rekao: »Gospodine, smiluj se mojem sinu! Ima padavicu i strašno pati. Često pada u vatru i u vodu. 16 Odveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.«

17 Isus je odgovorio: »O, bezvjerni i iskvareni ljudi! Koliko još dugo moram ostati s vama? Koliko vas još dugo moram podnositi? Dovedite mi dječaka ovamo!« 18 Zatim je naredio zlom duhu da izađe iz dječaka. A dječak je istoga trena ozdravio.

19 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga nasamo: »Zašto mi nismo mogli istjerati zlog duha?«

20 Odgovorio im je: »Zbog svoje nevjere. Istinu vam kažem: da je vaša vjera velika samo kao gorušičino sjeme[g], mogli biste ovoj planini reći da se pomakne i ona bi se pomaknula. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.« 21 [h]

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 9,30-32; Lk 9,43b-45)

22 Kad su se Isusovi učenici okupili u Galileji, Isus im je rekao: »Sin Čovječji bit će predan u ruke ljudima. 23 Oni će ga ubiti, ali on će treći dan ustati od mrtvih.« Učenici su se jako ražalostili.

Isus poučava o plaćanju poreza

24 Kad su Isus i učenici došli u Kafarnaum, Petru su pristupili ubirači hramskoga poreza[i] i upitali ga: »Zar vaš učitelj ne plaća porez za Hram?«

25 »Plaća«, odgovorio je Petar i ušao u kuću. Prije nego što je mogao išta reći, Isus ga je upitao: »Što misliš, Šimune, od koga zemaljski kraljevi sakupljaju carinu i poreze? Sakupljaju li ih od svoje djece ili od tuđe?«

26 »Od tuđe«, odgovorio je Petar.

Tada mu je Isus rekao: »Znači, njihova su djeca oslobođena plaćanja. 27 Ali da ne uvrijedimo vlasti, idi na jezero, baci udicu i uzmi prvu ribu koju uhvatiš. Otvori joj usta i pronaći ćeš kovanicu od četiri drahme[j]. Uzmi ga i daj ubiračima hramskog poreza za mene i za sebe!«

Tko je najveći?

(Mk 9,33-37; Lk 9,46-48)

18 Tada su učenici prišli Isusu i upitali ga: »Tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom?«

A Isus je pozvao k sebi dijete, postavio ga ispred njih i rekao: »Istinu vam kažem: ako ponovo ne postanete poput male djece, nikada nećete ući u Kraljevstvo nebesko. Dakle, tko se ponizi da bi bio poput ovoga djeteta—taj je najveći u Kraljevstvu nebeskom.

I tko radi mene primi jedno ovakvo dijete, mene prima.«

Navođenje na grijeh

(Mk 9,42-48; Lk 17,1-2)

»Ali ako tko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu objese mlinski kamen[k] oko vrata i da ga utope u dubini mora. Jao ljudima u svijetu jer čine stvari koje navode na grijeh! No takve stvari moraju doći. No jao onomu po kome dolaze!

Stoga, ako te ruka ili noga navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život bez ruke ili noge nego da s obje ruke i noge budeš bačen u vječni plamen. Zato, ako te tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe! Bolje ti je ući u vječni život samo s jednim okom nego da s oba oka budeš bačen u pakleni plamen.«

Usporedba o izgubljenoj ovci

(Lk 15,3-7)

10 »Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih. Jer, kažem vam, njihovi su anđeli na nebesima stalno s mojim nebeskim Ocem. 11 [l]

12 Što mislite? Ako čovjek ima stotinu ovaca i jedna od njih odluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet u brdima i otići potražiti odlutalu ovcu? 13 Istinu vam kažem: kad je nađe, bit će sretniji radi nje nego radi onih devedeset i devet koje nisu odlutale. 14 Isto tako, ni vaš nebeski Otac ne želi da se izgubi itko od ovih malenih.«

Bratska opomena

(Lk 17,3)

15 »Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, idi i ukori ga nasamo! Posluša li te, dobio si svoga brata. 16 No ako te ne posluša, uzmi sa sobom jednoga ili dvoje ljudi, tako da svaka tvrdnja počiva na iskazu dvoje ili troje svjedoka.[m] 17 Ako ni njih ne posluša, obavijesti crkvu. A ako ne posluša ni crkvu, ponašaj se prema toj osobi kao prema poganinu ili porezniku.

18 Istinu vam kažem: što god svežete na Zemlji, bit će svezano i na Nebu, a što god odriješite na Zemlji, bit će odriješeno i na Nebu.[n]

19 A kažem vam i ovo: što god dvoje od vas ovdje na Zemlji složno zamole, dat će im moj nebeski Otac. 20 Jer, gdje se dvoje ili troje okupe u moje ime, ondje sam i ja među njima.«

O opraštanju

21 Tada je Petar pristupio Isusu i upitao ga: »Gospodine, koliko puta smije moj brat sagriješiti protiv mene, a da mu još uvijek oprostim? Do sedam puta?«

22 Isus mu je odgovorio: »Kažem ti, ne samo sedam puta nego sedamdeset i sedam puta[o]!

23 Jer, Kraljevstvo je nebesko poput kralja koji je odlučio srediti račune sa svojim slugama. 24 Kad je počeo naplaćivati dugove, doveli su mu dužnika koji mu je dugovao deset tisuća talenata[p]. 25 Budući da dužnik nije mogao vratiti dug, gospodar je naredio da se proda zajedno sa ženom i djecom, te sa svime što je imao, i da se tako naplati dug.

26 Tada je sluga pao na koljena pred gospodarem i molio: ‘Budi strpljiv sa mnom i sve ću ti vratiti!’ 27 Gospodar se sažalio nad njim, oprostio mu dug i pustio ga na slobodu.

28 Kad je taj isti sluga izašao, našao je drugoga slugu, svoga prijatelja, koji mu je dugovao sto srebrnjaka. Zgrabio ga je za vrat i pritisnuo govoreći: ‘Vrati što mi duguješ!’

29 Tada je prijatelj pao pred njim na koljena i molio ga: ‘Budi strpljiv sa mnom i vratit ću ti dug!’

30 No ovaj nije htio čekati, nego je otišao i bacio ga u tamnicu dok ne vrati dug. 31 Kad su ostali sluge, njegovi prijatelji, vidjeli što se dogodilo, jako su se ražalostili pa su otišli i sve ispričali gospodaru.

