Bible in 90 Days

Pitanje o porezu

(Mt 22,15-22; Mk 12,13-17)

²⁰ Učitelji Zakona i svećenici pratili su Isusa i slali za njim uhode koji su se pretvarali da su iskreni kako bi ga uhvatili u riječi, da bi ga predali vladajućem upravitelju. ²¹ Stoga, uhode su ga upitali: »Učitelju, znamo da govoriš i poučavaš istinu i da kod tebe nema pristranosti, već da ispravno učiš Božjem putu. ²² Je li ispravno da mi plaćamo porez caru ili nije?«

²³ Isus je bio svjestan njihovog lukavstva pa im je rekao: ²⁴ »Pokažite mi srebrnjak! Čija je to slika i čije ime na njemu?«

²⁵ Oni su odgovorili: »Carevo.« A on im je rekao: »Onda dajte caru što je carevo, a Bogu što je Božje.«

²⁶ I nisu ga pred narodom mogli uhvatiti u riječi. Njegov ih je odgovor zadivio pa su zašutjeli.

Pitanje o uskrsnuću

(Mt 22,23-33; Mk 12,18-27)

²⁷ Neki su saduceji^[a] došli k Isusu—saduceji smatraju da nema uskrsnuća—i upitali ga: ²⁸ »Učitelju, Mojsije nam je zapisao da, ako oženjen čovjek umre bez djece, njegov se brat treba oženiti njegovom udovicom i s njom imati djecu na ime svoga brata.^{[b] 29} Bila su sedmorica braće. Prvi se oženio i umro bez djece. ³⁰ Zatim se drugi oženio bratovom udovicom, ³¹ a nakon toga i treći. Ista je sudbina snašla svu sedmoricu: umrli su, a da nisu imali djece. ³² Poslije je umrla i žena. ³³ O uskrsnuću mrtvih, čija će ona biti žena kad su je sva sedmorica imala za ženu?«

³⁴ Tada im je Isus rekao: »Ljudi ovoga svijeta žene se i udaju, ³⁵ ali oni, koji su dostojni uskrsnuća od mrtvih, nakon ovoga života, neće se ni ženiti ni udavati. ³⁶ Oni neće moći više niti umrijeti jer će biti poput anđela. Oni su Božja djeca jer su djeca uskrsnuća. ³⁷ No u slučaju s gorućim grmom čak je i Mojsije jasno pokazao da ljudi ustaju od mrtvih jer je nazvao Gospodina ‘Bogom Abrahama, Izaka i Jakova.’^{[c] 38} A Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer oni koji mu pripadaju—žive.«

³⁹ Na to su neki učitelji Zakona odgovorili: »Učitelju, dobro si rekao!« ⁴⁰ I nitko ga se više nije usudio ništa pitati.

Pitanje o Kristu i Davidu

(Mt 22,41-46; Mk 12,35-37)

⁴¹ Isus im je zatim rekao: »Kako to da Krista nazivaju Davidovim potomkom? ⁴² Pa David sâm kaže u knjizi Psalama:

⁴⁴ Dakle, ako ga David naziva Gospodinom, kako mu onda Krist može biti potomak?«

Učitelji Zakona

(Mt 23,1-36; Mk 12,38-40; Lk 11,37-54)

⁴⁵ Dok je narod to slušao, Isus se obratio svojim učenicima: ⁴⁶ »Čuvajte se učitelja Zakona! Oni vole hodati uokolo u dugim haljinama i vole da ih na trgovima pozdravljaju s poštovanjem. Vole najbolja mjesta u sinagogama i počasna mjesta na gozbama. ⁴⁷ Na prevaru uzimaju imovinu udovicama, a mole duge molitve da se prikažu pobožnima. Oni će biti strože suđeni.«

Istinsko davanje

(Mk 12,41-44)

21 Isus je pogledao i vidio kako bogataši ubacuju svoje darove u hramsku kutiju za priloge. ² Zatim je ugledao siromašnu udovicu kako ubacuje dva bakrena novčića^[e]. ³ Rekao je: »Govorim vam istinu. Ova je siromašna udovica ubacila više nego itko od njih. ⁴ Jer, svi su oni dali od svoga viška, a ona je od svojeg siromaštva dala sve što je imala za život.«

Uništenje Hrama

(Mt 24,1-14; Mk 13,1-13)

⁵ Neki su Isusovi učenici razgovarali o izgledu Hrama, o tome kako je sagrađen od najljepšega kamena i ukrašen zavjetnim darovima, a Isus je rekao:

⁶ »Doći će vrijeme kada od svega što vidite neće ostati ni kamen na kamenu: sve će biti razoreno.«

⁷ Oni su ga upitali: »Učitelju, kada će to biti? Kako ćemo znati da se to treba uskoro dogoditi?«

⁸ A on im je odgovorio: »Čuvajte se da vas ne prevare! Jer, mnogi će doći u moje ime i reći: ‘Ja sam taj’ i ‘Bliži se vrijeme’. Ne slijedite ih! ⁹ I nemojte se bojati kad čujete za ratove i pobune. Sve se to najprije mora dogoditi, ali kraj neće doći odmah.«

¹⁰ Zatim im je rekao: »Jedan će narod ustati protiv drugoga i kraljevstvo protiv kraljevstva. ¹¹ Bit će velikih potresa, gladi i pošasti na raznim mjestima. Dogodit će se strašne stvari i na nebu će se pojaviti zapanjujuća upozorenja.

¹² Ali prije nego što se sve to dogodi, zatvarat će vas i progoniti. Predavat će vas u sinagoge na suđenje i slati u zatvore. Zbog mene će vas dovoditi pred kraljeve i upravitelje. ¹³ Vama će to biti prilika da svjedočite o meni. ¹⁴ Znajte, stoga, da nećete unaprijed trebati pripremati svoju obranu jer ¹⁵ ću vam dati mudrosti i riječi kojima se ni jedan vaš protivnik neće moći suprotstaviti niti ih opovrgnuti. ¹⁶ Čak će vas i roditelji, braća, rodbina i prijatelji izdati; neke od vas će i ubiti. ¹⁷ Svi će vas zbog mene mrziti, ¹⁸ ali vama ni dlaka s glave neće pasti. ¹⁹ Svojom ćete ustrajnošću dobiti život.«

Uništenje Jeruzalema

(Mt 24,15-21; Mk 13,14-19)

²⁰ »Kad vidite da je Jeruzalem opkoljen vojskama, znajte da će uskoro biti uništen! ²¹ Tada, oni koji se zateknu u Judeji, neka bježe u brda. Oni koji se zateknu u gradu, neka izađu iz njega, a oni koji se zateknu u okolici, neka ne ulaze u njega. ²² To će biti dani kazne u kojima će se ispuniti sve što je zapisano. ²³ Trudnicama i dojiljama bit će posebno teško u to vrijeme jer će velika nevolja snaći ovu zemlju. Božji će gnjev pasti na ovaj narod. ²⁴ Neki će biti pobijeni mačem, a drugi odvedeni u zarobljeništvo diljem svijeta. Nežidovi će gaziti Jeruzalem sve dok se ne ispuni njihovo vrijeme.«

Isusov drugi dolazak

(Mt 24,29-31; Mk 13,24-27)

²⁵ »Pojavit će se znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a narode na Zemlji zahvatit će očaj i neizvjesnost zbog huke uzburkanog mora. ²⁶ Ljudi će klonuti od straha i užasa zbog onoga što će snaći Zemlju jer će se poremetiti sklad nebeskih tijela. ²⁷ I tada će vidjeti Sina Čovječjega kako dolazi na oblaku u velikoj slavi i moći. ²⁸ Kad se sve to počne događati, uspravite se i dignite glave jer se bliži vaše oslobođenje!«

Isusove riječi ostaju zauvijek

(Mt 24,32-35; Mk 13,28-31)

²⁹ Zatim im je ispričao usporedbu: »Pogledajte smokvu i ostalo drveće! ³⁰ Čim vidite da počnu listati, i sami znate da je blizu ljeto. ³¹ Isto tako, kad vidite da se ovo događa, znajte da je blizu Božje kraljevstvo!

