Bible in 90 Days

Isus ozdravlja opsjednutog dječaka

(Mt 17,14-20; Lk 9,37-43a)

¹⁴ Kad su došli do ostalih učenika, vidjeli su gomilu ljudi oko njih i učitelje Zakona kako se prepiru s njima. ¹⁵ Čim su vidjeli Isusa, vrlo su se iznenadili i požurili da ga pozdrave.

¹⁶ Isus ih je upitao: »O čemu se prepirete s njima?«

¹⁷ Neki je čovjek iz gomile odgovorio: »Učitelju, doveo sam ti svoga sina. Opsjednut je nijemim duhom. ¹⁸ Uvijek kada ga obuzme, baca ga na pod. Pjena mu izlazi iz usta, škrguće zubima i koči se. Zamolio sam tvoje učenike da istjeraju duha, ali nisu mogli.«

¹⁹ Isus im je na to odgovorio: »O, ljudi bez vjere, koliko ću dugo morati ostati s vama? Koliko ću vas dugo morati trpjeti? Dovedite mi dječaka!«

²⁰ Doveli su mu dječaka i, čim je duh vidio Isusa, odmah je silno potresao dječaka. Dječak je pao na zemlju, prevrtao se po tlu i pjena mu je išla na usta.

²¹ Isus je upitao dječakovog oca: »Koliko je dugo u ovakvom stanju?«

Otac je rekao: »Od djetinjstva. ²² Zao ga duh često baca u vatru ili u vodu da ga ubije. Ali, ako možeš, učini nešto! Smiluj nam se i pomozi nam!«

²³ Isus mu je rekao: »Rekao si: ‘Ako možeš.’ Onomu tko vjeruje, sve je moguće.«

²⁴ Dječakov je otac odmah povikao: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«

²⁵ Kad je Isus vidio da se ljudi skupljaju oko njih, ukorio je zlog duha i rekao mu: »Duše gluhoće i nijemosti, zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se nikada više ne vratiš!«

²⁶ Duh je zavrištao. Bacio je dječaka u strašne grčeve pa izašao iz njega. Dječak je ostao ležati kao mrtav pa su mnogi rekli: »Mrtav je.« ²⁷ A Isus je uzeo dječaka za ruku i pomogao mu ustati. ²⁸ Kad je Isus ušao u kuću, učenici su ga nasamo upitali: »Zašto mi nismo mogli istjerati tog duha?«

²⁹ A Isus im je odgovorio: »Takvog duha može se istjerati samo molitvom^[a].«

Isus ponovo govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 17,22-23; Lk 9,43b-45)

³⁰ Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je ³¹ želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.« ³² No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.

Tko je najveći?

(Mt 18,1-5; Lk 9,46-48)

³³ Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?« ³⁴ Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.

³⁵ Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«

³⁶ Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao: ³⁷ »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime—mene prihvaća. A tko prihvaća mene—ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«

Tko nije protiv nas, taj je za nas

(Lk 9,49-50)

³⁸ Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«

³⁹ Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni. ⁴⁰ Tko nije protiv nas, taj je za nas. ⁴¹ Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu—dobit će svoju nagradu.«

Navođenje na grijeh

(Mt 18,6-9; Lk 17,1-2)

⁴² »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen^[b] oko vrata i bace ga u more. ⁴³ Ako vas ruka navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra. ^{44 [c] 45} Ako vas noga navodi na grijeh—odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao. ^{46 [d] 47} Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao. ⁴⁸ Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’^{[e] 49} Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.

⁵⁰ Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli^[f] i živite u miru jedni s drugima.«

Isus poučava o razvodu

(Mt 19,1-12)

10 Isus je napustio to mjesto i otišao u Judeju, preko rijeke Jordan. I opet se oko njega okupilo mnoštvo. Kao i uvijek, Isus ih je poučavao.

² Došli su mu neki farizeji i upitali ga: »Je li zakonito da se muž razvede od svoje žene?« Pitali su ga to da ga iskušaju.

³ Isus im je odgovorio: »Što vam je naredio Mojsije?«

⁴ Odgovorili su: »Mojsije je dopustio da muž napiše ženi potvrdu o razvodu i da se tako razvede od nje.«^[g]

⁵ Isus im je rekao: »Mojsije vam je napisao tu zapovijed zbog vašega tvrdog srca. ⁶ No na početku, pri stvaranju, ‘Bog je stvorio muško i žensko.’^{[h] 7} ‘Zato će muškarac napustiti svoga oca i majku i sjediniti se sa svojom ženom. ⁸ I njih će dvoje biti jedno.’^[i] Dakle, oni više nisu dvoje, nego jedno. ⁹ Stoga, čovjek neka ne razdvaja ono što je sjedinio Bog.«

¹⁰ Kad su se vratili u kuću, učenici su ga ponovo upitali o tome.

¹¹ I Isus im je rekao: »Tko god se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub prema prvoj. ¹² I ako se žena razvede od svoga muža i uda za drugoga, također čini preljub.«

Isus prima djecu k sebi

(Mt 19,13-15; Lk 18,15-17)

¹³ Ljudi su Isusu dovodili djecu da bi ih dotaknuo, ali učenici su ih prekoravali. ¹⁴ Kad je to vidio, Isus se naljutio pa im je rekao: »Pustite djecu k meni! Nemojte ih priječiti, jer Božje kraljevstvo pripada takvima poput njih. ¹⁵ Govorim vam istinu. Tko ne prihvati Božje kraljevstvo kao što ga dijete prihvaća, nikada neće ući u njega.« ¹⁶ Onda je uzeo djecu u naručje, položio na njih ruke i blagoslovio ih.

Isus i bogataš

(Mt 19,16-30; Lk 18,18-30)

¹⁷ Kad je Isus krenuo na put, dotrčao je neki čovjek, kleknuo pred njega i upitao ga: »Dobri učitelju, što trebam učiniti da bih dobio vječni život?«

¹⁸ Isus mu je rekao: »Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim Boga. ¹⁹ Znaš zapovijedi: ne počini ubojstvo, ne počini preljub, ne kradi, nemoj lažno svjedočiti, ne varaj, poštuj svoga oca i majku!«^[j]

²⁰ Čovjek mu je odgovorio: »Učitelju, poštujem sve to još od svoje mladosti.«

²¹ Isus ga je pogledao, zavolio ga i rekao mu: »Jedno ti nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, podijeli siromašnima i imat ćeš blago na Nebu. Zatim dođi i slijedi me.«

²² Čim mu je Isus to rekao, čovjekovo se lice smrknulo. Rastužio se i otišao. Bio je, naime, vrlo bogat.

