Bible in 90 Days

Pekah, kralj Izraela

²⁷ U pedeset i drugoj godini vladavine judejskoga kralja Azarije, kralj je Izraela postao Pekah, Remalijin sin. Vladao je u Samariji dvadeset godina. ²⁸ Činio je zlo pred BOGOM. Nije prestao činiti grijehe Jeroboama, Nebatovog sina, koji je i Izraelce navodio na grijeh.

²⁹ U vrijeme Pekahove vladavine Izraelom, asirski je kralj Tiglat Pileser zaposjeo gradove Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš i Hasor. Zauzeo je područja Gileada i Galileje, kao i cijeli Naftalijev kraj, a narod je odveo u progonstvo u Asiriju. ³⁰ Tada se Hošea, Elin sin, urotio protiv Pekaha, Remalijinog sina. Napao ga je i ubio te postao kralj umjesto njega. Bilo je to u dvadesetoj godini vladavine judejskoga kralja Jotama, Uzijinog sina.

³¹ Ostala Pekahova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.

Jotam, kralj Jude

(2 Ljet 27,1-9)

³² U drugoj godini vladavine izraelskoga kralja Pekaha, Remalijinog sina, kralj je Jude postao Jotam, Uzijin sin. ³³ Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Majka mu se zvala Jeruša i bila je Sadokova kći. ³⁴ Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov otac Uzija. ³⁵ No nije uklonio svetišta lažnih bogova. Narod je u njima i dalje prinosio žrtve i palio tamjan. Jotam je izgradio Gornja vrata na BOŽJEM Hramu.

³⁶ Ostala Jotamova djela, sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ³⁷ U to je vrijeme BOG počeo slati na Judu aramejskoga kralja Resina i izraelskoga kralja Pekaha, Remalijinog sina. ³⁸ Kad je Jotam umro, sahranjen je pored svojih predaka u gradu svog pretka Davida. Njegov je sin Ahaz postao sljedeći kralj.

Ahaz, kralj Jude

(2 Ljet 28,1-27)

16 U sedamnaestoj godini vladavine izraelskoga kralja Pekaha, Remalijinog sina, u Judi je počeo vladati kralj Ahaz, Jotamov sin. ² Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu šesnaest godina. Za razliku od svog pretka Davida, nije postupao ispravno pred BOGOM. ³ Postupao je poput kraljeva Izraela. Čak je i svog sina spalio u vatri, prinoseći ga kao žrtvu. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ⁴ Prinosio je žrtve i palio tamjan u svetištima, na uzvisinama i vrhovima visokih brda te pod svakim pogodnim zelenim drvetom.

⁵ Tada su aramejski kralj Resin i izraelski kralj Pekah, Remalijin sin, napali Jeruzalem. Okružili su grad, ali nisu uspjeli poraziti Ahaza. ⁶ U to je vrijeme aramejski kralj Resin vratio Elat pod vlast Arama. Istjerao je Judejce pa su se naselili Aramejci koji ondje žive i danas.

⁷ Zato je Ahaz poslao glasnike asirskom kralju Tiglat Pileseru s porukom: »Ja sam tvoj sluga koji ti je poput sina. Dođi i spasi me od kraljeva Arama i Izraela koji me napadaju.«

⁸ Ahaz je uzeo srebro i zlato iz BOŽJEGA Hrama i iz riznica kraljevske palače te ih poslao kao dar kralju Asirije. ⁹ Asirski je kralj poslušao Ahaza. Krenuo je na Damask i osvojio ga. Ubio je kralja Resina, a stanovnike grada odveo u progonstvo u Kir.

¹⁰ Kad je kralj Ahaz posjetio Damask, da bi se ondje susreo s asirskim kraljem Tiglat Pileserom, vidio je tamošnji žrtvenik. Poslao je svećeniku Uriji slikovni opis i detaljni nacrt tog žrtvenika. ¹¹ Urija je sagradio žrtvenik u skladu sa svim uputama kralja Ahaza koje je poslao iz Damaska. Žrtvenik je dovršen prije kraljevog povratka. ¹² Kad se kralj vratio iz Damaska i vidio žrtvenik, prišao je i prinio žrtve. ¹³ Prinio je svoju žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu, izlio svoju žrtvu pića i poškropio žrtvenik krvlju svoje žrtve slavljenice. ¹⁴ A brončani žrtvenik, koji je do tada stajao pred BOGOM ispred Hrama, na mjestu između novog žrtvenika i BOŽJEGA Hrama, premjestio je sjeverno od novog žrtvenika.

¹⁵ Zatim je kralj Ahaz zapovjedio svećeniku Uriji: »Na velikom žrtveniku prinosi jutarnju žrtvu paljenicu i večernju žitnu žrtvu, kraljevu žrtvu paljenicu i žitnu žrtvu, te žrtve paljenice cijelog naroda, kao i njihove prinose žita i pića. Škropi žrtvenik krvlju svih paljenica i klanih žrtava. A brončani ću žrtvenik koristiti ja, za traženje savjeta i vodstva od BOGA.«

¹⁶ Svećenik Urija činio je sve kako mu je zapovjedio kralj Ahaz.

¹⁷ Kralj je dao da se s pokretnih postolja uklone bočne ploče i bazeni. Skinuo je i bazen s brončanih bikova, na kojima je stajao, te ga je dao postaviti na kamenu podlogu. ¹⁸ Iz palače^[a] je uklonio nadstrešnicu za svetkovanje dana odmora, kao i vanjski kraljevski ulaz u Hram. Sve je to učinio zbog asirskog kralja.

¹⁹ Ostala Ahazova djela zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁰ Kad je Ahaz umro, sahranjen je pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj.

Hošea, kralj Izraela

17 U dvanaestoj godini vladavine kralja Ahaza u Judi, kralj je Izraela postao Hošea, Elin sin. Vladao je u Samariji devet godina. ² Činio je zlo pred BOGOM, ali ne u onoj mjeri kao što su to činili izraelski kraljevi prije njega.

³ Asirski je kralj Salmanasar napao Hošeu pa mu je ovaj postao vazal te je morao plaćati danak.

⁴ Hošea je poslao glasnike egipatskom kralju Sou, tražeći pomoć. Te godine nije platio danak asirskom kralju iako je to bio obavezan činiti svake godine. Stoga, asirski ga je kralj zarobio i bacio u zatvor.