³² Govorim vam istinu. Ovaj naraštaj neće umrijeti prije nego što se sve to dogodi. ³³ Nebo i Zemlja će nestati, ali moje riječi neće nikada nestati.«

Budite budni!

³⁴ »Čuvajte se da vam srca ne otupe od raspuštenosti, pijanstva i tjeskobnih briga pa da vas taj dan ne iznenadi kao zamka ³⁵ jer će doći na sve stanovnike Zemlje. ³⁶ U svakom trenutku budite budni i molite da biste mogli sigurno prebroditi sve što dolazi i spremno stati pred Sina Čovječjega.«

³⁷ Isus je danju poučavao u Hramu, a svaku bi večer odlazio i provodio noći na Maslinskoj gori. ³⁸ A narod bi ustajao rano ujutro i odlazio u Hram da ga sluša.

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Iv 11,47-53)

22 Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. ² Vodeći svećenici i učitelji Zakona tražili su način kako da ubiju Isusa, ali su se bojali naroda.

Judina izdaja

(Mt 26,14-16; Mk 14,10-11)

³ Tada je Sotona ušao u Judu, zvanog Iskariot, koji je bio jedan od Dvanaestorice. ⁴ On je otišao dogovoriti se s vodećim svećenicima i hramskim stražarima kako da im izruči Isusa. ⁵ Ovi su se vrlo razveselili tome i obećali mu zauzvrat dati novac. ⁶ Juda je to prihvatio i čekao povoljan trenutak da im izruči Isusa, kad u blizini ne bude naroda.

Priprema pashalne večere

(Mt 26,17-19; Mk 14,12-16)

⁷ Došao je i dan beskvasnih kruhova, kad se žrtvuje pashalno janje. ⁸ Isus je poslao Petra i Ivana te im rekao: »Idite i priredite nam pashalnu večeru!«

⁹ Oni su ga pitali: »Gdje želiš da je priredimo?«

¹⁰ Isus im je rekao: »Na ulasku u grad naići ćete na čovjeka koji nosi vrč vode. Idite za njim u kuću u koju on uđe! ¹¹ Recite domaćinu: ‘Učitelj te moli da nam pokažeš sobu u kojoj on i njegovi učenici mogu jesti pashalnu večeru.’ ¹² Čovjek će vam onda pokazati veliku, uređenu gornju sobu. Tamo sve pripremite!«

¹³ Petar i Ivan su otišli. Našli su sve kako im je Isus bio rekao pa su pripremili pashalnu večeru.

Posljednja večera

(Mt 26,20-30; Mk 14,17-26; Iv 13,21-30; 1 Kor 11,23-25)

¹⁴ Kad je došlo vrijeme, Isus se smjestio za stol zajedno s Dvanaestoricom. ¹⁵ Rekao im je: »Žarko sam želio prije svoje muke jesti s vama ovu pashalnu večeru. ¹⁶ Kažem vam da je neću više jesti sve dok se ne ispuni u Božjem kraljevstvu.«

¹⁷ Tada je uzeo čašu, zahvalio Bogu i rekao: »Uzmite i podijelite je među sobom! ¹⁸ Kažem vam da više neću piti vina sve dok ne dođe Božje kraljevstvo.«

¹⁹ Zatim je uzeo kruh i zahvalio Bogu. Razlomio ga je i dao učenicima govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se daje za vas. Ovo činite meni na spomen!« ²⁰ Isto je tako, nakon jela, uzeo čašu i rekao: »Ova je čaša Novi savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.«^[f]

²¹ »Ruka moga izdajice na stolu je pokraj moje. ²² Sin Čovječji otići će u smrt koja mu je određena, ali teško onome koji ga izdaje!«

²³ A oni su počeli zapitkivati jedan drugoga: »Tko bi od nas mogao takvo što učiniti?«

Budite sluge!

²⁴ Među njima se razvila i prepirka o tome tko je od njih najveći. ²⁵ A Isus im je rekao: »Kraljevi ovoga svijeta vladaju narodima, a oni koji imaju vlast, sebe zovu ‘dobročiniteljima’. ²⁶ No vi ne budite takvi! Naprotiv, neka najveći među vama bude kao onaj najmanji, a vođa neka bude kao sluga! ²⁷ Jer, tko je veći: onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li to onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama onaj koji poslužuje.

²⁸ Vi ste bili uz mene u mojim kušnjama. ²⁹ Dajem vam da vladate u Božjem kraljevstvu, kao što je meni dao moj Otac. ³⁰ Vi ćete jesti i piti za mojim stolom u mom Kraljevstvu. Sjedit ćete na prijestoljima i suditi dvanaesterim Izraelovim plemenima.«

Ne gubite vjeru!

(Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Iv 13,36-38)

³¹ »Šimune^[g], Šimune, slušaj! Sotona je tražio da vas prosije, kao što se prosijava žito. ³² No ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne klone. A ti, kada mi se vratiš, učvrsti svoju braću!«

³³ Šimun Petar je rekao Isusu: »Gospodine, s tobom sam spreman ići u zatvor, čak i umrijeti za tebe.«

³⁴ A Isus je rekao: »Kažem ti, Petre, pijetao danas neće zapjevati dok triput ne zaniječeš da me poznaješ.«

³⁵ I rekao je učenicima: »Kad sam vas poslao bez novca, torbe ili obuće, je li vam što nedostajalo?«

Oni su odgovorili: »Nije.«

³⁶ On im je rekao: »Ali sada, tko god ima novac, neka ga uzme, kao i torbu. I tko god nema mač, neka proda svoj kaput i neka ga kupi! ³⁷ U Svetom pismu piše:

Ovo se mora ispuniti. Da, ovo što piše o meni ispunjava se.«

³⁸ Oni su rekli: »Gospodaru, evo ovdje su dva mača!«

»Dosta je!« odgovorio je Isus.

Isusova molitva uoči muke

(Mt 26,36-46; Mk 14,32-42)

³⁹ Zatim je Isus otišao iz grada i uputio se, kao i obično, na Maslinsku goru. Učenici su pošli za njim. ⁴⁰ Kad su se popeli, rekao im je: »Molite da ne podlegnete iskušenju!«

⁴¹ I udaljio se od njih koliko se može dobaciti kamen. Kleknuo je i molio: ⁴² »Oče, ako ti želiš, otkloni ovu gorku čašu^[i] od mene! Ali neka ne bude kako ja želim, već kako ti želiš.« ⁴³ I tada mu se ukazao anđeo i hrabrio ga. ⁴⁴ U svojoj je muci Isus još upornije molio, a znoj mu je, poput kaplji krvi, kapao s čela.^{[j] 45} Kad je ustao iz molitve, vratio se učenicima i našao ih kako spavaju, iscrpljeni od žalosti. ⁴⁶ Rekao im je: »Zašto spavate? Ustanite i molite da ne podlegnete iskušenju!«

Isusovo uhićenje

(Mt 26,47-56; Mk 14,43-50; Iv 18,3-11)

⁴⁷ Dok je još govorio, pojavila se gomila ljudi, predvođena Judom, jednim od Dvanaestorice. On je pristupio k Isusu i poljubio ga.