²³ Isus je prešao pogledom po svojim učenicima i rekao: »Teško je bogatima ući u Božje kraljevstvo.«

²⁴ Učenike su začudile njegove riječi, a Isus im je još jednom rekao: »Djeco moja, kako li je teško bogatašu ući u Božje kraljevstvo! ²⁵ Lakše će deva proći kroz ušicu igle nego što će bogataš ući u Božje kraljevstvo.«

²⁶ Učenici su se još više začudili i govorili jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?«

²⁷ Isus ih je pogledao i rekao: »To je ljudima nemoguće, ali ne i Bogu. Bogu je sve moguće.«

²⁸ Na to je Petar rekao Isusu: »Pogledaj! Mi smo ostavili sve i krenuli za tobom.«

²⁹ »Govorim vam istinu—odgovorio je Isus—svatko tko je radi mene i radi Radosne vijesti napustio svoju kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja, ³⁰ dobit će još na ovome svijetu stotinu puta više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i polja. Uz to sve, doći će i progoni, ali u svijetu koji dolazi dobit će nagradu—vječni život. ³¹ Mnogi, koji su sada prvi, bit će posljednji, a oni posljednji, bit će prvi.«

Isus treći put govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 20,17-19; Lk 18,31-34)

³² Bili su na putu u Jeruzalem, a Isus je hodao ispred njih. Njegovi su učenici bili zapanjeni, dok su ljudi što su ih slijedili bili prestrašeni. Isus je ponovo poveo Dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti što će mu se dogoditi. ³³ »Slušajte, sada idemo u Jeruzalem. Sin će Čovječji biti predan vodećim svećenicima i učiteljima Zakona. Ovi će ga osuditi na smrt i predati nežidovima. Oni će ga ismijavati, ³⁴ pljuvati, bičevati i ubiti. A tri dana nakon toga on će uskrsnuti.«

Jakovljeva i Ivanova molba

(Mt 20,20-28)

³⁵ Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.«

³⁶ Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?«

³⁷ Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.«

³⁸ Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu^[k] koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?«

³⁹ Oni su odgovorili: »Možemo.«

Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam. ⁴⁰ No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.«

⁴¹ Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana. ⁴² Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima. ⁴³ Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga. ⁴⁴ I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob. ⁴⁵ Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.«

Isus iscjeljuje slijepca

(Mt 20,29-34; Lk 18,35-43)

⁴⁶ Zatim su stigli u Jerihon. Kad su Isus, njegovi učenici i mnoštvo naroda odlazili iz Jerihona, pokraj ceste je sjedio slijepi prosjak. Zvao se Bartimej, što znači »Timejev sin«. ⁴⁷ Kad je čuo da je to Isus iz Nazareta, počeo je glasno vikati: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!«

⁴⁸ Mnoštvo ga je korilo i ušutkivalo. No on je vikao još glasnije: »Davidov Sine, smiluj mi se!«

⁴⁹ Isus je zastao i rekao: »Pozovite ga!«

Pozvali su slijepca i rekli mu: »Ne gubi nadu, ustani! Isus te zove.« ⁵⁰ Slijepac je odbacio svoj kaput, poskočio i prišao Isusu.

⁵¹ Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?«

Slijepac mu je odgovorio: »Učitelju, učini da progledam.«

⁵² Isus mu je rekao: »Idi! Tvoja te vjera ozdravila.« I slijepac je odmah progledao te pošao za Isusom.

Isus ulazi u Jeruzalem

(Mt 21,1-11; Lk 19,28-40; Iv 12,12-19)

11 Kad su stigli nadomak Jeruzalema, u Betfagu i Betaniju kod Maslinske gore, Isus je poslao svojih dvojicu učenika naprijed ² i rekao: »Idite u ono selo pred vama! Čim uđete u njega, naći ćete privezano mlado magare koje još nitko nije jahao. Odvežite ga i dovedite ovamo! ³ Ako vam tko kaže ‘Zašto to radite?’, recite: ‘Gospodinu treba i odmah će ga vratiti.’«

⁴ Otišli su i pronašli mlado magare privezano pokraj vrata, na cesti, i odvezali ga. ⁵ Neki, koji su stajali ondje, rekli su im: »Što radite, zašto odvezujete to magare?« ⁶ Učenici su odgovorili onako kako im je Isus rekao i ljudi su im dopustili da ga odvedu. ⁷ Doveli su Isusu magare i stavili na njega svoje ogrtače, a zatim ga je Isus uzjahao. ⁸ Mnogi su prostirali svoju odjeću po putu. Drugi su, pak, bacali grančice koje su posjekli po poljima. ⁹ A oni što su išli ispred i iza Isusa vikali su:

¹¹ Tada je Isus ušao u Jeruzalem, otišao u Hram i razgledao sve oko sebe. Budući da je već bilo kasno, krenuo je u Betaniju s Dvanaestoricom.

Smokvino drvo

(Mt 21,18-19)

¹² Kad su sutradan odlazili iz Betanije, Isus je ogladnio. ¹³ U daljini je primijetio razlistano smokvino drvo. Otišao je vidjeti ima li ploda. Kad se približio, vidio je da nema ničega, osim lišća, jer nije bilo vrijeme smokava. ¹⁴ Tada je rekao drvetu: »Nikada više ljudi neće okusiti tvoje plodove.« Učenici su čuli što je rekao.

Isus u Hramu

(Mt 21,12-17; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22)

¹⁵ Kad su stigli u Jeruzalem, Isus je ušao u Hram i počeo izbacivati one koji su unutra kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.^{[n] 16} Nije nikome dopustio da išta nosi kroz Hram. ¹⁷ Tada je počeo poučavati ljude, govoreći im: »Ne piše li u Svetom pismu: ‘Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode’?^[o] A vi ste od nje napravili ‘pljačkaško sklonište’^[p].«

¹⁸ Kad su vodeći svećenici i učitelji Zakona to čuli, počeli su smišljati kako da ga ubiju. Bojali su ga se jer je sav narod bio zadivljen njegovim učenjem. ¹⁹ Kad je došla večer, Isus i njegovi učenici otišli su iz grada.