Pad Samarije

⁵ Asirski je kralj upao na cijelo područje zemlje i krenuo na grad Samariju. Opsada je trajala tri godine. ⁶ U devetoj godini Hošeine vladavine, asirski je kralj osvojio Samariju. Odveo je Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije.

⁷ Sve se to dogodilo zato što su Izraelci griješili protiv svog BOGA koji ih je izveo iz Egipta i oslobodio vlasti faraona, egipatskoga kralja. Štovali su druge bogove ⁸ i slijedili običaje naroda koje je BOG protjerao pred njima, kao i običaje koje su uveli kraljevi Izraela. ⁹ Izraelci su potajno kršili odredbe svog BOGA. Izgradili su svetišta lažnim bogovima na uzvišenjima u svim svojim gradovima, od najmanjeg do najvećeg. ¹⁰ Uzdigli su idolske stupove i drvene likove božice Ašere na svakome visokom brdu i pod svakim pogodnim zelenim drvetom. ¹¹ U svakom su svetištu palili tamjan, kao što su to običavali činiti narodi koje je BOG protjerao pred njima. Činili su zla djela i izazivali BOŽJI bijes. ¹² Štovali su idole iako im je BOG rekao da to ne čine.^{[b] 13} BOG je opominjao Izrael i Judu preko svakog proroka i vidioca. Govorio je: »Prestanite činiti zlo. Provodite moje zapovijedi i moje uredbe. Slijedite zakon koji sam dao vašim precima i koji sam vam objavljivao preko svojih slugu proroka.«

¹⁴ No nisu ga poslušali. Bili su tvrdoglavi kao i njihovi preci koji nisu vjerovali svome BOGU. ¹⁵ Prezreli su njegove uredbe i savez koji je sklopio s njihovim precima, zanemarili upozorenja koja im je davao. Štovali su bezvrijedne idole te su i sami postali bezvrijedni. Oponašali su običaje okolnih naroda iako im je to zabranio BOG.

¹⁶ Zanemarili su sve zapovijedi svog BOGA. Napravili su za sebe dva lijevana idola u obliku teleta i kipove božice Ašere. Klanjali su se svim nebeskim zvijezdama i štovali boga Baala. ¹⁷ Prinosili su svoje sinove i kćeri kao žrtve paljenice, bavili se proricanjem budućnosti i vradžbinama. Posve su se okrenuli onome što je BOG smatrao zlim, izazivajući tako njegov bijes.

¹⁸ BOG se razljutio na Izraelce i odbacio ih od sebe^[c]. Ostalo je samo Judino pleme. ¹⁹ No niti Judejci nisu poštovali zapovijedi svog BOGA, već su slijedili običaje koje su prihvatili Izraelci. ²⁰ BOG je odbacio sve potomke Izraela te ih je izložio mnogim nevoljama. Predao ih je pljačkašima i konačno potpuno odbacio od sebe.

²¹ Sve je počelo još kad je BOG izdvojio Izraelce iz Davidove obitelji. Oni su tada za kralja postavili Jeroboama, Nebatovog sina, koji ih je udaljio od štovanja BOGA i tako ih naveo na velik grijeh. ²² Izraelci su nastavili činiti grijehe na koje ih je naveo Jeroboam i nisu prestali ²³ sve dok ih BOG nije sasvim odbacio od sebe. Upozoravao ih je da će to učiniti preko svih svojih slugu proroka. Tako su Izraelci odvedeni iz svoje zemlje u Asiriju, a ondje su još i danas.

Naseljavanje stranaca u Izraelu

²⁴ Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, Kute, Ave, Hamata i Sefarvaima te ih je naselio umjesto Izraelaca. Zaposjeli su Samariju i naselili se u okolnim gradovima. ²⁵ U vrijeme naseljavanja ti ljudi nisu štovali BOGA. Stoga, BOG je među njih poslao lavove koji su poubijali neke od njih.

²⁶ Asirskom je kralju dojavljeno: »Narodi koje si naselio po samarijskim gradovima ne znaju što od njih traži bog te zemlje. On je među njih poslao lavove, koji ih ubijaju, jer ne poznaju zakon boga te zemlje.«

²⁷ Tada je asirski kralj zapovjedio: »Neka se jedan od svećenika iz Samarije pošalje natrag. Neka ondje živi i poučava ljude zakonu boga te zemlje.«

²⁸ Tako se jedan od svećenika, koji su bili odvedeni iz Samarije, vratio i naselio u Betelu pa je poučavao narod kako treba štovati BOGA.

²⁹ No svaki je narod i dalje izrađivao svoje bogove i postavljao ih u svetištima koja su Samarijanci izgradili. Svaki je narod opremao svetišta u svome gradu. ³⁰ Babilonci su napravili kip boga Sukot Benota, narod iz Kute lik boga Nergala, a ljudi iz Hamata boga Ašimu. ³¹ Avijci su napravili likove bogova Nibhaza i Tartaka, a Sefarvaimci su prinosili svoju djecu kao žrtve paljenice svojim bogovima Adrameleku i Anameleku. ³² Oni su štovali i pravog BOGA, ali također su među sobom odredili različite ljude da služe kao svećenici i prinose žrtve u njihovim svetištima. ³³ Štovali su, dakle, pravog BOGA, no služili su i svojim lažnim bogovima po običajima naroda iz kojih su potekli.

³⁴ Sve do danas zadržali su svoje stare običaje. Tako da zapravo ne štuju BOGA jer ne drže do uredbi i pravila Zakona. Ne drže do zapovijedi koje je BOG povjerio potomcima Jakova, kojeg je nazvao Izrael. ³⁵ Kad je BOG sklopio savez s Izraelcima, zapovjedio im je: »Nemojte štovati druge bogove, ne klanjajte se pred njima, ne služite im i ne prinosite im žrtve. ³⁶ Štujte BOGA koji vas je silnom snagom i moći izveo iz Egipta. Pred njim se klanjajte i njemu prinosite žrtve. ³⁷ Uvijek se pažljivo držite uredbi, pravila, zakona i zapovijedi koje vam je napisao. Nemojte štovati druge bogove! ³⁸ Ne zaboravite savez koji sam s vama sklopio. Nemojte štovati druge bogove, ³⁹ već samo svog BOGA. On će vas osloboditi od svih vaših neprijatelja.«

⁴⁰ No Izraelci nisu poslušali, već su činili kao i do tada. ⁴¹ Tako su i novonaseljeni narodi štovali BOGA i istovremeno se klanjali svojim idolima. Sve do danas, njihova djeca i unuci čine jednako kao što su činili njihovi preci.

