Bible in 90 Days
Pravo vrijeme
3 Postoji razdoblje za sve, pravo vrijeme za sve što se zbiva na svijetu.
2 Vrijeme za rađanje i vrijeme za smrt,
vrijeme za sadnju i vrijeme za berbu.
3 Vrijeme za ubijanje i vrijeme za liječenje,
vrijeme za rušenje i vrijeme za gradnju.
4 Vrijeme za plač i vrijeme za smijeh,
vrijeme za tugu i vrijeme za ples.
5 Vrijeme da se odbaci oružje
i vrijeme da ga se opet uzme u ruke.[a]
Vrijeme kad se nekoga grli,
i vrijeme kad se ne grli.
6 Vrijeme za traženje i vrijeme za gubljenje,
vrijeme za čuvanje i vrijeme za odbacivanje.
7 Vrijeme za deranje i vrijeme za krpanje,
vrijeme za šutnju i vrijeme za govor.
8 Vrijeme za ljubav i vrijeme za mržnju,
vrijeme za rat i vrijeme za mir.
Bog sve čini u pravo vrijeme i na pravi način
9 Kakvu korist ima čovjek ako se prekomjerno trudi oko nekog posla? 10 Promotrio sam sve što je Bog dao ljudima da rade da bi ih držao zaposlenima. 11 On sve čini u pravo vrijeme i na pravi način. Usadio nam je svijest o dalekim vremenima, prošlim i budućim. No nikad nismo u stanju potpuno razumjeti sve što Bog radi od početka do kraja.
12 Znam da za ljude nema ništa dobro osim da budu sretni i da za života čine dobro. 13 Božji dar svim ljudima je da jedu i piju te da nađu zadovoljstvo u svom radu.
14 Znam da će sve što Bog čini trajati zauvijek. Njegovim djelima ništa se ne može ni dodati ni oduzeti. Bog tako čini da bi ga ljudi poštovali. 15 Sve što se događa sada i sve što će se tek dogoditi, događalo se već i prije. Bog čini da se sve iznova ponavlja.[b]
16 U ovom sam svijetu također vidio i to da zlo vlada ondje gdje bi trebala vladati pravda; zlo umjesto poštenja. 17 No pomislio sam: »Bog će u pravo vrijeme suditi obojici, i poštenjaku i pokvarenjaku, jer postoji sudbina za sve što je učinjeno.«
Jesu li ljudi poput životinja?
18 A o ljudima sam pomislio: »Bog ih iskušava kako bi uvidjeli da su poput životinja.[c] 19 No jednako umiru i ljudi i životinje. Svi imaju isti dah[d] i čovjek ne prolazi ništa bolje od životinje. Jer, sve što se događa je besmisleno.[e] 20 Svi idu na isto mjesto. Svi su nastali iz zemaljskog praha i u prah se vraćaju. 21 I tko zna ide li duh ljudskog bića gore, a duh životinje dolje u zemlju?«
22 I tako sam shvatio da za čovjeka nema ništa bolje nego da uživa u onome što radi. Jer, to je sve što će dobiti. Nitko ne može drugome pomoći da vidi što će biti u budućnosti.
Je li bolje biti mrtav?
4 Tada sam ponovo razmišljao o tome da su mnogi ljudi na ovom svijetu okrutno zlostavljani. Vidio sam njihove suze, a nisu imali nikoga da ih utješi. Njihovi su zlostavljači imali svu moć, a zlostavljanima nitko nije pružio utjehu. 2 Pomislio sam da je bolje biti mrtav nego živ. 3 No najbolje je onome tko se nije ni rodio, tko nije vidio zla koja se čine na ovom svijetu.
Čemu se toliko truditi?
4 Shvatio sam da je svaki trud i svako uspješno djelo zapravo posljedica toga što jedna osoba želi što druga posjeduje. Svatko se trudi biti bolji od drugoga. I to je besmisleno, kao da se pokušava uloviti vjetar.
5 Neki kažu: »Glupo je sklopiti ruke i ne raditi ništa. Jer, nećeš imati što jesti osim svojih ruku.« 6 Bolje je imati jednu punu šaku uz odmor nego dvije pune šake uz stalni rad i lovljenje vjetra.
7 A onda sam opet uočio nešto u ovom svijetu što nije imalo smisla. 8 Vidio sam čovjeka koji nije imao nikoga, ni sina ni brata. Ipak, neprestano se trudio i naporno radio, nikad zadovoljan. Nije se upitao: »Za koga ovako naporno radim? Zašto se lišavam svakog zadovoljstva?« I to je besmisleno i jadno!
Obitelj i prijatelji
9 Dvojica rade bolje nego jedan. Zajedno imaju veću dobit od svog rada.
10 Ako jedan padne, drugi će mu pomoći da ustane. Ali teško onome tko radi sam! Kad padne, nema nikog da ga podigne.
11 Kad dvoje ljudi spava zajedno, griju jedan drugog. Ali kako da se ugrije čovjek koji je sam?
12 Jednog je čovjeka lako savladati, dvojica se lakše odupru napadu, a trojica su kao trostruko uže koje je teško strgati.
Ljudi i politika
13 Mladić koji je siromašan, ali mudar, bolji je od starog budalastoga kralja koji više ne sluša upozorenja. 14 Na primjer, bio je jedan mladić, koji je došao iz zatvora da upravlja zemljom, iako se rodio siromašan u tom kraljevstvu. 15 Promatrao sam sve ljude i njihove živote na zemlji: oni već slijede sljedećeg mladića koji će postati novi kralj. 16 Nije bilo kraja mnoštvu koje ga je slijedilo. No ljudi, koji su došli poslije, nisu ga cijenili. I to je besmisleno, kao da se pokušava uloviti vjetar.