⁴⁸ A Isus mu je rekao: »Juda, zar poljupcem izdaješ Sina Čovječjega?« ⁴⁹ Kad su učenici vidjeli što se sprema, rekli su: »Gospodine, da upotrijebimo mač?« ⁵⁰ I jedan od njih udario je slugu vrhovnoga svećenika i odsjekao mu desno uho.

⁵¹ A Isus je na to rekao: »Stani! Dosta!« Dotaknuo je slugi uho i iscijelio ga.

⁵² Tada je rekao vodećim svećenicima, hramskim stražarima i starješinama koji su ga došli uhvatiti: »Zar ste na mene izašli s mačevima i toljagama kao na razbojnika? ⁵³ Svaki sam dan bio s vama u Hramu i niste me pokušali uhititi. Ali ovo je vaš trenutak—vrijeme vladavine tame.«

Petar se odriče Isusa

(Mt 26,57-58.69-75; Mk 14,53-54.66-72; Iv 18,12-18.25-27)

⁵⁴ Oni su ga uhitili i odveli u kuću vrhovnog svećenika, a Petar ih je izdaleka pratio. ⁵⁵ Zapalili su vatru nasred dvorišta i sjeli oko nje. I Petar je sjeo s njima. ⁵⁶ Neka ga je mlada sluškinja primijetila pri svjetlosti vatre. Pozorno ga je pogledala i rekla: »I ovaj je bio s njim.«

⁵⁷ A Petar je to počeo nijekati: »Ženo, ja ga ne poznajem!« ⁵⁸ Nešto kasnije, netko ga je drugi ugledao i rekao: »I ti si jedan od njih!«

A Petar je odgovorio: »Nisam, čovječe!«

⁵⁹ Otprilike nakon jednog sata, neki je čovjek uporno počeo tvrditi: »Bez sumnje, i ovaj je čovjek bio s njim; Galilejac je!«

⁶⁰ A Petar je rekao: »Čovječe, ne znam o čemu govoriš!«

U taj tren, dok je Petar još izgovarao te riječi, pijetao je zapjevao. ⁶¹ A Gospodin se okrenuo prema Petru i pogledao ga. Tada se Petar sjetio riječi koje mu je rekao Gospodin: »Danas, prije nego što pijetao zapjeva, triput ćeš me zanijekati.« ⁶² Izašao je i gorko zaplakao.

Isusa izruguju

(Mt 26,67-68; Mk 14,65)

⁶³ Oni koji su čuvali Isusa, počeli su mu se rugati i tući ga. ⁶⁴ Zavezali su mu oči i pitali ga: »Prorok si. Reci tko te udario?« ⁶⁵ I još su mnogo toga govorili i vrijeđali ga.

Isus pred židovskim vođama

(Mt 26,59-66; Mk 14,55-64; Iv 18,19-24)

⁶⁶ Kad se razdanilo, sastali su se narodni starješine, vodeći svećenici i učitelji Zakona. Isusa su doveli pred njihovo vijeće ⁶⁷ pa mu rekli: »Reci nam, jesi li ti Krist?«

A on im je odgovorio: »Ako vam kažem, nećete mi vjerovati. ⁶⁸ A ako ja vas pitam, nećete mi odgovoriti. ⁶⁹ No odsad će Sin Čovječji sjediti s desne strane Svemoćnoga Boga.«

⁷⁰ Oni su rekli: »Znači, ti si Božji Sin?« Odgovorio im je: »Sami kažete da jesam.«

⁷¹ Na to su oni rekli: »Kakvi su nam još svjedoci potrebni? Sami smo sve čuli iz njegovih usta.«

Pilat ispituje Isusa

(Mt 27,1-2.11-14; Mk 15,1-5; Iv 18,28-38)

23 Zatim su ustali i odveli Isusa k Pilatu. ² Tamo su ga počeli optuživati: »Ulovili smo ovog čovjeka kako zavodi naš narod. On je protiv toga da se caru plaća porez, a sebe naziva Kristom, kraljem.«

³ Pilat je upitao Isusa: »Jesi li ti židovski kralj?«

Isus mu je odgovorio: »Ti kažeš.«

⁴ Tada se Pilat obratio vodećim svećenicima i narodu: »Ne vidim nikakvu krivnju na ovom čovjeku.«

⁵ No oni su bili uporni i govorili su: »On cijelu Judeju diže na noge svojim učenjem. Počeo je u Galileji i došao sve do ovamo.«

Isusa šalju Herodu

⁶ Kad je Pilat to čuo, upitao ih je, je li Isus Galilejac. ⁷ Kad je saznao da Isus ulazi pod Herodovu vlast, poslao ga je k njemu. Herod se u to vrijeme također nalazio u Jeruzalemu. ⁸ Kad je Herod ugledao Isusa, vrlo se obradovao jer ga je već godinama želio sresti. Čuo je za njega i nadao se da bi mogao uživo vidjeti kako izvodi neko čudo. ⁹ Herod je Isusu postavio mnogo pitanja, ali mu Isus ni na jedno nije odgovorio. ¹⁰ Vodeći svećenici i učitelji Zakona stajali su tamo i žestoko optuživali Isusa. ¹¹ I Herod se, zajedno sa svojim vojnicima, s prezirom ophodio prema Isusu i ismijavao ga. Kada su Isusa obukli u bijelu odjeću, Herod ga je poslao natrag k Pilatu. ¹² Toga su se dana Herod i Pilat sprijateljili, a prije toga su bili neprijatelji.

Baraba oslobođen umjesto Isusa

(Mt 27,15-26; Mk 15,6-15; Iv 18,39–19,16)

¹³ Pilat je sazvao vodeće svećenike, židovske vođe i narod ¹⁴ pa im rekao: »Doveli ste mi ovoga čovjeka pod optužbom da je zavodio narod. Ja sam ga pred vama ispitao i nisam našao nikakve osnove za optužbe koje ste iznijeli protiv njega. ¹⁵ A nije ih našao ni Herod jer ga je poslao natrag k nama. Kao što vidite, on nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt. ¹⁶ Dakle, naredit ću da ga izbičuju i puste.« ^17 [k]

¹⁸ No svi su uglas zavikali: »Pogubi ga! Oslobodi nam Barabu!« ¹⁹ Baraba je bio bačen u zatvor zbog dizanja pobune u gradu i ubojstva.

²⁰ Pilat se opet obratio narodu jer je želio osloboditi Isusa, ²¹ ali svjetina je uporno vikala: »Razapni ga, razapni ga!«

²² Pilat im se obratio i treći put: »Ali kakvo je zlo učinio ovaj čovjek? Ne nalazim na njemu nikakvu krivnju. Ne zaslužuje smrt. Kaznit ću ga i zatim pustiti.«

²³ No oni su i dalje vikali i tražili da ga razapne. Njihova je vika postala tako zaglušujuća ²⁴ da je Pilat odlučio udovoljiti njihovu zahtjevu. ²⁵ Oslobodio je čovjeka kojeg su tražili, onoga koji je bio bačen u zatvor zbog pobune i ubojstva, a Isusa im je predao u ruke da učine s njim što žele.