Ezekija, kralj Jude

(2 Ljet 29,1-2; 31,1)

18 U trećoj godine vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, u Judi je kao kralj počeo vladati Ezekija, Ahazov sin. ² Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći. ³ Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. ⁴ Uklonio je svetišta lažnih bogova, porušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. Smrskao je i brončanu zmiju, koju je napravio Mojsije, jer su sve do tada Izraelci pred njom palili tamjan. Nazivali su je Nehuštan^[d].

⁵ Ezekija je vjerovao Izraelovom BOGU. Među svim judejskim kraljevima, prije ili poslije Ezekije, ni jedan nije bio kao on. ⁶ Čvrsto se oslanjao na BOGA i vjerno ga slijedio. Držao se zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju. ⁷ BOG je bio s njim te je bio uspješan u svemu što je poduzeo. Pobunio se protiv kralja Asirije i prestao mu služiti. ⁸ Porazio je Filistejce i potisnuo ih sve do područja Gaze. Osvojio je sve filistejske gradove, od najmanje stražarske kule do najveće gradske utvrde.

⁹ U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Ezekije, a sedmoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee, Elinog sina, asirski je kralj Salmanasar krenuo na Samariju i opkolio grad. ¹⁰ Osvojio ga je tri godine kasnije. Samarija je tako zauzeta u šestoj godini Ezekijine vladavine i u devetoj godini vladavine izraelskoga kralja Hošee. ¹¹ Asirski je kralj prognao Izraelce u Asiriju i naselio ih u Halahu, u dolini rijeke Habor, u području Gozana, te u gradovima Medije. ¹² Izraelcima se to dogodilo zato što nisu slušali glas svoga BOGA, već su prekršili njegov savez i sve zapovijedi BOŽJEG sluge Mojsija. Niti su slušali niti su izvršavali njegove zapovijedi.

Asirci prijete Jeruzalemu

(2 Ljet 32,1-19; Iz 36,1-22)

¹³ U četrnaestoj godini vladavine kralja Ezekije, asirski je kralj Sanherib napao i zauzeo sve utvrđene judejske gradove.

¹⁴ Tada je judejski kralj Ezekija poslao poruku asirskom kralju u Lakiš: »Pogriješio sam. Prestani me napadati. Platit ću ti koliko tražiš.«

Asirski je kralj tražio od judejskoga kralja Ezekije deset tona srebra i tonu zlata^[e]. ¹⁵ Ezekija je predao sve srebro koje se našlo u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. ¹⁶ Skinuo je zlato kojim je dao obložiti vrata i dovratke BOŽJEGA Hrama te je i to predao asirskom kralju.

¹⁷ No asirski je kralj poslao kralju Ezekiji iz Lakiša veliku vojsku na čelu s trojicom kraljevskih službenika najvišeg ranga. Kad je vojska stigla pred Jeruzalem, zaustavila se pored vodovoda na Gornjem bazenu, na putu za Peračevo polje. ¹⁸ Tražili su kralja, ali su pred njih izašli upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin.

¹⁹ Jedan od glavnih vojnih zapovjednika asirskoga kralja istupio je i rekao:

»Prenesite Ezekiji ovu poruku velikog vladara, kralja Asirije: Na čemu se temelji tvoja samouvjerenost? ²⁰ Tvoje pouzdanje u vojnu silu i dobru bojnu strategiju samo su prazne riječi. Na koga se, dakle, oslanjaš da si spreman pobuniti se protiv mene? ²¹ Zar na Egipat, taj napukli štap od trske koji probode ruku svakom tko se na njega osloni? Takav je faraon, kralj Egipta, svakom tko se na njega osloni. ²² Možda ćeš mi reći da se pouzdajete u svoga BOGA za pomoć. No ja znam da je to Bog čija je svetišta i žrtvenike Ezekija dao ukloniti, govoreći narodu Jude i Jeruzalema kako trebaju štovati samo pred jednim žrtvenikom u Jeruzalemu.

²³ Predlažem ti da se nagodiš s mojim gospodarom, kraljem Asirije. Dat ću ti dvije tisuće konja, ako uopće možeš naći toliko jahača da ih povedu u bitku. ²⁴ Ako se oslanjaš na Egipat i njihova bojna kola i konje, nećeš biti u stanju odbiti napad ni najnižeg zapovjednika vojske moga gospodara. ²⁵ Osim toga, nisam došao bez BOGA da napadnem i uništim ovo mjesto. BOG mi je rekao da krenem na ovu zemlju i da je uništim.«

²⁶ Tada su Elijakim, Hilkijin sin, Šebna i Joah rekli asirskom zapovjedniku: »Molimo te, govori sa svojim slugama na aramejskom jer razumijemo taj jezik. Nemoj govoriti na jeziku Judejaca da ne razumiju ljudi na zidinama.«

²⁷ No zapovjednik im je odgovorio: »Nije me gospodar poslao da ovu poruku prenesem samo vašem gospodaru i vama, već i ljudima koji sjede na zidinama i koji će skupa s vama biti prisiljeni jesti svoj izmet i piti svoju mokraću.«

²⁸ Potom se glavni zapovjednik uspravio i glasno povikao na jeziku Judejaca:

»Čujte poruku velikog vladara, kralja Asirije! ²⁹ Ovo vam poručuje kralj: Ne dajte se zavarati od Ezekije jer on vas ne može obraniti od mene. ³⁰ Ne dopustite da vas Ezekija nagovori da se pouzdate u BOGA, kad vam bude govorio da će vas BOG sigurno spasiti i da ovaj grad neće pasti u ruke asirskom kralju. ³¹ Ne slušajte Ezekiju!

Kralj Asirije ovako vam poručuje: Sklopite mir sa mnom i izađite pred mene. Tada će svatko od vas moći jesti vlastito grožđe i smokve, i piti vodu iz svog bunara. ³² Nakon nekog vremena, ja ću doći i odvesti vas u zemlju poput vaše. Zemlju u kojoj ima žita i vina, kruha i vinograda, maslinika i meda. Nudim vam da živite, a ne da umrete. Ne dopustite Ezekiji da vas zavara govoreći da će vas spasiti BOG. ³³ Je li bog bilo kojeg naroda ikad spasio svoju zemlju od asirskog kralja? ³⁴ Gdje su bogovi Hamata i Arpada? Gdje su bogovi Sefarvaima, Hene i Ive? Jesu li bogovi spasili Samariju od mene? ³⁵ Koji je od svih tih bogova uspio sačuvati svoju zemlju od mene? Kako će onda BOG sačuvati Jeruzalem od mene?«

³⁶ No ljudi su šutjeli. Nisu odgovarali ni riječ jer im je tako zapovjedio kralj.