32 Tada je gospodar pozvao prvoga slugu i rekao mu: ‘Zli slugo! Ja sam tebi oprostio čitav tvoj dug jer si me molio za milost. 33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome prijatelju, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ 34 Tada ga je gospodar, jako ljutit, bacio u zatvor dok ne vrati sav dug.

35 Tako će i moj nebeski Otac postupiti s vama ako jedni drugima ne oprostite od sveg srca.«

Isus poučava o razvodu

(Mk 10,1-12)

19 Nakon što je Isus sve ovo rekao, napustio je Galileju i otišao na područje Judeje, na drugoj strani rijeke Jordan. Slijedilo ga je silno mnoštvo, a on ih je ondje ozdravljao.

Prišli su mu neki farizeji s namjerom da ga iskušaju i upitali ga: »Je li dopušteno da se čovjek razvede od svoje žene iz bilo kojeg razloga?«

Isus je odgovorio: »Zar niste čitali da ih je Stvoritelj u početku stvorio muško i žensko?[q] A zatim je rekao: ‘Radi toga će čovjek napustiti svoga oca i majku i sjedinit će se sa svojom ženom i njih će dvoje postati jedno.’[r] Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. Stoga, neka čovjek ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«

Na to su ga upitali: »Pa zašto je onda Mojsije odredio da se čovjek može razvesti od svoje žene ako joj da potvrdu o razvodu braka?«[s]

Isus im je odgovorio: »Mojsije je dopustio da se razvodite od svojih žena zbog vašega tvrdog srca, ali u početku nije bilo tako. A ja vam kažem: tko se rastane od svoje žene, osim ako mu je ona bila nevjerna, pa se oženi drugom, čini preljub.«

10 Tada su mu učenici rekli: »Ako tako stoje stvari između muža i žene, onda je bolje i ne ženiti se.«

11 Isus im je odgovorio: »Ne razumiju to svi, nego samo oni kojima je to dao Bog. 12 Jer, ima muškaraca koji od rođenja ne mogu imati djece, a ima i onih koje su drugi učinili takvima. Konačno, ima i onih koji su izabrali ne ženiti se radi Kraljevstva nebeskog. Tko to može prihvatiti—neka prihvati!«

Isus prima djecu k sebi

(Mk 10,13-16; Lk 18,15-17)

13 Onda su mu donijeli djecu da položi ruke na njih i da se pomoli. No Isusovi su im učenici to branili. 14 Tada je Isus rekao: »Pustite djecu i nemojte im braniti da dolaze k meni, jer takvima, koji su kao ova djeca, pripada Kraljevstvo nebesko.« 15 Zatim je položio ruke na djecu i otišao dalje.

Isus i bogataš

(Mk 10,17-31; Lk 18,18-30)

16 Tada mu je pristupio neki čovjek i upitao ga: »Učitelju, kakvo dobro djelo moram učiniti da bih imao vječni život?«

17 A Isus mu je odgovorio: »Zašto me pitaš o tome što je dobro? Samo je jedan dobar—Bog! Ipak, ako želiš imati vječni život, poštuj zapovijedi!«

18 »Koje zapovijedi?« upitao je čovjek.

Isus mu je odgovorio: »Ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, 19 poštuj oca i majku[t] i voli svoga bližnjeg kao samoga sebe!«[u]

20 Mladić mu je rekao: »Svega sam se toga držao. Što mi još nedostaje?«

21 Isus mu je rekao: »Ako želiš biti savršen, prodaj svoju imovinu i podijeli novac siromašnima pa ćeš imati blago na Nebu. Tada dođi i slijedi me!«

22 Kad je mladić to čuo, otišao je žalostan jer je bio jako bogat.

23 Tada je Isus rekao svojim učenicima: »Istinu vam kažem, teško je bogatašu ući u Kraljevstvo nebesko. 24 Da, kažem vam, lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatašu ući u Božje kraljevstvo.«

25 Kad su to čuli, učenici su se jako začudili pa su upitali: »Pa tko se onda može spasiti?«

26 Isus ih je pogledao i rekao im: »Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.«

27 Tada se Petar javio i rekao mu: »Gle, mi smo sve ostavili i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?«

28 A Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: u novom svijetu, kad Sin Čovječji sjedne na svoje slavno prijestolje, vi, koji ste me slijedili, sjest ćete na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena. 29 I tko god je radi mene napustio kuću, braću, sestre, oca, majku, djecu ili polja, primit će stotinu puta više i imat će vječni život. 30 Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni koji su sada posljednji—bit će prvi.«

Radnici u vinogradu

20 »Kraljevstvo je nebesko poput vlasnika imanja koji je rano ujutro otišao unajmiti radnike za svoj vinograd. Nagodio se s njima da im plati jedan srebrnjak na dan i poslao ih u vinograd.

Oko devet je sati opet izašao i opazio neke ljude kako stoje na trgu i ništa ne rade. Rekao im je: ‘Idite i vi u moj vinograd, a ja ću vam dati pravednu plaću.’ Tako su i oni otišli raditi u vinograd.

Oko podneva i oko tri sata popodne ponovo je izašao i učinio isto. Oko pet je sati opet izašao i našao neke druge ljude gdje stoje na trgu. Upitao ih je: ‘Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?’

Oni su mu odgovorili: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ A on im je rekao: ‘Idite i vi u moj vinograd.’

Uvečer je gospodar vinograda rekao svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati ih redom—od zadnjih, koje sam unajmio, pa do onih prvih.’

I tako su oni, koji su bili unajmljeni oko pet sati, došli i svaki je primio po jedan srebrnjak. 10 Kad su došli oni koji su bili prvi unajmljeni mislili su da će dobiti više. No i oni su dobili po jedan srebrnjak. 11 Uzeli su novac i počeli prigovarati gospodaru vinograda. 12 Rekli su: ‘Ovi su posljednji radili samo jedan sat, a platio si im jednako kao i nama koji smo radili cijeli dan i podnosili žegu.’

13 Gospodar vinograda okrenuo se jednom od njih i rekao: ‘Prijatelju, ja nisam prema tebi nepravedan. Zar se nismo dogovorili da ću ti platiti jedan srebrnjak? 14 Uzmi što je tvoje i idi! Ja želim dati ovom posljednjemu isto kao i tebi. 15 Zar nemam pravo činiti sa svojim što hoću? Ili si zavidan što sam dobar?’

