Bible in 90 Days

Elizej pretvara otrovno jelo u jestivo

³⁸ Elizej se ponovo vratio u Gilgal, a u zemlji je vladala glad.

Dok je družina proroka sjedila pred njim, rekao je svom slugi: »Stavi veliki lonac na vatru i pripremi juhu za proroke.«

³⁹ Jedan je od njih otišao u polje sakupljati jestivo bilje. Našao je divlju puzavicu i nabrao njezinih plodova u svoj ogrtač. Nakon što se vratio, narezao ih je u lonac s juhom, ne znajući da su otrovni.

⁴⁰ Kad su ljudima sipali juhu za jelo, oni su povikali: »Božji čovječe, umrijet ćemo ako ovo pojedemo!« I nisu htjeli jesti.

⁴¹ Elizej je rekao: »Donesite nešto brašna.«

Zatim je nasipao brašno u lonac i rekao: »Daj sada ljudima da jedu!«

I juha više nije bila otrovna.

Elizej hrani stotinu ljudi

⁴² Jedan je čovjek došao iz Baal Šališe i donio Božjem čovjeku prvine svoje žetve—dvadeset komada ječmenoga kruha i svježeg zrnja u vreći.

»Daj ljudima da jedu«, rekao je Elizej svom slugi.

⁴³ No sluga je pitao: »Kako da ovo malo hrane stavim pred stotinu ljudi?« Elizej je ponovio: »Daj ljudima da jedu! Jer, ovako govori BOG: ‘Jest će i još će im preostati.’«

⁴⁴ Sluga je stavio hranu pred ljude. Jeli su i još im je preostalo, baš kao što je rekao BOG.

Elizej ozdravlja aramejskog zapovjednika

5 Naaman, zapovjednik vojske aramejskoga kralja, bio je ugledan čovjek kojeg je kralj iznimno poštovao jer je BOG preko njega davao Aramejcima pobjedu. No taj je hrabri ratnik bolovao od teške kožne bolesti.

² Aramejci su u ratnom pohodu na Izrael zarobili jednu mladu Izraelku. Ona je postala sluškinja Naamanove žene.

³ Jednom je rekla svojoj gospodarici: »Kad bi barem moj gospodar posjetio proroka u Samariji! On bi ga izliječio od bolesti.«

⁴ Tako je Naaman otišao svom gospodaru i ispričao mu što je savjetovala izraelska djevojka.

⁵ »Idi, svakako«, rekao je kralj Arama, »a ja ću napisati pismo za izraelskoga kralja.«

Naaman je krenuo na put, noseći sa sobom darove od trideset tisuća srebrnjaka^[a], šest tisuća zlatnika^[b] i deset odora. ⁶ U pismu, koje je nosio izraelskom kralju, pisalo je: »Znaj da ti po ovom pismu šaljem svoga slugu Naamana. Izliječi ga od kožne bolesti.«

⁷ Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razderao je svoju odjeću i rekao: »Zar sam ja Bog, da mogu oduzimati ili davati život, pa mi ovaj čovjek šalje pismo da izliječim čovjeka s teškom kožnom bolešću? Evo kako traži priliku za sukob!«

⁸ No kad je Božji čovjek Elizej čuo da je kralj Izraela razderao svoju odjeću, ovako mu je poručio: »Zašto si razderao svoju odjeću? Neka taj čovjek dođe k meni i uvjeri se da ima prorok u Izraelu.«

⁹ I tako je Naaman stigao sa svojim konjima i kočijama pred Elizejevu kuću.

¹⁰ Elizej mu je samo poslao glasnika s porukom: »Idi i okupaj se u Jordanu sedam puta. Tvoja će se koža obnoviti i bit ćeš čist.«

¹¹ No Naaman se razljutio i otišao odande govoreći: »Mislio sam, sigurno će izaći van i stati pred mene, zazvati ime svog BOGA, mahnuti rukom i izliječiti me. ¹² Zar nisu Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Zar se nisam u njima mogao okupati i očistiti?«

Bijesan, okrenuo se da ode.

¹³ No prišli su mu njegovi sluge i rekli: »Oče^[c], da ti je prorok zapovjedio da učiniš nešto teže, ne bi li to učinio? Pa zašto ga onda ne poslušaš kad ti samo kaže: ‘Okupaj se i bit ćeš čist’?«

¹⁴ Nato je Naaman otišao i sedam se puta uronio u Jordan, kao što mu je rekao Božji čovjek. Koža mu se obnovila i očistila. Izgledala je kao koža malog djeteta.

¹⁵ Tada se Naaman s cijelom pratnjom vratio Božjem čovjeku.

Stao je pred njega i rekao: »Sad znam da nigdje nema Boga, osim u Izraelu. Molim te, primi dar svoga sluge.«

¹⁶ No prorok je odgovorio: »Zaklinjem se BOGU, kojem služim, neću primiti nikakav dar.«

Iako je Naaman navaljivao, Elizej nije htio prihvatiti.

¹⁷ »Ako nećeš«, rekao je tada Naaman, »molim te dopusti meni, svome slugi, da uzmem onoliko zemlje koliko dvije mazge mogu ponijeti^[d] jer više neću prinositi paljenice niti žrtvovati bilo kome drugome, osim BOGU. ¹⁸ I neka mi BOG oprosti samo jedno: Kad moj gospodar bude odlazio u hram boga Rimona^[e], na bogoštovlje, oslanjajući se na moju ruku, te se i ja tamo poklonim, neka mi BOG to oprosti.«

¹⁹ »Idi u miru!« reče mu Elizej.

Nakon što je Naaman prešao mali dio puta, ²⁰ Gehazi, sluga Božjeg čovjeka Elizeja, pomisli: »Moj je gospodar bio preblag prema tom Aramejcu Naamanu kad nije od njega ništa primio. Zaklinjem se BOGU, požurit ću za njim i uzeti nešto od njega.«

²¹ Tako je Gehazi požurio za Naamanom.

Kad je Naaman vidio da netko trči za njim, sišao je s kola, dočekao ga i upitao: »Je li sve u redu?«

²² »Sve je u redu«, odgovorio je Gehazi. »Gospodar me poslao da ti kažem kako su upravo iz Efrajimova gorskog kraja stigla dvojica mladića iz družine proroka. Molim te, daj za njih tri tisuće srebrnjaka^[f] i dva odijela.«

²³ »Molim te, uzmi šest tisuća srebrnjaka^[g]«, rekao je Naaman. Nagovarao ga je i zavezao šest tisuća srebrnjaka i dva odijela u dvije vreće pa je sve natovario na dvojicu svojih slugu, da nose ispred Gehazija. ²⁴ Kad je Gehazi stigao do Elizejevog brda, uzeo je darove, ostavio ih u kući i otpustio Naamanove sluge. ²⁵ Potom je otišao do svoga gospodara Elizeja i stao pred njega.

»Gdje si bio, Gehazi?« upitao je Elizej.

»Tvoj sluga nikamo nije išao«, odgovorio je Gehazi.

²⁶ No Elizej mu je rekao: »Nisam li u duhu bio s tobom kad je onaj čovjek sišao s kola da te dočeka? Zar je sad vrijeme za primanje novca i odjeće, kupovanje maslinika i vinograda, ovaca i goveda, sluga i sluškinja? ²⁷ Sad će Naamanova bolest prijeći na tebe i na tvoje potomke zauvijek.«

Gehazi je otišao od Elizeja kože bijele kao snijeg. Dobio je bolest.

