Bible in 90 Days

Kristova Radosna vijest

15 Sad bih vas želio podsjetiti, braćo i sestre, na Radosnu vijest koju sam vam propovijedao, koju ste primili i u kojoj ustrajete. ² Po njoj ste i spašeni ako se držite onoga što sam vam propovijedao. Ako tako ne činite, isprazno vjerujete.

³ Ja sam vam predao prvo i najvažnije što sam i sâm primio: da je Krist umro radi naših grijeha, baš kao što piše u Svetom pismu, ⁴ da je bio pokopan i da je trećega dana ustao od mrtvih, kao što Sveto pismo kaže, ⁵ te da se pokazao Petru, a zatim Dvanaestorici. ⁶ Zatim se pokazao braći i sestrama, kojih je zajedno bilo više od pet stotina. Većina od njih još je danas živa, a neki su umrli. ⁷ Zatim se pokazao Jakovu, a potom i svim ostalim apostolima. ⁸ I na kraju se pokazao i meni, koji sam poput nepravilno rođenog djeteta. ⁹ Ja sam posljednji od apostola. Čak nisam ni vrijedan da me se zove apostolom jer sam progonio Božju Crkvu. ¹⁰ Ali ja sam ovo što jesam po Božjoj milosti. Njegova milost prema meni nije bila uzaludna. Trudio sam se više od svih premda zapravo to nisam bio ja, nego Božja milost sa mnom. ¹¹ Dakle, bez obzira na to jesam li vam propovijedao ja ili oni, mi prenosimo istu poruku u koju ste i vi povjerovali.

Uskrsnuće

¹² No ako propovijedamo da je Krist ustao od mrtvih, kako to da neki među vama kažu da nema uskrsnuća od mrtvih? ¹³ Ako nema uskrsnuća od mrtvih, onda ni Krist nije uskrsnuo. ¹⁴ A ako Krist nije ustao od mrtvih, onda je naše propovijedanje beskorisno, a isto tako i vaša vjera. ¹⁵ Jer, ako je istina da mrtvi ne ustaju, kao što neki kažu, onda smo i mi lažni svjedoci jer svjedočimo da je Bog podigao Krista iz mrtvih. ¹⁶ A ako mrtvi ne ustaju, onda ni Krist nije uskrsnuo. ¹⁷ Ako pak Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera beskorisna; još uvijek ste u svojim grijesima, ¹⁸ a oni koji su umrli u Kristu, izgubljeni su. ¹⁹ Ako je naša nada u Krista samo za ovaj naš zemaljski život, onda smo najbjedniji od svih ljudi.

²⁰ Ali Krist je uistinu ustao od mrtvih. On je prvi od svih onih koji su umrli. ²¹ Ljudi umiru zbog onoga što je učinio jedan čovjek. Međutim, uskrsnuće od mrtvih moguće je zbog jednog drugog čovjeka. ²² Jer, baš kao što svi umiru po Adamu, na isti će način svi biti vraćeni u život po Kristu, ²³ ali svi po redu: Krist je uskrsnuo prvi, zatim će uskrsnuti oni koji pripadaju Kristu kad on ponovo dođe. ²⁴ Tada će doći kraj. Krist će uništiti sve vladare, svu vlast i svaku moć, a zatim će predati svu vlast Bogu Ocu. ²⁵ Jer, Krist mora vladati sve dok mu Bog ne položi sve neprijatelje pod noge. ²⁶ Smrt će biti uništena kao zadnji neprijatelj. ²⁷ Sveto pismo kaže: »Jer, Bog je sve podložio pod njegove noge.«^[a] Kad kaže »sve mu je podloženo«, jasno je da je izuzet Bog, jer on je taj koji je sve podložio Kristu. ²⁸ I kad sve bude podloženo Kristu, onda će se i sâm Sin podložiti Bogu. Tako će Bog vladati u potpunosti nad svime.

²⁹ Inače, što će postići oni koji su se krstili umjesto mrtvih? Ako mrtvi ne ustaju, zašto su se onda ti ljudi krstili umjesto njih?

³⁰ Zašto smo onda i mi neprekidno u opasnosti? ³¹ Braćo i sestre, tako mi ponosa kojim se ponosim vama u Isusu Kristu, našem Gospodinu, ja svakoga dana umirem. ³² Ako sam se samo iz ljudskih razloga borio s divljim zvijerima u Efezu, što sam time postigao? Ako mrtvi ne ustaju, onda »jedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti!«^[b]

³³ Nemojte se zavaravati! Loše društvo uništava dobre navike! ³⁴ Vratite se ispravnom načinu razmišljanja i ne griješite više! Neki od vas ne poznaju Boga. To vam govorim da bih vas posramio.

Naše uskrsnuće

³⁵ Ali neki od vas mogu pitati: »Kako to mrtvi ustaju? Kakvo će tijelo imati kad uskrsnu?« ³⁶ Kako glupo! Ono što posijete neće oživjeti ako prvo ne umre. ³⁷ I ono što sijete nije tijelo kakvo će biti kasnije, nego obično zrno, bez obzira na to je li to zrno pšenice ili nekog drugog sjemena. ³⁸ Ali Bog daje tijelo kakvo je izabrao. Svakom sjemenu daje tijelo kakvo mu pripada. ³⁹ Nisu sva tijela živih bića jednaka. Jedno pripada čovjeku, drugo životinji; ptice imaju svoje tijelo, a ribe opet svoje. ⁴⁰ Postoje i nebeska i zemaljska tijela. Nebeska tijela sjaje jednim sjajem, a zemaljska drugim. ⁴¹ Sunce ima svoj sjaj, a mjesec svoj. Svaka se zvijezda razlikuje od druge po svome sjaju.

⁴² Tako će biti i s mrtvima kad uskrsnu. Pokopano će tijelo propasti, ali to će tijelo uskrsnuti za nepropadljiv život. ⁴³ Pokopano tijelo, koje je »posijano«, nečasno je, a uskrsnut će u slavi. Tijelo, koje je »posijano«, slabo je, a tijelo koje će uskrsnuti bit će jako. ⁴⁴ Pokopano je tijelo fizičko, a uskrslo je tijelo duhovno.

Ako postoje fizička tijela, postoje i duhovna tijela. ⁴⁵ A ovo piše u Svetom pismu: »Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša«^[c], a Krist, posljednji Adam, postao je duh koji daje život. ⁴⁶ Nije prvo bilo duhovno, nego tjelesno. Duhovno je došlo nakon toga. ⁴⁷ Prvi je čovjek načinjen od zemaljskog praha. Drugi je čovjek došao s Neba. ⁴⁸ Svi koji pripadaju Zemlji, oblikovani su prema prvom čovjeku koji je napravljen od zemaljskog praha. Oni koji pripadaju Nebu, oblikovani su po nebeskom čovjeku. ⁴⁹ Kao što smo slični ovom čovjeku od zemaljskog praha, tako ćemo biti slični i nebeskom čovjeku.

⁵⁰ Kažem vam, braćo i sestre, da naša zemaljska tijela od krvi i mesa ne mogu imati svoj dio u Božjem kraljevstvu, niti propadljivo može imati svoj dio u nepropadljivom. ⁵¹ Slušajte! Govorim vam tajnu: nećemo svi umrijeti, ali ćemo svi biti promijenjeni u jednom trenutku, ⁵² u tren oka, na zadnji zvuk trube za svršetak svijeta. Jer, oglasit će se truba i mrtvi će vjernici uskrsnuti nepropadljivi, a mi koji živimo bit ćemo preobraženi. ⁵³ Jer, ovo se propadljivo tijelo mora odjenuti u nepropadljivost i smrtno se tijelo mora odjenuti u besmrtnost. ⁵⁴ Kad se propadljivo tijelo odjene u nepropadljivost, a smrtno tijelo u besmrtnost, tada će se ostvariti što piše u Svetom pismu:

⁵⁶ Žalac smrti je grijeh, a moć grijeha dolazi od Zakona. ⁵⁷ Ali hvala Bogu, on nam daje pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu!

