Bible in 90 Days
Proroštvo o zemlji Moab
48 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje o zemlji Moab:[a]
»Teško ljudima u gradu Nebo[b],
sve će im biti uništeno.
Grad Kirjataim bit će pokoren, zauzet,
a njegova čvrsta utvrda razrušena.
2 Nitko se više neće diviti Moabu.
Neprijatelj je već u Hešbonu,
sprema Moapcima nesreću.
Kažu: ‘Dokrajčimo ovaj narod!’
Grade Madmene, i ti ćeš biti uništen,
mačem već prijeti neprijatelj.
3 Slušajte povike iz Horonaima:
‘Metež, razaranje i propast!
4 Moab će biti potpuno razoren,
djeca će vrištati i tražiti spas.’
5 Da, Moapci se uspinju i plaču,
idući putem u grad Luhit.
I putem dolje za Horonaim
krikovi boli i patnje se čuju.
6 Bježite! Svoje živote spašavajte!
Premda će vam životi postati
kao grmići u pustinji.
7 Uzdaš se u svoje radove i bogatstvo
pa ćeš i ti biti osvojen i pokoren.
Kemoš[c] će biti zarobljen i odveden,
zajedno sa svojim svećenicima i službenicima.
8 Razarač će napasti svaki grad,
ni jedan mu neće izbjeći.
Dolina će biti uništena, visoravan razorena,
BOG je to najavio, tako će se i dogoditi.
9 Pospite sol po moapskim poljima
jer zemlja će biti prazna pustinja.[d]
Opustjet će moapski gradovi,
nitko u njima neće živjeti.
10 Proklet bio tko nemarno obavlja BOŽJE djelo.
Proklet bio tko ne ubije njegove neprijatelje.
11 Moab je oduvijek bio u miru.
Mirovao je kao vino u bačvi
koje se ne pretače iz vrča u vrč.
Moab nikad nije bio prognan,
zato je uvijek ostao isti,
kao vino nepromijenjenog okusa i mirisa.«
12 Ali, sada BOG kaže:
»Uskoro šaljem u Moab ljude
koji će iz tih vinskih vrčeva sve izliti,
isprazniti ih i u komadiće skršiti.«
13 Tada će se Moapci postidjeti zbog svog lažnoga boga Kemoša. Bit će osramoćeni kao Izraelci kad su se oslanjali na svog idola, tele u Betelu.[e]
14 »‘Kako možete reći, Moapci,
da ste hrabri i prekaljeni ratnici?
15 Moab će biti uništen,
kao i svi njegovi gradovi.
Najbolji mladići nestat će u pokolju’,
kaže Kralj, imena BOG Svevladar.
16 Sve je bliže propast Moaba,
uskoro će ga zadesiti nesreća.
17 Žalite za njim, svi njegovi susjedi,
plačite, svi koji ste ga poznavali.
Recite: ‘Slomila se moćna vladarska palica,
nestala je moapska slava i moć.’
18 Vi, stanovnici grada Dibona,
siđite sa svoga počasnog mjesta.
Vrijeme je da sjednete u prašinu.
Razarač dolazi na Moab,
porušit će sve vaše utvrde.
19 Vi, stanovnici grada Aroera,
stanite pored puta i gledajte!
Kad vidite muškarce ili žene da bježe iz Moaba,
pitajte ih: ‘Što se događa?’
20 ‘Moab je pokoren i osramoćen’, odgovorit će,
‘Naričite i plačite zbog toga!’
Objavite na rijeci Arnon[f]
da je cijeli Moab razoren.
21 Kažnjeni su stanovnici visoravni,
osuđeni gradovi Holon, Jahsa i Mefat.
22 Kazna je stigla i u druge gradove,
Dibon, Nebo i Bet Diblataim.
23 Kažnjeni su građani gradova
Kirjataim, Bet Gamul i Bet Meon.
24 Ni Kerijot ni Bosra nisu pošteđeni.
Osuda je pala svuda po Moabu,
na gradove koji su blizu i daleko.