Isusa razapinju na križ

(Mt 27,32-44; Mk 15,21-32; Iv 19,17-27)

²⁶ Dok su Isusa odvodili, uhvatili su nekog Šimuna iz Cirene koji se upravo vraćao s polja. Stavili su mu na leđa križ da ga nosi za Isusom.

²⁷ Veliko je mnoštvo pratilo Isusa, uključujući neke žene koje su naricale i tugovale za njim. ²⁸ Isus se okrenuo prema njima i rekao im: »Jeruzalemske kćeri, ne plačite za mnom! Radije plačite zbog sebe i svoje djece! ²⁹ Dolaze dani kada će ljudi govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje nikad nisu rodile i prsima koja nikad nisu dojila!’ ³⁰ Tada će reći planinama: ‘Srušite se na nas!’ i brdima: ‘Pokrijte nas!’^{[l] 31} Jer, ako se ovo događa pravednima, što će se tek dogoditi krivima?«^[m]

³² Tamo su bila i dvojica zločinaca koje su izveli da ih pogube zajedno s Isusom. ³³ Kad su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeli su Isusa i zločince zajedno s njim: jednoga s Isusove desne strane, a drugoga s lijeve. ³⁴ Tada je Isus rekao: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!«

A oni su bacili kocku da bi podijelili njegovu odjeću među sobom. ³⁵ Narod je stajao i sve promatrao dok su njihovi glavari izrugivali Isusa i govorili: »Druge je spasio; neka sada spasi sâm sebe ako je zbilja Krist, Božji Izabranik!«

³⁶ Došli su i vojnici i rugali mu se. Davali su mu ocat ³⁷ i govorili: »Ako si židovski kralj, onda se spasi!« ³⁸ Iznad njega su postavili natpis: »Ovo je kralj židovski.«

³⁹ Jedan ga je od zločinaca, obješenih s njim, vrijeđao: »Nisi li ti Krist? Spasi i sebe i nas!«

⁴⁰ A drugi ga je prekorio i rekao: »Zar se ne bojiš Boga? Pa i ti si osuđen na istu kaznu! Ali naša je kazna pravedna, jer smo dobili što zaslužujemo, ⁴¹ a ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.« ⁴² Zatim je dodao: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!«

⁴³ Isus mu je rekao: »Govorim ti istinu: danas ćeš biti sa mnom u raju.«

Isusova smrt

(Mt 27,45-56; Mk 15,33-41; Iv 19,28-30)

⁴⁴ Bilo je oko podneva kad je tama prekrila svu zemlju do tri sata poslijepodne ⁴⁵ jer se sunce pomračilo. A zastor u Hramu razderao se popola. ⁴⁶ Isus je povikao iz svega glasa: »Oče, u tvoje ruke predajem svoj duh.«^[n] Čim je to rekao, izdahnuo je.

⁴⁷ Kad je časnik vidio što se dogodilo, počeo je slaviti Boga i govoriti: »Ovaj je čovjek sigurno bio pravednik.«

⁴⁸ Kad su ljudi, koji su se okupili da promatraju taj prizor, vidjeli što se dogodilo, razišli su se udarajući se u prsa, ⁴⁹ a svi Isusovi bliski prijatelji, uključujući žene koje su ga pratile još iz Galileje, stajali su podalje i promatrali.

Isusov ukop

(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Iv 19,38-42)

⁵⁰ Bio je tamo dobar i pošten čovjek po imenu Josip, član židovskoga Velikog vijeća. ⁵¹ Bio je iz grada Arimateje i živio je u iščekivanju Božjega kraljevstva. On se nije slagao s odlukom i postupkom Velikog vijeća. ⁵² Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. ⁵³ Skinuo je tijelo s križa i umotao ga u laneno platno pa ga položio u grob isklesan u stijeni, u koji nikada nitko nije bio položen. ⁵⁴ Bilo je to na dan pripreme i približavao se šabat, dan odmora.

⁵⁵ Žene, koje su došle s Isusom iz Galileje, pratile su Josipa. Vidjele su grob i kako Isusovo tijelo polažu u njega. ⁵⁶ Zatim su se vratile kući da pripreme mirisne trave i ulja za pomast tijela. Na šabat su mirovale, iz poslušnosti prema Zakonu.

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Iv 20,1-10)

24 Prvog dana u tjednu, žene su rano ujutro došle na Isusov grob. Sa sobom su ponijele mirise koje su bile pripremile. ² Opazile su da je kamen, koji je zatvarao ulaz u grob, odmaknut ³ pa su ušle. No nisu našle tijelo Gospodina Isusa. ⁴ Dok su tako stajale, zbunjene zbog toga što se dogodilo, odjednom su se kraj njih pojavila dva čovjeka u sjajnoj odjeći. ⁵ Obuzeo ih je strah i poklonile su im se licem do zemlje. A oni su im rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? ⁶ On nije ovdje; ustao je od mrtvih! Sjetite se što vam je rekao dok je još bio u Galileji: ⁷ rekao je da Sin Čovječji mora biti predan u ruke grešnicima, da mora biti razapet na križu i da će trećega dana ustati od mrtvih.« ⁸ Tada su se žene sjetile Isusovih riječi.

⁹ Vratile su se s groba pa sve to ispričale Jedanaestorici i ostalima. ¹⁰ Te su žene bile: Marija Magdalena, Ivana i Marija—Jakovljeva majka. One i ostale žene, koje su bile s njima, prenijele su to apostolima. ¹¹ No ovima su te riječi zvučale kao izmišljotina i nisu im vjerovali. ¹² Ipak, Petar je ustao i otrčao na grob. Sagnuo se, ali nije opazio ništa osim lanenih povoja. Otišao je s groba pitajući se što se to moglo dogoditi.

Na putu u Emaus

(Mk 16,12-13)

¹³ Istoga su dana dvojica Isusovih sljedbenika išla prema selu Emausu, udaljenom od Jeruzalema oko dvanaest kilometara. ¹⁴ Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo. ¹⁵ Dok su oni tako o svemu razgovarali i raspravljali, došao je Isus i pridružio im se na putu. ¹⁶ No nije im bilo dano da ga mogu prepoznati. ¹⁷ Isus ih je upitao: »O čemu to putem raspravljate?«

Stali su i ražalostili se. ¹⁸ Jedan od dvojice, po imenu Kleofa, rekao mu je: »Ti si valjda jedini čovjek u Jeruzalemu koji ne zna što se dogodilo ovih dana.«

¹⁹ »Na što mislite?« upitao ih je Isus.

Rekli su mu: »Na sve što se dogodilo s Isusom iz Nazareta, koji je bio veliki prorok. Pokazao je to riječima i djelima, pred Bogom i pred cijelim narodom. ²⁰ Raspravljali smo o tome kako su ga naši vodeći svećenici i narodni glavari predali da bude osuđen na smrt i razapeli ga. ²¹ Nadali smo se da je on taj koji će osloboditi Izrael. No, to nije sve. Danas je treći dan kako se to dogodilo, ²² a i neke žene među nama zbunile su nas: rano su ujutro otišle na njegov grob, ²³ ali nisu pronašle njegovo tijelo. Došle su k nama i rekle nam da su im se ukazali anđeli i rekli im da je Isus živ. ²⁴ Tada su neki od nas otišli na grob. Našli su sve upravo onako kako su žene rekle, ali Isusa nisu vidjeli.«

²⁵ Na to im je Isus rekao: »O, kako ste nerazumni i kako teško vjerujete u ono što su rekli proroci! ²⁶ Nije li bilo nužno da Krist sve to pretrpi prije nego što uđe u svoju slavu?« ²⁷ I tako im je Isus rastumačio što sva Sveta pisma kažu o njemu, od Mojsija do proroka.