⁵⁸ Dakle, moji ljubljeni, stojte čvrsto i nepokolebljivo! Uvijek budite potpuno predani radu koji vam je Gospodin dao jer znate da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.

Skupljanje priloga

16 Što se tiče skupljanja dobrovoljnih priloga za Božje ljude, radite isto kao što sam odredio crkvama u Galaciji: ² svakoga prvog dana u tjednu neka svatko od vas odvoji nešto od onoga što je zaradio. Tako nećete morati skupljati kad ja dođem. ³ Kada dođem, poslat ću s pismima preporuke ljude koje vi izaberete da odnesu vaš dar u Jeruzalem. ⁴ Ako budem vidio da je dobro da i ja idem, oni će ići sa mnom.

⁵ Doći ću k vama nakon što prođem Makedoniju jer namjeravam samo proći onuda. ⁶ Možda ću moći neko vrijeme ostati s vama, ili čak provesti zimu, kako biste me mogli opremiti za put kamo god da pođem. ⁷ Ne želim vas posjetiti samo u prolazu. Nadam se da ću ostati neko vrijeme s vama, ako Gospodin dopusti. ⁸ Ostat ću u Efezu sve do Pedesetnice ⁹ jer su mi se pružile velike mogućnosti za djelotvoran rad. Ali imam ovdje i mnogo protivnika.

¹⁰ Ako Timotej dođe, pobrinite se da bude bez straha dok je među vama jer radi Gospodinov posao, kao i ja. ¹¹ Stoga, neka ga nitko ne odbije primiti. Opremite ga za put i pošaljite k meni, jer čekam da dođe s drugom braćom.

¹² Što se tiče našeg brata Apolona, poticao sam ga da vas posjeti s drugom braćom, ali čvrsto je odlučio da sada neće doći. Doći će drugom prilikom.

Završne upute

¹³ Budite oprezni! Stojte čvrsto u vjeri! Budite hrabri, budite jaki! ¹⁴ Sve što radite, radite s ljubavlju.

¹⁵ Znate da su Stefan i njegovi ukućani prvi koji su se obratili u Ahaji i da su se posvetili služenju Božjim ljudima. Zato vas molim, braćo i sestre, ¹⁶ da se i vi prepustite vodstvu takvih ljudi i svima koji se trude i služe s njima.

¹⁷ Drago mi je zbog Stefana, Fortunata i Ahajika jer su došli i popunili prazninu koja je nastala zbog vaše odsutnosti ¹⁸ i jer su smirili moj duh, baš kao i vaš. Zato cijenite ljude poput njih.

¹⁹ Pozdravljaju vas crkve iz Azije. Akvila i Priscila vas srdačno pozdravljaju u Gospodinu, zajedno s Crkvom koja se sastaje u njihovoj kući. ²⁰ Sva vas braća i sestre pozdravljaju. Pozdravite jedni druge svetim poljupcem.

²¹ Ja, Pavao, pišem vam ove pozdrave vlastitom rukom.

²² Ako tko ne voli Gospodina, neka je proklet!

Dođi, Gospodine!^[f]

²³ Neka milost Gospodina Isusa bude s vama!

²⁴ Volim vas sve u Isusu Kristu.

1 Pozdrav od Pavla, apostola Isusa Krista po Božjoj volji, i od našega brata Timoteja, Božjoj Crkvi u Korintu i svim Božjim ljudima u cijeloj Ahaji.

² Neka s vama budu milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista.

Zahvala

³ Hvalite Boga, Oca našega Gospodina Isusa Krista, milostivog Oca i Boga, koji je izvor svake utjehe. ⁴ On nas tješi u svim nevoljama da bismo i mi mogli tješiti one koji se nalaze u bilo kakvoj nevolji, istom utjehom koju nama daje Bog. ⁵ Jer, kao što su obilne Kristove patnje koje nas snalaze, tako uživamo i obilje utjehe, po Kristu. ⁶ Ako smo pritisnuti nevoljama, to je za vašu utjehu i spasenje. Ako smo utješeni, to je da bismo vas utješili da možete strpljivo podnositi iste patnje koje i mi podnosimo. ⁷ Mi se čvrsto uzdamo u vas jer znamo da ćete, kao što dijelite s nama naše patnje, dijeliti i našu utjehu.

⁸ Braćo i sestre, želimo da znate kakve smo nevolje imali u Aziji. Bili smo opterećeni više negoli smo mogli podnijeti, toliko da smo čak izgubili nadu da ćemo preživjeti. ⁹ Osjećali smo da nam se sprema smrtna osuda. No to se dogodilo da se ne bismo više pouzdavali u sebe nego u Boga koji uskrsava mrtve. ¹⁰ On nas je izbavio iz velike smrtne opasnosti, a izbavljat će nas i dalje. Svoje smo nade položili u njega i on će nas i dalje spašavati. ¹¹ I vi nam možete pomoći svojim molitvama. Tada će mnogi zahvaljivati Bogu za nas—i Bog će nas blagosloviti zbog brojnih molitava.

Pavao mijenja svoj plan

¹² Ponosni smo što možemo mirne savjesti reći da je sve što smo u svijetu učinili bilo iskreno i u čistoći srca koja dolazi od Boga, pogotovo prema vama. Nije nas pokretala svjetovna mudrost, nego Božja milost. ¹³ Pišemo vam samo ono što možete pročitati i razumjeti. A vjerujem da ćete nas potpuno razumjeti, ¹⁴ kao što ste nas djelomično već razumjeli, te da ćete shvatiti da se možete ponositi nama, kao što ćemo se i mi ponositi vama onoga dana kad ponovo dođe naš Gospodin Isus.

¹⁵ Budući da sam bio uvjeren u to, odlučio sam prvo doći k vama da biste imali dvostruke koristi. ¹⁶ Namjeravao sam vas posjetiti na svome putu u Makedoniju, a zatim i pri povratku iz nje, da biste me vi otpremili u Judeju. ¹⁷ Jesam li olako smišljao te planove? Jesu li moje odluke donesene onako kako to radi svijet, tako da istodobno kažem i »da« i »ne«?

¹⁸ No Božja je riječ pouzdana i on mi je svjedok da ono što vam kažem nije nikada istodobno i »da« i »ne«. ¹⁹ Jer, Božji Sin, Isus Krist, o kojem smo propovijedali među vama Sila, Timotej i ja, nije bio i »da« i »ne«. Naprotiv, u Kristu je uvijek »da«. ²⁰ Jer, koliko god da ima Božjih obećanja, sva u njemu imaju svoje »da«. Zbog toga i mi po Kristu kažemo »Amen« na Božju slavu. ²¹ Bog je taj koji i nama i vama omogućuje da stojite čvrsto u Kristu. On je taj koji nas je odabrao i osnažio za svoje djelo^[g]. ²² Obilježio nas je znakom svoga vlasništva i dao nam svoga Duha koji je u našim srcima jamstvo da će ispuniti sve što je obećao.

²³ Pozivam Boga za svjedoka, života mi moga; nisam ponovo došao u Korint jer sam vas želio poštedjeti. ²⁴ To ne znači da pokušavamo nadzirati vašu vjeru, jer vi čvrsto stojite u njoj, već zajedno s vama radimo, za vašu radost.