Moć vjere

(Mt 21,20-22)

²⁰ Ujutro je Isus s učenicima prolazio pokraj smokvinog drveta, a oni su vidjeli da se drvo osušilo do korijena. ²¹ Tada se Petar sjetio i rekao Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva, koju si prokleo, osušila se.«

²² Isus im je rekao: »Imajte Božju vjeru! ²³ Govorim vam istinu. Ako tko bez sumnje u srcu kaže ovoj planini: ‘Podigni se i baci se u more’ i vjeruje da će se dogoditi ono što je rekao—Bog će mu to i učiniti. ²⁴ Zato vam kažem: što god zatražite u svojoj molitvi, vjerujte da ste već dobili i bit će vaše. ²⁵ I uvijek kada molite, oprostite ako što imate protiv koga, da vaš nebeski Otac oprosti i vama vaše grijehe.« ^26 [q]

Odakle Isusu vlast?

(Mt 21,23-27; Lk 20,1-8)

²⁷ Isus i učenici vratili su se u Jeruzalem. Dok je Isus šetao Hramom, pristupili su mu vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine naroda ²⁸ pa ga upitali: »Kakvu vlast imaš da sve to činiš? Tko ti ju je dao?«

²⁹ Isus im je rekao: »I ja ću vas nešto pitati. Ako mi odgovorite, ja ću vam reći tko me ovlastio da to činim. ³⁰ Je li Ivanovo krštenje došlo s Neba ili je došlo od ljudi? Odgovorite mi!«

³¹ Oni su počeli raspravljati među sobom: »Ako kažemo: ‘Došlo je s Neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste vjerovali?’ ³² Ne možemo reći: ‘Došlo je od ljudi’, zbog naroda.« Bojali su se naroda jer su ljudi vjerovali da je Ivan bio prorok.

³³ Stoga, rekli su Isusu: »Ne znamo.«

Na to im je Isus rekao: »Onda neću ni ja vama reći kakvom vlašću ovo činim.«

Bog šalje svoga Sina

(Mt 21,33-46; Lk 20,9-19)

12 Tada im je Isus počeo govoriti u usporedbama: »Čovjek je posadio vinograd i oko njega sagradio zid. Iskopao je jamu za tiješnjenje grožđa i napravio toranj za zaštitu. Zatim je vinograd iznajmio nekim vinogradarima pa je otišao na put. ² Kad je došlo vrijeme berbe, poslao je slugu da od vinogradara uzme njegov dio grožđa. ³ No oni su ga uhvatili, prebili ga i poslali natrag praznih ruku. ⁴ Vlasnik im je poslao drugog slugu. Njemu su razbili glavu ⁵ i izvrijeđali ga. Poslao je još jednog slugu, ali su i njega ubili. Slao im je još mnogo drugih, od kojih su neke pretukli, a neke ubili.

⁶ Vlasniku je još jedino preostalo da pošalje svoga voljenog sina. Tako je njega poslao kao posljednjega. Mislio je: ‘Moga će sina sigurno poštovati!’

⁷ No vinogradari su među sobom govorili: ‘Ovo je nasljednik. Ubijmo ga i nasljedstvo će pripasti nama!’ ⁸ Uhvatili su ga, ubili i izbacili iz vinograda.

⁹ Što će sada učiniti vlasnik vinograda? Doći će i poubijati te vinogradare, a vinograd dati drugima. ¹⁰ Sigurno ste pročitali ovaj tekst u Svetom pismu:

¹² Židovski su vođe počeli tražiti način kako da uhite Isusa jer su znali da je ova usporedba bila namijenjena njima. No bojali su se ljudi pa su ga ostavili i otišli.

Pitanje o porezu

(Mt 22,15-22; Lk 20,20-26)

¹³ Nakon toga, poslali su neke farizeje i herodovce da uhvate Isusa kako govori nešto krivo. ¹⁴ Došli su k njemu i rekli: »Učitelju, znamo da si iskren i da te ne zabrinjavaju tuđa mišljenja; ne gledaš tko je tko, nego istinski naučavaš Božju volju. Je li pravedno plaćati porez caru ili nije? Trebamo li ga plaćati ili ne?«

¹⁵ Isus je prozreo njihovo licemjerje pa im je rekao: »Zašto me pokušavate uhvatiti u zamku? Donesite mi srebrnjak da ga vidim.« ¹⁶ Donijeli su mu srebrnjak, a on im je rekao: »Čije je ovo lice i čije ime?« Odgovorili su: »Carevo.«

¹⁷ Na to im je Isus rekao: »Dajte onda caru što je carevo, a Bogu što je Božje.« Ostali su zapanjeni njegovim riječima.

Pitanje o uskrsnuću

(Mt 22,23-33; Lk 20,27-40)

¹⁸ Tada su mu došli neki saduceji^[s]. Oni tvrde da nema uskrsnuća pa su ga upitali: ¹⁹ »Učitelju, Mojsije nam je naredio da se—ako čovjek umre bez djece—njegov brat mora oženiti njegovom ženom. Tako će se pokojnikova loza nastaviti.^{[t] 20} Bila su tako sedmorica braće. Prvi od njih se oženio, ali je umro a da nije imao djece. ²¹ Drugi se brat oženio istom ženom, no i on je umro ne imajući djece. Isto se dogodilo i s trećim bratom. ²² Ni jedan od sedmorice braće nije imao djece. Na kraju je umrla i žena. ²³ Dakle, na dan uskrsnuća, kad ljudi budu ustali od mrtvih, čija će ona biti žena? Jer, sva su braća imala istu ženu.« ²⁴ Isus im je rekao: »U zabludi ste jer ne poznajete ni Božju riječ^[u] ni Božju moć. ²⁵ Jer, kad ljudi ustanu od mrtvih, neće se ni ženiti ni udavati. Bit će poput anđela na Nebu. ²⁶ Što se tiče činjenice da mrtvi uskrsavaju, niste li u Mojsijevoj knjizi čitali o gorućem grmu? Bog je tada rekao Mojsiju: ‘Ja sam Bog Abrahama, Izaka i Jakova.’^{[v] 27} A on je Bog živih, a ne mrtvih.^[w] Vi, saduceji, u velikoj ste zabludi.«

Najvažnija zapovijed

(Mt 22,34-40; Lk 10,25-28)

²⁸ Neki je učitelj Zakona došao i čuo njihovu raspravu. Kad je vidio kako im je Isus dobro odgovorio, upitao ga je: »Koja je zapovijed najvažnija?«