Elizejevo čudo sa sjekirom

6 Jednom su proroci iz proročke družine rekli Elizeju: »Gledaj, mjesto na kojem boravimo s tobom premaleno je za nas. ² Idemo do Jordana, gdje svaki od nas može uzeti po jedno deblo, pa ćemo si sagraditi boravište.«

Elizej je odgovorio: »Idite!«

³ No jedan od njih je zatražio: »Molim te, dođi s nama, svojim slugama.«

»Idem s vama«, odgovorio je Elizej. ⁴ Tako je i on krenuo.

Kad su stigli do Jordana, počeli su sjeći drva.

⁵ No dok je jedan od njih obarao stablo, odvojila se glava sjekire i pala u vodu. Čovjek je zavapio: »O moj gospodaru, posudio sam tu sjekiru!«

⁶ Božji je čovjek upitao: »Gdje je pala?« Kad je čovjek pokazao mjesto gdje je pala sjekira, Elizej je odsjekao štap i bacio ga ondje. Učinio je da sjekira ispliva.

⁷ »Uzmi je!« rekao je. Čovjek je posegao rukom i dohvatio sjekiru.

Poraz aramejske vojske

⁸ Jednom kad je kralj Arama ratovao protiv Izraela, okupio je vijeće vojnih zapovjednika. Rekao je: »Utaborite se na dogovorenome mjestu i pripremite za napad.«

⁹ No Božji je čovjek poslao poruku izraelskom kralju: »Pazi da se ne približavaš onome mjestu jer su ondje aramejski vojnici.«

¹⁰ Izraelski je kralj upozorio ljude koji su živjeli u tome mjestu pa su bili na oprezu. To se dogodilo nekoliko puta.

¹¹ Aramejski se kralj zbog toga toliko razbjesnio da je sazvao svoje zapovjednike i ispitivao ih: »Recite mi, tko je među nama uhoda izraelskoga kralja?«

¹² »Nitko od nas, moj gospodaru kralju«, rekao je jedan od zapovjednika, »Elizej, izraelski prorok, govori kralju Izraela sve ono što izgovoriš u svojim odajama.«

¹³ »Idite i doznajte gdje je«, zapovjedio je kralj. »Poslat ću ljude da ga zarobe.«

Dojavili su mu: »Prorok je u Dotanu«. ¹⁴ Kralj je ondje poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad.

¹⁵ Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano sljedećeg jutra i izašao, a ono—vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad.

»Jao, gospodaru, što ćemo sad?« upitao je sluga.

¹⁶ »Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.«

¹⁷ Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.«

BOG je potom otvorio oči mladiću. Svuda oko Elizeja, po okolnim brdima, vidio je mnoštvo konja i vatrenih bojnih kola.

¹⁸ Kad su se Aramejci počeli spuštati prema Elizeju, on se pomolio BOGU: »Molim te, oslijepi ove ljude.«

I BOG ih je oslijepio, kao što je Elizej molio.

¹⁹ Tada je Elizej rekao Aramejcima: »Ovo nije pravi način, niti je ovo pravi grad. Krenite za mnom i odvest ću vas do čovjeka kojeg tražite.«

I odveo ih je u Samariju^[h].

²⁰ Kad su ušli u grad, Elizej je rekao: »BOŽE, otvori oči ovim ljudima da mogu vidjeti.«

I BOG im je otvorio oči. Uvidjeli su da se nalaze usred Samarije.

²¹ Kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: »Što da učinim s njima, oče moj? Da ih ubijem?«

²² »Nemoj ih ubiti!« odgovorio je Elizej. »Zar da ubiješ one koje nisi zarobio svojim mačem i lûkom? Stavi pred njih hrane i vode. Neka jedu i piju pa neka se zatim vrate svom gospodaru.«

²³ Tako im je kralj priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je, a oni su se vratili svom gospodaru. Nakon toga Aramejci više nisu harali izraelskim područjem.

Opsada Samarije

²⁴ Poslije nekog vremena, aramejski je kralj Ben Hadad okupio cijelu svoju vojsku i krenuo u opsadu Samarije. ²⁵ U gradu je zavladala glad. Opsada je potrajala toliko dugo da se magareća glava prodavala za osamdeset srebrnjaka^[i], a tri decilitra^[j] golubljeg izmeta za pet srebrnjaka^[k].

²⁶ Dok je izraelski kralj obilazio duž gradskih zidina, jedna mu je žena zavapila: »Pomozi mi, kralju, moj gospodaru!«

²⁷ A kralj je odgovorio: »Ako ti BOG ne pomogne, kako ću ti ja pomoći? Nema više ni žita ni vina.«

²⁸ Zatim je upitao ženu: »Što ti je?«

Ona je odgovorila: »Ova mi je žena rekla: ‘Daj mi svog sina da ga pojedemo, a sutra ćemo pojesti moga.’ ²⁹ Tako smo skuhale mog sina i pojele ga. Sljedećeg sam joj dana rekla: ‘Daj sada svog sina da ga pojedemo!’ No ona ga je sakrila.«

³⁰ Kad je kralj čuo njezine riječi, razderao je odjeću na sebi. Takav je obilazio gradske zidine, a narod je mogao vidjeti da ispod odjeće nosi tkaninu za žalovanje^[l].

³¹ Rekao je: »Neka me BOG kazni ako Elizeju glava ostane na ramenima do kraja današnjeg dana!«

³² Elizej je sjedio sa starješinama u svojoj kući. Kralj je poslao glasnika, ali i prije nego što je glasnik stigao, Elizej je rekao starješinama: »Vidite li kako mi onaj ubojica radi o glavi? Kad kraljev glasnik stigne, zatvorite vrata i držite ih čvrsto zatvorena. Već čujem zvuk koraka gospodara iza njega.«

³³ Još dok je Elizej govorio, stigao je kralj^[m] i rekao: »Ova je nevolja došla od BOGA. Zašto bih se još pouzdavao u BOGA?«

7 Elizej je rekao: »Poslušaj BOŽJU riječ! Ovako govori BOG: ‘Već sutra u ovo vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, hrane će opet biti dovoljno. Ćup^[n] finog brašna, kao i dva ćupa ječma, moći će se jeftino nabaviti za samo jedan srebrnjak^[o].’«

² Tada je zapovjednik, na čiju se ruku oslanjao kralj, rekao Božjem čovjeku: »Kad bi i sâm BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

»Vidjet ćeš na svoje oči«, odgovorio je Elizej, »ali ti nećeš jesti.«

Aramejski je tabor prazan

³ U isto vrijeme, bila su četvorica gubavca^[p] na gradskim vratima.

Govorili su jedan drugome: »Zašto da sjedimo ovdje čekajući smrt? ⁴ Ako odlučimo ući u grad, umrijet ćemo od gladi. No umrijet ćemo i ako ostanemo ovdje. Zato, pođimo u aramejski tabor. Ako nam ondje poštede život, živjet ćemo. A ako nas odluče ubiti, ionako ćemo umrijeti.«

⁵ U sumrak su krenuli u aramejski tabor. Stigli su do ruba tabora, kad tamo—nigdje nikoga! ⁶ Bog je bio učinio da Aramejci čuju zvuk bojnih kola i konja, i buku silne vojske. Govorili su međusobno: »Izraelski je kralj unajmio hetitskog i egipatskog kralja da nas napadnu!« ⁷ Tako su Aramejci pobjegli rano uvečer i sve ostavili. Napustili su svoje šatore, konje i magarce te pobjegli da spase živu glavu.