2 Tako sam, dakle, odlučio da vas ne žalostim kad ponovo dođem k vama. ² Jer, ako ja rastužim vas, tko će onda razvedriti mene ako ne vi koje sam rastužio? ³ A pisao sam vam tako da me ne bi, kad dođem k vama, rastužili oni koji bi me trebali razveseliti. Vjerovao sam da će svima vama biti drago ako budem zadovoljan. ⁴ Pisao sam vam u velikoj tuzi, slomljenog srca i u suzama, ne da bih vam nanio bol, nego da biste znali koliko je velika moja ljubav prema vama.

Opraštanje

⁵ No, ako je tko koga rastužio, nije rastužio mene, nego donekle sve vas—ne želim pretjerivati. ⁶ Ova kazna, koju je većina dosudila čovjeku o kojem govorim, dovoljna je. ⁷ Umjesto toga, oprostite mu i ohrabrite ga, da ga ne bi svladala pretjerana tuga. ⁸ Zato vas molim, iskažite mu ljubav. ⁹ Evo zašto sam vam pisao: da vas ispitam i vidim hoćete li biti poslušni u svemu. ¹⁰ Ako vi nekome oprostite, opraštam mu i ja. A što sam oprostio—ako sam imao išta—to sam, pred Kristom, napravio radi vas, ¹¹ da nas ne nadmudri Sotona jer vrlo dobro znamo njegove nakane.

U Troadi

¹² Došao sam u Troadu da propovijedam Radosnu vijest o Kristu. Iako mi je Gospodin dao priliku da ondje služim, ¹³ bio sam jako zabrinut jer tamo nisam našao svoga brata Tita. Tako sam se pozdravio s njima i otišao u Makedoniju.

Pobjeda u Kristu

¹⁴ Ali, hvala Bogu koji nas po Kristu uvijek vodi u pobjedu. On kroz nas svuda širi znanje o sebi, poput ugodnog mirisa. ¹⁵ Mi smo Bogu ugodan Kristov miris, kako među onima koji su na putu spasenja tako i među onima koji su na putu uništenja. ¹⁶ Onima koji su na putu propasti to je smrad smrti koji vodi u smrt, a onima koji su na putu spasenja to je miris života koji vodi u život. Tko je sposoban za takav zadatak? ¹⁷ Nismo oni koji trguju Božjom riječju zbog dobitka, kao što mnogi rade. Ne, mi u Kristu govorimo iskreno, znajući da govorimo od Boga poslani i u Božjoj prisutnosti.

Sluge Novoga saveza s Bogom

3 Zvuči li ovo kao da opet hvalimo sami sebe? Zar trebamo pismo preporuke za vas ili od vas, kao što neki trebaju? ² Vi ste sami naša preporuka, pisana u našim srcima, koju znaju i čitaju svi ljudi. ³ Pokazujete da ste Kristovo pismo, djelo naše službe, koje nije pisano tintom, nego Duhom živoga Boga. I nije napisano na kamenim pločama, nego na ljudskim srcima.

⁴ Ovo govorimo jer po Kristu imamo veliko pouzdanje pred Bogom. ⁵ Nismo u položaju tvrditi da išta možemo učiniti sami od sebe—naša sposobnost dolazi od Boga. ⁶ On nas je osposobio da budemo sluge Novoga saveza, koji je Bog sklopio sa svojim narodom, a taj savez nije pisani zakon, nego savez Duha. Pisani zakon ubija, a Duh daje život.

⁷ Stari je savez bio uklesan na kamenim pločama. Donesen je očitovanjem Božje slave, tako da je sjaj, koji se odražavao na Mojsijevom licu, bio toliko sjajan da ga Izraelci nisu mogli niti pogledati iako je blijedio. Ako je takvo služenje Bogu pod Starim savezom došlo s takvim sjajem—a vodilo je u smrt— ⁸ koliko je sjajnije služenje Bogu koje donosi Duh? ⁹ Budući da je način služenja, koji donosi osudu, toliko slavan, koliko je slavniji način služenja koji donosi opravdanje ljudima pred Bogom! ¹⁰ Jer, ono što je prije bilo prepuno sjaja, sada više nema sjaja u usporedbi s nenadmašnim sjajem. ¹¹ Ako je način služenja Bogu, koji je iščeznuo, došao s tolikom slavom, koliko će slavniji biti onaj koji nikad ne prestaje?

¹² Budući da imamo tu nadu, vrlo smo odvažni. ¹³ Nismo kao Mojsije, koji je stavio veo preko lica da Izraelci ne bi vidjeli svršetak onoga što blijedi i nestaje. ¹⁴ Njihovi su umovi bili zatvoreni. I danas, njihovi su umovi pokriveni istim velom pri čitanju Staroga zavjeta. Taj im veo i dalje zastire značenje jer on se uklanja jedino po Kristu. ¹⁵ Do današnjega dana, kad god se čita Mojsijev zakon, veo ostaje na njihovim srcima. ¹⁶ Ali kada se tko okrene Gospodinu i slijedi ga, veo se skida. ¹⁷ Gospodin o kojemu govorim jest Duh, a gdje je Gospodinov Duh, ¹⁸ tamo je sloboda. A mi, otkrivenog lica, promatramo i odražavamo Gospodinovu slavu te se mijenjamo i postajemo sličniji njemu, sve više i više. Ova promjena dolazi od Gospodina, koji je Duh.

Blago u glinenim posudama

4 Po Božjoj milosti imamo ovu službu i zato ne posustajemo. ² Umjesto toga, odrekli smo se sramotnih i skrivenih stvari i ne koristimo se lukavošću. Ne iskrivljujemo Božju poruku, nego poučavamo istinu i preporučujemo se savjesti svakoga čovjeka pred Bogom. ³ A ako je Radosna vijest, koju propovijedamo, zastrta velom, zastrta je samo za one koji su na putu uništenja. ⁴ Onima koji ne vjeruju, bog ovoga svijeta^[h] zaslijepio je um, da ne bi vidjeli svjetlo Radosne vijesti o slavi Krista koji je Božja slika. ⁵ Mi ne propovijedamo o sebi, nego propovijedamo o Isusu Kristu kao Gospodinu i govorimo da smo vaši sluge radi Isusa. ⁶ Bog koji je rekao: »Neka svjetlo zasja iz mraka!«, isti je Bog čije je svjetlo zasjalo u našim srcima tako što nam je dao da upoznamo Božju slavu na Kristovom licu.

⁷ Mi imamo ovo blago, ali smo poput glinenih posuda tako da bude očito da izvanredna moć dolazi od Boga, a ne od nas. ⁸ Stalno nas pritišću nevolje, ali nismo slomljeni. Zbunjeni smo, ali nismo očajni. ⁹ Progonjeni smo, ali ne i napušteni; oboreni smo, ali ne i uništeni. ¹⁰ Na svojim tijelima uvijek nosimo Isusovu smrt, da bi se i Isusov život jednako jasno vidio u našim tijelima. ¹¹ Mi, koji smo živi, neprestano smo u smrtnoj opasnosti radi Isusa, tako da bi se Isusov život jasno pokazao na našim smrtnim tijelima. ¹² Smrt, dakle, djeluje u nama, a život u vama.

¹³ Budući da imamo isti duh vjere kao što piše u Svetom pismu: »Povjerovao sam, zato sam govorio«,^[i] i mi vjerujemo te zato i govorimo. ¹⁴ Znamo da je Bog podigao Gospodina Isusa iz smrti, a znamo da će isto tako podići i nas s Isusom i zajedno s vama postaviti uz sebe. ¹⁵ Jer, sve je to radi vas, da bi Božja milost doprla do što više ljudi. Tako će se Bogu iskazivati još više zahvalnosti i bit će još više slavljen.