²⁸ Približili su se selu u koje su išli, a Isus se napravio kao da će produžiti put. ²⁹ Oni su počeli navaljivati: »Ostani s nama! Kasno je, uskoro će noć.« I on je ušao u kuću da ostane s njima.

³⁰ Kad je bio s njima za stolom, uzeo je kruh i zahvalio Bogu. Zatim ga je razlomio i dao njima. ³¹ Tada su im se otvorile oči i oni su ga prepoznali, ali je on njima naočigled nestao. ³² A oni su rekli jedan drugomu: »Nije li nam gorjelo u srcima dok je putem razgovarao s nama i objašnjavao nam Sveta pisma?«

³³ Istoga su trena ustali i vratili se u Jeruzalem. Tamo su zatekli Jedanaestoricu i ostale okupljene zajedno s njima. ³⁴ Svi okupljeni su rekli: »Gospodin je zaista ustao od mrtvih! Ukazao se Šimunu.«

³⁵ Tada su i ova dvojica ispričala što im se putem dogodilo i kako su prepoznali Isusa dok je lomio kruh.

Isus se ukazuje učenicima

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8)

³⁶ Dok su još o tome pričali okupljenima, Isus je stao između njih i rekao im: »Mir vama!«

³⁷ A oni su se zaprepastili i obuzeo ih je strah. Mislili su da vide duha. ³⁸ A on im je rekao: »Zašto ste tako uznemireni? I zašto se u vama bude sumnje? ³⁹ Pogledajte mi ruke i noge! Vidjet ćete da sam to stvarno ja. Dotaknite me i vidjet ćete; duh nema mesa i kostiju kao što ih ja imam.«

⁴⁰ Kada im je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge. ⁴¹ A oni od radosti nisu mogli povjerovati svojim očima. Bili su zadivljeni. Upitao ih je: »Imate li ovdje što za jelo?« ⁴² Dali su mu komad pečene ribe. ⁴³ On ga je uzeo i pred njima pojeo.

⁴⁴ Zatim im je rekao: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: sve što o meni piše u Mojsijevom zakonu, prorocima i psalmima mora se ispuniti.«

⁴⁵ Tada im je prosvijetlio um da shvate što je zapisano u Svetim pismima. ⁴⁶ Rekao im je: »Zapisano je da će Krist biti ubijen i da će trećega dana uskrsnuti ⁴⁷ i da će se u njegovo ime propovijedati ljudima da se obrate kako bi im bili oprošteni grijesi. Najprije to propovijedajte u Jeruzalemu, a onda i ostalim narodima! ⁴⁸ Vi ste tome svjedoci. ⁴⁹ Šaljem vam ono što je moj Otac obećao, ali ostanite u gradu sve dok ne primite silu s Neba!«

Isus uzlazi na Nebo

(Mk 16,19-20; Dj 1,9-11)

⁵⁰ Tada ih je odveo u blizinu Betanije, podigao ruke i blagoslovio ih. ⁵¹ Dok ih je blagoslivljao, udaljio se od njih i bio uznesen na Nebo. ⁵² Oni su mu se poklonili i s velikom radošću vratili u Jeruzalem. ⁵³ Ondje su stalno bili u Hramu i slavili Boga.

Kristov dolazak na svijet

⁶ Bio je i čovjek kojeg je poslao Bog. Zvao se Ivan. ⁷ On je došao svjedočiti za Svjetlo tako da svi povjeruju zbog njegovog svjedočenja. ⁸ On sâm nije bio Svjetlo, nego je došao svjedočiti za Svjetlo. ⁹ Pravo je Svjetlo tek trebalo doći na svijet. To je istinsko Svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka.

¹⁰ On je već bio na svijetu. Svijet je stvoren po njemu, ali ga nije prepoznao. ¹¹ Došao je u svijet koji je bio njegov, ali njegov ga vlastiti narod nije prihvatio. ¹² A svima onima koji su ga prihvatili i koji vjeruju u njegovo ime, daje pravo da postanu Božja djeca. ¹³ Takvima se ne postaje ni prirodnim rođenjem ni željom roditelja koji žele dijete, nego rođenjem od Boga.

¹⁴ Riječ je postala čovjekom i živjela je među nama. Gledali smo njegovu veličanstvenost, onu slavu koja mu pripada kao Očevom Sinu jedincu, punom Božje milosti i istine. ¹⁵ Ivan je na njega mislio rekavši: »To je onaj za kojega sam rekao: ‘Onaj koji dolazi poslije mene veći je od mene jer je živio prije nego što sam se ja rodio.’«

¹⁶ On je pun milosti i istine i od njega smo primili blagoslov za blagoslovom. ¹⁷ Jer, Zakon je dan po Mojsiju, a po Isusu Kristu je došla Božja milost i istina. ¹⁸ Nitko nikada nije vidio Boga, ali njegov Sin jedinac jest Bog. On je Ocu najbliži i on nam je pokazao kakav je Bog.

Ivan govori o Isusu

(Mt 3,1-12; Mk 1,1-8; Lk 3,1-9.15-17)

¹⁹ A ovako je svjedočio Ivan kad su Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i levite^[q] da ga upitaju: »Tko si ti?«

²⁰ Ivan je odgovorio otvoreno, ne uskrativši odgovora, i priznao je: »Ja nisam Krist.«

²¹ »Pa tko si onda?« pitali su. »Jesi li Ilija?«

»Nisam«, rekao je.

»Jesi li Prorok^[r]?«

»Ne«, odvratio je.

²² Tada su mu rekli: »Kaži nam tko si da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Što kažeš za sebe, tko si ti?«

²³ A on im je rekao, koristeći riječi proroka Izaije:

²⁴ Te su ljude poslali farizeji^[t]. ²⁵ Ispitivali su Ivana: »Ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni prorok, zašto onda krstiš?«

²⁶ »Ja krstim vodom«, odgovorio im je Ivan. »Među vama je netko koga ne poznajete. ²⁷ On je onaj koji dolazi poslije mene. Ja nisam dostojan ni da mu razvežem remenje na obući.«

²⁸ Sve se ovo dogodilo u Betaniji, s druge strane Jordana, gdje je krstio Ivan.