Pazi što radiš i govoriš!
5 Pazi što radiš kad ideš u Božji Hram. Bolje priđi blizu i slušaj nego da prinosiš žrtve kao budala koja ne shvaća da čini krivo. 2 Ne budi brz na riječima! Ne govori Bogu brzopleto. Jer, Bog vlada na nebu, a ti si samo čovjek na zemlji. Zato pažljivo biraj svoje riječi.
3 Snovi dolaze s previše briga,
a glas budale s previše riječi.
4 Kad se zavjetuješ Bogu, ne odlaži ispuniti zavjet. Bogu glupani nisu dragi. Zato ispuni ono što si obećao. 5 Bolje je ništa ne obećati nego obećati pa ne ispuniti. 6 Ne daj da te tvoje riječi odvedu u grijeh. Nemoj da ti se desi da moraš reći svećeniku[f]: »Nisam se trebao zavjetovati.« Zašto bi ljutio Boga? Zašto bi ga izazivao da uništi sve oko čega si se trudio? 7 Jer, previše je beskorisnih snova i previše riječi. Stoga, imaj strahopoštovanja prema Bogu.
Kako ljudi vladaju ljudima?
8 Ne čudi se kad vidiš da negdje u tvom kraju zlostavljaju siromašne i nasilno im oduzimaju njihova prava. No i oni koji ih zlostavljaju dužni su slušati nekog na višem položaju. A i nad njim je netko još moćniji. 9 Svi ljudi ovise o prinosu sa zemlje, čak i kralj.[g]
Imovina ne osigurava sreću
10 Oni koji vole novac, nikad ga nemaju dovoljno. Oni koji vole bogatstvo, nisu zadovoljni svojim prihodima. Ni to nema smisla.
11 Što je veće bogatstvo, više je ljudi koji ga troše. A što time dobiva vlasnik osim da gleda svoje bogatstvo kako se troši?
12 Oni koji naporno rade mirno spavaju, bez obzira na to koliko su jeli. No bogataš je zabrinut za svoje bogatstvo pa ne može mirno zaspati.
13 Vidio sam još nešto veoma tužno na ovom svijetu: blago koje vlasnik čuva na svoju štetu. 14 Dogodi se nešto nepredviđeno i novac nestane te vlasnik nema što ostaviti svom djetetu. 15 Kao što je došao na svijet gol iz majčine utrobe, takav i odlazi, ne uzimajući ništa sa sobom. Mora ostaviti sve oko čega se trudio. 16 I to je jako tužno: On će napustiti ovaj svijet jednako kao što je na njega došao. I kakva je onda korist čovjeku od sveg truda kad ono za što je naporno radio ode brzo kao vjetar? 17 Proživio je život u tuzi i brizi, srdžbi i bolesti.
Zadovoljstvo u životu
18 Uvidio sam da je za čovjeka najbolje da jede i pije te da nađe zadovoljstvo u onom što radi tijekom ovoga kratkog života koji mu je dao Bog. Jer, to je sve što ima.
19 Također, kad Bog nekome daje bogatstvo i mogućnost da u njemu uživa, treba to prihvatiti i uživati u svom poslu. To je dar od Boga. 20 Jer, ljudi neće previše razmišljati o prolaznosti svog života ako ih Bog drži zaposlene onim što vole raditi.
Traženje mira i zadovoljstva
6 Uočio sam još jednu veliku nepravdu koja jako opterećuje čovjeka. 2 Ponekad, Bog nekom čovjeku daje veliko bogatstvo, imanje i čast. Ima sve što mu srce želi, ali nema mogućnost uživati u tome. Na kraju, sve pripadne nekom strancu. To je besmislica i strašna nesreća.
3 Čovjek može dugo živjeti i imati stotinu djece. No ako ne nađe zadovoljstvo u dobrima života i ako nema mjesto za pokop, tvrdim: i mrtvorođenom je bolje nego njemu. 4 Rođenje je mrtvoga besmisleno. Bezimeno mrtvorođenče odmah odlazi u tamu groba i zaborava[h]. 5 Nije vidjelo sunce i nije saznalo ništa o životu. No ima više odmora od spomenutog čovjeka. 6 Ne bi mu koristilo ni da živi dvije tisuće godina, a da ne uživa. Na kraju, oboje završavaju na istome mjestu.
7 Sav je ljudski trud radi hrane, no glad nikako da se utaži. 8 Kakva je prednost mudrih nad glupima? Kakvu prednost ima siromašna osoba koja se zna ponašati pred drugima? 9 Bolje je biti zadovoljan onim što imaš nego uvijek željeti sve više. Takva je žudnja besmislena, kao lovljenje vjetra.
10 Sve što postoji, o tome se već sve zna[i]. Čovjek je takav kakav jest i ne može se suprotstavljati jačem od sebe[j]. 11 Što se više riječi koristi u raspravi, to je manje razumijevanja. Kakva je korist čovjeku od toga?
12 I tko zna što je dobro za čovjeka tijekom ovoga kratkog života na zemlji koji prođe kao sjena? Tko može reći što će u budućnosti biti s nama na ovome svijetu?
Zbirka mudrih izreka o životu
7 Dobro ime vrijedi više od skupog mirisa,
a dan smrti bolji je od dana rođenja.
2 Bolje je ići na sprovod nego na gozbu,
a živi nek' znaju da svi umiru na kraju.