Život po vjeri

¹⁶ Zbog toga ne posustajemo. Jer, čak i ako naše vanjsko biće propada, naše se unutarnje biće, bez obzira na to, svakoga dana obnavlja. ¹⁷ Naše trenutačne, male nevolje pripremaju nas za vječnu slavu koja obilno nadmašuje nevolje u kojima se nalazimo. ¹⁸ Mi se nismo usredotočili na vidljivo, nego na nevidljivo, jer ono što se vidi je prolazno, a ono što se ne vidi jest vječno.

5 Ako i naše zemaljsko prebivalište—naše tijelo—koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog—vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama. ² No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište. ³ U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli. ⁴ Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno. ⁵ A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo—potvrdu da će nam dati sve što je obećao.

⁶ Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu. ⁷ Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo. ⁸ Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom. ⁹ Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje—u tijelu—ili tamo s njim. ¹⁰ Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu—bilo dobro ili zlo.

Pomirite ljude s Bogom!

¹¹ Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete. ¹² Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu. ¹³ Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas. ¹⁴ Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude—onda su svi umrli. ¹⁵ On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.

¹⁶ Zbog toga od sada ne gledamo ni na koga po ljudskim mjerilima. I premda smo nekada gledali Krista na taj način, ipak ga sada više ne gledamo tako. ¹⁷ Stoga, ako je netko u Kristu, postao je novo biće. Staro je nestalo, a novo je nastalo. ¹⁸ A sve to dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i dao nam zadatak da mirimo ljude s njim. ¹⁹ Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i ljudima ne uračunava u krivnju njihove grijehe, a nama je pak povjerio poruku pomirenja. ²⁰ Mi, dakle, radimo kao poslanici u Kristovo ime; Bog po nama poziva. U Kristovo ime molimo: pomirite se s Bogom! ²¹ Krist je bio bez grijeha, ali Bog ga je učinio grijehom radi nas, da bismo u njemu postali pravedni pred Bogom.

6 Radeći zajedno s Bogom, preklinjemo vas da ne primate uzalud Božju milost. ² Jer, On je rekao:

Slušajte! Sada je pravo vrijeme. Sada je dan spasenja!

³ Trudimo se nikome ne biti zapreka, kako nitko ne bi našao zamjerke našem radu. ⁴ Naprotiv, velikom ustrajnošću u nevoljama, nesrećama i teškoćama, u svemu se pokazujemo kao Božji sluge; ⁵ dok nas tuku, kad nas zatvaraju, u bunama, u napornom radu, u besanim noćima, u gladi. ⁶ Pokazujemo se kao Božji sluge po čistoći, znanju, strpljivosti, dobroti, Svetom Duhu, po iskrenoj ljubavi, ⁷ po poruci istine koju donosimo i Božjoj sili, s oružjem pravednosti za napad i obranu. ⁸ Takvi smo kad nas slave i kad nas sramote; kad smo na dobrom i kad smo na zlom glasu. Smatraju nas varalicama iako govorimo istinu. ⁹ Smatraju nas nepoznatima iako smo dobro poznati; smatraju da smo na izdisaju, a gle, živi smo! Kažnjavani smo, ali nismo smaknuti. ¹⁰ Tužni smo, a opet smo uvijek radosni; siromašni smo, a opet smo mnoge učinili bogatima; nemamo ništa, a opet uistinu imamo sve.

¹¹ Korinćani, govorili smo vam potpuno otvoreno. Naša su srca širom otvorena za vas. ¹² Naši osjećaji za vas nisu nestali, već ste vi suspregnuli svoje osjećaje prema nama. ¹³ Govorim vam kao svojoj djeci, otvorite nam svoja srca kao što smo mi vama otvorili svoja!

Upozorenja

¹⁴ Nemojte se vezati s nevjernicima. Pravednost i bezakonje ne idu zajedno. Svjetlo nema ništa zajedničko s tamom. ¹⁵ I kakav dogovor ima Krist s đavlom^[k]? Što ima vjernik s nevjernikom? ¹⁶ I što ima Božji hram s idolima? Jer, mi smo hram živoga Boga, baš kao što je Bog rekao:

7 Dragi prijatelji, imamo ova obećanja, stoga se očistimo od svih tjelesnih i duhovnih nečistoća! U strahopoštovanju prema Bogu živite život koji je potpuno svet. ² Napravite mjesta za nas u svojim srcima! Nikome nismo nanijeli nepravdu. Nikoga nismo upropastili. Nikoga nismo iskoristili. ³ Ne govorim vam ovo da bih vas korio. Već sam vam prije rekao da ste nam toliko u srcu da smo spremni i živjeti i umrijeti s vama. ⁴ Pouzdajem se u vas i vrlo se ponosim vama! Utješili ste nas i ispunili radošću usred svih naših nevolja.

⁵ Jer, čak i kad smo došli u Makedoniju, nismo imali odmora, nego smo trpjeli na sve moguće načine. Izvana smo imali napade, a iznutra strahove. ⁶ Ali Bog, koji tješi potištene, ohrabrio nas je Titovim dolaskom, ⁷ i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom koju ste mu pružili. On nam je pričao o vašoj želji da nas vidite, o vašoj žalosti i brizi za mene. To me još više obradovalo.

⁸ Premda sam vas svojim pismom rastužio, ne žalim što sam ga napisao. Ako sam i zažalio, sada vidim da vas je to pismo samo nakratko rastužilo. ⁹ Zato sam sada sretan, ne zato što ste se vi rastužili, nego zato što vas je ta žalost dovela do obraćenja. Jer, rastužili ste se po Božjem planu pa vas mi ni na koji način nismo povrijedili. ¹⁰ Ta je žalost po Božjoj volji, ona uzrokuje obraćenje koje vodi spasenju—i ne ostavlja žaljenje. A žalost ovoga svijeta uzrokuje smrt. ¹¹ Pogledajte sada što vam je sve donijela ta žalost koja je po Božjoj volji. Koliku želju da obranite svoju nevinost, koliku ljutnju, koliki strah, koliku želju da nas vidite, koliku zabrinutost i želju za pravednom kaznom onome koji je griješio! I u svemu ste pokazali da ste u tome bili nevini. ¹² Dakle, ako sam vam pisao, to nije bilo zbog onoga koji je pogriješio niti zbog onoga kojem je učinjeno zlo. Pisao sam da pred Bogom uvidite svoju brigu za nas. ¹³ Zato smo se i utješili. Osim te utjehe, još smo više sretni zbog Titove radosti jer ste ga svi vi obnovili.

¹⁴ A ja se nisam osramotio zbog svih dobrih stvari koje sam mu pričao o vama. Baš kao što je sve što smo mi vama pričali bilo istinito, tako su se i naše pohvale pred Titom pokazale istinitima. ¹⁵ Njegovi su osjećaji prema vama sad još jači kad se sjeti kako ste svi bili poslušni i kako ste ga primili sa strahopoštovanjem. ¹⁶ Sretan sam što mogu u vas imati potpuno povjerenje.