16 Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.«

Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mk 10,32-34; Lk 18,31-34)

17 Dok je išao u Jeruzalem, Isus je odveo svojih dvanaestoricu učenika na stranu pa im govorio: 18 »Evo, idemo u Jeruzalem. Sin Čovječji bit će predan svećeničkim poglavarima i učiteljima Zakona, a oni će ga osuditi na smrt. 19 Tada će ga predati strancima da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga razapnu, ali on će uskrsnuti treći dan.«

Zebedejevi sinovi

(Mk 10,35-45)

20 Tada je Isusu pristupila majka Zebedejevih sinova, zajedno sa svojim sinovima, i kleknula pred njega da ga nešto zamoli.

21 Upitao ju je: »Što želiš?« A ona mu je rekla: »Obećaj mi da će ova moja dvojica sinova sjediti zajedno s tobom u tvome Kraljevstvu, jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane.«

22 Isus je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti iz čaše[v] iz koje ću ja piti?«

Odgovorili su mu: »Da, možemo!«

23 A on im je rekao: »Vi ćete zaista i piti iz moje čaše, ali nije moje da određujem tko će sjediti s moje desne ili lijeve strane. Ta mjesta pripadaju onima za koje ih je pripremio moj Otac.«

24 Kad su ostala desetorica učenika to čula, razljutila su se na ovu dvojicu braće. 25 Tada ih je Isus pozvao k sebi i rekao: »Znate da vladari nežidovskih naroda iskazuju svoju moć nad njima, a velikaši vole gospodariti njima. 26 No neka tako ne bude među vama! Tko želi postati velik među vama, radije neka vam bude sluga, 27 a tko želi biti prvi među vama, neka vam bude rob. 28 Upravo kao Sin Čovječji, koji nije došao da mu služe, nego da on služi i da preda svoj život kao otkupninu za mnoge.«

Isus iscjeljuje dva slijepca

(Mk 10,46-52; Lk 18,35-43)

29 Dok su izlazili iz Jerihona, silno je mnoštvo slijedilo Isusa. 30 A pokraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«

31 Mnoštvo ih je korilo i ušutkivalo, ali oni su još jače vikali: »Gospodine, Davidov Sine, smiluj nam se!«

32 Tada se Isus zaustavio, pozvao ih te upitao: »Što želite da učinim za vas?«

33 Rekli su mu: »Gospodine, željeli bismo da možemo vidjeti.«

34 Isus se sažalio nad njima i dodirnuo im oči. Odmah su progledali i krenuli za Isusom.

Isus ulazi u Jeruzalem

(Mk 11,1-11; Lk 19,28-38; Iv 12,12-19)

21 Kad su se približili Jeruzalemu i stigli do Betfage na Maslinskoj gori, Isus je poslao dvojicu svojih učenika govoreći im: »Idite u ovo selo, što je ispred vas, odmah ćete pronaći privezanu magaricu i magare s njom. Odvežite ih i dovedite k meni! Ako vam netko nešto kaže, recite mu: ‘Trebaju Gospodinu, ali on će ih odmah vratiti.’«

To se dogodilo tako da se ispuni ono što je bilo rečeno po proroku:

»Recite gradu Sionu:
    ‘Evo, tvoj kralj ti dolazi!
Ponizan je i jaše na magarcu,
    na magaretu, magaričinom potomku.’«[w]

Učenici su otišli i učinili kako im je Isus zapovjedio. Doveli su magaricu i mlado magare, stavili na njih svoje ogrtače, a Isus je na njih sjeo. Jedni su prostirali svoje ogrtače putem, dok su drugi trgali grane s drveća i stavljali ih po putu. Narod, koji je išao ispred i iza Isusa, klicao je:

»Slava[x] Davidovom Sinu!
    Blagoslovljen onaj koji dolazi u Gospodinovo ime![y]
Slava Bogu na Nebu!«

10 Kad je Isus ušao u Jeruzalem, cijeli se grad uskomešao. Svi su se pitali: »Tko je to?«

11 A narod je odgovarao: »To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji.«

Isus u Hramu

(Mk 11,15-19; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)

12 Zatim je Isus ušao u Hram i istjerao sve koji su ondje kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.[z] 13 Rekao im je: »Pisano je: ‘Moja kuća zvat će se kuća molitve’,[aa] a vi je pretvarate u ‘pljačkaško sklonište’[ab]

14 U Hramu su mu pristupili slijepi i hromi, a on ih je ozdravljao. 15 Kad su svećenički poglavari i učitelji Zakona vidjeli čuda koja je učinio i djecu što viču u Hramu: »Slava Davidovom Sinu!«, jako su se razljutili pa mu rekli:

16 »Čuješ li što ova djeca govore?«

A Isus im je odgovorio: »Da. Zar niste nikada pročitali:

‘Učinio si da te slave djeca i dojenčad’?«[ac]

17 Zatim ih je ostavio pa je iz Jeruzalema otišao u Betaniju, gdje je prenoćio.

Smokvino drvo i moć vjere

(Mk 11,12-14.20-24)

18 Rano ujutro, dok se vraćao u Jeruzalem, Isus je ogladnio. 19 Pokraj puta je ugledao smokvu i otišao do nje, ali na njoj nije našao ništa osim lišća. Zato joj je rekao: »Nikad više ne imala ploda!« I smokva se osušila istoga trena.

20 Kad su učenici to vidjeli, začudili su se i upitali: »Kako to da se smokva odmah osušila?«

21 A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: ako vjerujete i ne posumnjate, moći ćete učiniti ne samo ovo što sam ja učinio sa smokvom nego, ako kažete ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, to će se i dogoditi. 22 Ako budete vjerovali, sve što zatražite u molitvi, primit ćete.«

Odakle Isusu vlast?

(Mk 11,27-33; Lk 20,1-8)

23 Isus je ušao u Hram i, dok je tu poučavao, prišli su mu svećenički poglavari i narodne starješine te ga upitali: »Kakvu vlast imaš da ovo činiš i tko ti ju je dao?«

24 A Isus im je odgovorio: »Upitat ću vas samo jedno pa, ako mi odgovorite, reći ću vam kakvom vlašću ovo činim. 25 Kad je Ivan krstio, je li to krštenje bilo od Boga ili od ljudi?«

Oni su počeli raspravljati među sobom, govoreći: »Ako kažemo: ‘Od Boga’, pitat će nas: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ 26 No, ako kažemo: ‘Od ljudi’, onda… Bojimo se naroda jer Ivana svi smatraju prorokom.«

27 Zato su odgovorili Isusu: »Ne znamo.«

Na to im je rekao: »Onda ni ja vama neću reći kakvom vlašću ovo činim.«

Usporedba o dvojici sinova

28 »Sada mi recite što mislite o ovome: neki je čovjek imao dvojicu sinova. Otišao je prvome i rekao mu: ‘Sine, idi danas raditi u moj vinograd!’