⁸ Kad su gubavci stigli do ruba tabora, ušli su u jedan šator pa su jeli i pili. Zatim su uzeli srebro, zlato i odjeću te sve to sakrili izvan tabora. Potom su se vratili i ušli u drugi šator. I odande su uzeli nešto stvari pa su i njih sakrili.

⁹ Tada su rekli jedan drugome: »Ne činimo dobro. Ovo je dan radosnih vijesti, a mi o njima šutimo. Ako budemo čekali da svane, stići će nas kazna. Zato krenimo i o svemu obavijestimo ljude u kraljevskoj palači.«

Gubavci donose dobre vijesti

¹⁰ Tako su se gubavci vratili i pozvali čuvare gradskih vrata. Rekli su im: »Ušli smo u aramejski tabor, a tamo nema nikoga. Samo privezani konji i magarci, a šatori su još uvijek podignuti.«

¹¹ Čuvari gradskih vrata dojavili su sve to u kraljevsku palaču.

¹² Kralj je noću ustao i rekao svojim zapovjednicima: »Reći ću vam što nam spremaju Aramejci. Znaju da gladujemo pa su napustili tabor i sakrili se u polju. Misle da ćemo izaći iz grada te da će nas pohvatati žive i tako ući u grad.«

¹³ Jedan je od njegovih zapovjednika rekao: »Neka nekoliko naših ljudi uzme pet od preostalih konja u gradu. Konji bi ionako uskoro uginuli, kao uostalom i svi preostali Izraelci u ovome gradu. Pošaljimo ljude i doznat ćemo što se događa.«

¹⁴ Odabrali su dvoja bojna kola s konjima. Kralj ih je poslao za aramejskom vojskom i zapovjedio: »Idite i vidite što se događa.«

¹⁵ Pratili su Aramejce sve do rijeke Jordan. Cijeli je put bio prekriven odjećom i opremom koju su Aramejci izgubili pri bijegu. Glasnici su se vratili i izvijestili kralja. ¹⁶ Tada je narod izašao iz grada i opljačkao aramejski tabor. Dogodilo se kao što je BOG bio najavio. Ćup brašna, kao i dva ćupa ječma, mogli su se nabaviti za samo jedan srebrnjak.

¹⁷ A kralj je na gradska vrata postavio onoga istog zapovjednika na čiju se oslanjao ruku. Narod ga je pregazio i on je izdahnuo. Dogodilo se baš kao što je Božji čovjek prorekao kad je kralj došao u njegovu kuću. ¹⁸ Jer, Božji je čovjek tada rekao kralju: »Već sutra u ovo isto vrijeme, na samarijskim gradskim vratima, ćup finog brašna, kao i dva ćupa ječma, prodavat će se za samo jedan srebrnjak.«

¹⁹ A onaj je zapovjednik rekao tada Božjem čovjeku: »Kad bi i sam BOG otvorio nebeske riznice, pa zar bi to bilo moguće?«

Božji mu je čovjek odgovorio: »Vidjet ćeš sâm na svoje oči, ali ti nećeš jesti.«

²⁰ Tako se i dogodilo jer ga je narod pregazio na vratima, gdje je i umro.

Kralj i žena iz Šunama

8 Elizej je dao savjet ženi čijeg je sina vratio u život: »Spremi se i idi sa svojom obitelji negdje gdje ćeš se moći zadržati neko vrijeme jer je BOG odredio da u zemlji zavlada glad koja će potrajati sedam godina.«

² Žena se spremila i učinila kao što joj je rekao Božji čovjek. Otišla je s obitelji u zemlju Filistejaca, gdje se zadržala sedam godina. ³ Nakon sedam godina u Filisteji, vratila se i otišla kod kralja. Molila je da joj se vrate njezina kuća i zemlja.

⁴ A kralj je tada razgovarao s Gehazijem, slugom Božjeg čovjeka. »Pričaj mi«, tražio je, »o svim velikim djelima koja je učinio Elizej.«

⁵ Upravo kad je Gehazi pričao kralju kako je Elizej vratio mrtvog dječaka u život, majka je toga dječaka došla moliti kralja za svoju kuću i zemlju.

Gehazi je rekao: »Moj gospodaru i kralju, ovo su baš ta žena i njezin sin kojeg je Elizej vratio u život.«

⁶ Kralj je pitao ženu o tome i ona mu je sve ispričala. Potom je zadužio jednog službenika za njezin slučaj. Rekao mu je: »Vrati joj sve što joj je pripadalo, kao i sav prihod s njezine zemlje, od dana kad je otišla pa sve do danas.«

Elizej i aramejski kralj

⁷ Elizej je otišao u Damask. Ben Hadad, kralj Arama, bio je bolestan. Kad su mu rekli da je došao Božji čovjek, ⁸ rekao je svome slugi Hazaelu: »Ponesi sa sobom dar i idi kod Božjeg čovjeka. Neka pita BOGA hoću li ozdraviti od ove bolesti.«

⁹ Hazael je otišao kod Elizeja. Sa sobom je ponio darove od svih vrsta dobara iz Damaska, sve natovareno na četrdeset deva.

Stao je pred Elizeja i rekao: »Tvoj sljedbenik^[q] Ben Hadad, kralj Arama, poslao me k tebi da pitam hoće li ozdraviti od bolesti.«

¹⁰ Elizej je odgovorio: »Idi i reci mu da će svakako ozdraviti premda mi je BOG otkrio da će sigurno umrijeti.«

¹¹ Zatim se zagledao u Hazaela, sve dok se ovaj nije posramio. Tada je Božji čovjek zaplakao.

¹² »Zašto moj gospodar plače?« upitao je Hazael.

»Zato što znam koliko ćeš zla učiniti Izraelcima«, odgovorio je. »Palit ćeš njihove utvrde i mačem ubijati njihove mladiće, gaziti njihovu dojenčad i rasijecati trbuhe njihovim trudnim ženama.«

¹³ No Hazael reče: »Pa ja sam samo sluga, jadni pas, kako bih mogao učiniti toliko toga?«

»BOG mi je pokazao da ćeš ti biti kralj Arama«, odgovorio je Elizej.

¹⁴ Tada je Hazael otišao od Elizeja i vratio se svom gospodaru.

Kad je Ben Hadad pitao: »Što ti je rekao Elizej?«, Hazael je odgovorio: »Rekao mi je da ćeš sigurno ozdraviti.«

¹⁵ No sutradan je uzeo težak pokrivač, natopio ga vodom i njime pritisnuo kraljevo lice sve dok nije umro. Hazael je postao sljedeći kralj Arama.

Jehoram, kralj Jude

(2 Ljet 21,1-20)

¹⁶ U petoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina, kralj Jude postao je Jehoram, Jošafatov sin.^{[r] 17} Imao je trideset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu osam godina. ¹⁸ Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao Ahabova obitelj. ¹⁹ No BOG ipak nije htio uništiti zemlju Judu, zbog svog sluge Davida kojem je obećao da će on i njegovi potomci vladati zauvijek.^[s]

²⁰ U vrijeme Jehoramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svog kralja. ²¹ Stoga je Jehoram prešao u Sairu, sa svim svojim bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali on se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima. I sva je njegova vojska pobjegla kući. ²² Sve do danas, Edom je neovisan o Judi. U isto se vrijeme pobunila i Libna.

²³ Ostala Jehoramova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁴ Jehoram je umro i sahranjen je pokraj svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Ahazija postao sljedeći kralj.