Kršćansko davanje

8 Braćo i sestre, sada bismo željeli da znate što je Božja milost učinila crkvama u Makedoniji. ² Iako su ozbiljno iskušane u nevoljama, njihova je velika radost urodila darežljivošću unatoč njihovoj velikoj neimaštini. ³ Mogu posvjedočiti da su dali onoliko koliko su mogli, čak i iznad svojih mogućnosti, i to po svojoj slobodnoj volji. ⁴ Nekoliko su nas puta molili i navaljivali da sudjeluju u tom skupljanju za Božje ljude. ⁵ Dali su i više nego što smo se mogli nadati. Dali su sami sebe najprije Gospodinu—jer je to Božja volja—a onda nama. ⁶ Zato smo i molili Tita da, kao što je počeo, tako i završi za vas taj čin milosti. ⁷ Međutim, kao što obilujete svime: vjerom, govorom, znanjem, istinskom željom da pomognete i ljubavlju prema nama, obilujte i u milosti davanja. ⁸ Ne govorim vam ovo kao zapovijed, nego govoreći vam o tuđoj gorljivosti, iskušavam iskrenost vaše ljubavi. ⁹ Znate za dobrotu koju je pokazao naš Gospodin Isus Krist time što je zbog vas postao siromašan, iako je bio bogat, da biste po njegovom siromaštvu vi postali bogati.

¹⁰ Evo što mislim da biste trebali učiniti: prošle ste godine bili prvi koji su željeli dati i koji su dali darove za Božje ljude. ¹¹ Zato dovršite sada to davanje! Kao što ste bili spremni i željeli dati, tako sada spremno dovršite taj zadatak prema mogućnostima. ¹² Jer, ako ste spremni dati, taj će dar biti prihvatljiv na temelju onoga što posjedujete, a ne onoga što ne posjedujete. ¹³ Nije nam namjera da za druge bude pomoć što bi za vas bilo opterećenje. Ne, nego se radi o jednakosti. ¹⁴ Namjera nam je da vaše obilje zadovolji njihove trenutačne potrebe, da bi kasnije njihovo obilje moglo zadovoljiti vaše potrebe. Tako će se postići jednakost. ¹⁵ Kao što piše u Svetom pismu:

Tit i njegovi suputnici

¹⁶ Hvala Bogu koji je u Titovo srce usadio isto zanimanje za vas koje i sami gajimo. ¹⁷ On je prihvatio našu molbu, a budući da vas je želio posjetiti, odlazi k vama po svojoj slobodnoj volji. ¹⁸ S njim šaljemo brata kojega hvale sve crkve zbog njegovog propovijedanja Radosne vijesti. ¹⁹ Izabrale su ga crkve kao našega suputnika u ovom pothvatu milosti kojim slavimo samoga Gospodina i pokazujemo svoju spremnost da pomognemo. ²⁰ Trudimo se biti oprezni, da nas nitko ne bi optužio kako postupamo s tim velikim darom koji nam je povjeren. ²¹ Jer, mi se trudimo raditi dobro da budemo na dobrom glasu—ne samo kod Gospodina nego i kod ljudi. ²² S njima šaljemo i našeg brata, kojeg smo u mnogo navrata provjerili da uvijek revno želi pomoći. A sad želi još više, zbog velikog povjerenja u vas.

²³ Što se tiče Tita, on je moj suradnik u radu za vas. Što se tiče braće, oni su predstavnici crkava i na slavu su Kristu. ²⁴ Zato im pokažite da u vama doista ima ljubavi i da se s pravom ponosimo vama, da to mogu vidjeti sve crkve.

Darežljivost

9 Što se tiče pomoći Božjim ljudima u Jeruzalemu, nema potrebe da vam pišem o tome. ² Znam da želite pomoći. Stalno vas hvalim Makedoncima, govoreći im da su ljudi u Ahaji bili spremni dati još prošle godine. Vaše je oduševljenje potaknulo i mnoge druge da budu spremni dati. ³ Šaljem vam braću kako se naše pohvale o vama u vezi ovoga ne bi pokazale ispraznima. I da budete spremni, kao što sam rekao da ćete biti. ⁴ Inače, ako neki od Makedonaca dođu sa mnom i nađemo vas nespremne, osramotit ćemo se—a da ne spominjem vas—zbog tolikog povjerenja u vas. ⁵ Zato sam mislio da treba poslati braću da krenu prije nas da vas posjete i unaprijed pripreme vaš dar, koji ste već obećali, kako bi to bio dobrovoljan dar, a ne prisilan.

⁶ Zapamtite: tko škrto sije, škrto će i žeti, a tko obilato sije, obilato će i žeti. ⁷ Svatko neka dâ onoliko koliko je u srcu odlučio, ne sa žaljenjem ili prisilno, jer Bog voli one koji daju radosno. ⁸ Bog može izliti na vas obilje svake milosti da biste uvijek i u svemu imali dovoljno, pa i viška za svako dobro djelo. ⁹ U Svetom pismu piše:

¹⁰ On, koji priprema sjeme za sijača i kruh za jelo, pobrinut će se i umnožiti vaše sjeme te povećati žetvu kao plod vaše dobrote. ¹¹ Učinit će vas bogatima u svakom pogledu kako biste u svakoj prilici bili velikodušni. Po nama će vaše darivanje potaknuti ljude na zahvaljivanje Bogu.

¹² Jer, vaše sudjelovanje u ovom služenju nije samo zadovoljavanje potreba Božjih ljudi, to je i izraz obilne zahvalnosti Bogu. ¹³ Vaše je služenje dokaz vaše ljubavi i zbog toga će ljudi slaviti Boga. Slavit će ga zbog vaše poslušnosti Kristovoj Radosnoj vijesti i zbog vaše velikodušnosti pri dijeljenju s njima i sa svim ljudima. ¹⁴ U svojim će molitvama čeznuti za vama zbog velike milosti koju vam je iskazao Bog. ¹⁵ Hvala Bogu na tom neopisivome daru!

Pavao brani svoju službu

10 Ja, Pavao, osobno vas molim Kristovom blagošću i dobrotom; ja koji sam, po nekima, ponizan kad sam s vama, ali oštar prema vama kad sam odsutan. ² Molim vas, ne tjerajte me da, dok sam s vama, budem tako oštar i izravan kao što očekujem da ću biti prema nekima među vama koji misle da živimo po ljudskim tjelesnim željama. ³ Iako kao ljudi živimo u tijelu, ne borimo se na takav način. ⁴ Jer, naše oružje nije kao ljudsko. Naše oružje ima Božju snagu da obara neprijateljske utvrde. Njime obaramo ljudska dokazivanja ⁵ i svaku oholost koja priječi spoznaju Boga. Zarobljavamo svaku misao da bi se pokorila Kristu. ⁶ Spremni smo kazniti svaku vrstu neposlušnosti kad vaša poslušnost bude savršena.

⁷ Gledajte ono što je očito! Ako je tko uvjeren da pripada Kristu, neka ponovo razmisli i shvatit će da i mi pripadamo Kristu jednako kao i on. ⁸ Ako se još budem hvalio ovlaštenjima—koja nam je Gospodin dao da bismo vas ojačali, a ne porazili— ⁹ neću se zbog toga posramiti. Ne želim da izgleda kao da vas pokušavam zastrašiti svojim pismima. ¹⁰ »Njegova pisma«, kažu neki, »snažna su i moćna, ali kada je prisutan, slab je i to što govori ništa ne vrijedi.« ¹¹ No onaj koji to govori neka ima na umu da nema razlike između riječi u mojim pismima, kad smo udaljeni, i naših postupaka kad smo s vama.