²⁹ Sutradan je Ivan vidio Isusa kako mu prilazi i rekao: »Gledajte Janje Božje^[u], on uzima na sebe grijehe svijeta. ³⁰ To je onaj za kojega sam rekao: ‘Poslije mene dolazi čovjek koji je veći od mene jer je bio prije mene.’ ³¹ Ni ja nisam znao tko je on, ali ja sam došao krstiti vodom da bi Izrael mogao vidjeti tko je on.«

³² Tada je Ivan ispričao što je vidio i čuo: »Vidio sam kako se Duh spušta s neba u obliku goluba i ostaje na njemu. ³³ Ja osobno nisam znao tko je on, ali mi je onaj koji me je poslao da krstim vodom rekao: ‘Vidjet ćeš Duha kako se spušta na određenog čovjeka i ostaje na njemu. On je taj koji će krstiti Svetim Duhom.’ ³⁴ To sam vidio vlastitim očima i svjedočim da je On Božji Sin.«

Prvi Isusovi učenici

³⁵ Sutradan je Ivan ponovo bio ondje s dvojicom svojih učenika. ³⁶ Kad je vidio Isusa da prolazi, rekao je: »Evo Janjeta Božjeg.«

³⁷ Kad su dvojica učenika čula Ivana, pošla su za Isusom. ³⁸ Isus se okrenuo, vidio da ga slijede i upitao ih: »Što hoćete?«

Oni su mu odgovorili: »Rabbi—što znači ‘Učitelju!’—gdje stanuješ?«

³⁹ »Dođite i vidite«, odvratio im je. I oni su pošli za njim i vidjeli gdje stanuje te proveli s njim cijeli dan. Bilo je oko četiri sata popodne.

⁴⁰ Jedan od te dvojice, koji su čuli Ivanove riječi i pošli za Isusom, bio je Andrija, brat Šimuna Petra. ⁴¹ Prvo je potražio svoga brata Šimuna i rekao mu: »Našli smo Mesiju!«—što znači Krista.

⁴² Andrija je doveo Šimuna Petra k Isusu, a Isus ga je pogledao i rekao mu: »Ti si Šimun, sin Ivanov. Zvat ćeš se Kefa, što odgovara imenu Petar^[v]«.

⁴³ Sutradan je Isus odlučio poći u Galileju. Pronašao je Filipa i rekao mu: »Pođi za mnom!« ⁴⁴ Filip je bio iz Betsaide, Andrijina i Petrova grada. ⁴⁵ Filip je pronašao Natanaela i rekao mu: »Našli smo onoga o kojem je Mojsije pisao u Zakonu i o kojem su pisali proroci. To je Isus, sin Josipa iz Nazareta.«

⁴⁶ »Može li išta dobro doći iz Nazareta?« upitao ga je Natanael.

»Dođi i vidi«, odvratio je Filip.

⁴⁷ Isus je vidio Natanaela kako mu prilazi te mu rekao: »Evo pravog Izraelca koji nije varalica.«^[w]

⁴⁸ »Odakle me poznaješ?« upitao je Natanael.

»Vidio sam te dok si bio ispod smokve, prije nego što te Filip pozvao«, odgovorio mu je Isus.

⁴⁹ »Učitelju^[x], ti si Božji Sin!« odvratio mu je Natanael. »Ti si Izraelov kralj.«

⁵⁰ Na to će Isus: »Vjeruješ li zato što sam rekao da sam te vidio pod smokvom? Vidjet ćeš i mnogo veće stvari od toga!« ⁵¹ Onda im je Isus rekao: »Govorim vam istinu. Vidjet ćete Nebo kako se otvara i Božje anđele kako se uspinju i spuštaju^[y] nad Sina Čovječjeg.«

Svadba u Kani

2 Trećega je dana bila svadba u Kani, u Galileji. Ondje je bila Isusova majka. ² Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na svadbu. ³ Kad je ponestalo vina, Isusova je majka rekla Isusu: »Nemaju više vina.«

⁴ »Draga ženo, zašto to meni govoriš?« odvratio joj je Isus. »Moje vrijeme još nije došlo.«

⁵ Njegova se majka obratila poslužiteljima: »Učinite što god vam kaže!«

⁶ Bilo je ondje šest kamenih vrčeva za vodu—kakve su Židovi upotrebljavali pri obrednom pranju^[z]. Svaki od njih sadržavao je osamdeset do sto dvadeset litara^[aa].

⁷ Isus je rekao poslužiteljima: »Napunite vrčeve vodom!« I oni su ih napunili do vrha.

⁸ Tada im je rekao: »Sada odlijte malo i odnesite glavnom poslužitelju.«

Tako su i učinili. ⁹ Glavni je poslužitelj uzeo gutljaj, ali voda se pretvorila u vino. Nije znao odakle je vino došlo, no znali su poslužitelji koji su nalili vodu. Tada je glavni poslužitelj pozvao mladoženju i ¹⁰ rekao mu: »Svatko najprije poslužuje dobro vino, a potom, kad se gosti ponapiju, lošije. A ti si dobro vino čuvao sve do sada.«

¹¹ Ovaj, prvi od svojih čudesnih znakova, Isus je učinio u Kani Galilejskoj. Time je pokazao svoje veličanstvo^[ab] i njegovi su učenici povjerovali u njega.

¹² Nakon toga, sa svojom se majkom, braćom i učenicima spustio u Kafarnaum gdje su se zadržali nekoliko dana.

Isus u Hramu

(Mt 21,12-13; Mk 11,15-17; Lk 19,45-46)

¹³ Bližio se židovski blagdan Pasha pa se Isus popeo u Jeruzalem. ¹⁴ U Hramu je zatekao trgovce kako prodaju stoku, ovce i golubove. Ondje su za svojim klupama sjedili i mjenjači novca.^{[ac] 15} Načinio je bič od konopa i sve ih istjerao iz Hrama, zajedno s ovcama i ostalom stokom. Mjenjačima je novca prosuo srebrnjake i isprevrtao klupe. ¹⁶ Prodavačima golubova je rekao: »Nosite to odavde! Ne činite od kuće moga Oca tržnicu!«

¹⁷ Njegovi su se učenici sjetili teksta zapisanog u Svetom pismu:

¹⁸ Na to su Židovi rekli: »Učini neki čudesan znak! Dokaži nam da to imaš pravo činiti!«

¹⁹ Isus im je odgovorio: »Srušite ovaj hram i ja ću ga ponovo podići za tri dana.«

²⁰ »Ovaj Hram gradio se četrdeset i šest godina«, odvratili su mu Židovi, »a ti ćeš ga podići za tri dana?«

²¹ No hram o kojem je govorio bilo je njegovo tijelo. ²² Kad je uskrsnuo od mrtvih, njegovi su se učenici sjetili tih riječi te su povjerovali i Svetom pismu i Isusovim riječima.

²³ Dok je Isus bio u Jeruzalemu u vrijeme blagdana Pashe, mnogi su povjerovali u njega jer su vidjeli čuda koja je činio. ²⁴ No Isus se njima nije povjeravao jer je dobro poznavao kakvi su ljudi. ²⁵ Nitko mu nije trebao reći kakvi su jer je poznavao ljudsko srce.

Isus i Nikodem

3 Neki je čovjek, Nikodem, bio farizej i jedan od židovskih vođa. ² Noću je došao k Isusu i rekao mu: »Učitelju, znamo da si učitelj poslan od Boga jer nitko ne može činiti čudesne znakove koje ti činiš, a da Bog nije s njim.«

³ Isus mu je odgovorio: »Govorim ti istinu: tko se ponovo ne rodi, ne može vidjeti Božje kraljevstvo.«

⁴ »Kako se čovjek može roditi kad je star?« pitao je Nikodem. »Sigurno ne može drugi put ući u majčinu utrobu da bi se rodio.«

⁵ Isus mu odgovori: »Govorim ti istinu, ako se čovjek ne rodi od vode i Duha, ne može ući u Božje kraljevstvo. ⁶ Što je rođeno od čovjeka—čovjek je; što je rođeno od Duha—duh je. ⁷ Nemoj se čuditi mojim riječima: ‘Moraš se ponovo roditi’. ⁸ Vjetar puše gdje god hoće. Možeš mu čuti šum, ali ne znaš ni odakle dolazi ni kamo ide. Tako je i sa svakim tko je rođen od Duha.«

⁹ »Kako je to uopće moguće?« upitao ga je Nikodem.