²⁹ Isus je odgovorio: »Najvažnija je ova: ‘Čuj, o Izraele, Gospodin, tvoj Bog, jedini je Bog. ³⁰ Voli svoga Gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom.’^{[x] 31} A druga je zapovijed: ‘Voli svoga bližnjega kao sebe samoga.’^[y] Nema većih zapovijedi od ovih.«

³² Učitelj Zakona mu je rekao: »Dobro si to rekao, učitelju. Imaš pravo kad kažeš da je samo jedan Bog i da nema drugoga osim njega. ³³ Voljeti njega svim srcem, svim razumom i svom snagom te voljeti bližnjega kao samoga sebe važnije je od svih davanja i žrtava.«

³⁴ Kad je Isus čuo kako je čovjek mudro odgovorio, rekao mu je: »Ti nisi daleko od Božjega kraljevstva.« Nakon toga, nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mt 22,41-46; Lk 20,41-44)

³⁵ Dok je poučavao u Hramu, Isus je upitao: »Kako učitelji Zakona mogu reći da je Krist Davidov potomak? ³⁶ David je sâm, na poticaj Svetog Duha, rekao:

³⁷ Ako ga sâm David naziva ‘Gospodinom’, kako mu onda Krist može biti potomak?« Mnoštvo ga je sa zadovoljstvom slušalo.

O učiteljima Zakona

(Mt 23,1-36; Lk 11,43; 20,45-47)

³⁸ Isus je nastavio poučavati: »Čuvajte se učitelja Zakona. Oni vole hodati uokolo u svojim dugim haljinama dok ih ljudi pozdravljaju na trgovima. ³⁹ Vole zauzimati najvažnija mjesta u sinagogama i na gozbama. ⁴⁰ Oni otimaju vlasništvo udovica i tobože mole duge molitve. Oni će biti strože suđeni.«

Istinsko davanje

(Lk 21,1-4)

⁴¹ Isus je sjeo pokraj hramske kutije za milostinju i promatrao kako ljudi u nju ubacuju novac. Mnogi su bogataši stavljali puno novca. ⁴² Tada je došla siromašna udovica i ubacila dva bakrena novčića^[aa] vrlo male vrijednosti.

⁴³ Isus je na to pozvao svoje učenike da se okupe i rekao im: »Govorim vam istinu. Ova je siromašna udovica dala više od svih drugih koji su stavljali novac u kutiju za milostinju. ⁴⁴ Svi su oni davali od svoga viška, ali ona je u svom siromaštvu dala sve što je imala, sve od čega je živjela.«

Uništenje Hrama

(Mt 24,1-25; Lk 21,5-24)

13 Dok je Isus izlazio iz Hrama, jedan mu je od njegovih učenika rekao: »Učitelju, pogledaj ovo golemo kamenje i ove prekrasne građevine!«

² Isus mu je na to odgovorio: »Vidiš li te prekrasne građevine? Od njih neće ostati ni kamen na kamenu; sve će biti uništeno.«

³ Dok je Isus sjedio na Maslinskoj gori, nasuprot Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: ⁴ »Reci nam kad će se to dogoditi? Koji će biti znak da je došlo vrijeme da se to ispuni?«

⁵ Tada im je Isus počeo govoriti: »Pazite da vas netko ne zavede. ⁶ Mnogi će doći u moje ime i reći: ‘Ja sam taj.’ Mnoge će ljude zavesti. ⁷ Kad čujete priče i glasine o ratovima, ne uznemirujte se! To se mora dogoditi, ali još nije kraj. ⁸ Jer, jedan će se narod dići protiv drugoga i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa i oskudice na raznim mjestima. Sve je to tek početak porođajnih muka.

⁹ Što se vas tiče, pazite na sebe! Predavat će vas sudovima, tući u sinagogama. Zbog mene će vas izvoditi pred vladare i kraljeve, njima za svjedočanstvo. ¹⁰ Prvo Radosna vijest mora biti objavljena svim narodima. ¹¹ Kad god vas uhite i odvedu na suđenje, nemojte se unaprijed brinuti što ćete reći. U tom će vam trenutku doći prave riječi. To nećete vi govoriti, nego Sveti Duh.

¹² Brat će izdati brata da bude ubijen, a otac svoje dijete. Djeca će ustati protiv svojih roditelja i predat će ih da budu ubijeni. ¹³ A vas će svi mrziti zbog mene. Svatko tko ustraje do kraja, bit će spašen.

¹⁴ Vidjet ćete ‘grozotu koja donosi uništenje’^[ab] kako stoji ondje gdje ne bi smjela biti. (Neka čitatelj razumije što to znači!)^[ac] Tada, oni koji žive u Judeji, neka bježe u brda, ¹⁵ a onaj tko je na krovu svoje kuće, neka ne silazi u kuću da uzme nešto iz nje. ¹⁶ Onaj tko je u polju, neka se ne vraća po svoj ogrtač. ¹⁷ Kako li će tek ti dani biti strašni za trudnice i žene s dojenčadi! ¹⁸ Molite da se to ne dogodi zimi, ¹⁹ jer nevolje, koje će se tada dogoditi, bit će gore od svih koje su se dogodile otkad je Bog stvorio svijet. Takvo što neće se više dogoditi. ²⁰ No Bog je skratio to vrijeme radi onih koje je izabrao. Da ga Bog nije skratio, nitko ne bi preživio. ²¹ Ako vam tada netko kaže: ‘Gle, Krist je ovdje!’ ili ‘Eno ga!’—ne vjerujte! ²² Pojavit će se lažni mesije i lažni proroci te će izvoditi znakove i čuda da bi, ako bi bilo moguće, zavarali izabrane. ²³ Stoga, čuvajte se! Unaprijed sam vam sve rekao.

Isusov drugi dolazak

(Mt 24,29-51; Lk 21,25-28)

²⁴ U to će vrijeme, nakon te patnje,

²⁶ Tada će ljudi vidjeti Sina Čovječjeg kako dolazi u oblacima s velikom moći i slavom. ²⁷ I on će poslati anđele po cijeloj Zemlji, da sa svih strana skupe izabrane.

²⁸ Shvatite pouku na primjeru smokvinog drveta: kad grane postanu meke i prolistaju, znamo da se bliži ljeto. ²⁹ Jednako tako, kad vidite opisane događaje, znat ćete da je On pred vratima. ³⁰ Govorim vam istinu. Sve će se to dogoditi za ovog naraštaja. ³¹ Nebo i Zemlja će proći, ali moje riječi ostaju zauvijek.