25 Pokorena je snaga Moaba,
sva njegova moć je slomljena.«
Tako kaže BOG.
26 Neka Moab bude pijan
jer je mislio da je iznad BOGA.
Neka se sad u svojoj bljuvotini valjaju,
neka im se ljudi izruguju i smiju.
27 Moapci, Izraelce ste izrugivali
iako ih nikad niste zatekli u krađi.
S podsmijehom ste ih spominjali,
smatrali se boljima od njih.
28 Napustite svoje gradove, Moapci,
nastanite se među stijenama.
Budite kao golubica što gradi gnijezdo
visoko na litici kraj ponora.
29 Čuli smo za moapsku oholost,
za njihov ponos i umišljenost,
veliku nadmenost i bahatost.
30 BOG kaže:
»Poznajem sav Moabov bezobrazluk,
znam za njegova hvalisanja i laži.
31 Zato tugujem zbog moapske zemlje
i nad sudbinom Moabaca plačem,
zbog svih onih ljudi iz Kir Heresa[g].
32 Izvore u Jazeru, plačem za tobom.
Lozo iz Sibme, tvoje grane
sve do mora su se pružale,
dosezale daleko do grada Jazera.
Ali razarač se na tebe sručio,
na tvoje plodove i grožđe.
33 Nestala je svaka radost i veselje
iz plodnih moapskih voćnjaka.
Zaustavio sam vino što teče iz preše,
nema pjevanja dok grožđe se gazi.
Čuje se vika, ali to nisu zvuci veselja.«
34 »Vape za pomoć građani Hešbona i Elealea. Zapomaganje se čuje sve do grada Jahasa. Stanovnici Soara čuju njihove jauke, zvuk seže sve do gradova Horonaim i Eglat Šelišija. Presušile su vode Nimrima.[h] 35 Zaustavit ću Moapce da više ne prinose žrtve u poganskim svetištima i da ne pale žrtve pred svojim bogovima«, kaže BOG.
36 »Moje je srce tužno kao zvuk frule koja svira tužaljke na pogrebu. Tugujem za Moabom i ljudima iz Kir Heresa. Bogatstvo, koje su stekli, oduzeto im je. 37 Svi su obrijali glave i brade. Po rukama urezuju duboke rane. Svi nose tkanine za žalovanje.[i] 38 Po cijelom Moabu, na svim krovovima i gradskim trgovima, čuju se samo tužaljke i oplakivanje. Jer, razbio sam Moab kao bezvrijedni vrč«, kaže BOG.
39 »Moab je razoren. Ljudi plaču i jadikuju. Moab je pokoren i osramoćen. Svi mu se izruguju. Njegova je sudbina zastrašujuća svim okolnim narodima.«
40 A BOG kaže:
»Gledajte! Kao orao raširenih krila,
jedan narod[j] obrušit će se na Moab.
41 Svi će gradovi biti zauzeti,
obrambene tvrđave osvojene.
Drhtat će srca moapskih ratnika
kao da su žene u trudovima.
42 Moapski narod bit će uništen
jer su mislili da su iznad BOGA.«
43 BOG upozorava:
»Stanovnici Moaba, čekaju vas
strah i užas, jame i zamke.
44 Tko pobjegne od užasa, upast će u jamu.
Tko izađe iz jame, uhvatit će se u zamku.
Jer, vrijeme je izvršenja Moabove kazne.
45 Ljudi se u Hešbon sklanjaju,
iscrpljeni bjegunci bez snage.
No vatra se podiže i širi iz Hešbona,
požar kreće iz Sihonovoga grada[k].
Proždire moapske poglavare,
ubija ponos oholog naroda.
46 Teško tebi, Moabe!
Nestaje narod boga Kemoša.
Odvedeni su tvoji sinovi i kćeri,
zarobljeni su i odvedeni.
47 Ali ipak ću jednom opet
vratiti blagostanje u Moab«,
kaže BOG.
Ovdje završava proroštvo o osudi zemlje Moab.