Ahazija, kralj Jude

(2 Ljet 22,1-6)

²⁵ U dvanaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina, u Judi je zavladao Ahazija, Jehoramov sin. ²⁶ Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu godinu dana. Njegova majka zvala se Atalija i bila je unuka izraelskoga kralja Omrija. ²⁷ Ahazija je činio zlo pred BOGOM, kao i Ahabova obitelj u koju se priženio.

²⁸ Ahazija je otišao s Ahabovim sinom Joramom u borbu protiv aramejskoga kralja Hazaela, kod Ramota u Gileadu. Tu su Aramejci ranili Jorama. ²⁹ On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje su mu Aramejci zadali u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela.

Judejski kralj Ahazija, Jehoramov sin, otišao je u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina.

Jehu pomazan za kralja Izraela

9 Prorok Elizej pozvao je jednog od proroka i rekao mu: »Spremi se, uzmi u ruku ovaj mali vrč s uljem pa idi u Ramot u Gileadu. ² Kad tamo stigneš, potraži Jehua, Jošafatovog sina i Nimšijevog unuka. Idi k njemu, odvoji ga od njegovih drugova i odvedi u unutrašnju sobu. ³ Zatim uzmi vrč, izlij mu ulje na glavu i reci: Ovako govori BOG: ‘Pomazujem^[t] te za kralja Izraela.’ Potom otvori vrata i bježi bez oklijevanja.«

⁴ Tako je onaj mladić, prorok, otišao u Ramot u Gileadu.

⁵ Kad je stigao, našao je vijeće vojnih zapovjednika kako sjede zajedno. Rekao je: »Zapovjedniče, imam poruku za tebe.«

»Za kojeg od nas?« upitao je Jehu.

»Za tebe, zapovjedniče«, odgovorio je mladić. ⁶ Jehu je ustao i ušao u kuću.

Mladić prorok izlio je ulje na Jehuovu glavu i rekao mu: »Ovako govori BOG Izraela: ‘Pomazujem te za kralja Božjeg naroda Izraela. ⁷ Ti ćeš uništiti vladarsku lozu svoga gospodara Ahaba, a ja ću izvršiti osvetu na Izabeli za krv svojih slugu proroka, kao i za krv svih drugih Božjih slugu. ⁸ Cijela će Ahabova obitelj nestati. Istrijebit ću sve muškarce iz Ahabove obitelji u Izraelu, bili oni robovi ili slobodni, sve do posljednjega. ⁹ Učinit ću s Ahabovom obitelji jednako kao što sam učinio s obitelji Jeroboama, Nebatovog sina, i s obitelji Baaše, Ahijinog sina. ¹⁰ Izabelu će na tlu Jezreela požderati psi i nitko je neće sahraniti.’«

Mladić je zatim otvorio vrata i pobjegao.

¹¹ Kad je Jehu izašao i pridružio se službenicima svoga gospodara, jedan ga je od njih upitao: »Je li sve u redu? Zašto je taj luđak došao k tebi?«

»Znate i sami kakav je to čovjek i što običava govoriti«, odgovorio je Jehu.

¹² »Ne znamo«, rekli su. »Reci nam!«

A Jehu im kaže: »Pričao je nešto, a potom je rekao: ‘Ovako govori BOG: Postavljam te za kralja Izraela.’«

¹³ Tada je svatko od njih brzo uzeo svoj ogrtač. Zajedno su ih prostrli po stepenicama pred Jehuom i zatrubili u ovnovske rogove. Objavili su: »Jehu je kralj!«

Smrt izraelskog kralja Jorama

¹⁴ Jehu, Jošafatov sin i Nimšijev unuk, skovao je urotu protiv Jorama. A Joram i cijeli Izrael branili su u to vrijeme Ramot u Gileadu od aramejskoga kralja Hazaela. ¹⁵ No kralj Joram vratio se u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje su mu zadali Aramejci u borbi s aramejskim kraljem Hazaelom.

Jehu je rekao svojim službenicima: »Ako ste uz mene, ne dajte nikom da pobjegne iz Ramota i dojavi vijesti u Jezreel.«

¹⁶ Zatim se na svojim kolima odvezao za Jezreel jer se ondje odmarao Joram. I judejski je kralj Ahazija došao ondje posjetiti Jorama.

¹⁷ Kad je izvidnik na kuli grada Jezreela vidio u daljini ljude kako se približavaju, povikao je: »Vidim veliku skupinu ljudi!«

»Neka se jedan od konjanika«, zapovjedio je Joram, »pošalje njima ususret, da provjeri dolaze li u miru.«

¹⁸ Tako je konjanik odjahao ususret Jehuu. Rekao je: »Kralj te pita: ‘Dolaziš li u miru?’«

»Što se ti brineš o miru?« odgovorio je Jehu. »Okreni se i jaši iza mene.«

Izvidnik je dojavio kralju: »Glasnik je stigao do skupine, ali se ne vraća od njih.«

¹⁹ Tada je Joram poslao drugog konjanika.

Kad je stigao do njih, rekao je: »Kralj te pita: ‘Dolaziš li u miru?’«

Jehu je odgovorio: »Što se ti brineš o miru? Okreni se i jaši iza mene.«

²⁰ Izvidnik je ponovo dojavio: »Stigao je do skupine i ne vraća se. No prepoznajem onoga tko vozi kola kao luđak. To je Jehu, Nimšijev sin.«

²¹ »Upregnite mi kola!« zapovjedio je Joram.

Kad su pripremili kola i konje, izraelski kralj Joram i judejski kralj Ahazija, svaki u svojim kolima, odvezli su se ususret Jehuu. Susreli su se na imanju Nabota iz Jezreela.

²² Kad je Joram ugledao Jehua, upitao ga je: »Dolaziš li u miru, Jehu?«

»Kakav je to mir«, odgovorio je Jehu, »dok ima toliko štovanja idola i vračanja tvoje majke Izabele?«

²³ Nato je Joram okrenuo konje i dao se u bijeg, doviknuvši Ahaziji: »Pazi, Ahazija, to je izdaja!«

²⁴ A Jehu napne svoj lûk i pogodi Jorama između lopatica, posred leđa. Strijela mu je probola srce i on je pao u svojim kolima.

²⁵ Jehu je rekao Bidkaru, vozaču svojih kola: »Podigni ga i baci na imanje Nabota iz Jezreela. Sjeti se kako smo se ti i ja, jedan pored drugoga, vozili iza njegovog oca Ahaba, kad je BOG objavio protiv njega: ²⁶ ‘Kao što je sigurno da sam ovdje jučer vidio krv Nabata i njegovih sinova, tako ću sigurno i tebe kazniti na ovoj zemlji.’ Zato ga sad podigni i baci na tu zemlju, kao što je BOG tada bio objavio.«^[u]

Smrt judejskoga kralja Ahazije

²⁷ Kad je judejski kralj Ahazija vidio što se događa, pobjegao je putem prema Bet Haganu.

Jehu je krenuo za njim u potjeru, govoreći: »Ubijte i njega!«

Ahazija je bio ranjen u kolima na putu za Gur, blizu Ibleama. Uspio je pobjeći u Megido, ali je ondje umro. ²⁸ Sluge su prenijeli njegovo tijelo kolima u Jeruzalem i sahranili ga u grobnici njegovih predaka u Davidovom gradu. ²⁹ Ahazija je postao kralj Jude u jedanaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Jorama, Ahabovog sina.