3 Tuga vrijedi više nego smijeh
jer ona te čini zrelijim.[k]
4 Dok mudar čovjek razmišlja o smrti,
budale sanjare kako da se zabave.
5 Više vrijedi čuti kritiku od mudroga
nego da te glupan pjesmom hvali.
6 Smijuljenje budale ne znači ništa,
a zvuči kao pucketanje trnja
u vatri ispod kotla.
7 Mudrac koji tlači druge je budala,[l]
a mito iskvari i najboljeg čovjeka.
8 Dovršiti je bolje nego započeti,
a strpljivost je bolja od oholosti.
9 Nemoj se olako razljutiti,
jer ljutnja stanuje u srcu budale.
10 Ne pitaj zašto je prije bilo bolje,
jer to nije mudro pitanje.
11 Mudrost je kao blago naslijeđeno od predaka. Vrijedna je svim ljudima na svijetu. 12 Mudrost i novac osiguravaju zaštitu, ali ovo je prednost mudrosti: čuva život onome tko je ima.
13 Pogledaj sve što čini Bog. Čak i kad misli da je nešto krivo, čovjek to ne može ispraviti. 14 Budi zadovoljan kad je sve dobro, a kad postane teško, ne zaboravi da Bog daje i dobra i teška vremena. Čovjek ne može znati što donosi budućnost.
Mudra odmjerenost
15 Vidio sam svega u svom kratkom i besmislenom životu. Vidio sam da dobri ljudi mogu umrijeti prerano, a da loši ljudi mogu živjeti dugo čineći zlo. 16 Ne budi previše pravedan ni previše mudar. Zašto da ti život bude uništen? 17 Ne budi previše zao i ne budi previše glup. Zašto da umreš prije vremena?
18 Nastoj prihvatiti obje te istine. Jer, onaj tko ima strahopoštovanja prema Bogu, drži oboje. 19 Mudrost čini mudrog čovjeka moćnijim od deset gradskih poglavara. 20 Ljudima treba mudrost jer ne postoji čovjek koji uvijek čini samo dobro i nikad ne pogriješi.
21 Ne slušaj sve što ljudi govore. Moglo bi ti se dogoditi da čuješ vlastitog slugu kako te proklinje. 22 I sâm znaš koliko si puta govorio loše o drugima.
23 O svemu sam mudro promislio. Želio sam biti mudar, ali bilo mi je nedokučivo. 24 Ono što se dogodilo izvan je domašaja našeg shvaćanja. 25 Istraživao sam i silno se trudio spoznati istinsku mudrost. Tražio sam odgovore na mnoga pitanja.
Naučio sam da je glupo biti zao, da je ludo ponašati se blesavo. 26 Shvatio sam da neke žene mogu biti gore od smrti kad upadneš u njihovu zamku. Njihova su srca poput mreže, a ruke kao okovi. Onaj koji ugađa Bogu uspije pobjeći, no grešnik lako upadne u klopku.
27 »Sve sam to shvatio«, govori Učitelj, »pomalo otkrivajući odgovore na svoja pitanja. 28 Još uvijek tražim mnoge odgovore, ali nisam našao što sam tražio. Ljudi kažu: ‘Od tisuću ljudi nađe se jedan dobar muškarac i nijedna dobra žena.’[m] 29 No ja sam otkrio ovo: Bog je ljude stvorio dobrima, ali oni traže mnoge načine da čine zlo.«
Mudrost i moć
8 Tko je kao mudar čovjek? Tko zna protumačiti riječi? Zbog mudrosti čovjekovo lice zrači vedrinom i mijenja se njegov namrgođen lik.
2 Savjetujem ti da izvršavaš kraljeve zapovijedi i da ne žuriš zaklinjati se Bogu. 3 Kralj će postupiti kako je njemu volja pa nemoj stajati uz njega kad čini zlo. 4 Kraljeva je riječ zadnja i nitko mu ne može reći što treba činiti. 5 Tko sluša njegove naredbe, bit će zaštićen. A mudar će čovjek znati kako postupiti u pravo vrijeme.
6 Za sve postoji pravo vrijeme i način jer zlo koje ljudi čine vrlo ih opterećuje. 7 Ne zna se što će biti. Nitko drugome ne može reći što će se dogoditi u budućnosti.
8 Kao što nitko ne može zauzdati vjetar[n], tako se ni smrt ne može zaustaviti. Kao što vojnik ne može napustiti bojišnicu, tako ni zlo ne napušta one kojima gospodari.
9 Sve sam to shvatio proučavajući što se događa na ovom svijetu. Kad čovjek ima vlast nad drugim, nanosi štetu i sebi i drugome.
10 Također, vidio sam da se za loše ljude održavaju pogrebi na posebnim vjerskim mjestima, a dobri su ljudi zaboravljeni u svome gradu.[o] I to je potpuna besmislica!
Pravda i nepravda
11 Ako ljudi nisu brzo kažnjeni za svoje loše postupke, to druge potiče da čine zlo.
12 Loš čovjek može učiniti sto loših stvari, a potom još dugo i mirno živjeti. No, ipak, znam da će biti dobro onima koji imaju straha i poštovanja prema Bogu. 13 I znam da neće biti dobro onima koji čine zlo. Poput sjene, zli ljudi neće živjeti dugo jer ne poštuju Boga.
14 Ima još nešto besmisleno što se događa na ovom svijetu. Postoje dobri ljudi s kojima postupaju kao s kriminalcima, a ima kriminalaca s kojima postupaju kao da su dobri građani. I to je besmislica! 15 Zato sam zaključio da treba uživati. Jer, za ljude nema ništa dobro osim da jedu, piju i vesele se. To će im barem pomoći pri napornom radu tijekom života koji im je dao Bog na ovome svijetu.