Proroštvo o Amonu
49 Evo što BOG poručuje Amoncima:
»Amonci, nemaju li Izraelci sinove
koji će naslijediti zemlje svojih predaka?
Zašto je narod, koji štuje boga Milkoma,
upao i zaposjeo zemlju Gad[l],
naselio se po njenim gradovima?«
2 BOG kaže:
»Ali, sada dolazi vrijeme obračuna,
kad će se blizu Rabe u Amonu[m]
začuti bojni poklič napadača.
Ostat će samo pusti brežuljak
sa spaljenim naseljima uokolo.
Tada će Izrael zemlju preoteti
onima koji su je njemu oteli.«
Tako je rekao BOG.
3 »Plači, Hešbone, uništen je grad Aj!
Naričite glasno, sela oko Rabe!
Navucite tkaninu za žalovanje i gorko jecajte,
po gradu se bezumno rastrčite.
Jer, neprijatelj odvodi boga Milkoma,
skupa sa svećenstvom i slugama.
4 Buntovnici, zašto se hvalite
svojim plodnim dolinama?
Samo se u svoja dobra pouzdajete,
nitko vas neće napasti, mislite.
5 Dovest ću na vas užas odasvud«,
kaže Gospodar, BOG Svevladar.
»Svi ćete bježati na sve strane,
nitko vas više neće okupiti.
6 Ali poslije ću opet obnoviti mir i blagostanje u Amonu«, kaže BOG.
Proroštvo o Edomu
7 BOG Svevladar rekao je Edomcima:
»Zar više nema mudrosti u Temanu?
Jesu li nestali svi pametni savjeti?
Je li razboritost netragom iščezla?
8 Bježite i sakrijte se, ljudi iz Dedana,
jer došlo je vrijeme da kaznim
Ezavljeve potomke.
9 Berači grožđa s loze redom beru,
ali uvijek nešto ostave na trsu.
Čak i kada kradljivci dođu po noći,
uzimaju samo koliko im treba.
10 No ja ću Ezavljeve potomke posve ogoliti,
razotkrit ću sva njihova skrovišta.
Više se neće moći preda mnom skrivati,
izgubit će svu djecu, obitelj i susjede.
11 Ostavite svoju siročad, ja ću ih držati na životu.
A vaše udovice mogu se osloniti na mene.«
12 Jer, BOG kaže: »Kaznu moraju snositi i oni koji nisu krivi. Dakle, Edome, sigurno nećeš ostati nekažnjen. Morat ćeš ispiti čašu Božjega gnjeva. 13 Zaklinjem se samim sobom«, kaže BOG Svevladar, »Bosra i svi okolni gradovi postat će pustoš i ruševine. Ljudi će se nad njima zgražavati, vrijeđati ih i spominjati u svojim kletvama.«
14 BOG je poslao glasnika s porukom,
a ja sam čuo Božju poruku narodima:
»Okupite se za napad na Edom!
Pripremite se za bitku!«
15 »Edomci, bit ćete najmanji od naroda,
učinit ću da vas drugi preziru.
16 Drugi su pred vama strahovali
pa vas je zanio vlastiti ponos.
Živite u pećinama i procijepima stijena,
na stjenovitim planinskim vrhovima.
No čak da si sagradite dom
na visini orlovskoga gnijezda,
i tad bih vas strmoglavio«,
kaže BOG.
17 »Edom će biti opustošen.
Svi će se prolaznici zgražavati,
čuditi nad njegovom sudbinom.
18 Nitko tu više neće živjeti niti putovati.
Bit će kao onda kad sam razorio
Sodomu, Gomoru i sve obližnje gradove«,
kaže BOG.
19 »Napast ću vas kao lav koji iz jordanske guštare jurne na obližnje stado na pašnjaku. Tako ću i ja vas protjerati iz vaše zemlje i smijeniti vaše poglavare. Jer, meni nitko nije ravan. Nitko me ne može izazvati. Nitko od njihovih vođa ne može mi se suprotstaviti.«
20 Stoga, čujte što BOG planira protiv Edoma,
što je odlučio protiv stanovnika Temana.