¹⁰ Isus mu je odgovorio: »Ti si učitelj u Izraelu, a još ne razumiješ o čemu ti govorim. ¹¹ Govorim ti istinu. Govorimo o onome što znamo i prenosimo ono što smo vidjeli, ali vi ne prihvaćate što vam govorimo. ¹² Govorio sam vam o zemaljskim stvarima i vi ne vjerujete. Pa kako ćete vjerovati kad vam budem govorio o nebeskima? ¹³ Nitko nikada nije uzašao na Nebo, osim Sina Čovječjeg, koji je i sišao s Neba.

¹⁴ Baš kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,^[ae] tako mora biti podignut i Sin Čovječji, ¹⁵ da bi svatko tko u njega vjeruje, imao vječni život.«

¹⁶ Jer, Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinca da ne umre nitko tko u njega vjeruje, nego da ima vječni život. ¹⁷ Bog nije poslao svoga jedinoga Sina da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. ¹⁸ Tko vjeruje u njega, nije osuđen, no onaj tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u jedinoga Božjeg Sina. ¹⁹ Na ovome se temelji osuda: Svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. ²⁰ Svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i kloni ga se da njegova djela ne bi bila razotkrivena. ²¹ No onaj tko radi što je istinito, dolazi k svjetlu da se jasno vidi kako su njegova djela učinjena u Bogu.^[af]

Isus i Ivan Krstitelj

²² Nakon toga, Isus je sa svojim učenicima otišao u unutrašnjost Judeje. Ondje je s njima boravio i krstio narod. ²³ Ivan je također bio tu i krstio u Enonu, nedaleko od Salima, jer je tamo bilo mnogo vode. Ljudi su neprekidno dolazili i krstili se. ²⁴ Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

²⁵ Tada je došlo do rasprave između nekih Ivanovih učenika i nekog Židova o obrednom pranju^[ag]. ²⁶ Učenici su došli k Ivanu i rekli: »Učitelju, čovjek koji je bio s tobom s druge strane Jordana—onaj o kojem si govorio—on krsti i svi idu k njemu.«

²⁷ Ivan je odgovorio: »Nitko ne može prisvojiti ništa ako mu to ne da Bog. ²⁸ Vi sami možete posvjedočiti da sam rekao: ‘Ja nisam Krist.’ Bog me poslao da navijestim njegov dolazak. ²⁹ Nevjesta pripada mladoženji. Mladoženjin prijatelj stoji sa strane, raduje se, pomaže i iščekuje njegov dolazak. Njegova je radost potpuna kad začuje mladoženjin glas. Takvu radost ja sada osjećam i ona je potpuna. ³⁰ On će biti sve važniji, a ja sve nevažniji.«

Onaj koji dolazi s neba

³¹ Tko dolazi odozgo, taj je iznad svih. Tko je sa Zemlje, pripada Zemlji i govori o zemaljskim stvarima. Tko dolazi od Boga, taj je iznad svih! ³² On govori o onome što je vidio i čuo, no nitko ne prihvaća njegove riječi. ³³ Tko prihvati njegove riječi, taj potvrđuje da je Bog istinit! ³⁴ On, kojeg je poslao Bog, govori Božje riječi jer mu Bog daje Duha bez mjere. ³⁵ Otac ljubi Sina i svu je vlast predao njemu. ³⁶ Tko povjeruje u Sina, ima vječni život. A tko nije poslušan Sinu, neće nikada iskusiti taj život, već Božji gnjev ostaje na njemu.

Isus i Samarijanka

4 Kad se pročulo među farizejima da Isus pridobiva i krsti mnogo više učenika nego Ivan— ² premda on osobno nije krstio, već njegovi učenici— ³ Isus je napustio Judeju i ponovo se zaputio u Galileju. ⁴ Na putu prema Galileji morao je proći kroz Samariju.

⁵ Tako je došao u samarijski grad Sikar, blizu imanja koje je Jakov dao svojem sinu Josipu. ⁶ Ondje se nalazio i Jakovljev bunar. Isus je bio umoran od puta pa je sjeo pokraj bunara. Bilo je oko podneva. ⁷ Neka je Samarijanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: »Daj mi gutljaj vode!« ⁸ Učenici su bili otišli u grad kupiti hranu. ⁹ Žena mu je odvratila: »Zar ti, Židov, tražiš vode od mene, Samarijanke?« Židovi se, naime, ne druže sa Samarijancima.

¹⁰ Na to joj je Isus odgovorio: »Kad bi samo znala Božji dar! Ti ne znaš tko ti govori: ‘Daj mi da pijem!’ Da znaš, ti bi mene zamolila i ja bih ti dao vode koja daje život.«

¹¹ »Gospodine«, opet će žena, »ti nemaš čak ni posudu za vodu, a bunar je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu koja daje život? ¹² Zar si veći od našega praoca Jakova, koji nam je dao ovaj izvor? On je sâm pio iz njega, kao i njegovi sinovi i stoka.«

¹³ A Isus joj odgovori: »Tko god pije ovu vodu, ponovo će ožednjeti. ¹⁴ A tko se napije vode koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati izvor koji će mu donijeti vječni život.«

¹⁵ »Gospodine«, na to će žena, »daj mi te vode pa da ni ja više ne budem žedna i da ne moram dolaziti ovamo po vodu!«

¹⁶ »Pođi po svoga muža«, odgovorio joj je Isus, »i vrati se ovamo!«

¹⁷ »Ja nemam muža«, odvratila mu je žena.

»Imaš pravo kad kažeš da nemaš muža«, rekao je Isus. ¹⁸ »Imala si ih pet, a onaj s kojim si sada, nije ti muž. Rekla si istinu.«

¹⁹ »Gospodine, vidim da si prorok«, odvratila mu je žena. ²⁰ »Naši, samarijski preci štovali su Boga na ovoj uzvisini. Vi, Židovi, kažete da je Jeruzalem mjesto gdje treba štovati Boga.«

²¹ Isus joj je rekao: »Vjeruj mi, ženo! Dolazi vrijeme kad nećete štovati Oca ni na ovoj uzvisini ni u Jeruzalemu. ²² Vi ne znate što štujete. Mi, Židovi, znamo jer spasenje dolazi od nas. ²³ No dolazi vrijeme kada će istinski štovatelji štovati Oca u duhu i istini. Otac želi takve štovatelje. A to je vrijeme već došlo. ²⁴ Bog je duh. Tko njega štuje, mora to činiti u duhu i istini.«

²⁵ »Ja znam da dolazi Mesija, koji je Krist^[ah]«, odgovorila mu je žena. »Kad on dođe, sve će nam objasniti.«

²⁶ A Isus joj je odgovorio: »On sada razgovara s tobom. Ja sam Mesija.«

²⁷ Uto su se njegovi učenici vratili iz grada i jako se iznenadili kad su vidjeli da Isus razgovara sa ženom. No ni jedan od njih ga nije upitao: »Što hoćeš od nje?« ili »Zašto razgovaraš s njom?«

²⁸ Žena je ostavila svoj vrč za vodu, vratila se u grad i rekla svojim sugrađanima: ²⁹ »Neki mi je čovjek ispričao sve što sam činila! Dođite ga vidjeti! Možda je on Krist?« ³⁰ Ljudi su se uputili iz grada i krenuli vidjeti Isusa.