29 No sin je odgovorio: ‘Neću.’ Ali kasnije se predomislio i otišao.

30 Zatim je otac otišao drugom sinu i rekao mu to isto. Sin je odgovorio: ‘Idem, gospodaru’, ali nije otišao.

31 Koji je od ove dvojice učinio što je otac želio?«

Odgovorili su: »Prvi sin.«

Isus im je rekao: »Istinu vam kažem: poreznici i bludnice ući će u Božje kraljevstvo prije vas. 32 Jer, Ivan Krstitelj vam je došao pokazati put pravednog života, a vi mu niste povjerovali. No povjerovali su mu poreznici i bludnice. Čak i nakon što ste to vidjeli, niste se pokajali i niste mu povjerovali.«

Bog šalje svoga Sina

(Mk 12,1-12; Lk 20,9-19)

33 »Poslušajte još jednu usporedbu. Bio neki vlasnik imanja koji je posadio vinograd. Ogradio ga je, iskopao jamu za vinsku prešu i podigao stražarski toranj. Zatim je dao vinograd u zakup vinogradarima i otputovao. 34 Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je svoje sluge da uzmu njegov dio.

35 No vinogradari su zgrabili sluge; jednoga su pretukli, drugoga ubili, a trećega kamenovali. 36 Poslao je druge sluge, brojnije od prvih, ali i s njima su jednako postupili. 37 Napokon je poslao svoga sina, misleći: ‘Moga će sina poštovati.’

38 No kad su vinogradari ugledali sina, rekli su među sobom: ‘On je nasljednik! Hajde, ubijmo ga i uzmimo mu nasljedstvo!’ 39 I zgrabili su sina, izbacili ga iz vinograda i ubili.

40 Dakle, što će vlasnik vinograda učiniti s ovim vinogradarima kad dođe?«

41 Odgovorili su mu: »Pobit će ih bez milosti jer su bili zli, a vinograd će dati u zakup drugim vinogradarima, onima koji će mu predati urod u vrijeme berbe.«

42 Isus im je rekao: »Sigurno ste čitali u Svetom pismu:

‘Kamen, koji su odbacili graditelji,
    postao je temeljni kamen.
Gospodin je to učinio
    i čudesno je to vidjeti!’[ad]

43 Zbog toga će vam, kažem vam, Božje kraljevstvo biti oduzeto i dano ljudima koji donose plodove primjerene Kraljevstvu. 44 Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga padne taj kamen, zdrobit će ga.«[ae]

45 Kad su svećenički poglavari i farizeji čuli Isusove usporedbe, shvatili su da govori o njima. 46 Zato su ga htjeli uhvatiti, ali su se bojali naroda jer je narod vjerovao da je Isus prorok.

Usporedba o kraljevskoj svadbi

(Lk 14,15-24)

22 Isus je narodu ponovo počeo govoriti u usporedbama. Rekao je: »Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji je pripremio svadbu za svoga sina. Poslao je sluge po one koji su bili pozvani na svadbu, ali oni nisu htjeli doći.

Tada je poslao druge sluge, govoreći: ‘Kažite onima što su pozvani: Evo, moja je gozba pripremljena, volovi i ugojena stoka su zaklani i sve je spremno. Dođite na svadbu!’

No oni se nisu odazvali, nego su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali su zgrabili kraljeve sluge, zlostavljali ih i ubili. Na to se kralj rasrdio pa je poslao svoje vojnike i oni su pogubili ubojice njegovih slugu i spalili njihov grad.

Tada je kralj rekao svojim slugama: ‘Svadba je spremna, ali oni koji su pozvani nisu bili dostojni. Stoga, idite na raskrižja cesta i pozovite na svadbu sve koje nađete.’ 10 Oni su otišli na ulice i sakupili sve koje su našli—zle i dobre—i svadbena se dvorana napunila gostima.

11 A kad je kralj ušao da pogleda goste, vidio je ondje čovjeka koji nije bio u svadbenoj odjeći. 12 Rekao mu je: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbene odjeće?’ A čovjek je zanijemio. 13 Tada je kralj naredio svojim slugama: ‘Svežite mu ruke i noge pa ga bacite u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba.’

14 Jer, mnogo je pozvanih, ali malo izabranih.«

Pitanje o porezu

(Mk 12,13-17; Lk 20,20-26)

15 Tada su farizeji otišli i dogovorili se kako da uhvate Isusa u riječi. 16 Poslali su mu svoje učenike zajedno s herodovcima[af], a ovi su mu rekli: »Učitelju, znamo da si istinoljubiv i da uistinu učiš Božjem putu, te da se ne obazireš ni na koga, jer ne gledaš tko je tko. 17 Zato nam reci što misliš: je li pravo plaćati caru porez ili nije?«

18 Isus je znao njihove zle namjere pa je rekao: »Licemjeri! Zašto me pokušavate namamiti u zamku? 19 Pokažite mi novac za plaćanje poreza.« Pružili su mu srebrnjak. 20 Tada ih je upitao: »Čiji je ovo lik i natpis?«

21 Odgovorili su mu: »Carev.«

A on im je tada rekao: »Dakle, dajte caru što pripada caru, a Bogu što pripada Bogu.«

22 Zadivili su se kad su to čuli pa su ga ostavili i otišli.

Pitanje o uskrsnuću

(Mk 12,18-27; Lk 20,27-40)

23 Toga su dana Isusu prišli i saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, pa su ga upitali: 24 »Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Ako čovjek umre bez djece, neka se brat oženi njegovom ženom i podigne potomstvo svome bratu.’[ag] 25 Kod nas je bilo sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez djece pa mu se brat oženio ženom. 26 Isto se dogodilo drugom i trećem bratu i tako sve do sedmoga. 27 Na kraju je i žena umrla. 28 Dakle, kojemu će od sedmorice ona biti žena nakon uskrsnuća jer su se svi njome oženili?«

29 Isus im je na to odgovorio: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Sveta pisma ni Božju moć. 30 U budućem životu, nakon uskrsnuća, ljudi se neće niti ženiti niti udavati, nego će biti poput anđela na nebu. 31 A što se uskrsnuća mrtvih tiče, niste li čitali što vam je rekao Bog: 32 ‘Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev’?[ah]

A Bog nije Bog mrtvih, nego živih.«

33 Kad je narod to čuo, bio je zadivljen njegovim učenjem.

Najvažnija zapovijed

(Mk 12,28-34; Lk 10,25-28)