Odvući će ih dječaci pastiri,
Edomci će se zgroziti nad svojom sudbinom.
21 Na zvuk pada Edoma, zemlja će zadrhtati,
krik Edomaca čut će se do Crvenog mora.
22 Gledajte! Kao orao raširenih krila,
jedan će se narod oboriti na Bosru.
Svi edomski ratnici bit će puni straha,
kao žena koja upravo rađa.
Proroštvo o Damasku
23 Ovo je poruka o gradu Damasku:
»Gradovi Hamat i Arpad su u metežu
jer su stanovnici čuli loše vijesti.
Obuzeti strahom, zabrinuti i nemirni,
kao more koje se ne može umiriti.
24 Grad Damask postao je slab,
ljudi su spremni za bijeg,
uhvatila ih je panika.
Obuzela ih je tjeskoba i bol,
kao da su žene u trudovima.
25 Damask je bio slavan, sretan grad
pa ga ljudi sada teško napuštaju.
26 Po gradskim trgovima padat će mladići
i svi će ratnici tada poginuti«,
kaže BOG Svevladar.
27 »Zapalit ću požar na zidinama Damaska.
Vatra će progutati utvrde Ben Hadada[n].«
Proroštvo o Kedaru i Hasoru
28 O plemenu Kedar i o vladarima Hasora[o], koje je porazio babilonski kralj Nabukodonosor, BOG je rekao:
»Krenite u napad na pleme Kedar!
Uništite narod koji živi na istoku.
29 Vojnici će im uzeti šatore i stada,
otet će im šatorske zavjese i opremu.
Vojska će im odvesti sve deve.
Vojnici u napadu ispuštat će
bojni poklič: ‘Užas odasvud!’
30 Bježite! Živote spašavajte!
Stanovnici Hasora, nađite duboke spilje
u kojima ćete živjeti.«
Tako vam poručuje BOG.
»Jer, Nabukodonosor, babilonski kralj,
smišlja kako da vas napadne i porazi.«
31 »Ustanite i krenite u napad na narod
koji živi u miru i spokoju«, kaže BOG.
»Njihovi gradovi nemaju vrata ni zidine.
Žive sami, bez ikoga u blizini.
32 Njihove deve bit će vam nagrada,
mnoštvo njihovih stada, vaš plijen.
Rastjerat ću ih na sve strane svijeta,
one koji režu kosu na sljepoočnicama.[p]
Dovest ću na njih propast
sa svih strana«, kaže BOG.
33 »Hasor će postati jazbina šakala
i ostati pustoš, zauvijek.
Nitko u tome mjestu više neće živjeti,
nitko se ondje više neće naseliti.«
Proroštvo o Elamu
34 Već na početku vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jeremija je primio BOŽJU poruku za narod Elama[q]. 35 BOG Svevladar poručuje:
»Uskoro ću uništiti elamske strijelce,
najmoćnije oružje njihove vojske.
36 Dovest ću na Elam četiri vjetra,
zapuhat će s četiri kraja neba.
Rastjerat ću Elamce na sve strane svijeta,
bit će prognanici među svim narodima.
37 Razbit ću ih pred njihovim neprijateljima,
pred onima koji ih žele ubiti.
Sručit ću na njih nevolju i jad,
osjetit će moj bijes«, kaže BOG.
»Slat ću na njih mačeve
dok ih sve ne dokrajče.
38 Zavladat ću Elamom«, kaže BOG,
»uništiti njihove kraljeve i poglavare.
39 Ipak, kasnije ću opet«, kaže BOG,
»vratiti u Elam mir i blagostanje.«
Proroštvo o Babilonu
50 Ovo je BOŽJA poruka o Babilonu koju je objavio prorok Jeremija:
2 »Svim narodima obznanite,
dignite signalnu zastavu i razglasite!
Ništa ne prešućujte, već javno recite:
‘Babilon će biti pokoren!
Njihov bog Bel bit će osramoćen,
a bog Marduk u prah smrvljen.