³¹ Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!«

³² On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.«

³³ Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?«

³⁴ A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio. ³⁵ Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu. ³⁶ Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac. ³⁷ Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita. ³⁸ I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.«

³⁹ Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.« ⁴⁰ Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana. ⁴¹ Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio.

⁴² Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«

Dužnosnikov sin

(Mt 8,5-13; Lk 7,1-10)

⁴³ Nakon dva dana, Isus je otišao od njih i zaputio se u Galileju. ⁴⁴ Već je prije bio govorio o tome da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju. ⁴⁵ Kad je stigao u Galileju, Galilejci su ga srdačno dočekali jer su i sami vidjeli sve što je učinio na blagdan Pashe u Jeruzalemu. I oni su prisustvovali svetkovini.

⁴⁶ Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan. ⁴⁷ Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti. ⁴⁸ A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.«

⁴⁹ »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!«

⁵⁰ »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.«

Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući. ⁵¹ Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!«

⁵² Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.«

⁵³ Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa—i on i svi njegovi ukućani.

⁵⁴ To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju.

Čovjek kod ribnjaka

5 Nakon toga, bio je židovski blagdan pa se Isus zaputio u Jeruzalem. ² U Jeruzalemu se uz Ovčja vrata nalazi ribnjak. Na aramejskom se zove »Bethesda«, a ima pet natkrivenih trijemova. ³ Ispod njih je ležalo mnogo bolesnika, slijepaca, invalida i nepokretnih.^{[ai] 4 [aj] 5} Ondje je bio i čovjek koji je bolovao već trideset i osam godina. ⁶ Isus ga je vidio kako leži i znao je da već dugo boluje. Upitao ga je: »Želiš li ozdraviti?«

⁷ Bolesnik mu je odgovorio: »Gospodine, nema nikoga tko bi mi pomogao da uđem u ribnjak kad se uzburka voda. Kad krenem prema vodi, uvijek netko drugi uđe u nju prije mene.«

⁸ »Ustani«, na to će mu Isus, »uzmi svoj ležaj i hodaj!« ⁹ Čovjek je odmah ozdravio, uzeo svoj ležaj i počeo hodati.

¹⁰ Bio je šabat, dan odmora, pa su Židovi počeli govoriti čovjeku kojega je Isus ozdravio: »Danas je šabat. To što nosiš ležaj na šabat protivi se našem Zakonu!«

¹¹ On im je odvratio: »Čovjek, koji me ozdravio, rekao mi je: ‘Uzmi svoj ležaj i hodaj.’«

¹² Na to su ga upitali: »Koji ti je čovjek rekao da uzmeš svoj ležaj i hodaš?«

¹³ No on nije znao tko je bio čovjek koji ga je ozdravio. Na tom je mjestu bila velika gužva i Isus se neopaženo udaljio.

¹⁴ Kasnije ga je Isus pronašao u Hramu i rekao mu: »Vidiš, sada si zdrav. Ne griješi više, da ti se ne dogodi nešto gore!«

¹⁵ Čovjek je otišao i rekao Židovima da je Isus taj koji ga je iscijelio.

¹⁶ A Židovi su počeli progoniti Isusa jer je sve to činio na šabat. ¹⁷ Isus im je odgovorio: »Moj Otac nikada ne prestaje raditi. Tako i ja radim.«

¹⁸ Te su riječi bile povod Židovima da još više nastoje ubiti Isusa. Jer, ne samo što je kršio zakon o šabatu nego je Boga nazivao svojim Ocem. Izjednačio je sebe s Bogom.

Bog je Isusu dao vlast

¹⁹ Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Sin sâm od sebe ne može učiniti ništa, već samo ono što vidi da čini Otac. Što god čini Otac, to čini i Sin. ²⁰ Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih. Tada ćete svi ostati zadivljeni. ²¹ Jer, kao što Otac podiže ljude od mrtvih i daruje im život, tako i Sin daruje život kome hoće. ²² Otac ne sudi nikome, nego je pravo donošenja suda prenio na svoga Sina, ²³ da bi svi poštovali Sina kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao.

²⁴ Govorim vam istinu, tko čuje moje riječi i povjeruje u onoga koji me poslao, ima vječni život. Njemu se neće suditi. On je iz smrti prešao u život. ²⁵ Govorim vam istinu. Dolazi vrijeme—zapravo, već je došlo—kad će svi mrtvi čuti glas Božjega Sina. I svi koji čuju njegov glas, oživjet će. ²⁶ Kao što je Otac izvor života, tako je i svojega Sina učinio izvorom života. ²⁷ A dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji. ²⁸ Neka vas ovo ne začudi! Jer, dolazi vrijeme kad će svi mrtvi čuti glas Sina Čovječjega te ²⁹ izaći iz svojih grobova. Oni koji su činili dobro, ustat će i primiti vječni život, a oni koji su činili zlo, ustat će i primiti osudu. ³⁰ Ja ne mogu ništa učiniti sâm. Sudim samo na temelju onoga što čujem. Moja je presuda pravedna jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.

³¹ Ako sâm svjedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije vjerodostojno. ³² Postoji jedan koji svjedoči za mene i ja znam da je to svjedočanstvo o meni vjerodostojno.

³³ Vi ste poslali ljude k Ivanu i on vam je govorio o istini. ³⁴ Meni nije potrebno da čovjek govori o meni, ali vam sve ovo govorim da biste se spasili. ³⁵ Ivan je bio poput svjetiljke koja gori i daje svjetlo. Vi ste nakratko željeli uživati u njegovoj svjetlosti.

³⁶ No moje je svjedočanstvo veće od Ivanovog—djela su to koja mi je Otac povjerio da ih izvršim. Upravo ova djela koja sada činim svjedoče za mene i dokazuju da me poslao Otac. ³⁷ I Otac, koji me je poslao, svjedočio je za mene. Vi mu nikada niste čuli glas niti ste ga vidjeli kako izgleda. ³⁸ Njegova riječ ne živi u vama jer ne želite vjerovati onomu koga je poslao. ³⁹ Proučavate Sveto pismo misleći da u njemu možete pronaći vječni život, a upravo to Sveto pismo govori o meni. ⁴⁰ Pa, ipak, ne želite doći k meni da biste imali život.

⁴¹ Ja ne želim ljudske hvale. ⁴² Poznajem vas i znam da u vama nema Božje ljubavi. ⁴³ Ja sam došao u ime svoga Oca, a ipak me ne želite prihvatiti. Da netko drugi dođe u svoje ime, njega biste prihvatili. ⁴⁴ Kako možete vjerovati, vi, koji prihvaćate hvale jedan od drugoga, a ne tražite hvalu koja dolazi od jedinoga Boga? ⁴⁵ Nemojte misliti da ću vas ja optužiti pred Ocem; optužit će vas Mojsije, u kojeg ste položili svoje nade. ⁴⁶ Jer, da ste zaista vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i meni. Mojsije je, naime, pisao o meni. ⁴⁷ No, ako ne vjerujete onome što je napisao Mojsije, kako ćete povjerovati mojim riječima?«