34 Kad su čuli kako je Isus svojim odgovorom ušutkao saduceje, okupili su se farizeji. 35 Jedan od njih, učitelj Zakona, u namjeri da ga iskuša, upitao je: 36 »Učitelju, koja je najvažnija zapovijed u Zakonu?«

37 A Isus mu je rekao: »‘Voli Gospodina Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim!’[ai] 38 To je prva i najvažnija zapovijed. 39 Zatim je tu druga zapovijed, jednaka prvoj: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga!’[aj] 40 Cijeli Zakon i spisi proroka temelje se na ovim dvjema zapovijedima.«

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mk 12,35-37; Lk 20,41-44)

41 Dok su farizeji još bili na okupu, Isus ih je upitao: 42 »Što mislite o Kristu[ak]? Čiji je on potomak?«

Odgovorili su mu: »Davidov.«

43 A on im je rekao: »Kako to da ga David, potaknut Duhom, naziva Gospodinom, izjavivši:

44 ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu:
Sjedni mi s desne strane
    dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge?’[al]

45 Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?« 46 Ali nitko mu nije mogao odgovoriti na to niti ga se tko od toga dana usudio išta pitati.

Isus opominje religiozne vođe

(Mk 12,38-40; Lk 11,37-52; 20,45-47)

23 Tada je Isus rekao narodu i svojim učenicima: »Učitelji Zakona i farizeji misle da imaju autoritet tumačiti Mojsijev zakon. Stoga, činite i držite se svega što vam kažu, ali ne činite što oni čine, jer oni govore, ali sami ne čine. Oni vežu teška bremena, koja se jedva mogu nositi, i stavljaju ih ljudima na leđa, a sami ni prst neće podići da ih pomaknu.

Sva djela čine zato da ih vide ljudi. Proširuju svoje zapise iz Svetog pisma[am] i produžuju rese na svojim haljinama[an]. Vole počasna mjesta na gozbama i prva mjesta u sinagogama. Vole da ih ljudi s poštovanjem pozdravljaju na trgovima i da ih zovu ‘učitelju’.

No vi nemojte dopustiti da vas ljudi zovu učiteljima, jer imate samo jednoga Učitelja, a vi ste međusobno braća i sestre. Nemojte nikoga na Zemlji zvati svojim ocem, jer imate samo jednoga Oca, onoga na Nebu. 10 Ne dopustite ljudima ni da vas zovu vođama, jer je samo jedan Vođa, a to je Krist. 11 Najveći među vama neka vam bude sluga. 12 Tko se uzdiže, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen.

13 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ljudima zatvarate vrata. Sami ne ulazite, a onima koji žele ući, to ne dopuštate. 14 [ao]

15 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Putujete kopnom i morem da učinite jednoga čovjeka svojim sljedbenikom, a kad on to postane, učinite ga sinom pakla dvaput gorim od sebe. 16 Jao vama, slijepi vođe! Govorite: ‘Ako se tko zakune Hramom, to nije ništa. Ali ako se tko zakune zlatom, koje je u Hramu, dužan je održati svoju zakletvu.’ 17 Vi slijepe budale! Što je važnije: zlato, koje je u Hramu, ili Hram, koji posvećuje to zlato? 18 Kažete i ovo: ‘Ako se tko zakune žrtvenikom, to nije ništa; ali ako se zakune zlatom, koje je na žrtveniku, dužan je održati svoju zakletvu.’ 19 Slijepci! Što je važnije: dar koji je na žrtveniku ili žrtvenik koji posvećuje taj dar? 20 Dakle, tko se zakune žrtvenikom, kune se i žrtvenikom i svime što je na žrtveniku. 21 A tko se zakune Hramom, kune se i Hramom i svime što je u njemu. 22 Tko se zakune Nebom, kune se Božjim prijestoljem i Onim koji sjedi na njemu.

23 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Dajete Bogu desetinu od svega što posjedujete, čak i od metvice, kopra i kumina,[ap] a zanemarujete ono najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost. Toga ste se trebali držati, a ono prvo ne zanemariti. 24 Slijepi vođe! Cijedite komarca, a gutate devu.[aq]

25 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Čistite svoje čaše i posude izvana, a iznutra su pune prijevare i neumjerenosti. 26 Slijepi farizeji, najprije očistite unutrašnjost čaše, pa će joj i vanjština biti čista!

27 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Licemjeri jedni! Vi ste poput okrečenih grobova koji izgledaju lijepo izvana, ali iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakakve nečistoće. 28 Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.

29 Jao vama, učitelji Zakona i farizeji! Gradite grobnice prorocima i ukrašavate grobove pravednika, 30 govoreći: ‘Da smo živjeli u vrijeme svojih predaka, ne bismo s njima sudjelovali u ubijanju proroka.’ 31 Tako potvrđujete da ste potomci onih koji su ubijali proroke. 32 Dovršite, dakle, ono što su vaši preci započeli!

33 Zmije i zmijski porodi! Kako ćete izbjeći da ne budete osuđeni na pakao? 34 Zato vam, evo, šaljem proroke, mudrace i učitelje. Neke ćete od njih ubiti i razapeti. A neke ćete bičevati u svojim sinagogama i progoniti ih iz grada u grad. 35 Zato ćete biti krivi za ubojstva svih nedužnih ljudi na Zemlji—od ubojstva nevinog Abela do ubojstva Zaharije[ar], Barahijinog sina, kojeg ste ubili između svetišta i žrtvenika. 36 Istinu vam kažem: krivnja za sve to past će na vas koji sada živite.«

Isus kori Jeruzalem

(Lk 13,34-35)

37 »Jeruzaleme, Jeruzaleme, ti koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji ti šalje Bog! Koliko li sam puta želio sakupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja piliće pod svoja krila, ali ti to nisi htio. 38 Sada će tvoja kuća biti prepuštena tebi—pusta! 39 Zaista, kažem vam: nećete me više vidjeti dok ne kažete: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Gospodinovo ime!’[as]«

Uništenje Hrama

(Mk 13,1-2; Lk 21,5-6)

24 Kad je Isus izašao iz Hrama i krenuo dalje, pristupili su mu učenici pokazujući mu hramske zgrade. A on im je rekao: »Vidite li sve ovo? Istinu vam kažem: neće ostati ni kamen na kamenu. Svaki će se srušiti.«

Početak nevolja

(Mk 13,3-23; Lk 21,7-19)

Dok je Isus sjedio na Maslinskoj gori, njegovi su učenici došli k njemu pa mu rekli: »Kaži nam kada će se to dogoditi i koji će biti znak tvoga ponovnog dolaska i svršetka svijeta[at]