³² Nitko ne zna kad će biti taj dan i sat. Anđeli na Nebu ne znaju. Ni Sin ne zna. Jedino zna Otac. ³³ Pazite! Ostanite budni! Jer, ne znate kada će doći to vrijeme. ³⁴ To je poput čovjeka koji odlazi na put. Ostavlja svoju kuću i svakom slugi povjerava neku dužnost, a vrataru naređuje da pazi. ³⁵ Tako i vi pazite, jer ne znate kad će se vratiti gospodar. Ne znate hoće li doći navečer, u ponoć, u cik zore ili ujutro. ³⁶ Ako dođe iznenada, ne dopustite da vas zatekne na spavanju. ³⁷ Što vama kažem, govorim svima: ‘budite spremni!’«

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Lk 22,1-2; Iv 11,47-53)

14 Bilo je dva dana prije Pashe i Blagdana beskvasnih kruhova. Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način da na prevaru uhite i ubiju Isusa. ² Govorili su: »Ne smijemo to napraviti tijekom blagdana, da se narod ne pobuni.«

Djelo ljubavi jedne žene

(Mt 26,6-13; Iv 12,1-8)

³ Isus je bio u Betaniji i jeo u kući Šimuna gubavca. Tada mu je došla neka žena s alabastrenom posudom, punom skupocjenoga mirisnog ulja od čistoga narda. Razbivši posudu, izlila je ulje na Isusovu glavu.

⁴ Na to su se neki naljutili i počeli mrmljati: »Čemu ovakvo rasipanje? ⁵ Ulje se moglo prodati za više od tri stotine srebrnjaka, a novac dati siromašnima.« I strogo su je prekorili.

⁶ A Isus je rekao: »Ostavite je na miru! Zašto je gnjavite? Učinila je za mene divno djelo. ⁷ Siromašni će uvijek biti među vama^[ae] i moći ćete im pomoći kada god budete željeli. Ali mene nećete uvijek imati pokraj sebe.

⁸ Ona je učinila što je mogla: unaprijed je pomazala moje tijelo mirisnim uljem da bi me pripremila za ukop. ⁹ Govorim vam istinu: kada god se Radosna vijest bude prenosila po svijetu, uvijek će se govoriti o ovome što je učinila, njoj na uspomenu.«

Judina izdaja

(Mt 26,14-16; Lk 22,3-6)

¹⁰ Tada je jedan od Dvanaestorice, Juda Iskariotski, otišao vodećim svećenicima da izda Isusa. ¹¹ Svećenici su se obradovali kad su to čuli i obećali da će mu platiti. Tako je Juda počeo tražiti priliku da izda Isusa.

Priprema pashalne večere

(Mt 26,17-19; Lk 22,7-13)

¹² Prvoga dana Blagdana beskvasnih kruhova, kad se za Pashu žrtvuje janje, učenici su upitali Isusa: »Gdje želiš da pripremimo pashalnu večeru?«

¹³ Isus je poslao dvojicu i rekao im: »Idite u grad! Tamo ćete sresti čovjeka koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga ¹⁴ i recite domaćinu kuće u koju uđe: ‘Učitelj nas je poslao da pitamo gdje je prostorija u kojoj bi mogao jesti pashalnu večeru sa svojim učenicima?’ ¹⁵ On će vam pokazati veliku prostoriju na katu, namještenu i spremnu. Tamo nam sve priredite.«

¹⁶ Učenici su otišli u grad, pronašli sve onako kako im je Isus rekao i pripremili pashalnu večeru.

Posljednja večera

(Mt 26,20-30; Lk 22,14-23; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)

¹⁷ Kad se spustila večer, došao je Isus s Dvanaestoricom. ¹⁸ Dok su jeli za stolom, Isus je rekao: »Govorim vam istinu: jedan od vas, koji sada jede sa mnom, izdat će me.«

¹⁹ Učenici su se jako ražalostili i jedan za drugim pitali: »Da to nisam ja?« ²⁰ On im je rekao: »To je jedan od vas Dvanaestorice, koji umoči kruh u istu posudu sa mnom. ²¹ Sin Čovječji otići će baš onako kako je o njemu pisano. No teško onome tko izda Sina Čovječjeg. Za njega bi bilo bolje da se nikada nije ni rodio.«

²² Za vrijeme jela Isus je uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao učenicima, govoreći: »Uzmite, ovo je moje tijelo!«

²³ Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, dao učenicima te su svi pili iz nje.

²⁴ I rekao im je: »Ovo je moja krv koja se prolijeva za mnoge. Ona uspostavlja Novi savez. ²⁵ Govorim vam istinu: neću više piti vina do onoga dana kad budem pio novo vino u Božjem kraljevstvu.«

²⁶ Zatim su pjesmom slavili Boga i krenuli na Maslinsku goru.

Učenici napuštaju Isusa

(Mt 26,31-35; Lk 22,31-34; Iv 13,36-38)

²⁷ Isus im je rekao: »Svi ćete se pokolebati jer je pisano:

²⁸ Ali kad ustanem od mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.«

²⁹ Petar mu je na to rekao: »Ako svi ostali i izgube vjeru, ja neću.«

³⁰ A Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: danas—još ove noći—prije negoli pijetao dvaput zapjeva, tri puta ćeš me se odreći.«

³¹ Ali Petar je još odlučnije rekao: »Čak i ako moram umrijeti s tobom, nikad neću reći da te ne poznajem!« Tako su rekli i svi ostali učenici.

Isusova molitva uoči muke

(Mt 26,36-46; Lk 22,39-46)

³² Zatim su došli na mjesto zvano Getsemani. Isus je rekao učenicima: »Sjednite ovdje dok ja molim!« ³³ Sa sobom je poveo Petra, Jakova i Ivana. Silno se uznemirio i rastužio ³⁴ pa im rekao: »Duša mi je žalosna do smrti. Budite ovdje i bdijte!«

³⁵ Otišao je malo dalje i pao na zemlju. Molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe vrijeme patnje. ³⁶ Molio je: »Abba^[ag], Oče, ti sve možeš. Ukloni ovu čašu^[ah] od mene! Ali neka ne bude kako ja hoću, nego kako ti hoćeš.«

³⁷ Zatim se vratio k učenicima, našao ih kako spavaju i rekao Petru: »Spavaš li, Šimune? Nisi mogao bdjeti ni jedan sat? ³⁸ Ostanite budni i molite! Tako ćete se oduprijeti iskušenju. Duh je voljan, ali je tijelo slabo.«

³⁹ Isus je ponovo otišao od njih pa je molio istim riječima. ⁴⁰ Kad se vratio k učenicima, našao ih je kako spavaju. Oči su im se same sklapale i nisu znali što da mu kažu.