Strašna smrt kraljice Izabele

³⁰ Jehu je stigao u Jezreel. Kad je Izabela to čula, namazala je oči i uredila kosu te je čekala gledajući kroz prozor.

³¹ Čim je Jehu ušao na gradska vrata, ona je viknula: »Dolaziš li u miru Zimri, ubojico svoga gospodara?«^[v]

³² Jehu podigne pogled prema prozoru i glasno upita: »Tko je na mojoj strani? Tko?«

Dvojica ili trojica sluga eunuha^[w] pogledali su prema njemu. ³³ Jehu im je rekao: »Bacite je dolje!«

I oni su je bacili. Njezina je krv poprskala zidove i konje koji su je izgazili.

³⁴ Tada je Jehu ušao unutra te jeo i pio. Rekao je:

»Pobrinite se za onu prokletnicu i sahranite je jer je kraljeva kći.«

³⁵ No kad su je otišli sahraniti, od njezinog tijela nisu našli ništa drugo osim lubanje, stopala i šaka. ³⁶ Kad su se vratili i sve prenijeli Jehuu, on je izjavio: »To je BOG rekao preko svoga sluge Tišbijca Ilije: ‘Psi će požderati Izabelino tijelo na polju u Jezreelu. ³⁷ Njezini će ostaci biti poput đubra na polju, tako da je nitko neće moći prepoznati.’«^[x]

Uništenje Ahabove obitelji

10 U Samariji su živjela sedamdesetorica muških potomaka Ahabove obitelji. Jehu je poslao pisma poglavarima grada Jezreela, starješinama i skrbnicima Ahabovih nasljednika u Samariji. Pisao im je: ² »Potomci vašega gospodara su s vama, imate kola i konje, dobro utvrđeni grad i oružje. Stoga, čim dobijete ovo pismo, ³ izaberite najboljeg i najdostojnijeg od Ahabovih potomaka i okrunite ga za kralja. Potom budite spremni boriti se za kraljevsku obitelj.«

⁴ Oni su se strašno uplašili. Govorili su: »Dvojica kraljeva nisu mogla zaustaviti Jehua. Kako li ćemo mu se tek mi suprotstaviti?«

⁵ Upravitelj palače, zapovjednik grada, starješine i staratelji poslali su Jehuu poruku: »Tvoje smo sluge i učinit ćemo sve što nam zapovjediš. Nikog nećemo proglašavati kraljem. Učini onako kako misliš da je najbolje.«

⁶ Jehu im je tada napisao drugo pismo u kojem je stajalo: »Ako ste na mojoj strani i spremni ste mi se pokoriti, do sutra u ovo vrijeme dođite k meni u Jezreel s glavama potomaka vašega gospodara.«

Sedamdesetorica kraljevih potomaka bili su na skrbi i odgoju kod vodećih ljudi iz grada. ⁷ Kad je stiglo ovo pismo, pobijena su sva sedamdesetorica. Poglavari su stavili njihove glave u košare i sve poslali Jehuu u Jezreel.

⁸ Kad je glasnik dojavio Jehuu da su donesene glave kraljevih potomaka, ovaj je zapovjedio: »Složite ih do sutra u dvije hrpe kod gradskih vrata.«

⁹ Ujutro je Jehu izašao, stao pred narod i svima rekao: »Vi ste nedužni. Ja sam smislio urotu protiv svoga gospodara i ubio ga. No tko je ubio sve njegove potomke? Vi ste ih ubili.^{[y] 10} Znajte, dakle, da se neće izjaloviti ni jedna riječ koju je BOG izrekao protiv Ahabove obitelji. Jer, BOG je učinio ono što je obećao preko svoga sluge Ilije.«

¹¹ Tada je Jehu pobio sve koji su još preostali od Ahabove obitelji u Jezreelu, sve Ahabove utjecajne ljude, bliske prijatelje i svećenike. Nikog od njih nije ostavio na životu.

Pobijena Ahazijina obitelj

¹² Jehu je napustio Jezreel i krenuo u Samariju. Na putu, pored pastirskog mjesta Bet Ekeda, ¹³ sreo je rođake judejskoga kralja Ahazije. Pitao ih je: »Tko ste vi?«

Odgovorili su: »Rođaci smo judejskoga kralja Ahazije i došli smo u posjet obitelji kralja i kraljice majke^[z].«

¹⁴ »Uhvatite ih žive!« zapovjedio je Jehu. Pohvatali su svih četrdeset i dvojicu te ih ubili na pojilištu kod Bet Ekeda. Ni jednoga nisu ostavili na životu.

Jehu susreće Jonadaba

¹⁵ Kad je Jehu otišao odande, sreo je Jonadaba, Rekabovog sina, koji mu je dolazio ususret.

Pozdravio ga je i upitao: »Jesi li mi vjeran svim srcem, kao ja tebi?«

»Jesam«, odgovorio je Jonadab.

»Ako je tako«, kaže Jehu, »pruži mi ruku.«

Pružio mu je ruku, a Jehu mu je pomogao da se popne do njega u kola.

¹⁶ Rekao je: »Dođi sa mnom da vidiš moju revnost za BOGA.«

I povezao ga je svojim kolima.

¹⁷ Kad je stigao u Samariju, Jehu je pobio sve koji su još ondje preostali od Ahabove obitelji. Sve ih je uništio, kao što je BOG bio objavio po Iliji.

Jehu i Baalovi sljedbenici

¹⁸ Jehu je okupio sav narod i objavio: »Ahab je premalo štovao Baala, ali Jehu će ga štovati više. ¹⁹ Pozovite mi stoga sve Baalove proroke, sve njegove štovatelje i svećenike. Neka nitko ne izostane jer želim Baalu prinijeti veliku žrtvu. Tko ne dođe, neće ostati među živima.«

No Jehu je smislio prijevaru kako bi uništio sve štovatelje Baala.

²⁰ Zapovjedio je: »Sazovite sveti skup u čast Baalu.«

I bilo je proglašeno svečano okupljanje. ²¹ Jehu je odaslao poziv po cijelome Izraelu. Okupili su se svi Baalovi štovatelji. Ni jedan nije izostao. Ulazili su u Baalov hram, sve dok se nije ispunio od jednog do drugog kraja.

²² Jehu se obratio čuvaru odjeće: »Donesi odore za sve Baalove štovatelje.«

I on je donio odore.

²³ Tada je Jehu ušao u Baalov hram s Jonadabom, Rekabovim sinom, te je rekao Baalovim štovateljima: »Pogledajte oko sebe, da među vama možda nema BOŽJIH slugu, već da su ovdje samo Baalovi štovatelji.«

²⁴ Baalovi su štovatelji ušli u hram da bi prinosili žrtve i paljenice.

Jehu je vani postavio osamdesetoricu ljudi i ovako ih upozorio: »Ako koji od vas pusti da pobjegne ijedan od ovih ljudi, koje vam predajem u ruke, platit ćete svojim životom.«

²⁵ Čim je Jehu završio s prinošenjem žrtava i paljenica, zapovjedio je stražarima i zapovjednicima: »Uđite i pobijte ih! Ne dajte nikom da pobjegne!«

Pogubili su ih mačevima. Potom su stražari i zapovjednici izbacili leševe te ušli u unutrašnje svetište Baalovog hrama. ²⁶ Iznijeli su posvećeno kamenje i bacili ga u vatru. ²⁷ Razbili su Baalov stup i porušili cijeli hram. Od bivšega su hrama napravili javni nužnik koji se i danas koristi.