¹² Jer, mi se ne usuđujemo uspoređivati s pojedinim ljudima koji se smatraju vrlo važnima niti se svrstavamo među njih. Oni međusobnim uspoređivanjem i mjerenjem pokazuju svoju ludost. ¹³ Bilo kako bilo, nećemo se prekomjerno hvaliti, nego ćemo ograničiti svoje hvale na područje djelovanja koje nam je odredio Bog, da i vas uključimo. ¹⁴ Ne hvalimo se previše, kao što bi bilo da nismo došli k vama, jer mi smo prvi došli k vama s Radosnom vijesti o Kristu. ¹⁵ Ne hvalimo se prekomjerno ni tuđim radom. No nadamo se da će vaša vjera rasti i da će se naš rad širiti među vama u okviru našeg područja djelovanja. ¹⁶ Na taj način želimo propovijedati Radosnu vijest i dalje od vašega kraja. Ne želimo se hvaliti već obavljenim poslom na tuđem području. ¹⁷ »Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom.«^{[q] 18} Ako netko sâm sebe preporučuje, to ne znači ništa. Ono što ima vrijednost jest kada nekoga preporuči Bog.

Istinita poruka

11 Kad biste samo podnijeli i malo moje ludosti! Da, molim vas, imajte razumijevanja! ² Jer, ljubomoran sam na vas Božjom ljubomorom. Zaručio sam vas s Kristom da bih vas predstavio kao čistu djevicu. ³ Ali, kao što je zmija svojom podlošću prevarila Evu, bojim se da se tako i vaše misli mogu pokvariti i udaljiti od nepodijeljene odanosti i čistoće koju dugujemo Kristu. ⁴ Jer, vrlo ste strpljivi s onim koji dođe k vama i propovijeda vam o Isusu nešto drugo od onoga što smo vam mi propovijedali. I spremno primate duha, koji se razlikuje od Duha kojeg ste primili, i Radosnu vijest, različitu od one koju ste primili.

⁵ Mislim da ti »nadapostoli« nisu ništa bolji od mene. ⁶ Možda su moje govorničke sposobnosti ograničene, ali moje znanje nije. Upravo smo vam u svemu jasno pokazali suprotno.

⁷ Zar sam sagriješio ponizivši se da biste vi bili uzvišeni, propovijedajući vam Božju Radosnu vijest bez plaće? ⁸ Zakinuo sam druge crkve, uzimajući plaću od njih, da bih mogao služiti vama. ⁹ I kad sam bio s vama i kad sam nešto trebao, nikome nisam bio na teret jer su braća, koja su došla iz Makedonije, podmirila sve moje potrebe. U svemu sam pazio i pazit ću da vam ne budem na teret. ¹⁰ Tako mi Kristove istine koja je u meni, nitko me neće spriječiti da se hvalim po cijeloj Ahaji! ¹¹ Zašto? Zar zato što vas ne volim? Bog zna da vas volim.

¹² Ono što radim nastavit ću raditi i dalje kako onima koji se hvale, i smatraju se jednakima nama, ne bih dao oslonca. ¹³ Jer, ti su ljudi lažni apostoli. To su varalice koji se prerušavaju u Kristove apostole. ¹⁴ I sâm Sotona prerušava se u anđela svjetla. ¹⁵ Onda nije nikakvo čudo što se njegovi sluge prerušavaju u sluge pravednosti. Ali na kraju će dobiti što su zaslužili za svoja djela.

Pavlove patnje

¹⁶ Ponavljam: neka me nitko ne smatra ludim. Ali čak i ako tako mislite, prihvatite me kao takvog, da bih se i ja mogao malo hvaliti. ¹⁷ Što sada govorim, ne govorim kao što bi Gospodin govorio, nego kao hvalisavi luđak koji je siguran u sebe! ¹⁸ Budući da se mnogi hvale svojim načinom života, ¹⁹ i ja ću se hvaliti. Vi ste mudri pa ćete imati strpljenja s luđakom. ²⁰ Ta imate strpljenja s onim koji vas zarobljuje, koji vas izrabljuje, koji vas vara, koji se pravi važan ili vas udara po licu. ²¹ Sram me je reći, ali mi nismo bili tako jaki.

Ali ako se netko usuđuje hvaliti—govorim kao lud—i ja ću se usuditi! ²² Jesu li oni Hebreji? I ja sam! Jesu li Izraelci?^[r] I ja sam! Jesu li Abrahamovi potomci? I ja sam! ²³ Jesu li Kristovi sluge? Lud sam kad ovako govorim—ja sam još i više! Napornije sam radio; češće sam bio u zatvoru; previše sam batina dobio; puno sam puta bio u smrtnoj opasnosti. ²⁴ Pet sam puta od Židova dobio trideset i devet udaraca bičem; ²⁵ triput su me batinom tukli; jednom kamenovali; triput sam doživio brodolom i proveo noć i dan u vodi. ²⁶ Stalno sam putovao, u opasnosti od rijeka, u opasnosti od razbojnika, u opasnosti od vlastitog naroda, u opasnosti od nežidova, u opasnosti u gradovima, u opasnosti u divljini, u opasnosti na moru, u opasnosti među lažnom braćom. ²⁷ Naporno sam radio i mučio se. Mnogo puta nisam spavao, bio sam gladan i žedan, bez hrane, na hladnoći i bez dovoljno odjeće. ²⁸ A da ne spominjem druge probleme, kao što je svakodnevni pritisak na mene zbog brige za sve crkve. ²⁹ Kad je netko slab, i ja osjećam slabost. Kad netko zastrani, ja izgaram od brige.

³⁰ Ako se moram hvaliti, hvalit ću se stvarima koje pokazuju moju slabost. ³¹ Bog i Otac Gospodina Isusa—blagoslovljen zauvijek—zna da ne lažem. ³² Kad sam bio u Damasku, namjesnik kralja Arete zadužio je vojnike da me uhvate. ³³ Ali spustili su me u košari s prozora na gradskom zidu pa sam pobjegao.

Pavlova slabost i Božja snaga

12 I nastavit ću se hvaliti. Iako nema od toga nikakve koristi, reći ću vam neka viđenja i objave od Gospodina. ² Znam čovjeka^[s] u Kristu koji je prije četrnaest godina bio uzdignut sve do trećeg neba—je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, to samo Bog zna. ³ I znam da je taj čovjek—u svom tijelu ili izvan njega, ne znam, to samo Bog zna— ⁴ bio uzdignut u raj i da je čuo neizrecive riječi koje ljudsko biće ne smije govoriti. ⁵ Tim ću se čovjekom hvaliti, a neću se hvaliti samim sobom, osim svojom slabošću. ⁶ Jer, ako se odlučim hvaliti, neću ispasti lud budući da govorim istinu. Ali ne želim se hvaliti jer ne želim da mislite kako sam bolji nego što sam se pokazao na riječima i djelu. ⁷ Da se ne bih previše ponosio izvanrednim objavama koje sam doživio, dan mi je trn u tijelu, Sotonin poslanik, poslan da me muči kako se ne bih uzoholio. ⁸ Triput sam molio Gospodina da ga makne od mene, ⁹ ali on mi je rekao: »Moja ti je milost dovoljna, jer moja se snaga najjasnije vidi kad si slab.« Stoga, rado ću se hvaliti svojom slabošću da bi Kristova snaga ostala u meni. ¹⁰ Zato se, radi Krista, radujem kad sam slab, kad me vrijeđaju, kad me progone, kad sam u nevoljama. Jer, kad sam slab, onda sam jak!

Ljubav za Korinćane

¹¹ Govorio sam kao da sam lud, ali vi ste me na to natjerali. Vi biste trebali biti oni koji me hvale jer nisam ništa gori od tih »velikih apostola«, premda sam nitko i ništa. ¹² Uostalom, dokazi da sam ja apostol postojano su se očitovali među vama kroz čudesne znakove, čuda i silna djela. ¹³ Na koji ste način, onda, u gorem položaju od drugih crkava, osim po činjenici da vam nisam bio na teret? Oprostite mi zbog toga!