³⁷ Tada su upravitelj palače Elijakim, Hilkijin sin, kraljev tajnik Šebna i pisar Joah, Asafov sin, otišli k Ezekiji s razderanom odjećom^[f] na sebi. Prenijeli su kralju sve što je rekao asirski zapovjednik.

Ezekija traži Izaiju savjet

(Iz 37,1-7)

19 Kad je kralj Ezekija to čuo, razderao je odjeću na sebi. Obukao je na sebe tkaninu za žalovanje i otišao u BOŽJI Hram. ² A proroku Izaiji, Amosovom sinu, poslao je Elijakima, koji je bio upravitelj dvora, tajnika Šebnu i vrhovne svećenike. Bili su odjeveni u tkaninu za žalovanje. ³ Prenijeli su Ezekijinu poruku: »Ovo je dan nevolje, kazne i sramote. Slabi smo poput žene koja treba roditi, a nema snage za rađanje. ⁴ Možda je tvoj BOG čuo sve što je rekao vojni zapovjednik, kojeg je njegov gospodar, kralj Asirije, poslao da se izruguje živome Bogu. Možda će ga kazniti zbog tih riječi. Stoga, uputi svoje molitve za ostatak naroda koji je preživio.«

⁵ Službenici kralja Ezekije otišli su k Izaiji. ⁶ Izaija im je rekao da prenesu poruku svome gospodaru: »Ovako govori BOG: Ne boj se zbog riječi kojima je službenik asirskoga kralja hulio na mene. ⁷ Pazi! Poslat ću mu jednog duha pa će čuti glasine zbog kojih će se vratiti u svoju zemlju. Učinit ću da ondje pogine od mača.«

⁸ Zapovjednik je čuo da je kralj Asirije napustio Lakiš te se odlučio vratiti, a kralj je krenuo u opsadu Libne.

Asirci ponovo prijete Jeruzalemu

(Iz 37,8-20)

⁹ Kralj Asirije dočuo je da Tirhaka, kralj Kuša^[g], kreće u rat protiv njega.

Ponovo je poslao glasnike Ezekiji, zapovjedivši: ¹⁰ »Kažite judejskom kralju Ezekiji:

Nemoj dopustiti da te tvoj Bog, na koga se oslanjaš, zavara kad ti obećava da Jeruzalem neće pripasti asirskom kralju. ¹¹ Sigurno si čuo kako su asirski kraljevi potpuno uništili sve zemlje. Zar stvarno misliš da ćete se vi spasiti? ¹² Jesu li bogovi zaštitili narode Gozana, Harana, Resefa i Edenaca u Tel Asaru, narode koje su pokorili moji preci? ¹³ Gdje je kralj Hamata ili Arpada, kralj Sefarvaima, Hene ili Ive?«

¹⁴ Ezekija je preuzeo pismo od glasnika i pročitao ga. Potom je otišao u BOŽJI Hram i položio pismo pred BOGA.

¹⁵ Ezekija je molio pred BOGOM: »O BOŽE Izraelov, koji kraljuješ nad krilatim bićima^[h]! Ti si jedini Bog koji vlada nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju. ¹⁶ Primakni svoje uho, BOŽE, i poslušaj. Otvori svoje oči, BOŽE, i pogledaj! Poslušaj Sanheribove riječi kojima izruguje živog Boga. ¹⁷ Istina je, BOŽE, da su asirski kraljevi uništili sve te narode i njihove zemlje. ¹⁸ Bacili su njihove bogove u vatru. No to i nisu bili bogovi, već djela ljudskih ruku od drva i kamena. Zato su i uništeni. ¹⁹ O BOŽE naš, molim te, spasi nas sad od asirskoga kralja, da bi sva kraljevstva na zemlji spoznala da si ti jedini Bog.«

Božja poruka Ezekiji

(Iz 37,21-38)

²⁰ Tada je Izaija, Amosov sin, poslao poruku Ezekiji da je Izraelov BOG čuo njegovu molitvu u vezi Sanheriba, kralja Asirije. ²¹ Ovo BOG kaže protiv Sanheriba:

Asirska vojska uništena

³⁵ Te je noći BOŽJI anđeo pogubio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u asirskom taboru. Kad su preživjeli ujutro ustali, posvuda su oko njih ležali leševi. ³⁶ Tada se asirski kralj Sanherib povukao, vratio u Ninivu i ostao ondje.

³⁷ Jednom kad se klanjao u hramu svog boga Nisroka, mačem su ga pogubili njegovi sinovi Adramelek i Sareser te pobjegli u zemlju Ararat. Njegov je sin Esar Hadon postao novi asirski kralj.

Ezekijina bolest i oporavak

(Iz 38,1-8.21-22; 2 Ljet 32,24-26)

20 U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Prorok Izaija, Amosov sin, otišao je k njemu i rekao mu: »BOG ti poručuje da ćeš uskoro umrijeti. Objavi svoju posljednju volju obitelji jer se nećeš oporaviti.«

² A Ezekija je okrenuo lice k zidu i pomolio se BOGU: ³ »Molim te, BOŽE, sjeti se kako sam ti bio vjeran svim srcem i činio ono što je dobro pred tobom.«

I gorko je zaplakao.

⁴ Izaija je čuo BOŽJU riječ i prije nego što je izašao iz dvorišta palače: ⁵ »Vrati se i reci Ezekiji, vladaru mog naroda, što mu poručuje BOG njegovog pretka Davida: ‘Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Izliječit ću te. Danas treći dan ići ćeš u BOŽJI Hram. ⁶ Tvome ću životu dodati petnaest godina. Spasit ću tebe i ovaj grad od kralja Asirije. Učinit ću to zbog sebe i zbog mog sluge Davida.’«

⁷ Izaija je rekao da se pripremi oblog od smokava i stavi kralju na ranu, kako bi ozdravio.

⁸ Ezekija upita Izaiju: »Koji je znak da će me BOG izliječiti i da ću već danas treći dan ići u BOŽJI Hram?«

⁹ Izaija mu odgovori: »Ovo je znak za tebe da će BOG ispuniti što je obećao. Želiš li da se sjena pomakne deset stepenica^[j] unaprijed ili deset stepenica unatrag?«

¹⁰ »Uobičajeno je da se sjena pomiče unaprijed«, rekao je Ezekija. »Neka se pomakne deset stepenica unatrag.«

¹¹ Prorok Izaija zazvao je BOGA, a on je učinio da se sjena na Ahazovom stubištu pomakne deset stepenica unatrag.