Svi babilonski idolski kipovi
bit će prezreni i srušeni.’
3 Jer, Babilon će napasti narod sa sjevera,
opustošit će zemlju i sve rastjerati.
Pobjeći će odande i čovjek i životinja.«
4 BOG kaže:
»U to vrijeme vratit će se u svoju zemlju
narod Izraela, zajedno s narodom Jude.
Plačući, tražit će svog BOGA.
5 Pitat će gdje je put za Sion.
Krenut će tamo i jedan drugome reći:
‘Združimo se opet sa svojim BOGOM.
Sklopimo s njim vječni savez
koji nikad nećemo zaboraviti.’«
6 »Moj je narod lutao kao izgubljene ovce,
njihovi pastiri zaveli su ih na stranputicu.
Lutali su po brdima i planinama,
zaboravili gdje im je dom.
7 Tko ih je našao, taj ih je prožderao.
Njihovi su neprijatelji govorili:
‘Nismo krivi mi, već oni.’
Oni su griješili protiv BOGA.
Trebali su uz njega vjerno ostati,
uz svoje istinsko mjesto odmora,
uz BOGA kojem su i njihovi preci vjerovali.
8 Bježite iz Babilona! Izađite iz zemlje Babilonaca!
Idite naprijed, kao ovnovi predvodnici.
9 Jer, pokrećem protiv Babilona
moćan savez sjevernih naroda.
Oni će se svrstati u bojne redove,
napasti i osvojiti Babilon.
Njihove su strijele kao vješti ratnici
koji nikad u borbi ne promaše.
10 Babilon će biti potpuno opljačkan,
vojnici će sve odnijeti«, kaže BOG.
11 Okrali ste moju zemlju
pa ste sad ponosni i sretni.
Kao tele na pašnjaku skačete,
kao pastusi, ržete i njištite.
12 No vaš majčinski grad bit će osramoćen,
sramit će vas se vaša domovina.
Bit će posljednja među narodima,
sama divljina i suha pustinja.
13 Zbog BOŽJEGA gnjeva, nitko ondje neće živjeti,
zemlja će vam biti napuštena.
Tko god bude pored Babilona prolazio,
bit će zgrožen, u čudu i nevjerici
zbog takvoga strašnog razaranja.
14 Spremite se za napad na Babilon.
Gađajte, strijelci! Ne štedite strijele.
Jer, Babilon je protiv BOGA griješio.
15 Svud uokolo podignite bojni poklič.
Grad se predaje, zidine i kule se ruše.
Jer, BOG ga sada kažnjava.
Osvetite se tom gradu,
učinite mu kako je on činio drugima.
16 Uništite sve babilonske sijače
i žeteoce koji mašu srpom.
Pred napadom neprijatelja
bježe babilonski zatočenici.
Kući idu, svaki u svoju zemlju.
17 Izraelci su kao stado ovaca
koje su lavovi rastjerali.
Prvo ih je proždirao asirski kralj,
a onda im Nabukodonosor glodao kosti.
18 Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje:
»Kaznit ću babilonskoga kralja i njegovu zemlju
kao što sam prije kaznio kralja Asirije.
19 A Izrael ću vratiti na njegove pašnjake.
Napasat će se po gori Karmel i u Bašanu,
uživati po brdima Efrajima i Gileada.«
20 BOG kaže:
»U to vrijeme neće biti krivnje u Izraelu,
nestat će sav grijeh Judejaca.
Jer, oprostit ću preostalima
koje na životu budem ostavio.«
21 BOG kaže:
»Napadni zemlju Merataim,
kreni na stanovnike Pekoda.
Sve ih pobij i potpuno uništi,
kako sam naredio, učini.«
22 Cijelom zemljom širi se zvuk bitke,
sve odjekuje od velikog razaranja.
23 Slomljen je i skršen Babilon, malj cijelog svijeta!
Narodi se zgražaju što je Babilon ruševina.
24 Zamku sam ti, Babilone, postavio,
a ti si se, ne znajući, u nju upleo.
Borio si se protiv BOGA,
no sad si uhvaćen i svladan.