Odgovorio im je: »Pazite da vas tko ne prevari, jer mnogi će doći pozivajući se na moje ime i reći: ‘Ja sam Krist’ i mnoge će prevariti. Čut ćete za ratove i glasine o ratovima što će se voditi. Nemojte se uznemiravati! To se mora dogoditi, ali to još nije kraj. Da, narod će se boriti protiv drugog naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa posvuda. Ali sve je to samo početak porođajnih muka. U to će vas vrijeme ljudi predavati da budete kažnjeni i ubijat će vas. Svi će vas narodi mrziti jer ste moji sljedbenici. 10 I mnogi će tada izgubiti vjeru te će jedni druge predavati vlastima i mrziti se međusobno. 11 Pojavit će se mnogi lažni proroci i mnoge će zavesti. 12 Povećat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti. 13 No tko ustraje do kraja, bit će spašen. 14 A ova Radosna vijest o Božjem kraljevstvu propovijedat će se po cijelom svijetu kao svjedočanstvo svim narodima. I tada će doći kraj.

15 Vidjet ćete ‘grozotu koja donosi uništenje’[au], o kojoj je govorio prorok Daniel, kako stoji na svetome mjestu u Hramu. (Neka čitatelj razumije što to znači!)[av] 16 Tada, oni koji budu u Judeji, neka bježe u planine. 17 Tko bude na krovu kuće, neka ne silazi u kuću da nešto uzme. 18 A tko bude u polju, neka se ne vraća da uzme ogrtač. 19 Jao trudnicama i dojiljama u te dane! 20 Molite da vaš bijeg ne bude zimi ili na šabat, dan odmora. 21 U to će vrijeme nastati velika nevolja, kakve nije bilo od početka svijeta niti će je ikad biti. 22 I kad se ti dani ne bi skratili, nitko ne bi preživio. Ali, radi svojih izabranih, Bog će skratiti te dane. 23 Ako vam tko u to vrijeme kaže: ‘Gle! Krist je ovdje’ ili ‘Eno ga ondje’, nemojte mu vjerovati. 24 Jer, pojavit će se lažni mesije i lažni proroci i činit će čudesne znakove i čuda da bi zaveli, ako je moguće, čak i Božje izabranike. 25 Pazite! Unaprijed sam vas upozorio.

26 Stoga, ako vam kažu: ‘Evo, Krist je u pustinji’, ne idite onamo. Ili ako kažu: ‘Evo ga na tajnome mjestu’, nemojte im vjerovati. 27 Jer, dolazak Sina Čovječjega bit će očit poput munje što bljesne na istoku i rasvijetli sve do zapada. 28 Ako se negdje nalazi lešina, ondje se skupljaju lešinari.«

Isusov drugi dolazak

(Mk 13,24-27; Lk 21,25-28)

29 »Odmah nakon nevolje tih dana,

‘Sunce će se pomračiti,
    a mjesec više neće sjati.
Zvijezde će padati s neba,
    a nebeska će se tijela potresti.’[aw]

30 Tada će se na nebu pojaviti znak dolaska Sina Čovječjega. Sva će plemena na Zemlji tada zaplakati i vidjet će Sina Čovječjega kako dolazi na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom. 31 A on će poslati svoje anđele s glasnom trubom i oni će okupiti njegove izabranike sa sve četiri strane svijeta[ax], s jednoga kraja neba do drugoga.

32 Učite iz usporedbe o smokvi. Čim joj grane omekšaju i olistaju, znate da je ljeto blizu. 33 Isto tako, kad vidite sve ove događaje, znajte da je blizu vrijeme dolaska Sina Čovječjega. 34 Istinu vam kažem: sve će se to dogoditi još za života ovoga naraštaja. 35 Nebo i Zemlja će proći, ali moje riječi neće proći.

36 A o onom danu i satu nitko ništa ne zna, čak ni anđeli na Nebu, ni Sin, nego samo Otac. 37 Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti i u vrijeme dolaska Sina Čovječjega. 38 U vrijeme prije potopa ljudi su jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku. 39 I ništa nisu slutili dok potop nije došao i sve ih odnio. Tako će biti i prilikom dolaska Sina Čovječjega. 40 U to će vrijeme dvojica raditi u polju. Jedan od njih će se uzeti, a drugi ostaviti. 41 Dvije će žene u mlinu mljeti žito. Jedna od njih će se uzeti, a druga ostaviti.

42 Zato budite spremni, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin. 43 I zapamtite ovo: da je vlasnik kuće znao u koje će doba noći doći lopov, ostao bi budan i ne bi dopustio da mu provali u kuću. 44 Zato i vi budite spremni, jer će Sin Čovječji doći kad ga ne očekujete.«

Dobar i zao sluga

(Lk 12,41-48)

45 »Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga kojeg je gospodar postavio nad svim svojim slugama da im daje hranu u pravo vrijeme? 46 Blago onom slugi kojeg njegov gospodar, kada dođe, nađe gdje obavlja svoju dužnost. 47 Istinu vam kažem: gospodar će toga slugu postaviti da upravlja svim njegovim imanjem. 48 No ako zli sluga u sebi kaže: ‘Moj se gospodar još dugo neće vratiti’ 49 pa počne tući druge sluge te jesti i piti s pijancima, 50 doći će njegov gospodar u dan i sat kada ga ne očekuje. 51 Tada će ga njegov gospodar okrutno kazniti i dodijeliti mu mjesto među licemjerima, gdje će biti plač i škrgut zuba.«

Usporedba o deset djevojaka

25 »Tada će Kraljevstvo nebesko biti poput deset djevojaka[ay] koje su uzele svoje svjetiljke i pošle ususret mladoženji. Pet ih je bilo ludih, a pet mudrih. Lude su djevojke uzele svoje svjetiljke, ali nisu ponijele ulje. No mudre su, zajedno sa svjetiljkama, uzele i ulje u posudama. Budući da je mladoženja kasnio, sve su djevojke zadrijemale i zaspale.

No u ponoć začuo se glas: ‘Evo mladoženje! Izađite mu u susret!’

Tada su sve djevojke ustale i pripremile svoje svjetiljke. Lude su djevojke rekle mudrima: ‘Dajte nam malo vašega ulja, jer nam se gase svjetiljke.’

Ali mudre su im djevojke odgovorile: ‘Ne možemo jer neće biti dovoljno ni za nas ni za vas. Radije otiđite prodavaču i kupite ulje.’