²⁸ Tako je Jehu iskorijenio štovanje Baala iz Izraela. ²⁹ No Jehu se nije odrekao grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je kvario čitav Izrael. Zlatna telad i dalje je stajala u Betelu i Danu.

³⁰ BOG je rekao Jehuu: »Činio si ono što smatram ispravnim. Uništio si Ahabovu obitelj, kao što sam htio. Zato će tvoji potomci sjediti na izraelskom prijestolju sve do četvrtog naraštaja.«

³¹ No Jehu nije pazio da svim srcem drži zakon Izraelovog BOGA, nije se odrekao Jeroboamovih grijeha, kojima je kvario Izrael.

Jehuova smrt

³² U to je vrijeme BOG počeo otkidati dijelove Izraela i davati ih drugim narodima. Aramejski je kralj Hazael porazio Izraelce na cijelome području Izraela: ³³ na istoku od rijeke Jordan sve do grada Aroera uz rijeku Arnon. Bile su to zemlje Gilead i Bašan, s područjima koja su pripadala Gadovom, Rubenovom i Manašeovom plemenu.

³⁴ Ostala Jehuova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ³⁵ Kad je Jehu umro, sahranjen je u Samariji. Njegov je sin Joahaz postao sljedeći kralj. ³⁶ Jehu je dvadeset i osam godina vladao Izraelom u Samariji.

Atalija ubija kraljeve sinove

(2 Ljet 22,10–23,15)

11 Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj. ² No Jošeba, kći kralja Jehorama i Ahazijina sestra, uzela je Ahazijinog sina Joaša i udaljila ga od potomaka kraljevske obitelji koje je čekalo smaknuće. Sklonila je njega i njegovu dojilju u jednu spavaonicu. Tako ga je sakrila od Atalije i sačuvala od smrti. ³ Ostao je sakriven u BOŽJEM Hramu tijekom šest godina Atalijine vladavine.

⁴ No u sedmoj je godini vrhovni svećenik Jojada poslao po zapovjednike postrojbi od sto vojnika, po kraljevu tjelesnu stražu^[aa] i dvorsku stražu, te ih okupio u BOŽJEM Hramu. Sklopio je s njima savez i pod prisegom ih obvezao na vjernost. Potom im je pokazao kraljevog sina.

⁵ Zapovjedio im je: »Ovako ćete učiniti. Trećina postrojbe, koja je na dužnosti na šabat, dan odmora, čuvat će kraljevsku palaču. ⁶ Druga će trećina postrojbe biti na Surskim vratima, a treća na gradskim vratima iza straže. Tako ćete osiguravati kraljevsku palaču sa svih strana. ⁷ Dvije postrojbe, koje na šabate, dane odmora, nisu na dužnosti, čuvat će BOŽJI Hram. ⁸ Okružit ćete kralja s oružjem u rukama. Ubijte svakog tko vam se približi. Ostanite uz kralja kamo god se bude kretao.«

⁹ Zapovjednici su učinili sve kako im je naredio svećenik Jojada. Svaki je poveo svoje ljude, one koji su stupali na dužnost i one koji su istupali s dužnosti na šabat, dan odmora. Došli su kod svećenika Jojade. ¹⁰ Razdijelio im je koplja i štitove koji su pripadali kralju Davidu, a čuvali su se u BOŽJEM Hramu. ¹¹ Stražari su se s oružjem u ruci rasporedili oko Hrama i žrtvenika, od desne do lijeve strane. Štitili su kralja sa svih strana.

¹² Zatim je Jojada izveo kraljevog sina, stavio mu krunu i predao dokument Saveza^[ab]. Proglasili su ga kraljem i pomazali, a narod je pljeskao i vikao: »Živio kralj!«

¹³ Kad je Atalija čula viku mnoštva stražara i naroda, ušla je k njima u BOŽJI Hram. ¹⁴ Vidjela je kralja koji stoji pored stupa, kao što je bio običaj. Vidjela je zapovjednike i trubače te sav narod kako se raduje i svira u trube.

Tada je ona razderala svoju odjeću i povikala: »Izdaja! Izdaja!«

¹⁵ Svećenik Jojada naredio je zapovjednicima vojske: »Izvedite je van kroz redove vojnika. Pogubite mačem nju i svakoga tko krene za njom.« Jojada nije htio da je pogube u BOŽJEM Hramu. ¹⁶ Vojnici su zgrabili Ataliju i ubili je na ulazu za konje u kraljevsku palaču.

Jojadine reforme

(2 Ljet 23,16-21)

¹⁷ Tada je Jojada sklopio savez kralja i naroda s BOGOM. Obećali su da će biti BOŽJI narod. Sklopio je također i savez između kralja i naroda. ¹⁸ Potom je cijeli narod otišao u Baalov hram i sve srušio. Žrtvenike i kipove razbili su na komadiće, a Baalovog svećenika Matana pogubili ispred tih žrtvenika.

Svećenik Jojada postavio je stražare da čuvaju BOŽJI Hram. ¹⁹ Poveo je zapovjednike, kraljevu tjelesnu stražu, dvorsku stražu i cijeli narod. Izveli su kralja iz BOŽJEGA Hrama i uveli ga u kraljevsku palaču kroz stražarska vrata. Ondje je kralj Joaš sjeo na kraljevsko prijestolje. ²⁰ Cijeli se narod radovao. U gradu je zavladao mir nakon što je Atalija pogubljena mačem kod kraljevske palače.

²¹ Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj Jude.

Joaš, kralj Jude

(2 Ljet 24,1-16)

12 U sedmoj godini Jehuove vladavine u Izraelu, u Judi je zavladao Joaš. Vladao je u Jeruzalemu sljedećih četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija, a bila je iz Beer Šebe. ² Joaš je cijelog svoga života postupao ispravno pred BOGOM, kako ga je poučio svećenik Jojada. ³ No nije uklonio idole iz raznih svetišta. Narod je ondje i dalje prinosio žrtve i palio tamjan^[ac].

⁴ Joaš je rekao svećenicima: »Sakupite sav novac što se donosi u BOŽJI Hram—novac od posvećenih darova, novac od poreza, novac od osobnih zavjeta i novac od dobrovoljnih priloga za Hram. ⁵ Neka svećenici upotrijebe novac, koji primaju od ljudi kojima služe, i neka ga koriste za popravak bilo kakve štete koja nastane na Hramu.«

⁶ No niti do dvadeset i treće godine njegove vladavine svećenici nisu uspjeli popraviti Hram.

⁷ Zato je kralj Joaš pozvao svećenika Jojadu i druge svećenike. »Zašto niste popravljali štetu na Hramu?« pitao ih je. »Prestanite zadržavati novac koji dobivate od ljudi kojima služite i predajte ga za obnovu Hrama.«

⁸ Svećenici su se dogovorili da više neće sakupljati novac od naroda, ali niti da će više voditi brigu o popravcima na Hramu.

⁹ Jojada je uzeo jedan sanduk i izbušio mu rupu na poklopcu. Stavio ga je pored žrtvenika, desno od ulaza u BOŽJI Hram. Svećenici, koji su čuvali ulaz, stavljali su u njega sav novac koji su ljudi donosili u Hram. ¹⁰ Kad god se sanduk napunio, došli bi kraljev bilježnik i vrhovni svećenik, prebrojali novac i vezali ga u vreće. ¹¹ Prebrojani novac izdavan je nadglednicima BOŽJEGA Hrama, koji su ga isplaćivali graditeljima BOŽJEGA Hrama—stolarima, ¹² zidarima i klesarima. Kupovali su drvo i klesani kamen za popravke te podmirivali sve druge troškove.