25 BOG je otvorio svoja skladišta oružja
i izvadio naoružanje svoga gnjeva.
Jer, Gospodar, BOG Svevladar,
ima posla u zemlji Babilonaca.
26 Navalite na Babilon sa svih strana,
razvalite žitnice i sve uništite!
Poslažite leševe kao snopove žita,
neka iza vas nitko živ ne ostane.
27 Pobijte babilonske mladiće,
neka budu zaklani kao bikovi.
Teško njima na dan njihovog poraza,
došlo je vrijeme da budu kažnjeni.
28 Ljudi bježe iz Babilona i dolaze na Sion.
Objavljuju osvetu našeg BOGA,
osvetu za razaranje njegova Hrama.
29 »Pozovite strijelce u napad na Babilon,
neka ga okruže svi koji znaju napeti lûk.
Neka se utabore oko cijeloga grada,
i neka ne daju da itko pobjegne.
Babilonu se vraća zlo koje je učinio,
naplaćuju mu se njegova djela.
Jer, oholo je prezirao BOGA,
rugao se Svetinji Izraela.
30 Zato će svi babilonski mladići
popadati po gradskim trgovima
i svi će ratnici tada izginuti«, kaže BOG.
31 »Ustajem protiv tebe, oholi grade«,
kaže Gospodar, BOG Svevladar.
»Jer, došao je dan tvoje kazne.
Vrijeme je za ispaštanje.
32 Oholi Babilon posrnut će i pasti,
nitko ga neće moći pridići.
Zapalit ću vatru u njihovim gradovima,
plamen će progutati sve uokolo.«
33 BOG Svevladar poručuje:
»Narodi Izraela i Jude su potlačeni.
Neprijatelj ih je zarobio,
drži ih čvrsto i ne pušta.
34 Ali njihov je zaštitnik moćan,
ime mu je BOG Svevladar.
On će ih braniti, donijeti mir zemlji,
ali ne i stanovnicima Babilona.«
35 BOG kaže:
»Uništi mačem[r] Babilon i njegove građane!
Uništi kraljevske službenike!
Uništi babilonske mudrace!
36 Uništi lažne proroke! Neka se vidi da su lude.
Uništi ratnike! Neka umru od straha.
37 Uništi konje i bojna kola!
Uništi strane vojnike plaćenike!
Neka svi vojnici postanu kao žene!
Uništi sve babilonske riznice!
Njihova će blaga biti opljačkana.
38 Uništi babilonske vode! Neka sve presuše!
Jer, to je zemlja puna idola
i idolima zaluđenih ljudi.
39 Zato će Babilon naseliti zvijeri,
živjet će ondje hijene i nojevi.
Nikad više tu neće stanovati ljudi,
bit će pusto, u sve naraštaje.
40 Kao što sam razorio Sodomu i Gomoru
i uništio susjedne gradove«, kaže BOG,
»tako ni ovdje više nitko neće živjeti,
čovjek se ovdje više neće naseliti.«
41 Evo, stiže vojska sa sjevera,
silan narod i mnogo kraljeva.
Dižu se iz svih krajeva zemlje.
42 Naoružani su lukovima, strijelama i kopljima,
okrutni su, nemaju milosti.
Dolaze u mnoštvu, na konjima,
čuju se kao da more huči.
Već su raspoređeni u bojne redove,
spremni da te napadnu, babilonski narode.
43 Kad je kralj Babilona čuo za njih,
onemoćao je, ukočio se od straha.
Obuzeo ga je nemir i bol,
kao da je žena koja rađa.
44 »Kao lav iz guštare pokraj rijeke Jordan,
koji jurne na stado na zelenom pašnjaku,
tako ću i ja Babilonce napasti,
u trenu ih iz zemlje protjerati.
Koga da odaberem za vladara?
Pa meni nitko nije ravan.
Nitko me ne može izazvati,
njihovi vođe ne mogu mi se suprotstaviti.«
45 Stoga, čujte što BOG planira protiv Babilona,
što je odlučio protiv zemlje Babilonaca.