Glasnici iz Babilona

(Iz 39,1-8)

¹² U to je vrijeme Babilonom vladao kralj Merodak Baladan, Baladanov sin. Kad je čuo da je Ezekija bio bolestan, poslao mu je pisma i dar. ¹³ Ezekija je saslušao glasnike i pokazao im sve svoje riznice i sve što je imao u njima. Pokazao im je srebro, zlato, začine, mirisno ulje i oružje. Nije bilo ničega u njegovoj palači niti u čitavom njegovom kraljevstvu što im nije pokazao.

¹⁴ Tada je prorok Izaija otišao kralju Ezekiji i upitao ga: »Što su rekli oni ljudi? Odakle su?«

»Iz daleke su zemlje«, odgovorio je Ezekija, »iz Babilona.«

¹⁵ Prorok je dalje pitao: »Što su vidjeli u tvojoj palači?«

»Sve su vidjeli u mojoj palači«, odgovorio je Ezekija. »Nema ničega u mojim riznicama što im nisam pokazao.«

¹⁶ Tada je Izaija rekao Ezekiji: »Poslušaj BOŽJU poruku: ¹⁷ Dolazi vrijeme kad će sve što je u tvojoj palači i sve što su dosad nakupili tvoji preci biti odneseno u Babilon. Ništa neće ostati. Tako kaže BOG. ¹⁸ I neki će od tvojih sinova biti odvedeni u Babilon, gdje će postati službenici^[k] u palači babilonskoga kralja.«

¹⁹ »Dobra je BOŽJA poruka koju si mi objavio«, odgovorio je Ezekija jer je pritom mislio: »Tijekom mog života vladat će mir i sigurnost.«

Kraj Ezekijine vladavine

(2 Ljet 32,32-33)

²⁰ Ostala Ezekijina djela, sve što je postigao, te kako je napravio jezero i vodovod kojim je doveo vodu u grad, zapisani su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²¹ Ezekija je umro i sahranjen je pokraj svojih predaka. Njegov je sin Manaše postao sljedeći kralj.

Manaše, kralj Jude

(2 Ljet 33,1-20)

21 Manaše je imao dvanaest godina kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu pedeset i pet godina. Majka mu se zvala Hefsiba. ² Činio je zlo pred BOGOM, povodeći se za odvratnim običajima naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ³ Obnovio je svetišta lažnih bogova koja je bio porušio njegov otac Ezekija. Izgradio je žrtvenike za boga Baala i napravio lik božice Ašere, kao što je svojevremeno bio učinio i izraelski kralj Ahab. Klanjao se svim sazviježđima i štovao ih. ⁴ Podigao je poganske žrtvenike u BOŽJEM Hramu za koji je BOG rekao: »U Jeruzalemu ću nastaniti svoje ime.« ⁵ U oba je dvorišta BOŽJEGA Hrama napravio žrtvenike svim sazviježđima. ⁶ Svog je sina spalio u vatri kao žrtvu. Bavio se proricanjem budućnosti i gatanjem, savjetovao se s prizivačima duhova i vračevima. Činio je mnogo zla pred BOGOM i tako izazivao njegov bijes.

⁷ Dao je napraviti lik božice Ašere i postavio ga u Hram, za koji je BOG rekao Davidu i njegovom sinu Salomonu: »U ovaj Hram i u Jeruzalem, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, stavit ću svoje ime zauvijek. ⁸ Više neću tjerati Izraelce da lutaju izvan ove zemlje koju sam dao njihovim precima. Samo neka pažljivo izvršavaju sve što sam im zapovjedio i drže se Zakona koji im je predao moj sluga Mojsije.«

⁹ No narod nije slušao. Manaše ih je naveo da čine više zla od naroda koje je BOG bio uništio pred Izraelcima.

¹⁰ BOG je govorio preko svojih slugu proroka: ¹¹ »Judejski je kralj Manaše počinio sve ove gnjusobe i učinio više zla nego svi Amorejci prije njega. Štovanjem idola naveo je Judejce na grijeh. ¹² Stoga, Izraelov BOG poručuje: ‘Donosim takvo zlo na Jeruzalem i Judu da će svakom tko za to čuje zvoniti u ušima. ¹³ Rastegnut ću preko Jeruzalema isto mjerno uže^[l] kao što sam rastegnuo preko Samarije i isti visak^[m] kao nad Ahabovom vladarskom kućom. Izbrisat ću Jeruzalem kao što čovjek obriše posudu i odloži je naopačke. ¹⁴ Odbacit ću ostatak svog naroda i predati ih njihovim neprijateljima. Bit će im izloženi na milost i nemilost, kao ratni plijen. ¹⁵ Jer, od dana kad su njihovi preci izašli iz Egipta pa sve do danas, činili su zlo preda mnom i izazivali moj bijes.’«

¹⁶ Manaše je prolio toliko krvi nevinih ljudi da je njome natopio cijeli Jeruzalem. Osim toga, navodio je Judejce na grijeh tako da su činili zlo pred BOGOM.

¹⁷ Ostala Manašeova djela, sve što je radio, kao i grijeh koji je počinio, zapisani su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ¹⁸ Manaše je umro i sahranjen je sa svojim precima u Uzinom vrtu^[n] unutar kraljevske palače. Njegov je sin Amon postao sljedeći kralj.

Amon, kralj Jude

(2 Ljet 33,21-25)

¹⁹ Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu dvije godine. Majka mu se zvala Mešulemet i bila je kći Harusa iz Jotbe. ²⁰ Činio je zlo pred BOGOM kao i njegov otac Manaše. ²¹ Sve je činio kao i njegov otac. Štovao je i služio iste lažne bogove. ²² Zapostavio je BOGA svojih predaka i nije živio kako BOG zapovijeda.

²³ Amonove su se sluge urotili protiv njega i ubili ga u njegovom vlastitom domu. ²⁴ No narod je pobio sve koji su se urotili protiv kralja Amona i postavio njegovog sina Jošiju za kralja.

²⁵ Ostala su Amonova djela zapisana u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ²⁶ Sahranjen je u svojoj grobnici u Uzinom vrtu. Njegov je sin Jošija postao sljedeći kralj.