⁴¹ Kad je treći put došao k njima, rekao im je: »Zar još uvijek spavate i odmarate se? Dosta je bilo! Došlo je vrijeme da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika. ⁴² Ustanite! Idemo! Evo, dolazi onaj koji će me izdati.«

Isusovo uhićenje

(Mt 26,47-56; Lk 22,47-53; Iv 18,3-12)

⁴³ Dok je Isus još govorio, pojavio se Juda, jedan od Dvanaestorice. S njim je bilo mnoštvo s mačevima i toljagama—poslali su ih vodeći svećenici, učitelji Zakona i starješine.

⁴⁴ Izdajnik je s njima ugovorio znak: »Onaj kojega poljubim—taj je. Uhitite ga i odvedite pod stražom!« ⁴⁵ I čim je došao do Isusa, Juda mu je rekao: »Učitelju!« i poljubio ga. ⁴⁶ Na to su Isusa odmah zgrabili i uhitili. ⁴⁷ Jedan od učenika, koji je stajao u blizini, izvukao je mač i udario slugu vrhovnoga svećenika te mu odsjekao uho.

⁴⁸ Tada im je Isus rekao: »Zar ste me došli uhvatiti kao razbojnika, s mačevima i toljagama? ⁴⁹ Bio sam s vama svaki dan, poučavao u Hramu i niste me uhitili. Ali ono što piše u Svetom pismu, mora se ispuniti.« ⁵⁰ A učenici su svi napustili Isusa i pobjegli.

⁵¹ Samo je neki mladić slijedio Isusa. Na sebi je imao laneno platno. I njega su pokušali uhititi, ⁵² ali on je zbacio platno i pobjegao gol.

Isus pred židovskim vođama

(Mt 26,57-68; Lk 22,54-55.63-71; Iv 18,13-14.19-24)

⁵³ Isusa su doveli vrhovnom svećeniku. Okupili su se svi vodeći svećenici, starješine i učitelji Zakona. ⁵⁴ Petar je izdaleka slijedio Isusa do dvorišta kuće vrhovnoga svećenika. Sjeo je ondje zajedno sa stražarima i grijao se pokraj vatre.

⁵⁵ Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli. ⁵⁶ Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala.

⁵⁷ Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su: ⁵⁸ »Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’« ⁵⁹ Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo.

⁶⁰ Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?« ⁶¹ A Isus je šutio i nije odgovarao.

Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?«

⁶² »Jesam—odgovorio je Isus—I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.« ⁶³ Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci? ⁶⁴ Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?«

Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt. ⁶⁵ Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske.

Petar se odriče Isusa

(Mt 26,69-75; Lk 22,56-62; Iv 18,15-18.25-27)

⁶⁶ Dok je Petar još bio dolje u dvorištu, došla je neka sluškinja vrhovnoga svećenika. ⁶⁷ Spazila je Petra kako se grije pokraj vatre, pogledala ga i rekla: »Ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.«

⁶⁸ A Petar je to zanijekao: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« Zatim se udaljio u prednji dio dvorišta, a pijetao je zapjevao.^[ai]

⁶⁹ Kad ga je sluškinja vidjela, opet je govorila onima koji su ondje stajali: »Ovaj je čovjek jedan od njih.« ⁷⁰ A Petar je opet zanijekao.

Nakon nekog vremena, okupljeni su rekli Petru: »Ti si zasigurno jedan od njih. I ti si iz Galileje.«

⁷¹ A Petar se počeo kleti i preklinjati: »Ne poznajem čovjeka o kojem govorite!«

⁷² I odmah nakon toga pijetao je i drugi put zapjevao, a Petar se prisjetio što mu je Isus bio rekao: »Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, ti ćeš me triput zatajiti.« Tada je zaplakao.

Pilat ispituje Isusa

(Mt 27,1-2.11-14; Lk 23,1-5; Iv 18,28-38)

15 Odmah ujutro, vodeći svećenici, starješine, učitelji Zakona i cijelo Veliko vijeće održali su vijećanje te su Isusa, svezanog, odveli i predali Pilatu.

² Pilat ga je upitao: »Jesi li ti židovski kralj?«

Isus mu je odgovorio: »Ti tako kažeš.«

³ A vodeći su svećenici iznijeli protiv Isusa mnoge optužbe. ⁴ Pilat ga je još jednom upitao: »Zar nećeš ništa reći u svoju obranu? Vidiš li za što te sve optužuju?«

⁵ No Isus nije ništa odgovarao pa je Pilat bio začuđen.

Baraba oslobođen umjesto Isusa

(Mt 27,15-31; Lk 23,13-25; Iv 18,39–19,16)

⁶ U vrijeme Pashe Pilat je obično puštao na slobodu jednoga zatvorenika kojega je izabrao narod. ⁷ U zatvoru su tada bili pobunjenici, koji su prilikom pobune počinili ubojstvo, a među njima i čovjek koji se zvao Baraba. ⁸ Narod je došao i zatražio od Pilata da pusti jednoga zatvorenika, kao što je obično činio.

⁹ A Pilat ih je upitao: »Želite li da vam pustim kralja Židova?« ¹⁰ Rekao je to jer je znao da su mu vodeći svećenici predali Isusa iz zavisti. ¹¹ No vodeći su svećenici nahuškali ljude da traže od Pilata da im pusti Barabu, a ne Isusa.

¹² Tada im je Pilat ponovo rekao: »Što želite da učinim s ovim kojega zovete kraljem Židova?«

¹³ »Razapni ga!«—vikali su.

¹⁴ Pilat im je rekao: »Zašto? Kakav je počinio zločin?«

No oni su još glasnije vikati: »Razapni ga!«

¹⁵ A Pilat im je, jer je želio udovoljiti svjetini, pustio Barabu, a vojnicima je naredio da izbičuju Isusa i da ga nakon toga razapnu.

¹⁶ Vojnici su odveli Isusa u upraviteljevu palaču, u »pretorij«, i sazvali cijelu četu. ¹⁷ Odjenuli su mu grimizni ogrtač, a na glavu mu stavili krunu ispletenu od trnja. ¹⁸ Onda su ga počeli pozdravljati: »Zdravo, kralju Židova!« ¹⁹ Tukli su ga štapom po glavi i pljuvali po njemu, padali su na koljena pred njim i klanjali mu se. ²⁰ I kad su mu se prestali rugati, skinuli su s njega grimiznu odjeću i odjenuli mu njegovu. Zatim su ga izveli da bi ga razapeli.