Ne razumijemo sve što Bog čini
16 Pažljivo sam proučavao mudrost i sve što ljudi rade na ovom svijetu iako takvo razmišljanje ne daje čovjeku spavati ni danju ni noću. 17 Shvatio sam da ljudi ne mogu razumjeti sve što čini Bog ma koliko god da se trudili. Ima mudrih ljudi koji tvrde da razumiju sve što se događa u svijetu, ali to ipak nije tako.
Jednaka sudbina za sve
9 O svemu sam pažljivo promislio. Zaključio sam da su dobri i mudri ljudi, i sve što oni rade, u Božjim rukama. Ljudi ne znaju hoće li ih u životu pratiti ljubav ili mržnja. Ne znaju što im budućnost može donijeti.
2 Svi imamo istu sudbinu. Na kraju umiru i pravedni i zli, i dobri i loši, i obredno čisti i nečisti, i oni koji redovno prinose žrtve i oni koji to ne rade. Dobar čovjek umire jednako kao i grešnik. Oni, koji se zaklinju Bogu, umiru jednako kao i oni koji to izbjegavaju.
3 Od svega u životu najgore je to što svi imaju istu sudbinu. I ne samo to. Ljudsko je srce za života puno zla i ludosti. Na kraju svi odlaze u smrt. 4 No živi se ipak nadaju jer kaže se:
Živom psu bolje je nego mrtvom lavu.
5 Živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa. Za njih više nema nagrade i svi su jednako zaboravljeni. 6 Iščezne sve ono što su voljeli, mrzili i željeli. I više nikad ne sudjeluju u onome što se odvija na ovom svijetu.
Uživaj u životu
7 Zato s užitkom jedi svoju hranu i radosno pij svoje vino jer Bog to odobrava. 8 Uvijek nosi lijepu odjeću i namiriši se.[p] 9 Uživaj u životu sa ženom koju voliš. Uživaj u svakom danu svoga kratkog života, koji ti je dao Bog, jer je to sve što dobivaš za svoj trud. 10 I što god možeš učiniti, učini najbolje što možeš. Jer, među mrtvima, kamo svi idemo, nema rada ni razmišljanja, nema znanja ni mudrosti.
Život nije uvijek pravedan
11 Shvatio sam i to da u životu utrku ne dobivaju uvijek najbrži, a ni bitku ne dobivaju uvijek najsnažniji. Mudri ljudi nemaju uvijek hrane, niti se pametni uvijek obogate. Sposobni ljudi nisu uvijek cijenjeni. Kad dođe vrijeme, loše stvari mogu se dogoditi svakome.
12 Čovjek ne zna kada dolaze teška vremena. Kao što se ribe ulove u mrežu i ptice u zamku, tako se i ljudi uhvate u klopku nesreće koja se iznenada obori na njih.
Moć mudrosti
13 Također, uočio sam još jedan važan primjer mudrosti i puno sam razmišljao o tome. 14 Jednom je jedan moćan kralj napao mali grad s malo stanovnika. Opkolio je gradić i dao podići velike opsadne nasipe. 15 Ondje je živio jedan siromašan ali mudar čovjek koji je svojom mudrošću mogao spasiti grad. No nitko ga nije slušao. 16 Ipak, tvrdim da je mudrost bolja od sile iako znam da će ljudi prezreti mudrost siromašnog čovjeka i da ga neće htjeti slušati.
17 Jasniji je miran govor mudrih riječi
nego vika vladara među budalama.
18 Mudrost učini više dobroga od ratnog oružja,
a samo jedna budala[q] uništi puno dobroga.
10 Nekoliko mrtvih muha usmrdi mirisno ulje. Isto tako i malo gluposti nadjača mudrost i čast.
2 Mudrog čovjeka um vodi pravim putem, a glupana krivim.[r] 3 I dok glupan hoda svojim putem, svima pokazuje svoju glupost.
4 Ako se vladar razljuti na tebe, ostani gdje jesi. Jer, mirnoća može ispraviti i najveću pogrešku.
5 Uočio sam još jedno zlo na ovom svijetu, pogrešku koju obično čine bogati i moćni. 6 Glupani zauzimaju visoke položaje, dok bogati i sposobni obavljaju manje važne poslove. 7 Viđao sam sluge kako jašu na konjima, dok plemići idu pješke kao robovi.
8 Ako iskopaš rupu, mogao bi u nju upasti. Ako rušiš suhozid, mogla bi te ugristi zmija. 9 Ako dižeš veliki kamen, mogao bi pasti na tebe. Ako cijepaš drva, mogao bi se povrijediti.
10 Tupom oštricom teško je sjeći, a uz naoštrenu i snaga vrijedi više. S mudrošću se uspješno obavlja posao.[s]
11 Ako zmija grize krotitelja, njegova je vještina beskorisna.
12 Riječi mudrog čovjeka nailaze na odobravanje,
dok riječi glupana vode u propast.
13 Glupani svoje priče započnu glupošću, a završe potpunim ludostima. 14 Budala puno priča o tome što će biti. No nitko ne zna što nosi budućnost i što će biti nakon smrti.
15 Glupane rad toliko iscrpljuje
da ne znaju kako otići kući.[t]
16 Teško državi čiji je kralj djetinjast, a poglavari već ujutro počinju gozbom. 17 Dobro je u zemlji čiji je kralj iz dobre obitelji, a poglavari jedu i piju u pravo doba dana da bi povratili snagu, a ne da bi se opijali.
18 Zbog lijenosti padaju krovne grede,
zbog mlitavih ruku urušava se kuća.