Jošija, kralj Jude

(2 Ljet 34,1–35,27)

22 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. Majka mu se zvala Jedida i bila je Adajina kćer iz Boskata. ² Jošija je postupao ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikad nije zastranio.

Obnova zgrade Hrama

(2 Ljet 34,8-28)

³ U osamnaestoj godini svoje vladavine, kralj Jošija je poslao tajnika Šafana, koji je bio Asalijin sin i Mešulamov unuk, u BOŽJI Hram. Rekao mu je: ⁴ »Idi k vrhovnom svećeniku Hilkiji. Neka uzme sav novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, a koji su vratari Hrama sakupili od naroda. ⁵ Neka se novac dâ nadglednicima radova u Hramu da bi plaćali radnike koji ga popravljaju. ⁶ Neka plaćaju tesare, graditelje i zidare. I neka kupuju drvo i klesani kamen potreban za obnovu Hrama. ⁷ Pošteni su ljudi pa ne trebaju polagati račun za novac koji im je povjeren.«

Knjiga Zakona ponovo pronađena

⁸ Vrhovni je svećenik Hilkija rekao tajniku Šafanu: »Pronašao sam knjigu Zakona^[o] u BOŽJEM Hramu.«

Predao mu je knjigu i on ju je pročitao.

⁹ Tajnik Šafan došao je kralju i izvijestio: »Tvoji su službenici uzeli sav novac iz Hrama i predali ga nadglednicima radova.«

¹⁰ Zatim mu je rekao za knjigu koju mu je bio predao svećenik Hilkija. Iz nje je Šafan čitao kralju.

¹¹ Kad je kralj čuo riječi iz knjige Zakona, razderao je na sebi odjeću. ¹² Zatim je izdao zapovijed svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevom slugi Asaji. ¹³ Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime, u ime naroda i u ime cijele Jude. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali riječi ove knjige. Nisu činili sve ono što je zapisano za nas.«

Jošija i proročica Hulda

¹⁴ Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli su kod proročice Hulde. Ona je bila žena Šaluma, Tikvinog sina i Harhasovog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u drugoj četvrti Jeruzalema. Razgovarali su s njom.

¹⁵ Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao ¹⁶ da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike—sve što je zapisano u knjizi koju je pročitao judejski kralj. ¹⁷ Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato će moj bijes buknuti kao vatra na ovo mjesto i neće se ugasiti.’ ¹⁸ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovako poručuje Izraelov BOG: ¹⁹ ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika, da će ih snaći prokletstvo i pustošenje. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred BOGOM. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. ²⁰ Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.

Jošijin obračun sa štovanjem idola

(2 Ljet 34,3-7.29-33; 35,1-19)

23 Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. ² Otišli su u BOŽJI Hram zajedno sa stanovnicima Jude i Jeruzalema, sa svećenicima i prorocima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je glasno pročitao sve što piše u knjizi Saveza koja je pronađena u BOŽJEM Hramu. ³ Potom je kralj stao pokraj stupa^[p] i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i poštovati njegove zapovijedi, pouke i uredbe, koje su zapisane u knjizi. I cijeli se narod zakleo na vjernost savezu.

⁴ Kralj je zapovjedio vrhovnom svećeniku Hilkiji, nižim svećenicima i vratarima da iz BOŽJEGA Hrama uklone sve predmete napravljene za štovanje boga Baala, božice Ašere i svih nebeskih zvijezda. Dao ih je spaliti izvan Jeruzalema u dolini Kidron, a pepeo je odnesen u Betel. ⁵ Protjerao je lažne svećenike koje su postavili judejski kraljevi da pale tamjan u svetištima lažnih bogova u judejskim gradovima i u okolici Jeruzalema. Palili su tamjan štujući boga Baala, sunce i mjesec, sazviježđa i sve nebeske zvijezde. ⁶ Lik božice Ašere dao je iznijeti iz BOŽJEGA Hrama. Odnio ga je izvan Jeruzalema u dolinu Kidron i spalio. Spaljene komade dao je smrviti u prah i rasuti po grobovima običnog naroda. ⁷ Srušio je nastambe u BOŽJEM Hramu u kojima su boravili muškarci, koji su pružali usluge prostitucije, i žene koje su tkale haljine za božicu Ašeru.

⁸ Doveo je sve svećenike iz judejskih gradova. Razorio je svetišta od Gebe do Beer Šebe u kojima su se štovali lažni bogovi i palio tamjan. Razorio je i svetišta lažnih bogova lijevo od gradskih vrata, pored ulaza u palaču Jošue, upravitelja grada. ⁹ Svećenicima, koji su bili služili u svetištima lažnih bogova, nije bilo dopušteno prilaziti BOŽJEM žrtveniku u Jeruzalemu. No ipak im je, kao i drugim svećenicima, bilo dopušteno jesti beskvasni kruh.

¹⁰ Jošija je razorio mjesto Tofet^[q] u dolini Ben Hinom, da nitko više ne bi prinio sina ili kćer kao žrtvu paljenicu bogu Moleku. ¹¹ S ulaza u BOŽJI Hram, pokraj odaja službenika Netan Meleka, uklonio je konje, koje su judejski kraljevi posvetili suncu, i spalio sunčeva kola.

¹² Razorio je i žrtvenike, koje su judejski kraljevi podigli na krovu gornje sobe, a koja je pripadala Ahazu, kao i žrtvenike koje je podigao Manaše u oba dvorišta BOŽJEGA Hrama. Uklonio ih je, smrvio u prah i rasuo po dolini Kidron. ¹³ Kralj Jošija razorio je i svetišta lažnih bogova s južne strane Brda uništenja^[r], istočno od Jeruzalema, koja je izraelski kralj Salomon podigao za štovanje odvratne sidonske božice Aštarte, gnjusnog moapskoga boga Kemoša i strašnog amonskoga boga Milkoma. ¹⁴ Porazbijao je njima posvećene kamene stupove i posjekao drvene kipove božice Ašere te sve pokrio ljudskim kostima.^[s]

¹⁵ Razorio je i žrtvenik u Betelu, koji je podigao Jeroboam, Nebatov sin, izraelski kralj koji je prvi bio naveo narod na grijeh. Žrtvenik na uzvisini je srušio, razbio i smrvio u prah. Također, spalio je kip božice Ašere. ¹⁶ Potom je Jošija pogledao okolo i ugledao grobove na padini brda. Dao je da se povade sve kosti i spale na žrtveniku, koji je potom razorio. Učinio je upravo kako je BOG davno bio najavio preko Božjeg čovjeka.^[t]

Tada je Jošija ugledao grob tog istoga Božjeg čovjeka. ¹⁷ Upitao je: »Kakav je ono spomenik?«

Mještani Betela su mu odgovorili: »To je grob Božjeg čovjeka koji je bio došao iz Jude i najavio sve što si danas učinio sa žrtvenikom u Betelu.«

¹⁸ »Ostavite ga! Neka nitko ne dira njegove kosti«, rekao je kralj.