Isusa razapinju na križ

(Mt 27,32-44; Lk 23,26-43; Iv 19,17-19)

²¹ Neki čovjek iz Cirene prolazio je onuda vraćajući se s polja. Zvao se Šimun, a bio je otac Aleksandra i Rufa. Vojnici su ga prisilili da nosi Isusov križ. ²² Zatim su Isusa doveli na mjesto koje se zove Golgota, što znači Lubanja. ²³ Dali su mu da pije vino pomiješano sa smirnom, ali ga on nije htio uzeti. ²⁴ Tada su ga razapeli. Podijelili su njegovu odjeću i bacili kocku da vide tko će što dobiti.

²⁵ Kad su ga razapeli, bilo je devet sati ujutro. ²⁶ Natpis s optužbom protiv njega glasio je: »Kralj Židova.« ²⁷ Zajedno s njim, razapeli su i dvojicu pljačkaša, jednog Isusu s desne, a drugoga s lijeve strane. ^{28 [aj] 29} Ljudi su prolazili pokraj Isusa i vrijeđali ga, klimali glavama i govorili: »Ti si, dakle, taj koji bi srušio Hram i opet ga sagradio za tri dana? ³⁰ Siđi s križa i spasi sam sebe!«

³¹ Vodeći svećenici i učitelji Zakona na isti su ga način ismijavali i govorili jedan drugome: »Spasio je druge, a sebe ne može spasiti! ³² Neka sada taj Krist, kralj Izraelov, siđe s križa! Pa kad to vidimo, onda ćemo mu vjerovati.« Vrijeđali su ga i razbojnici koji su bili s njim razapeti.

Isusova smrt

(Mt 27,45-56; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30)

³³ U podne, tama se spustila na cijelu zemlju i tako je bilo do tri sata. ³⁴ U tri je sata Isus glasno povikao: »Eloi, Eloi, lama sabahthani?«—što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?«^[ak]

³⁵ Kad su to čuli neki koji su stajali u blizini, rekli su: »Slušajte, zove Iliju^[al]!«

³⁶ Netko je otrčao i namočio spužvu octom, stavio je na štap i dao Isusu da pije, govoreći: »Čekajte da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga s križa.«

³⁷ A Isus je, viknuvši jakim glasom, izdahnuo.

³⁸ Toga trenutka zastor se u Hramu razderao popola, od vrha do dna. ³⁹ Kad je rimski časnik, koji je stajao nasuprot Isusu, vidio kako je umro Isus, rekao je: »Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!«

⁴⁰ Ondje su bile i neke žene, a promatrale su izdaleka. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova Mlađeg i Josipa te Saloma. ⁴¹ One su ga slijedile i pomagale mu dok je bio u Galileji. Bile su ondje i mnoge druge žene koje su došle s njim u Jeruzalem.

Isusov ukop

(Mt 27,57-61; Lk 23,50-56; Iv 19,38-42)

⁴² Budući da je bio dan pripreme^[am]—to znači dan prije šabata—i da se bližila večer, ⁴³ došao je Josip iz Arimateje i hrabro otišao Pilatu zatražiti Isusovo tijelo. On je bio ugledan vijećnik koji je također očekivao Božje kraljevstvo. ⁴⁴ Pilat je bio iznenađen što je Isus umro tako brzo pa je pozvao časnika i upitao ga je li Isus već dugo mrtav. ⁴⁵ Kad mu je časnik to potvrdio, predao je Josipu mrtvo tijelo. ⁴⁶ Josip je kupio laneno platno, skinuo Isusa s križa, zamotao ga u platno i položio u grobnicu uklesanu u stijeni. Zatim je ulaz u grobnicu zatvorio kamenom. ⁴⁷ Marija Magdalena i Marija, Josipova majka, vidjele su gdje je Isus bio položen.

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-10)

16 Kad je prošao šabat, dan odmora, Marija Magdalena, Jakovljeva majka Marija i Saloma donijele su mirise koje su bile kupile kako bi njima pomazale Isusovo tijelo. ² I vrlo rano, prvoga dana u tjednu, odmah nakon svitanja, otišle su do groba. ³ Govorile su jedna drugoj: »Tko će nam odgurati kamen s ulaza u grobnicu?«

⁴ Zatim su pogledale i vidjele da je kamen već odgurnut iako je bio vrlo velik. ⁵ Kad su ušle u grobnicu, ugledale su mladića odjevenog u bijelo kako sjedi s desne strane i prestrašile se. ⁶ Mladić im je rekao: »Ne bojte se. Vi tražite Isusa Nazarećanina koji je bio razapet. On nije ovdje. Uskrsnuo je! Pogledajte mjesto gdje je ležao! ⁷ Idite i recite njegovim učenicima i Petru: ‘On ide u Galileju pred vama. Ondje ćete ga vidjeti, upravo kako vam je rekao.’«

⁸ One su izašle iz grobnice i pobjegle pune straha. Nikome nisu ništa rekle jer su se bojale.^[an]

Isus se ukazuje učenicima

(Mt 28,9-10; Iv 20,11-18; Lk 24,13-35)

⁹ Kad je Isus uskrsnuo rano ujutro prvoga dana u tjednu, najprije se ukazao Mariji Magdaleni, iz koje je istjerao sedam zlih duhova. ¹⁰ Ona je otišla i javila to njegovim učenicima, koji su bili u dubokoj tuzi i plaču. ¹¹ Kad su čuli da je Isus živ i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali.

¹² Nakon toga, Isus se ukazao dvojici učenika na putu u selo. No nije izgledao onako kako je izgledao za života. ¹³ Oni su se vratili i obavijestili ostale učenike, ali ni njima nisu povjerovali.

Isus se ukazuje učenicima

(Mt 28,16-20; Lk 24,36-49; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8)

¹⁴ Kasnije se Isus ukazao Jedanaestorici dok su jeli. Prekorio ih je zbog njihove nevjere i tvrdoće srca jer nisu vjerovali onima koji su ga vidjeli nakon što je uskrsnuo.