19 Ljudi uživaju u hrani, vino čini život ljepšim, a novac kupuje što se hoće.
20 Ne govori loše o kralju, čak ni u mislima, i ne kritiziraj bogataša, čak ni u privatnosti svog doma. Jer, ptica u zraku mogla bi prenijeti što je čula ili neko drugo krilato stvorenje odati tvoje riječi.
Mudro misli i vrijedno radi
11 Pošalji svoja dobra preko mora,
pa će ti se nakon mnogo dana vratiti dobit.[u]
2 Što imaš, podijeli sa sedmero ili osmero ljudi
jer ne znaš kakvo te zlo može snaći.
3 Neke stvari ne možeš kontrolirati.
Ako su oblaci puni vode,
na zemlju će pasti kiša.
A padne li drvo na sjever ili jug,
uvijek ostaje ondje gdje padne.
4 Tko čeka savršeno vrijeme, ne sije,
i tko brine zbog kiše, ne žanje.
5 Kao što ne znaš kako dolazi dah života,[v]
ni kako se kosti oblikuju u majčinoj utrobi,
isto tako ne znaš što će učiniti Bog,
onaj koji sve čini i stvara.
6 Već ujutro počni sa sjetvom,
a ni uvečer se ne odmaraj.
Jer, ne znaš što će od toga uspjeti,
a možda će i sve dobro završiti.
Uživaj u životu!
7 Slatko je živjeti život
i gledati svjetlost sunca.
8 Uživaj u svakom danu života,
ma koliko godina on trajao.
Ali zapamti da će ono poslije smrti
trajati puno duže od života.
A ne znamo što nas tada čeka.[w]
Savjet mladima
9 Zato, mladi, uživajte u mladosti,
radujte se danima svoga mladog života.
Slijedite svoje srce, činite što želite.
Ali znajte da će vas prosuđivati Bog.
10 Odagnajte, dakle, svaku brigu
i čuvajte svoje tijelo od boli.
Jer, mladost i zdravlje brzo će proći.
Uživaj u životu dok traje
12 Još dok si mlad, sjeti se tko te stvorio. Misli na to prije nego što dođu loši dani i nagomilaju se godine, a ti shvatiš da te više ništa ne veseli.
2 Sjeti se svog Stvoritelja i prije nego što svjetlost sunca, mjeseca i zvijezda potamni, a nebo ponovo zastru kišni oblaci.
3 Sjeti ga se kada gospodari kuće počnu drhtati, kada se pognu oni koji su nekoć bili snažni, kada žene zaustave mlin jer ih je sve manje, kada se zamuti vid onima što gledaju kroz prozor. 4 Sjeti ga se kad se zatvore vrata do ulice i mlin se zaustavi, kad počneš ustajati s prvim cvrkutom ptica, a svaki zvuk pjesme za tebe zauvijek utihne.
5 Sjeti se tko te stvorio kad se počneš bojati visine i strahovati od svake opasnosti na putu, kad ti je kosa bijela kao badem u cvatu, kad se vučeš kao umoran skakavac, kad više nemaš želje.[x] Jer, svi ljudi idu putem u smrt, a pogrebne povorke već kruže ulicama.
6 Sjeti se svog Stvoritelja dok si još mlad,
prije nego što se slomi srebrna svjetiljka[y]
i razbije se njena zlatna posuda,[z]
prije nego što se vrč slupa na izvoru,
a posuda slomi na bunaru,
7 prije nego što se tijelo vrati u zemlju,
a duh ode k Bogu koji ga je stvorio.
8 »Sve je besmisleno[aa]«, govori Učitelj, »beskorisno i uzaludno!«
Savjeti za kraj
9 Učitelj je bio veoma mudar čovjek i svoje je znanje prenosio drugima. Pažljivo je proučio i uredio mnogo mudrih pouka. 10 Uvijek se trudio pronaći prave riječi. Zapisao je pouke koje su istinite i pouzdane.
11 Riječi mudrih ljudi su poput šiljastog štapa za podbadanje, a kad su sabrane i zapisane, one su kao željezni šiljci na štapu. Usmjeravaju ljude kao što pastir štapom usmjerava ovce. 12 Proučavaj ih, dijete moje! No budi pažljiv s mnogim učenjima. Puno je knjiga napisano, a previše učenja iscrpljuje.
13 Na kraju smo. Sve je rečeno. Poštuj Boga i vrši njegove zapovijedi jer je to bit svakog čovjeka.[ab] 14 A Bog će prosuđivati sve što činiš—bilo javno ili tajno, bilo dobro ili loše.
1 Najljepša pjesma. Posvećena Salomonu.
Djevojka govori mladiću
2 Kako bih voljela da me poljubiš svojim usnama,
jer tvoji su dodiri slađi od vina.
3 Tvoj miris je tako ugodan.
Kada tvoje ime izgovaram,
kao da mirisno ulje[ac] razlijevam.
Zato te vole djevojke.
4 Povedi me sa sobom, požurimo!
Uvedi me u svoju sobu, moj kralju.
Bit ćemo sretni, zahvaljujući tebi.
Slavit ćemo tvoje dodire, od vina slađe.
S pravom te vole djevojke.
Djevojka govori drugim djevojkama
5 O, jeruzalemske djevojke,
tamne sam puti, ali veoma lijepa.
Crna kao šatori[ad] Kedarovog[ae] plemena,
lijepa kao zavjese Salomonove[af].
6 Ne prezrite moju tamnu put,
to mi je sunce kožu opalilo.
Ljuta su bila na mene moja braća.