10 Dok su išle kupiti ulje, mladoženja je stigao. One djevojke koje su bile spremne, pošle su s njim na svadbenu svečanost, a vrata su se za njima zatvorila.

11 Kasnije su stigle i ostale djevojke pa su rekle: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam vrata!’

12 A on im je odgovorio: ‘Istinu vam kažem: ja vas ne poznajem.’

13 Stoga, budite spremni, jer ne znate ni dan ni sat kada će doći Sin Čovječji.«

Usporedba o povjerenom novcu

(Lk 19,11-27)

14 »Kraljevstvo je nebesko poput čovjeka koji se spremao na put pa je pozvao sluge i predao im svoju imovinu na upravljanje. 15 Jednom od njih dao je pet talenata[az], drugome dva talenta, a trećemu jedan. Svakom je dodijelio prema njegovim sposobnostima, a zatim je otputovao. 16 Onaj koji je primio pet talenata odmah je uložio novac te zaradio još pet talenata. 17 Isto tako, onaj koji je primio dva talenta zaradio je još dva. 18 No onaj koji je primio jedan talenat otišao je, iskopao jamu u zemlji i sakrio gospodarev novac.

19 Nakon mnogo vremena vratio se gospodar i zatražio od slugu da mu polože račun. 20 Pristupio mu je onaj koji je dobio pet talenata te je donio još pet talenata. Rekao je: ‘Gospodaru, povjerio si mi pet talenata, a ja sam, evo, zaradio još pet.’

21 Gospodar mu je rekao: ‘Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malome pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!’

22 Zatim mu je pristupio onaj koji je dobio dva talenta pa mu rekao: ‘Gospodaru, povjerio si mi dva talenta, a ja sam, evo, zaradio još dva.’

23 Gospodar mu je odgovorio: ‘Dobro, vjerni i dobri slugo! Bio si pouzdan u malom pa ću te postaviti da upravljaš velikim. Uđi i podijeli radost sa svojim gospodarem!’

24 Tada mu je pristupio onaj koji je dobio jedan talenat te mu rekao: ‘Gospodaru, znao sam da si tvrd čovjek i da ubireš gdje nisi posadio i skupljaš gdje nisi posijao. 25 Bojao sam se pa sam otišao i sakrio talenat u zemlju. Evo, uzmi što je tvoje!’

26 Gospodar mu je na to odgovorio: ‘Zli i lijeni slugo! Znao si da ubirem gdje nisam posadio i da skupljam gdje nisam posijao. 27 Zato si trebao odnijeti moj novac u banku pa bih, kada dođem, uzeo svoje zajedno s kamatama.

28 Zato mu oduzmite talenat i dajte ga onomu koji ima deset talenata! 29 Jer, svakomu tko ima dat će se još, pa će imati u izobilju, a svakomu tko nema, oduzet će se i ono što ima. 30 Stoga, bacite ovoga beskorisnog slugu u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba!’«

Sud svih naroda

31 »Kad Sin Čovječji dođe u svojoj slavi, sa svim svojim anđelima, sjest će na svoje slavno prijestolje. 32 Tada će se pred njim okupiti svi narodi i on će razdvojiti jedne od drugih, kao što pastir razdvaja ovce od jaraca. 33 Ovce će postaviti sa svoje desne strane, a jarce s lijeve.

34 Tada će kralj reći onima s desne strane: ‘Dođite, vi blagoslovljeni od moga Oca, i primite u nasljedstvo Kraljevstvo pripremljeno za vas od postanka svijeta! 35 To je vaša nagrada, jer bio sam gladan, a vi ste me nahranili; bio sam žedan, a vi ste me napojili; bio sam stranac, a vi ste me ugostili; 36 bio sam gol, a vi ste me obukli; bio sam bolestan, a vi ste se brinuli za mene; bio sam u zatvoru, a vi ste me posjetili.’

37 Tada će mu pravednici reći: ‘Gospodine, kad smo te to vidjeli gladnoga i nahranili te, ili žednoga i dali ti piti? 38 Kad smo te vidjeli kao stranca i ugostili te, ili bez odjeće i obukli te? 39 I kad smo te to vidjeli bolesnoga, ili u zatvoru, i posjetili te?’

40 A kralj će im odgovoriti: ‘Istinu vam kažem: kad god ste učinili nešto za jednoga od ove moje najmanje braće, za mene ste učinili!’

41 Zatim će kralj reći i onima sa svoje lijeve strane: ‘Idite od mene, vi prokleti, u vječni plamen koji je pripremljen za đavla i njegove anđele! 42 Jer, bio sam gladan, a niste me nahranili; bio sam žedan, a niste mi dali piti; 43 bio sam stranac, a niste me primili u svoj dom; bio sam bez odjeće, a niste me odjenuli; bio sam bolestan i u zatvoru, a niste me posjetili.’

44 Tada će mu i oni reći: ‘Gospodine, kad smo te to vidjeli gladnog ili žednog, ili kao stranca, ili bez odjeće, ili bolesnog, ili u zatvoru, pa ti nismo pomogli?’

45 A on će im odgovoriti: ‘Istinu vam kažem: kad god niste nešto učinili za jednoga od ovih najmanjih, niste učinili ni za mene.’

46 Takvi će otići u vječnu muku, a pravednici u vječni život.«

Zavjera protiv Isusa

(Mk 14,1-2; Lk 22,1-2; Iv 11,47-53)

26 Nakon što je Isus sve to izgovorio, obratio se učenicima: »Znate da je za dva dana Pasha i Sin Čovječji bit će predan da ga razapnu.«

U to su se doba svećenički poglavari i narodni starješine okupili u palači vrhovnoga svećenika, po imenu Kaifa, te su se dogovorili da Isusa na prevaru uhvate i ubiju. No rekli su: »Ne smijemo to učiniti tijekom blagdana, da se narod ne bi pobunio.«

Djelo ljubavi jedne žene

(Mk 14,3-9; Iv 12,1-8)

Isus je boravio u Betaniji, u kući gubavca Šimuna. I dok je bio za stolom, pristupila mu je neka žena s alabastrenom posudom punom skupocjenog mirisa te ga izlila na njegovu glavu.