¹⁴ Gledajte! Spreman sam vas sada posjetiti i treći put. Neću vam biti na teret jer ne tražim vašu imovinu, nego vas same. Djeca nisu obavezna opskrbljivati svoje roditelje, nego su roditelji obavezni opskrbljivati svoju djecu. ¹⁵ A ja bih sa svoje strane jako rado dao sve što imam—pa čak i sebe samoga—za vas. Ako ja vas volim više, zar ćete vi mene voljeti manje?

¹⁶ No neka bude! Nisam vas opteretio teškim teretom, nego sam vas, lukav kakav jesam, uhvatio na prevaru. ¹⁷ Jesam li vas iskoristio po ikome od onih koje sam vam poslao? Ne! ¹⁸ Molio sam Tita da vas posjeti i poslao sam našega brata s njim. Zar vas je Tit iskoristio? Ne! Naši stavovi i postupci bili su isti.

¹⁹ Mislite li da se cijelo vrijeme branimo pred vama? Govorimo pred Bogom kao Kristovi učenici i sve što radimo, ljubljeni, radimo zato da vas ojačamo. ²⁰ Jer, bojim se da ću vas, kad dođem, zateći u drugačijem stanju nego što bih želio. I vi ćete vidjeti da sam ja drugačiji nego što biste željeli da budem. Bojim se da će među vama biti svađa, ljubomore, žestokih ispada, sebičnih prepiranja, ogovaranja, oholosti i nereda. ²¹ Bojim se da bi me, kad dođem, moj Bog mogao pred vama poniziti i ražalostiti zbog mnogih od vas koji su griješili i koji se još nisu obratili od nečistoće, seksualnih grijeha i sramote koju su počinili.

Završne upute i pozdravi

13 To je treći put što ću vas posjetiti. U Svetom pismu piše: »Svaka pritužba mora se temeljiti na svjedočenju dvojice ili trojice svjedoka«.^{[t] 2} Kad sam drugi put bio s vama, upozorio sam vas. I sad kad sam daleko, opet vas upozoravam. Opominjem one koji su prije griješili, a i ostale. Kad vas ponovo posjetim, neću vas štedjeti. ³ I to zato što tražite dokaz da Krist govori kroz mene—on koji nije slab prema vama, nego je jak među vama. ⁴ Istina je da je bio slab kad je bio razapet, ali sada živi Božjom snagom. Isto je tako istina da smo mi u njemu slabi, ali živjet ćemo Božjom snagom s njim, radi vas.

⁵ Preispitajte se da vidite živite li u vjeri. Provjerite sami sebe! Zar ne prepoznajete da je Isus Krist u vama? Ako Isus Krist ne živi u vama, onda niste prošli provjeru. ⁶ Nadam se da ćete shvatiti da smo je mi prošli. ⁷ Molimo Boga da ne činite nikakvo zlo, ne da bi se pokazalo da smo mi prošli tu provjeru, nego da biste vi radili ispravno, čak i ako se pokaže da je mi nismo prošli. ⁸ Ne možemo napraviti ništa protiv istine, nego samo za istinu. ⁹ Sretni smo kad smo slabi, a vi jaki. I molimo za to da postanete još jači. ¹⁰ Zato vam i pišem ovo dok sam daleko od vas, da ne moram biti strog prema vama kad budem tamo. Jer, Gospodin mi je dao vlast da vas izgrađujem, a ne da vas uništavam.

¹¹ Na kraju, braćo moja i sestre, radujte se i usavršavajte se. Poslušajte moju opomenu, budite složni i živite u miru pa će Bog, izvor ljubavi i mira, biti s vama! ¹² Pozdravite jedni druge svetim poljupcem! Pozdravljaju vas svi sveti. ¹³ Neka sa svima vama bude milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Svetog Duha.

1 Pozdrav od Pavla, apostola. Mene nisu ljudi postavili za apostola niti su me oni poslali, već Isus Krist i Bog Otac koji je podigao Isusa iz mrtvih.

² Ja i sva braća, koja su sa mnom, šaljemo ovo pismo crkvama u Galaciji^[u].

³ Neka s vama budu milost i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista, ⁴ koji je predao samog sebe za naše grijehe, da bi nas oslobodio od ovoga zlog svijeta u kojem živimo, u skladu s voljom Boga, našeg Oca. ⁵ Njemu zauvijek sva slava. Amen!

Samo je jedna Radosna vijest

⁶ Čudim se kako ste se tako brzo okrenuli od Boga i povjerovali u neku drugu Radosnu vijest. ⁷ Uistinu, ono što neki propovijedaju nije samo neki drugi oblik iste Radosne vijesti, nego vas ti ljudi uznemiruju i pokušavaju izmijeniti Radosnu vijest o Kristu. ⁸ Mi smo vam propovijedali istinitu Radosnu vijest, ali čak i ako vam mi, ili anđeo s neba, propovijeda neku drugu Radosnu vijest, neka je proklet. ⁹ Rekli smo već, i ja to sada ponavljam: propovijeda li vam itko Radosnu vijest koja se razlikuje od one koju ste prihvatili, neka je proklet.

¹⁰ Zvuči li to kao da pokušavam dobiti odobravanje ljudi ili Božje odobravanje? Pokušavam li udovoljiti ljudima? Kad bih udovoljavao ljudima, ne bih bio Kristov sluga.

Pavlova služba

¹¹ Braćo i sestre, želim da znate da Radosna vijest, koju sam vam propovijedao, nije ljudska poruka. ¹² Nisam je primio ni od kojeg čovjeka niti me ikoji čovjek naučio Radosnu vijest—objavio mi ju je Isus Krist.

¹³ Čuli ste o mojem prijašnjem životu u židovskoj vjeri i znate da sam nemilosrdno progonio Božju Crkvu i pokušavao je uništiti. ¹⁴ Nadmašio sam mnoge Židove svog vremena i sve više napredovao u židovskoj vjeri jer sam bio vrlo odan učenjima i običajima koje sam naslijedio od predaka.

¹⁵ No Bog me izabrao još dok sam bio u majčinoj utrobi i u svojoj me milosti pozvao da mu služim. ¹⁶ I kad je bila njegova volja da mi objavi svog Sina, da bih o njemu propovijedao među nežidovskim narodima, nisam se posavjetovao ni sa kime ¹⁷ niti sam išao u Jeruzalem onima koji su prije mene bili apostoli. Umjesto toga, otišao sam odmah u Arabiju i potom se vratio u Damask.

¹⁸ Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom^[v] i ostao s njim dva tjedna. ¹⁹ Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata. ²⁰ Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina. ²¹ Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.

²² No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale. ²³ One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.« ²⁴ I hvalili su Boga zbog mene.

Ostali apostoli prihvaćaju Pavla

2 Nakon četrnaest godina, ponovo sam otišao u Jeruzalem. Barnaba je išao sa mnom, a poveo sam i Tita. ² Otišao sam jer mi je Bog pokazao da trebam ići. U osobnom susretu s onima, koji su smatrani vođama Crkve, izložio sam Radosnu vijest koju sam propovijedao među nežidovima, tako da bih znao da smo suglasni i da moj prijašnji i sadašnji trud nije uzalud.

³ Čak ni od Tita, koji je Grk, nisu zahtijevali da se obreže. ⁴ Pitanje obrezanja došlo je na red zbog lažne braće, koja su se potajno uvukla u naše redove; prikrali su se da nas uhode u slobodi koju imamo u Isusu Kristu i da bi nas učinili robovima. ⁵ No mi se ni na trenutak nismo pokorili zahtjevima lažne braće tako da bi istina Radosne vijesti mogla ostati čvrsta među vama, nežidovskim vjernicima.