¹⁵ Zatim im je rekao: »Idite po cijelom svijetu! Objavite Radosnu vijest svim ljudima^[ao]! ¹⁶ Tko god bude vjerovao i krstio se, spasit će se. Tko ne bude vjerovao, osudit će se. ¹⁷ A ovi znaci pratit će one koji vjeruju: u moje će ime istjerivati zle duhove, govorit će novim jezicima, ¹⁸ moći će zmije primati rukama, ako popiju smrtonosni otrov neće im naškoditi, polagat će ruke na bolesne i oni će ozdravljati.«

Isus uzlazi na Nebo

(Lk 24,50-53; Dj 1,9-11)

¹⁹ Nakon što im je Gospodin Isus to rekao, bio je uznesen na Nebo i sjeo je s desne strane Bogu. ²⁰ Njegovi su učenici otišli i posvuda objavljivali Radosnu vijest, a Gospodin im je pomagao potvrđujući istinitost Radosne vijesti čudesnim znakovima koji su je pratili.

Luka piše o Isusovom životu

1 Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. ² Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. ³ I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. ⁴ Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina.

Zaharija i Elizabeta

⁵ U vrijeme Heroda, judejskoga kralja, živio je svećenik po imenu Zaharija iz Abijinoga svećeničkog reda. Zaharijina je žena potjecala iz Aronovog roda i zvala se Elizabeta. ⁶ Oboje su bili pravedni u Božjim očima jer su besprijekorno vršili Gospodinove zapovijedi i odredbe. ⁷ No nisu imali djece jer je Elizabeta bila nerotkinja, a bili su i veoma stari.

⁸ Jednom je prilikom došao red na Zahariju da služi u Hramu prema rasporedu svoje skupine. ⁹ Prema svećeničkom običaju, izabrali su ga kockom da u Gospodinovom Hramu prinese kâd. ¹⁰ Kad je došlo vrijeme prinošenja kâda, mnoštvo se okupilo vani i molilo. ¹¹ Tada se Zahariji ukazao Gospodinov anđeo kako stoji s desne strane kadionog žrtvenika. ¹² Kad je spazio anđela, Zaharija se uznemirio i prestrašio. ¹³ No anđeo mu je rekao: »Ne boj se, Zaharija, jer Bog je čuo tvoju molitvu! Tvoja će žena Elizabeta roditi sina i nazvat ćeš ga Ivan. ¹⁴ On će ti donijeti radost i veselje. Mnogi će se radovati zbog njegovog rođenja ¹⁵ jer će biti velik u Gospodinovim očima. On neće piti nikakva vina ni žestokog pića, a od rođenja će biti ispunjen Svetim Duhom. ¹⁶ Zahvaljujući njemu, mnogi će se Izraelci vratiti Gospodinu, svome Bogu. ¹⁷ A Ivan će ići pred njim pun Duha i moći koje je imao Ilija. Pomirit će djecu s očevima i neposlušne navesti da prihvate put pravednosti kako bi pripremio narod za Gospodina.«

¹⁸ Na to je Zaharija rekao anđelu: »Kako ću znati da je to istina? Ja sam star, a i žena mi je stara.«

¹⁹ Anđeo mu je odgovorio: »Ja sam Gabriel, onaj koji stoji pred Bogom. Poslan sam da razgovaram s tobom i prenesem ti ovu radosnu vijest. ²⁰ A sad znaj: budući da nisi vjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti kada za to dođe vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti sve do onoga dana dok se to ne dogodi.«

²¹ Okupljeni je narod čekao Zahariju i čudio se što tako dugo ne izlazi iz Hrama. ²² Kad je Zaharija izašao, nije mogao govoriti i svi su shvatili da je u Hramu imao viđenje. Sporazumijevao se s njima znakovima, ali nije progovorio ni riječi. ²³ Kad je završilo vrijeme njegove službe, vratio se kući.

²⁴ Nakon nekog vremena, njegova je žena Elizabeta zatrudnjela; pet mjeseci nije izlazila iz kuće. Rekla je: ²⁵ »Pogledaj što mi je učinio Gospodin! Iskazao mi je svoju naklonost i skinuo s mene ovu sramotu pred ljudima.«

Navještaj Isusovog rođenja

²⁶ Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, ²⁷ k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. ²⁸ Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.«

²⁹ Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav.

³⁰ Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. ³¹ Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. ³² On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. ³³ On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.«

³⁴ Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!«

³⁵ Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. ³⁶ Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! ³⁷ Bogu ništa nije nemoguće.«

³⁸ Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje.

Marijin posjet Zahariji i Elizabeti

³⁹ Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje. ⁴⁰ Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. ⁴¹ Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom. ⁴² Na sav je glas uskliknula: »Ti si najblagoslovljenija od svih žena! I dijete koje ćeš roditi je blagoslovljeno! ⁴³ Čime sam zaslužila tu čast da majka mojega Gospodina dolazi k meni? ⁴⁴ Jer, čim sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. ⁴⁵ Blagoslovljena si jer si vjerovala da će se obistiniti ono što je rekao Bog.«

Marija slavi Boga

⁴⁶ Na to je Marija rekla:

⁵⁶ Marija je ostala kod Elizabete oko tri mjeseca, a zatim se vratila kući.

Ivanovo rođenje

⁵⁷ Kad je Elizabeti došlo vrijeme, rodila je sina. ⁵⁸ Svi su njezini susjedi i rodbina čuli da joj je Gospodin iskazao veliku milost i radovali su se zajedno s njom.

⁵⁹ Kad su osmoga dana nakon djetetovog rođenja došli da ga obrežu, htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu. ⁶⁰ No djetetova je majka rekla: »Ne! Zvat će se Ivan.«

⁶¹ A oni su joj odgovorili: »Nitko se od tvoje rodbine ne zove tako.« ⁶² Zatim su, služeći se znakovima, upitali oca koje ime želi dati djetetu.

⁶³ Zaharija je zatražio pločicu za pisanje i napisao: »Ime mu je Ivan.« Svi su se začudili. ⁶⁴ Istoga su se trena Zahariji otvorila usta i razvezao jezik te je počeo govoriti i slaviti Boga. ⁶⁵ Strah je obuzeo sve susjede i po cijelome judejskom gorju ljudi su prepričavali ove događaje. ⁶⁶ Svi koji su za njih čuli, razmišljali su o tome i govorili: »Što li će biti od ovog djeteta?« Jer, bilo je očito da je Gospodin s njim.

Zaharija slavi Boga

⁶⁷ Ivanov otac Zaharija ispunio se Svetim Duhom i počeo proročki govoriti:

⁸⁰ Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji sve do dana dok nije stupio pred izraelski narod.