Kad su to vidjeli učenici, razljutili su se i rekli: »Čemu takvo rasipanje? Miris se mogao skupo prodati, a novac dati siromašnima.«

10 Isus je znao o čemu govore pa im je rekao: »Zašto zamjerate ovoj ženi? Ona mi je iskazala djelo ljubavi. 11 Jer, siromašne ćete uvijek imati pokraj sebe,[ba] a mene nećete. 12 Kad je izlila ovaj miris na moje tijelo, učinila je to kao pripremu za moj ukop. 13 Istinu vam kažem: gdje god se ova Radosna vijest bude objavljivala po svijetu, spominjat će se i ovo što je ona učinila—kao sjećanje na nju.«

Judina izdaja

(Mk 14,10-11; Lk 22,3-6)

14 Tada je jedan od Dvanaestorice, zvan Juda Iskariotski, otišao svećeničkim poglavarima. 15 Upitao ih je: »Što ćete mi dati ako vam predam Isusa?« A oni su mu izbrojali trideset srebrnjaka. 16 Od toga je trenutka Juda tražio povoljnu priliku da im preda Isusa.

Priprema pashalne večere

(Mk 14,12-16; Lk 22,7-13)

17 Prvog su dana Blagdana beskvasnih kruhova učenici pristupili Isusu i upitali ga: »Gdje želiš da ti pripremimo pashalnu večeru?«

18 A on im je odgovorio: »Idite u grad k tomu i tomu pa mu recite: ‘Učitelj kaže: Bliži se zakazano vrijeme. Proslavit ću Pashu sa svojim učenicima u tvojoj kući.’« 19 Učenici su učinili kako im je Isus naredio te su pripremili pashalnu večeru.

Posljednja večera

(Mk 14,17-26; Lk 22,14-23; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)

20 Kad je došla večer, Isus je bio za stolom s dvanaestoricom učenika. 21 Dok su jeli, rekao je: »Istinu vam kažem: jedan od vas će me izdati.«

22 Oni su se jako rastužili pa su ga jedan po jedan pitali: »Da nisam ja, Gospodine?«

23 A on je odgovorio: »Onaj koji umoči svoju ruku sa mnom u zdjelu—taj će me izdati. 24 Sin Čovječji otići će kao što je o njemu pisano, ali teško onomu tko izda Sina Čovječjega. Bilo bi mu bolje da se nije niti rodio.«

25 Juda, koji ga je namjeravao izdati, upitao je: »Da nisam ja, Učitelju?«

Isus mu je odgovorio: »Ti kažeš.«

26 Dok su jeli, Isus je uzeo kruh, blagoslovio ga i razlomio te dao svojim učenicima govoreći: »Uzmite i jedite! Ovo je moje tijelo.«

27 Onda je uzeo čašu, zahvalio Bogu pa je dao učenicima govoreći: 28 »Pijte iz nje svi, jer ovo je moja krv koja utemeljuje Novi savez i prolijeva se za mnoge, za oproštenje njihovih grijeha. 29 I kažem vam da više neću piti od ovoga trsovog roda do onoga dana kad ga budem, novoga, pio s vama u Kraljevstvu svog Oca.«

30 Zatim su otpjevali hvalospjev Bogu te se zaputili na Maslinsku goru.

Učenici napuštaju Isusa

(Mk 14,27-31; Lk 22,31-34; Iv 13,36-38)

31 Tada im je Isus rekao: »Svi ćete se vi još noćas zbog mene pokolebati jer je pisano:

‘Ubit ću pastira
    i ovce će se iz stada razbježati.’[bb]

32 Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.«

33 Tada mu reče Petar: »Ako se drugi zbog tebe i pokolebaju, ja neću nikad!«

34 A Isus mu je na to odgovorio: »Istinu ti kažem: još noćas, prije negoli pijetao zapjeva, zatajit ćeš me tri puta.«

35 »Čak i kad bih morao umrijeti s tobom, nikada te se ne bih odrekao«, odgovorio je Petar. Tako su rekli i svi ostali učenici.

Isusova molitva uoči muke

(Mk 14,32-42; Lk 22,39-46)

36 Zatim je Isus otišao s učenicima u mjesto zvano Getsemani pa im rekao: »Sjednite, dok ja odem onamo moliti.« 37 Sa sobom je poveo Petra i obojicu Zebedejevih sinova. No obuzela ga je tuga i tjeskoba 38 pa im je rekao: »Moja je duša nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!«

39 Otišao je malo dalje od njih, pao licem na zemlju i počeo moliti, govoreći: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša[bc]! No neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.« 40 Tada se vratio učenicima i našao ih kako spavaju pa je rekao Petru: »Tako, niste mogli ostati budni sa mnom ni jedan sat! 41 Bdijte i molite, da ne padnete u iskušenje! Vaš duh želi činiti što je dobro, ali tijelo je slabo.«

42 Ponovo je otišao od njih i molio govoreći: »Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, neka se izvrši tvoja volja!«

43 Zatim se vratio i opet ih je našao kako spavaju. Oči su im se same sklapale. 44 Ostavio ih je i ponovo otišao pa je molio i treći put istim riječima.

45 Zatim je otišao učenicima i rekao im: »Zar još uvijek spavate i odmarate? Evo, došlo je vrijeme kada će Sin Čovječji biti predan u ruke grešnika. 46 Ustanite! Idemo! Evo, ovdje je onaj koji će me izdati!«

Isusovo uhićenje

(Mk 14,43-50; Lk 22,47-53; Iv 18,3-12)

47 Dok je Isus još govorio, došao je Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo silno mnoštvo, naoružano mačevima i toljagama, koje su poslali svećenički poglavari i narodni starješine. 48 Isusov je izdajnik s njima dogovorio znak. Rekao im je: »Koga poljubim, taj je. Njega uhvatite!« 49 I odmah je pristupio Isusu te mu rekao: »Zdravo, Učitelju!« i poljubio ga.

50 A Isus mu je rekao: »Prijatelju, učini to radi čega si došao!«

Ljudi su tada prišli Isusu, zgrabili ga i uhitili. 51 A jedan od onih koji su bili s Isusom posegnuo je za svojim mačem, izvukao ga, udario njime slugu vrhovnoga svećenika i odrezao mu uho.

52 No Isus mu je rekao: »Vrati svoj mač u korice, jer svi koji se mača hvataju, od mača i pogibaju. 53 Zar ne shvaćaš da mogu zamoliti svoga Oca i on bi mi odmah poslao više od dvanaest vojski anđela? 54 Ali kako bi se onda ispunila Sveta pisma, koja kažu da tako mora biti?«

55 Zatim se obratio mnoštvu: »Zar ste došli da me uhvatite s mačevima i toljagama, kao da sam lopov? Svaki sam dan sjedio u Hramu i poučavao, a niste me uhvatili. 56 No ovo se sve dogodilo da se ispuni ono što su pisali proroci.« Tada su ga svi učenici napustili i pobjegli.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International