⁶ I ti ljudi, koji su smatrani vođama Crkve, nisu ništa dodali poruci koju propovijedam. Meni je svejedno što su oni: svi su ljudi jednaki pred Bogom. ⁷ No vidjeli su da mi je bilo povjereno propovijedanje Radosne vijesti nežidovskim narodima, kao što je Petru povjereno propovijedanje Radosne vijesti Židovima. ⁸ Jer, Bog je Petra učinio apostolom za Židove, a isti je Bog mene učinio apostolom za nežidove. ⁹ Jakov, Petar i Ivan, koji su bili smatrani glavnim vođama, prepoznali su milost koju mi je Bog dao i prihvatili su Barnabu i mene kao suradnike. Složili su se da mi idemo propovijedati nežidovima, a oni Židovima. ¹⁰ Samo su nas molili da ne zaboravimo pomagati siromašnima, kao što sam i namjeravao činiti.

Pavao i Petar

¹¹ No kad je Petar došao u Antiohiju, otvoreno sam mu se suprotstavio jer je bez sumnje bio u krivu. ¹² Naime, u Antiohiji se Petar prvo družio i jeo s nežidovskim kršćanima, ali kada su onamo došli neki Jakovljevi ljudi, povukao se i odvojio od nežidova. Bojao se Židova koji vjeruju da se nežidovi moraju obrezati kako bi postali dio Božjeg naroda. ¹³ I ostali su mu se Židovi pridružili u njegovom licemjerju. Čak je i Barnaba bio zaveden njihovim licemjerjem. ¹⁴ Kad sam vidio da se ne ponašaju u skladu s istinom Radosne vijesti, rekao sam Petru pred svima: »Ti, koji si Židov, živiš kao nežidov. Zašto onda tjeraš nežidove da žive kao Židovi?«

¹⁵ Mi smo Židovi po rođenju i ne pripadamo nežidovima koje smatramo grešnicima. ¹⁶ No znamo da čovjek nije opravdan time što se pridržava Zakona, nego po vjeri u Isusa Krista^[w]. Zato smo i povjerovali u Krista Isusa da bismo bili opravdani pred Bogom zbog vjere u Krista^[x], a ne zbog držanja Zakona.

¹⁷ Jer, nitko neće biti opravdan vršenjem Zakona. I mi smo Židovi došli Kristu da budemo opravdani pred Bogom jer smo se i mi pokazali grešnicima. Znači li to da nas je Krist učinio grešnicima? Naravno da ne! ¹⁸ Ako ponovo počnem zagovarati ono što sam napustio, postajem prijestupnik. ¹⁹ Doista, ja sam umro Zakonu jer me Zakon usmrtio, da bih živio za Boga. Želim time reći da sam razapet s Kristom. ²⁰ Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. Život, koji sada živim u svom tijelu, živim po vjeri u Božjega Sina koji me volio i predao samoga sebe da me spasi. ²¹ Ne prezirem Božju milost jer, kad bi nas Zakon mogao opravdati pred Bogom, Kristova bi smrt bila nepotrebna.

Božji blagoslovi primaju se vjerom

3 O, bezumni Galaćani! Zar vas je netko začarao? Tako sam vam jasno ispričao o tome kako je Isus bio razapet kao da vam je to netko naslikao pred očima. ² Želio bih čuti od vas samo jedno: jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona? Ne, već tako što ste slušali i povjerovali u Radosnu vijest. ³ Zar ste toliko nerazumni da život, koji ste započeli u Duhu, pokušavate nastaviti ljudskim naporima? ⁴ Zar ste uzalud toliko trpjeli? Nadam se da niste. ⁵ Bog je taj koji vam obilno daje Duha i čini čuda među vama. Čini li Bog sve to zato što ste izvršavali što naučava Zakon ili zato što ste povjerovali u poruku Radosne vijesti?

⁶ To je isto kao što piše u Svetom pismu o Abrahamu: »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.^[y]« ⁷ Znajte, dakle, da su prava Abrahamova djeca oni koji vjeruju Bogu. ⁸ A Sveto je pismo pretkazalo da će Bog opravdati nežidove po njihovoj vjeri te je unaprijed navijestilo Abrahamu: »Po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi.«^{[z] 9} Stoga, kao što je Abraham vjerovao i bio blagoslovljen, i oni koji vjeruju bit će blagoslovljeni. ¹⁰ No oni koji se oslanjaju na pridržavanje Zakona, pod prokletstvom su. Sveto pismo kaže: »Proklet svaki koji ne vrši dosljedno sve što piše u Knjizi Zakona.«^{[aa] 11} Jasno stoji u Zakonu da nitko nije pravedan pred Bogom prema Zakonu jer piše: »pravednik će živjeti po vjeri.«^{[ab] 12} A Zakon se ne oslanja na vjeru jer piše: »Onaj tko ovo čini, po tome će imati život.«^{[ac] 13} Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona tako što je umjesto nas postao proklet, jer u Svetom pismu piše: »Proklet je svatko tko je obješen o drvo.«^{[ad] 14} Krist je umro takvom smrću kako bi blagoslov, koji je bio obećan Abrahamu, mogao doći na sve narode. Umro je da po vjeri^[ae] primimo Duha kojeg nam je Bog obećao.

Zakon i obećanje

¹⁵ Braćo i sestre, dat ću vam primjer iz svakodnevnoga života. Ljudi sklapaju ugovore među sobom kojima se, kad se jednom ovjere, ne može ništa dodati niti oduzeti. Tako je i s ovim. ¹⁶ Obećanja su bila dana Abrahamu i njegovom Potomku. Vidite, kada se kaže »njegovim potomcima«, to se ne odnosi na mnoge ljude. Ne, nego se odnosi na jednoga čovjeka—»i tvojem Potomku«^[af]—a to je Krist. ¹⁷ Pritom mislim na ovo: Zakon je utvrđen četiristo trideset godina nakon što je Bog sklopio Savez s Abrahamom. Zato nije ni mogao ukinuti ugovor što ga je Bog već prije ovjerio i tako poništiti Božje obećanje. ¹⁸ Kad bi nasljedstvo ovisilo o Zakonu, ne bi više ovisilo o obećanju, a Bog je obećanjem dao blagoslove Abrahamu na dar.

¹⁹ Što je onda bila svrha Zakona? On je bio dodan obećanju da ukaže na prijestupe i da vrijedi do dolaska Potomka kojem je dano obećanje. Zakon su donijeli anđeli, uz pomoć Mojsija^[ag] kao posrednika. ²⁰ No posrednik nije potreban ako postoji samo jedna strana, a Bog je samo jedan.

Svrha Mojsijevog zakona

²¹ Znači li to da se Zakon suprotstavlja Božjim obećanjima? Naravno da ne! Kad bi postojao zakon koji bi ljudima mogao dati život, tada bi pravednost dolazila po tom zakonu. ²² Ali Sveto pismo proglašava da je cijeli svijet zarobljen grijehom zato da obećanje bude dano po vjeri u Isusa Krista^[ah] onima koji vjeruju.

²³ Prije negoli je došla vjera bili smo zarobljeni Zakonom, dok nije došlo vrijeme da se objavi vjera. ²⁴ Zakon je bio naš skrbnik do Krista da bismo mogli biti opravdani pred Bogom po vjeri. ²⁵ Ali, sada, otkako je došla vjera, nismo više pod nadzorom skrbnika.