Tjerali su me da brinem za vinograde,
tako da za sebe[ag] nisam brinula.
Djevojka govori mladiću
7 Reci mi, ti koga ljubi duša moja:
Gdje napasaš svoja stada?[ah]
Gdje ih u podne sklanjaš?[ai]
Da se ne moram skrivati i lutati
među stadima drugih pastira.
Mladić govori djevojci
8 Ako ne znaš, najljepša,
gdje ćeš me naći,
samo prati tragove ovaca
i napasaj svoje kozliće
blizu pastirskih sjenica.
9 Krasna si, ljubavi moja,
kao ždrebica faraonskih kočija.
10 Lijep nakit krasi tvoje lice,
a vrat ti ukrašavaju ogrlice.
11 Načinit ćemo ti još zlatnog nakita
sa srebrnim ukrasima.
Djevojka govori
12 Moj miomiris ide prema kralju
dok se odmara na ležaju.
13 Moj dragi je kao vrećica smirne
koja noću leži na mojim prsima.
14 Moj dragi je kao cvijeće kane
što cvijeta u vinogradima En Gedija.
Mladić govori
15 Kako si lijepa, ljubavi moja!
O, kako si lijepa!
Oči su ti nježne kao golubice.
Djevojka govori
16 I ti si, ljubavi, prekrasan,
meni tako privlačan!
Ugodan je naš ležaj od zelenila.
17 Natkriljuju nas i skrivaju
grane cedrova i borova.
2 Ja sam kao mali šafran na poljima Šarona,
kao ljiljan što cvjeta po dolinama.
Mladić
2 Moja draga je među djevojkama
kao ljiljan među trnjem.
Djevojka
3 Dragi moj, među drugim mladićima,
ti si kao jabuka među šumskim stablima.
Milina je u tvoju sjenu sjesti
i tvoj sladak plod jesti.
4 Doveo si me k sebi na gozbu,
ogrnuo me zastavom ljubavi.
5 Okrijepi me kolačima od grožđica,
osvježi me jabukama,
jer slaba sam od strasti.
6 Lijevu mi ruku pod glavu stavi,
a desnom me miluj.
7 Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema,
divljim srnama i košutama,[aj]
ne ometajte našu ljubav,
pustite nas dok uživamo.
Djevojka
8 Čujem svog voljenoga!
Evo, stiže, preskače planine,
preskakuje bregove.
9 Moj dragi je kao srna,
ili kao mladi jelen.
Tu je, tik iza našeg zida,
gleda kroz prozore,
viri kroz rešetke.
10 Moj voljeni me zove:
»Dođi sa mnom, draga moja,
izađi, ljepotice moja!
11 Gledaj, zima je prošla
i kiše su prestale.
12 Cvijeće se pojavljuje na tlu.
Vrijeme je za pjesmu[ak]
i grlice se svuda čuju.
13 Na smokvi zriju plodovi,
loza u cvatu slatko miriši.
Dođi sa mnom, ljubavi moja,
idemo, ljepotice moja!«
Mladić
14 Golubice moja, što se skrivaš
u pukotinama stijena, u zaklonu planina,
daj da ti vidim lice, da ti čujem glas.
Jer, glas ti je umilan, a lice tako lijepo.
Djevojka, drugim djevojkama
15 Pohvatajte nam lisice,
male lisice što pustoše vinograd.
Jer, naš je vinograd sad u cvatu.
16 Moj voljeni je samo moj,
a ja sam njegova.
On napasa stada među ljiljanima
17 sve dok ne svane dan
i rasprši se tama.
Idi sad, voljeni, pojuri kao srna
ili mladi jelen, preko gorskih padina[al].
Djevojka
3 Noćima sam u krevetu ležala,
za voljenim sam čeznula.
Čeznula, ali ga nisam pronašla.
2 Rekla sam: »Ustat ću i proći gradom,
po ulicama i gradskim trgovima,
potražit ću svog voljenoga.«
Tražila sam, ali ga nisam pronašla.
3 Ali mene su pronašli stražari,
gradski stražari u ophodnji.
Pitala sam ih:
»Jeste li vidjeli moga voljenog?«
4 Tek što sam ih ostavila,
svoju ljubav sam našla.
Držala sam ga, nisam puštala,
dok ga nisam uvela u svoju kuću,
u sobu gdje mi je život započeo.[am]
Djevojka, drugim djevojkama
5 Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema,
divljim srnama i košutama,
ne ometajte našu ljubav,
pustite nas dok uživamo.
Djevojka
6 Tko to dolazi iz divljine,
kao iz dimnog oblaka,
što miriši po smirni i tamjanu
i drugim posebnim mirisima?[an]
7 Gle, Salomonova kraljevska nosiljka!
Čuva je šezdeset ratnika,
snažnih izraelskih vojnika.
8 Svi su maču vični
i u borbi prekaljeni.
Mačevi su im uz bok pripasani,
spremni su na noćne opasnosti.
9 Salomon ima kraljevsku nosiljku,
izrađenu od libanonskog drveta.
10 Njeni su ugaoni stupovi od srebra,
naslon od zlata, sjedište od grimiza.
Iznutra su je Jeruzalemke
cijelu kožom[ao] presvukle.
11 Žene sionske, izađite,
kralja Salomona gledajte!
Nosi krunu koju mu je majka dala
na dan njegovog vjenčanja,
na dan kad je bio sretan!
Mladić
4 Ljubavi moja, kako si lijepa!
Tako prekrasna!
Oči su ti ispod vela
ljupke kao golubice.
U valovima tvoja kosa pada
kao kozlići što silaze s Gileada.