¹³ Novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, nije se trošio za srebrne čaše, škare za fitilj, zdjele, trube i druge predmete od zlata ili srebra, ¹⁴ već se koristio samo za plaćanje radnika koji su popravljali BOŽJI Hram. ¹⁵ Od nadglednika se nije tražio obračun troškova za isplatu radnika jer su bili ljudi od povjerenja. ¹⁶ Novac od žrtava za očišćenje i žrtava naknadnica nije se donosio u BOŽJI Hram. Pripadao je svećenicima.

¹⁷ U to je vrijeme aramejski kralj Hazael napao grad Gat i osvojio ga. Tada je odlučio krenuti na Jeruzalem. ¹⁸ No judejski je kralj Joaš uzeo sve svete predmete, koje su posvetili njegovi preci, judejski kraljevi Jošafat, Jehoram i Ahazija. Uzeo je i svete predmete koje je on sâm posvetio te sve zlato koje se našlo u riznicama BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Sve je to poslao aramejskom kralju Hazaelu koji je tada odustao od pohoda na Jeruzalem.

¹⁹ Ostala Joaševa djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁰ Njegovi su se službenici urotili protiv njega i ubili ga u Bet Milu, na putu koji vodi dolje, prema Sili. ²¹ Ubili su ga njegovi službenici Jozabad, Šimatov sin, i Jehozabad, Šomerov sin. Joaš je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Amasija postao sljedeći kralj.

Joahaz, kralj Izraela

13 U dvadeset i trećoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, kralj Izraela postao je Joahaz, Jehuov sin. Vladao je u Samariji sedamnaest godina. ² Činio je zlo pred BOGOM. Povodio se za grijesima Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce. Nije htio prestati griješiti. ³ Zato se BOG jako razljutio na Izrael. Dugo su vremena bili pod vlašću aramejskoga kralja Hazaela i njegovog sina Ben Hadada.

⁴ Tada je Joahaz molio BOGA za milost. BOG ga je saslušao jer je vidio kako aramejski kralj okrutno ugnjetava Izraelce. ⁵ Stoga, BOG je poslao Izraelcima čovjeka koji će ih spasiti te su se oslobodili aramejske vlasti. Izraelci su sad mogli mirno živjeti u svojim domovima, kao i prije.^{[ad] 6} Ipak, nisu se odrekli grijeha Jeroboamove obitelji, na koje je Jeroboam navodio Izraelce, već su i dalje ustrajali u njima. Zadržali su kipove božice Ašere u Samariji.

⁷ Joahazu od vojske nije preostalo ništa osim pedesetorica konjanika, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka. Uništio ih je aramejski kralj. Satrao ih je tako da su se razletjeli kao prašina na vjetru.

⁸ Ostala Joahazova djela, sve što je činio i postigao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ⁹ Joahaz je nakon smrti sahranjen u Samariji, a njegov je sin Joaš postao sljedeći kralj.

Joaš, kralj Izraela

¹⁰ U trideset i sedmoj godini vladavine judejskoga kralja Joaša, Ahazijinog sina, u Samariji je nad Izraelom zavladao Joaš^[ae], Joahazov sin. Vladao je sljedećih šesnaest godina. ¹¹ I on je činio zlo pred BOGOM. Nije odustajao od grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, koji je na grijeh navodio i Izraelce, već je u njima ustrajao.

¹² Ostala Joaševa djela, sve što je činio, kao i njegova odvažnost u borbi protiv judejskoga kralja Amasije, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ¹³ Joaš je umro, a na prijestolju ga je naslijedio sin Jeroboam. Sahranjen je u Samariji, pored drugih izraelskih kraljeva.

Elizejeva smrt

¹⁴ Elizej se razbolio, od čega je kasnije i umro. Izraelski ga je kralj Joaš otišao vidjeti prije smrti pa je pred njim glasno plakao: »Oče moj! Oče moj! Kola i konjanici Izraelovi!«

¹⁵ Elizej mu je rekao: »Uzmi lûk i strijele«. I kralj ih je uzeo.

¹⁶ »Napni lûk«, nastavio je Elizej.

Kad je kralj napeo lûk, Elizej je položio svoje ruke na njegove. ¹⁷ Rekao mu je: »Otvori prozor koji gleda na istok«. I kralj je otvorio prozor.

»Odapni strijelu!« rekao je tada Elizej. I kralj je odapeo strijelu.

»Božja strijela pobjede, strijela pobjede nad Aramom!« govorio je Elizej kralju. »Borit ćeš se s Aramejcima u gradu Afeku, sve dok ih potpuno ne potučeš.«

¹⁸ Zatim je prorok rekao: »Primi strijele«. I kralj ih je primio.

Tada je zapovjedio izraelskom kralju: »Udari njima o zemlju.«

Kralj je udario o zemlju tri puta pa stao.

¹⁹ Božji se čovjek razljutio na njega: »Trebao si udariti pet ili šest puta. Tada bi sasvim porazio Aramejce i dokrajčio ih. Ovako ćeš ih poraziti samo tri puta.«

Čudo na Elizejevom grobu

²⁰ Elizej je umro pa su ga sahranili.

U to su vrijeme pljačkaši iz zemlje Moab svakog proljeća upadali u zemlju. ²¹ Jednom su neki Izraelci sahranjivali tijelo mrtvog čovjeka. Iznenada su ugledali skupinu pljačkaša pa su tijelo bacili u Elizejev grob. U trenutku kad je mrtvac dotaknuo Elizejeve kosti, oživio je i stao na noge.

Rat između Izraela i Arama

²² Aramejski je kralj Hazael ugnjetavao Izrael cijelo vrijeme tijekom Joahazove vladavine. ²³ No BOG je bio milostiv Izraelcima, sažalio se nad njima i stao na njihovu stranu, sve zbog svog saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Zato ih nije uništio. Nikada ih nije potpuno odbacio.

²⁴ Nakon što je aramejski kralj Hazael umro, njegov je sin Ben Hadad postao kralj. ²⁵ Joaš, Joahazov sin, uspio je od Ben Hadada, Hazaelovog sina, povratiti gradove koje je on u borbi oduzeo njegovom ocu Joahazu. Joaš je pobijedio tri puta i vratio izraelske gradove.

Amasija, kralj Jude

(2 Ljet 25,1-24)

14 U drugoj je godini vladavine izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina, počeo vladati Amasija, sin judejskoga kralja Joaša. ² Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. ³ Postupao je ispravno pred BOGOM, ali ne u potpunosti kao njegov predak David. U svemu je slijedio primjer svog oca Joaša. ⁴ No nije uklonio svetišta lažnih bogova. Narod je u njima i dalje prinosio žrtve i palio tamjan.

⁵ Kad je Amasija učvrstio svoju kraljevsku vlast, dao je pogubiti službenike koji su ubili njegovog oca, kralja. ⁶ No djecu ubojica nije pogubio, prema onome što piše u knjizi Mojsijevog zakona. Tamo se nalazi BOŽJA zapovijed: »Neka se roditelji ne pogube zbog krivnje svoje djece, ni djeca zbog krivnje svojih roditelja. Neka svatko umre sam za svoj grijeh.«^[af]

⁷ Pobio je deset tisuća Edomaca u Dolini soli i osvojio grad Selu^[ag]. Grad je nazvao Jokteel, imenom kojim se i danas zove.