Tako su ostavili njegove kosti, zajedno s kostima proroka iz Samarije.

¹⁹ Jednako kao u Betelu, Jošija je uklonio sva svetišta lažnih bogova na uzvisinama u samarijskim gradovima, koja su bili podigli izraelski kraljevi i tako izazvali BOŽJI bijes. ²⁰ Na žrtvenicima je ubio sve svećenike koji su služili u svetištima lažnih bogova i na žrtvenicima je spalio ljudske kosti.^[u] Potom se vratio u Jeruzalem.

Narod Jude slavi Pashu

²¹ Kralj je zapovjedio cijelom narodu: »Proslavite Pashu u čast svog BOGA, kao što je zapisano u knjizi Saveza.«

²² Takva se Pasha nije slavila još od vremena kad su suci vodili Izrael, kao ni u sve vrijeme vladavine izraelskih ili judejskih kraljeva. ²³ U osamnaestoj godini vladavine kralja Jošije slavila se Pasha u čast BOGA u Jeruzalemu.

²⁴ Nadalje, Jošija je iz Jude i Jeruzalema protjerao sve prizivače duhova i čarobnjake, uklonio kućna božanstva, idole i sve druge odvratnosti koje su ljudi običavali štovati. Tako je ispunio riječi Zakona zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u BOŽJEM Hramu.

²⁵ Ni jedan kralj prije ili poslije njega, nije se kao Jošija okrenuo svim svojim srcem, dušom i snagom BOGU. Živio je i vladao potpuno u skladu s Mojsijevim zakonom.

²⁶ No BOG nije odstupao od žestine svoga velikog bijesa prema Judi zbog sveg zla kojim ga je izazivao Manaše.

²⁷ Zato je BOG rekao: »I Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrael. Odbacit ću i grad Jeruzalem, koji sam za sebe odabrao, kao i ovaj Hram za koji sam rekao: ‘Moje će ime ovdje prebivati.’«

Kraj Jošijine vladavine

(2 Ljet 35,20-27)

²⁸ Ostala Jošijina djela, i sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva.

²⁹ U vrijeme Jošijine vladavine, faraon Neko, kralj Egipta, krenuo je prema rijeci Eufrat u borbu protiv kralja Asirije. Kralj Jošija izašao je pred njega u Megidu, ali faraon ga je dočekao i ubio. ³⁰ Sluge su prenijeli njegovo tijelo u kočiji iz Megida u Jeruzalem. Sahranili su ga u njegovoj grobnici. Narod je odabrao Joahaza, Jošijinog sina, pomazao ga i postavio za kralja umjesto njegovog oca.

Joahaz, kralj Jude

(2 Ljet 36,1-4)

³¹ Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu tri mjeseca. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz Libne. ³² Činio je zlo pred BOGOM, kao što su činili i njegovi preci. ³³ Faraon Neko zatočio ga je u Ribli, u zemlji Hamat, te Joahaz nije mogao vladati u Jeruzalemu. Tada je egipatski kralj nametnuo Judi danak od tri tisuće četiristo kilograma srebra i trideset i četiri kilograma zlata.^[v]

Jojakim, kralj Jude

(2 Ljet 36,5-8)

³⁴ Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, Jošijinog sina, da vlada umjesto svog oca. Promijenio mu je ime u Jojakim, a Joahaza je odveo u Egipat, gdje je i umro. ³⁵ Jojakim je plaćao danak faraonu Neku u srebru i zlatu. Da bi izvršio njegovu zapovijed, u zemlji je morao nametnuti porez. Od naroda je ubirao srebro i zlato, od svakoga njegov dio, prema procjeni imovinskog stanja.

³⁶ Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Zebida i bila je Pedajina kći iz Rume. ³⁷ Činio je zlo pred BOGOM kao i njegovi preci.

24 U vrijeme Jojakimove vladavine babilonski je kralj Nabukodonosor zaposjeo Judu. Jojakim mu je bio vazal tri godine, a zatim se pobunio protiv njega. ² No BOG je protiv Jojakima poslao osvajačke skupine Babilonaca, Aramejaca, Moabaca i Amonaca da unište Judu. Dogodilo se to u skladu s onim što je BOG najavio preko svojih slugu proroka. ³ Judu je snašla nesreća po BOŽJOJ zapovijedi. BOG je odbacio Judejce zbog svih Manašeovih grijeha, ⁴ a najviše zbog krvi nevinih ljudi kojom je Manaše napunio Jeruzalem. BOG to nije htio oprostiti.

⁵ Ostala Jojakimova djela, sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva. ⁶ Jojakim je umro i pridružio se svojim precima. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj.

⁷ Kralj Egipta više nije izlazio izvan svoje zemlje jer mu je kralj Babilona oduzeo sve što mu je prije pripadalo na području od Egipatskog potoka do rijeke Eufrat.

Jojakin, kralj Jude

(2 Ljet 36,9-10)

⁸ Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. Majka mu se zvala Nehušta i bila je Elnatanova kći iz Jeruzalema. ⁹ Činio je zlo pred BOGOM, sve kao i njegov otac.

Nabukodonosor osvaja Jeruzalem

¹⁰ U to su vrijeme zapovjednici babilonskoga kralja Nabukodonosora napali Jeruzalem i opkolili ga. ¹¹ Kad je i Nabukodonosor stigao u grad, ¹² predali su mu se judejski kralj Jojakin, njegova majka, kraljeve sluge, poglavari i službenici. Babilonski je kralj zarobio Jojakina u osmoj godini svoje vladavine. ¹³ Također, odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače te porazbijao sve zlatne predmete koje je izraelski kralj Salomon dao napraviti za BOŽJI Hram, baš kao što je BOG i najavio da će se dogoditi.^{[w] 14} Babilonski je kralj odveo u progonstvo sav narod Jeruzalema, sve poglavare i moćnike, sve obrtnike i radnike. Bilo je ukupno deset tisuća prognanika. U zemlji je ostao samo najsiromašniji narod.