2 Zubi su ti bijeli kao ovčice,
upravo oštrigane i okupane.
Sve su lijepo poredane,
ni jedna nije izgubljena.
3 Usne su ti poput crvenoga svilenog konca.
Tvoja su usta prekrasna.
Obrazi su tvoji ispod vela
kao rujne kriške nara.
4 Vrat ti je lijep kao kula Davidova,
ukrašena redovima klesanog kamenja.[ap]
Na njoj je tisuću štitova,
štitova moćnih ratnika.
5 Tvoje su grudi kao dva laneta,
blizanci što pasu među ljiljanima.
6 Popet ću se na brežuljke smirne i tamjana
sve dok dan ne svane i ne rasprši se tama.
7 Sva si lijepa, ljubavi moja,
sve je na tebi savršeno.
8 Pođi sa mnom s planina Libanona,
napustimo Libanon, zaručnice moja!
Spusti se s vrhova visokih gora,
siđi s Amane, Senira i Hermona.
Izađi iz lavljih pećina,
iz leopardovih jazbina.
9 Srce si mi osvojila, moja voljena zaručnice,
otela ga jednim svojim pogledom.
Osvojio me jedan bljesak tvoje ogrlice.
10 Kako je zanosno tvoje milovanje,
moja voljena zaručnice!
Tvoja je ljubav slađa od vina,
a miris tvojih parfema
bolji je od mirisnog bilja.
11 S tvojih usana kapa med, moja nevjesto,
a poljupci su tvoji slatki kao med i mlijeko.
Tvoja odjeća po cedrovima Libanona miriši.
12 Lijepa si, zaručnice, voljena moja,
kao privatan vrt ili skriven izvor.
13 Ti si kao voćnjak zrelih narova,
pun biranih plodova, kane i narda.
14 Tu bujaju nard i šafran, mirisni šaš i cimet,
stabla najboljih začina,
tamjana, smirne i aloja.
15 Ti si zdenac u vrtu, izvor svježe vode,
potok što teče s planina Libanona.
Djevojka
16 Probudi se, sjeverni vjetre!
Dođi i ti, vjetre s juga!
Nad mojim vrtom zapušite,
nek' se njegovi mirisi šire.
A moj voljeni neka u svoj vrt uđe
i njegove birane plodove jede.
Mladić
5 Ušao sam u svoj vrt, moja sestro[aq], moja nevjesto.
Berem svoju smirnu i mirisno bilje,
jedem svoj med iz svoga saća,
pijem svoje vino i mlijeko.
Jeruzalemske djevojke
Prijatelji, jedite i pijte!
Opijte se vođenjem ljubavi!
Djevojka
2 Spavala sam, ali budnoga srca.
Kad začujem, moj dragi kuca:
»Otvori mi, moja voljena ljubavi,
golubice moja, savršena moja!
Glava mi je sva vlažna od rose,
kosa mokra od noćne vlage.«
3 »Ali«, rekla sam, »već sam se svukla,
zar da se opet oblačim?
Noge sam oprala,
zar da ih opet uprljam?«
4 Moj voljeni posegne rukom da otvori vrata,[ar]
a meni uzdrhta cijela utroba.
5 Ustala sam da ga pustim unutra,
a iz dlanova mi prokapa smirna.
Po zasunu na vratima tekla je
smirna s mojih prstiju.
6 Otvorila sam voljenom,
ali on je već nestao.
Duša mi je klonula od tuge.
Tražila sam, ali ga nisam našla,
zvala sam ga, ali se nije odazvao.
7 No mene su pronašli gradski stražari.
Istukli su me, ranili, veo mi uzeli,
ti čuvari gradskih zidina.
8 Preklinjem vas, djevojke Jeruzalema,
ako naiđete na moga voljenog,
recite mu da sam od ljubavi slaba.
Jeruzalemske djevojke
9 Zašto je tvoj dragi bolji od drugih,
ti najljepša od svih žena?
Po čemu je bolji od drugih
da nas tako preklinješ?
Djevojka
10 Moj dragi je preplanuo i blistav,
ističe se među njih deset tisuća.
11 Glava mu je kao najčišće zlato,
kosa kovrčava i crna kao gavran.
12 Oči su mu kao golubice
kraj potoka, mlijekom okupane,
kao golubice iznad bazena vode.
13 Obrazi su mu kao vrt balzamovog drveća,
kao kule od miomirisa.
Usne su mu poput ljiljana
iz kojih kaplje smirna.
14 Ruke su mu kao šipke od zlata
ukrašene draguljima.
Tijelo mu je glatko kao bjelokost
optočena plavim draguljima.
15 Noge su mu kao mramorni stupovi,
usađeni na podestima od zlata.
Visok je i uspravan
kao najljepši cedrovi Libanona.
16 Njegovi su poljupci slatki,
on je sve što mogu poželjeti.
Zaista, jeruzalemske djevojke,
takav je moj voljeni, moj dragi.
Jeruzalemske djevojke
6 Ti, najljepša među ženama,
reci, gdje je tvoj voljeni?
Kojim je putem otišao?
Da ga s tobom potražimo.
Djevojka
2 Moj voljeni sišao je u svoj vrt,
tamo gdje raste balzamovo drveće.
Hrani se u vrtu
i bere ljiljane.
3 Ja pripadam svom ljubljenom,
a on pripada meni.
On hrani stada među ljiljanima.
Mladić
4 Lijepa si, moja draga, kao Tirsa[as],
prekrasna kao Jeruzalem,
čudesna poput najsjajnijih zvijezda[at].
5 Skini svoj pogled s mene,
jako me zbunjuje.