⁸ Tada je Amasija poslao glasnike izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu i Jehuovom unuku. Poručio mu je: »Dođi da odmjerimo snage.«

⁹ No izraelski je kralj Joaš odgovorio judejskom kralju Amasiji: »Libanonski bodljikavi grmić poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ A onda je naišla libanonska divlja zvijer i zgazila grmić. ¹⁰ Porazio si Edom i sad si se uzoholio. Budi zadovoljan i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš sukob u kojem ćeš nastradati i ti i Juda skupa s tobom?«

¹¹ No Amasija nije poslušao. Tako se izraelski kralj Joaš sukobio s judejskim kraljem Amasijom u bitci kod Bet Šemeša u Judi. ¹² Izraelci su porazili Judejce pa su oni pobjegli svojim kućama. ¹³ Izraelski je kralj Joaš zarobio judejskoga kralja Amasiju, Joaševog sina^[ah] i Ahazijinog unuka. Doveo ga je iz Bet Šemeša u Jeruzalem. Zatim je Joaš dao porušiti dvjesto metara^[ai] jeruzalemskog zida, od Efrajimovih do Ugaonih vrata. ¹⁴ Pokupio je sve zlato i srebro, i sve predmete koje su pronašli u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. Također, uzeo je taoce i vratio se u Samariju.

¹⁵ Ostala Joaševa djela, koja je činio i sve što je postigao, te kako se borio s judejskim kraljem Amasijom, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ¹⁶ Joaš je umro i sahranjen je u Samariji, pored izraelskih kraljeva. Njegov je sin Jeroboam postao sljedeći kralj.

¹⁷ Judejski kralj Amasija, Joašev sin, živio je još petnaest godina nakon smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina. ¹⁸ Ostala su Amasijina djela zapisana u knjizi Povijest judejskih kraljeva.

¹⁹ Neki su ljudi u Jeruzalemu skovali urotu protiv Amasije te je on pobjegao u Lakiš. No pratili su ga u Lakiš i ondje ubili. ²⁰ Njegovo su tijelo donijeli natrag u Jeruzalem na konjima. Pokopali su ga pored njegovih predaka u Davidovom gradu.

²¹ Tada je sav judejski narod odabrao Azariju, koji je imao šesnaest godina, za kralja nakon njegovog oca Amasije. ²² Nakon što je kralj Amasija umro, Azarija je obnovio Elat i pripojio ga Judi.

Jeroboam II., kralj Izraela

²³ U petnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Amasije, Joaševog sina, u Izraelu je zavladao Jeroboam, Joašev sin^[aj]. Vladao je u Samariji četrdeset i jednu godinu. ²⁴ Činio je zlo pred BOGOM. Nije prestao s grijesima koje je činio Jeroboam, Nebatov sin, koji je i Izraelce navodio na grijeh. ²⁵ Povratio je izgubljena izraelska područja od Lebo Hamata do Mrtvog mora, kao što je Izraelov BOG prorekao preko svog sluge Jone, Amitajevog sina, proroka iz Gat Hefera.

²⁶ BOG je vidio kako u Izraelu svi teško pate, bili robovi ili slobodni. I nije bilo nikog da im pomogne. ²⁷ No BOG nije rekao da će izbrisati ime Izrael iz svijeta. Zato je iskoristio Jeroboama, Joaševog sina, da spasi Izraelce.

²⁸ Ostala Jeroboamova djela, sve što je činio i postigao, kako je ratovao i kako je za Izrael ponovo zadobio Damask i Hamat u Judi, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ²⁹ Jeroboam je umro i sahranjen je pored svojih predaka, izraelskih kraljeva. Njegov je sin Zaharija postao sljedeći kralj.

Azarija, kralj Jude

15 U dvadeset i sedmoj godini vladavine izraelskoga kralja Jeroboama, počeo je vladati judejski kralj Azarija, Amasijin sin. ² Imao je šesnaest godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao pedeset i dvije godine. Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jeruzalema. ³ Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov otac Amasija. ⁴ No nije uklonio svetišta lažnih bogova. Narod je u njima i dalje prinosio žrtve i palio tamjan.

⁵ BOG je kaznio kralja teškom kožnom bolešću do kraja života. Zato je stanovao u zasebnoj kući. Njegov je sin Jotam upravljao kraljevskim dvorom i narodom.

⁶ Ostala Azarijina djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ⁷ Azarija je umro i sahranjen je pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Jotam postao sljedeći kralj.

Zaharija, kralj Izraela

⁸ U trideset i osmoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije, u Izraelu je zavladao Zaharija, Jeroboamov sin. U Samariji je vladao šest mjeseci. ⁹ Činio je zlo pred BOGOM kao i njegovi preci. Nije prestao činiti grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koji je i Izraelce navodio na grijeh.

¹⁰ Šalum, Jabešov sin, urotio se protiv Zaharije. Napao ga je u Ibleamu^[ak] i ubio pa je zavladao umjesto njega. ¹¹ Ostala su djela Zaharijine vladavine zapisana u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ¹² Tako se ispunilo ono što je BOG obećao Jehuu: »Tvoji će potomci sjediti na izraelskom prijestolju do četvrtog naraštaja.«

Šalum, kralj Izraela

¹³ Šalum, Jabešov sin, postao je kralj Izraela u trideset i devetoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije. Vladao je u Samariji samo mjesec dana. ¹⁴ Menahem, Gadijev sin, stigao je iz Tirse u Samariju i sukobio se sa Šalumom, Jabešovim sinom. Ubio ga je i postao kralj umjesto njega.

¹⁵ Ostala Šalumova djela, kao i sve o njegovoj uroti protiv Zaharije, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.

¹⁶ U to je vrijeme iz Tirse krenuo Menahem. Napao je grad Tifsah jer su ga građani odbili pustiti unutra. Sve je razorio u gradu i okolici. Ubio je sve trudne žene, rasparavši im trbuhe.

Menahem, kralj Izraela

¹⁷ U trideset i devetoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije, kralj je Izraela postao Menahem, Gadijev sin. Vladao je u Samariji deset godina. ¹⁸ Činio je zlo pred BOGOM. Tijekom cijele svoje vladavine nije prestao činiti grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koji je i Izraelce navodio na grijeh.

¹⁹ Asirski je kralj Tiglat Pileser napao Izrael. Menahem mu je predao trideset i četiri tone^[al] srebra kako bi osigurao njegovu podršku i učvrstio svoju vlast u kraljevstvu. ²⁰ Menahem je taj novac sakupio od imućnih Izraelaca. Od svakog je iznudio po pedeset srebrnjaka^[am]. Tako se asirski kralj povukao i nije ostao u zemlji.

²¹ Ostala Menahemova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. ²² Kad je Menahem umro i pridružio se svojim precima, njegov je sin Pekahija postao kralj.

Pekahija, kralj Izraela

²³ U pedesetoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije, kralj je Izraela postao Pekahija, Menahemov sin. Vladao je u Samariji dvije godine. ²⁴ Činio je zlo pred BOGOM. Nije prestao činiti grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koji je i Izraelce navodio na grijeh. ²⁵ Zapovjednik Pekahijine vojske, Pekah, Remalijin sin, urotio se protiv njega s pedesetoricom ljudi iz Gileada. Zajedno s Argobom i Arjeom, ubio je kralja u kuli kraljevske palače u Samariji. Zatim je postao kralj umjesto njega.

²⁶ Ostala Pekahijina djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.