¹⁵ Nabukodonosor je iz Jeruzalema u Babilon kao zarobljenike odveo judejskoga kralja Jojakina, njegovu majku, žene, službenike i sve istaknute Judejce. ¹⁶ Odveo je u Babilon sedam tisuća snažnih i vojno sposobnih ljudi te tisuću obrtnika i radnika. ¹⁷ Za judejskoga je kralja postavio Jojakinovog strica Mataniju, kojeg je prozvao novim imenom Sidkija.

Sidkija, kralj Jude

(2 Ljet 36,11-21; Jr 52,1-11)

¹⁸ Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz grada Libne. ¹⁹ Sidkija je činio zlo pred BOGOM, sve kao i Jojakim.

²⁰ Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je on konačno u potpunosti odbacio.

A Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja.

25 U devetoj godini Sidkijine vladavine, desetog dana u desetom mjesecu^[x], babilonski je kralj Nabukodonosor krenuo s cijelom svojom vojskom na Jeruzalem. Utaborili su se oko grada i svuda uokolo podigli opsadne nasipe. ² Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijine vladavine. ³ Do devetog dana četvrtog mjeseca te godine glad je potpuno zavladala gradom tako da obični ljudi više nisu imali što jesti. ⁴ Babilonska je vojska probila gradske zidine. Unatoč neprijateljskom obruču, te je noći kralj Sidkija s vojskom bježao iz grada. Izvukli su se kroz vrata između gradskih zidina blizu kraljevog vrta i otišli u smjeru pustinje. ⁵ No babilonska je vojska krenula u potjeru za kraljem Sidkijom. Sustigli su ga u ravnici kod Jerihona. Svi su ga vojnici napustili i razbježali se. ⁶ Babilonci su zarobili kralja Sidkiju i odveli ga pred babilonskoga kralja u Riblu, gdje mu je on odredio kaznu. ⁷ Pred Sidkijom su ubili njegove sinove, a zatim su mu iskopali oči, okovali ga u brončane lance i odveli u Babilon.

Razaranje Jeruzalema

(Jr 52,12-33)

⁸ U devetnaestoj godini vladavine babilonskoga kralja Nabukodonosora, sedmog dana u petom mjesecu, u Jeruzalem je došao Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže babilonskoga kralja. ⁹ On je spalio BOŽJI Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Spalio je i sve važnije gradske građevine. ¹⁰ Babilonska vojska, na čelu sa zapovjednikom tjelesne straže, srušila je zidine oko Jeruzalema. ¹¹ Nebuzaradan je u zatočeništvo u Babilon odveo preostale stanovnike Jeruzalema, kao i one koji su se već predali babilonskom kralju. ¹² U zemlji je ostavio samo neke od najsiromašnijih ljudi da obrađuju vinograde i polja.

¹³ Babilonci su u BOŽJEM Hramu porazbijali brončane stupove, pokretna postolja i brončani bazen zvan More. Svu su broncu odnijeli u Babilon. ¹⁴ Odnijeli su i lonce, lopatice, škare za fitilj, posudice za tamjan i sve druge brončane predmete koji su se koristili pri službi u Hramu. ¹⁵ Zapovjednik je kraljevske straže odnio i zdjelice za tamjan i posude za krv, kao i sve druge predmete od zlata i srebra.

¹⁶ Dva brončana stupa, brončani bazen zvan More i pokretna brončana postolja, koje je kralj Salomon dao izraditi za BOŽJI Hram, bili su preteški za vaganje. ¹⁷ Svaki je stup bio visok devet metara^[y], a glave stupova jedan i pol metar^[z]. Uokolo su imale ukrasnu mrežu i ukrase u obliku plodova šipka, također sve od bronce.

¹⁸ Zapovjednik kraljevske straže također je zarobio vrhovnog svećenika Seraju, drugog po redu svećenika Sefaniju i trojicu čuvara hramskih vrata. ¹⁹ Iz grada je odveo i zapovjednika vojske, petoricu kraljevih savjetnika, koji su se zatekli u gradu, kao i tajnika zapovjednika vojske koji je bio zadužen za novačenje vojnika. Poveo je i šezdesetoricu drugih koji su se zatekli u gradu. ²⁰ Zapovjednik straže Nebuzaradan zarobio ih je i odveo kralju Babilona u grad Riblu. ²¹ Babilonski ih je kralj dao sve istući i pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat.

I tako su Judejci odvedeni iz svoje zemlje u progonstvo.

Gedalija, upravitelj Jude

(Jr 40,7-10; 41,1-3)

²² Babilonski je kralj Nabukodonosor postavio Gedaliju, koji je bio Ahikamov sin i Šafanov unuk, za upravitelja narodu koji je preostao u Judi. ²³ Zapovjednici vojske i njihovi ljudi čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju za upravitelja Jude pa su otišli u Mispu sastati se s njim. Bili su tu Išmael—Netanijin sin, Johanan—Kareahov sin, Seraja—Tanhumetov sin iz Netofe i Jaazanija—sin čovjeka iz Maake.

²⁴ Gedalija im je dao svoju riječ. Rekao je: »Ne trebate se bojati babilonskih službenika. Nastanite se u ovoj zemlji i služite kralju Babilona. Tako će vam biti dobro.«

²⁵ No u sedmome je mjesecu^[aa] došao Išmael, Netanijin sin i Elišamin unuk. Bio je kraljevskog porijekla. S desetoricom je ljudi napao i ubio Gedaliju, a pobio je i sve Judejce i Babilonce koji su se zatekli s Gedalijom u Mispi. ²⁶ Tada je sav narod, od prvog do zadnjeg, zajedno s vojnim zapovjednicima, pobjegao u Egipat u strahu pred Babiloncima.

Jojakin oslobođen

(Jr 52,31-34)

²⁷ U trideset i sedmoj godini zatočeništva judejskoga kralja Jojakina u Babilonu, na vlast je došao babilonski kralj Evil Merodak. Te godine, dvadeset i sedmog dana dvanaestog mjeseca^[ab], oslobodio je Jojakina iz zatvora. ²⁸ Bio je ljubazan prema njemu i dao mu je počasno mjesto iznad drugih kraljeva zatočenih u Babilonu. ²⁹ Tako je Jojakin skinuo zatvorsko odijelo i do kraja života jeo za kraljevim stolom. ³⁰ Kralj mu je do kraja života davao dnevno uzdržavanje u hrani.