U valovima tvoja kosa pada,
kao kozlići što silaze s Gileada.
6 Zubi su ti bijeli kao ovčice
što upravo s kupanja dolaze.
Sve su lijepo poredane,
ni jedna nije izgubljena.
7 Obrazi su tvoji ispod vela
kao rujne kriške nara.
8 Netko može imati šezdeset kraljica,
k tome osamdeset žena ropkinja
i još mnogo mladih djevojaka.
9 Ali posebna je samo jedna,
moja golubica, savršena moja,
majčina ljubimica, dijete najdraže.
Vidjele su je djevojke i pohvalile,
dive joj se kraljice i žene ropkinje:
10 »Tko je ona što svijetli kao zora,
lijepa kao mjesec, kao sunce sjajna,
čudesna poput najsjajnijih zvijezda?«
11 Ušao sam u vrt,
gdje rastu stabla oraha,
da vidim niču li mladice u dolini,
pupa li loza i cvjeta li nar.
12 Prije no što sam shvatio što se zbiva,
ona me posjela u kraljevsku kočiju.
13 Vrati se, savršena, vrati se!
Okreni se, da te mogu[au] gledati.
Djevojka
Zašto bi me gledao, svoju savršenu,
kao da sam nekakva predstava?[av]
Mladić
7 Princezo, lijepa su ti stopala u sandalama!
Obline tvojih bedara su poput nakita,
kao da ih je izvela ruka umjetnika.
2 Pupak ti je kao zaobljena čaška,
neka u njemu nikada vina ne manjka.[aw]
Struk ti je kao snop žita,
okružen ljiljanima.
3 Grudi su ti kao dva laneta,
blizanci mlade gazele.
4 Tvoj vrat je kao kula od bjelokosti,
a oči blistave kao jezera u Hešbonu,
pored gradskih vrata Bat Rabim.
Tvoj nos je tako lijepog oblika,
kao libanonska kula što gleda na Damask.
5 Glava ti je uzdignuta kao brdo Karmel,
kosa poput grimizne vune, uvojci lepršavi,
čak i kralja mogu opčiniti.
6 Kako si lijepa i ljupka,
ljubavi moja zanosna!
7 Tvoj stas je vitak kao palma,
a grudi su ti kao njezini plodovi.
8 Rado bih se na to stablo popeo,
njegove plodne grane dohvatio.
Neka tvoje grudi budu kao grožđe na lozi,
dah tvoj kao miris jabuka,
9 a tvoje usne kao najbolje vino.
Djevojka
Neka to vino poteče mom voljenom,
kapajući na njegove crvene usnice.
10 Svom voljenom pripadam,
a on samo za mnom žudi.
11 Dođi, ljubavi moja,
idemo van, u polja,
prenoćimo u prirodi.
12 Ustanimo rano, idemo u vinograde!
Gledat ćemo je li loza propupala,
hoće li joj se cvjetovi otvoriti.
Želim vidjeti cvjetaju li stabla nara.
Ondje ću ti svoju ljubav dati.
13 Oko nas miriši mandragora[ax],
a na polici nad vratima
sve vrste biranog voća.
Voljeni, za tebe sam sačuvala
i stara i nova zadovoljstva.
8 O, kad bi mi bio poput brata,
othranjenog na prsima moje majke!
Mogla bih te pred svima poljubiti,
a da me nitko zbog toga ne okrivi.
2 Povela bih te u kuću svoje majke,
gdje bi me o ljubavi poučio.
Dala bih ti miješanog vina,
sa slatkim sokom od svog nara.
Jeruzalemskim djevojkama
3 Lijevu ruku pod glavu mi je stavio,
a desnom me miluje.
4 Zaklinjem vas, djevojke Jeruzalema,
ne ometajte našu ljubav,
pustite nas dok uživamo.
Jeruzalemske djevojke
5 Tko je ona što se vraća iz pustinje
u zagrljaju svog voljenoga?
Djevojka
Pod stablom jabuke sam te probudila,
tamo gdje te majka začela,
gdje te u trudovima rodila.
6 Stavi me na srce kao pečat,
na prst kao pečatnjak.
Jer, ljubav je snažna kao smrt,
a ljubomora jaka kao grob.
Taj se žar u plamen razbukta,
zapali se moćna vatra.
7 Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav,
rijeke je ne mogu potopiti.
Kad bi netko za ljubav nudio
sve svoje bogatstvo,
zauzvrat bi prezir dobio.
8 Moja braća jednom su rekla:
»Imamo malu sestru,
grudi joj još nisu narasle.
Što da radimo s njom
ako je takvu mladu zaprose?
9 Ako bude ravna kao zid,
napravit ćemo joj srebrnu barikadu.
Ako bude nalikovala vratima,
obložit ćemo je daskama od cedra.«
10 Da, ja sam zid,
a moje grudi su kule.
Ali u njegovim očima,
ja sam kao ona koja se predala.
11 [ay] Salomon je imao vinograd u Baal Hamonu,
i dao je drugima da se o njemu brinu.
Svatko je dao tisuću srebrnjaka[az]
da bi njegove plodove ubirao.
12 Neka Salomon zadrži svoje srebro,
a po dvjesto srebrnjaka neka dobiju
oni što se za grožđe brinu.
Ali moj vinograd pripada samo meni.
Mladić
13 Ti, koja šetaš po vrtovima,
moji prijatelji čekaju da ti čuju glas.
Daj da ga i ja čujem!
Djevojka
14 Požuri, voljeni moj!
Pojuri kao srna ili mladi jelen,
na brežuljke s mirisnim biljem.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International