Odvući će ih dječaci pastiri,
Edomci će se zgroziti nad svojom sudbinom.
46 Kad padne Babilon, zemlja će zadrhtati.
Njegove krikove čut će svi narodi.
51 BOG kaže:
»Podići ću razorni vjetar na Babilon,
oluja će raznijeti stanovnike Kaldeje[s].
2 Poslat ću im strance,
poput vjetra koji odnosi pljevu,
da razaraju i pustoše zemlju.
Vojske će opkoliti i napasti grad
na dan babilonske nesreće.
3 Babilonci neće stići nategnuti lûk
niti navući oklop na sebe.
Nemajte milosti za njihove vojnike!
Cijelu im vojsku uništite!
4 Pobijeni će ležati po cijeloj zemlji,
a ranjenici po ulicama Babilona.«
5 Jer, njihova zemlja puna je krivnje
protiv Svetinje Izraela.
A BOG Svevladar neće ostaviti
Izrael i Judu same, kao udovice.
6 Bježite iz Babilona! Spašavajte si živote,
da zbog babilonskoga grijeha ne poginete.
Vrijeme je da BOG kazni Babilonce,
da ispaštaju za sve što su učinili.
7 Babilon je bio zlatni pehar u BOŽJOJ ruci,
čaša koja je opila cijeli svijet.
Svi narodi njegovo su vino pili
pa su od pijanstva poludjeli.
8 No Babilon će iznenada pasti.
Kukajte i plačite za njim!
Povijte mu rane, ublažite bol,
možda se ipak još može izliječiti.
9 Stranci, koji žive u Babilonu, govorili su:
»Pokušali smo pomoći Babilonu,
ali on se izliječiti ne može.
Stoga, pusti nas sada da idemo,
da se u svoje zemlje vratimo.
Jer, babilonska osuda seže do neba,
diže se čak do oblaka.«
Narod Izraela i Jude kaže:
10 »BOG se za našu stvar izborio,
idemo na Sion da to objavimo.
Svima ćemo ondje razglasiti
što je naš BOG učinio.«
11 »Naoštrite strijele! Napunite tobolce!«
BOG huška kraljeve zemlje Medije
jer želi uništiti Babilon.
BOG se osvećuje Babiloncima
zbog razaranja svoga Hrama.
12 »Podignite signalnu zastavu
za napad na zidine Babilona!«
Pojačajte straže! Razmjestite stražare!
Pripremite se za iznenadni napad!
Jer, BOG će izvršiti što je zamislio,
sve što je namijenio Babilonu.
13 O grade, bogat vodama i blagom,
nitima tvog života došao je kraj.
14 BOG Svevladar svojim se imenom zaklinje:
»Ispunit ću te neprijateljskim trupama,
prekrit će te kao rojevi skakavaca,
klicat će slaveći pobjedu nad tobom.«
Hvalospjev Bogu
(Jr 10,12-16)
15 Bog je svojom silom stvorio zemlju,
svojom mudrošću utemeljio svijet,
svojim znanjem raširio nebo.
16 Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode,
on diže oblake sa svih krajeva zemlje.
On je taj koji čini da kišu prate munje,
iz svojih spremišta izgoni vjetrove.
17 Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju,
sramote se pred mrtvim kipovima.
Zlatari su posramljeni svojim idolima
jer su to lažni i mrtvi bogovi.
18 Bezvrijedni su, smiješne tvorevine,
bit će uništeni kad ih presuda stigne.
19 Ali Jakovljev Bog[t] nije kao idoli
jer on je taj koji je sve stvorio.
Izrael je narod koji mu pripada.
Njegovo je ime BOG Svevladar.
BOŽJI malj
20 »Babilone, ti si moj malj, moje bojno oružje.
S tobom u ruci razaram narode
i kraljevstva uništavam.
21 S tobom udaram na konja i jahača,
slamam bojna kola i vozača.
22 S tobom navalim na muškarca i ženu,
starca i dijete smrskam,
skršim mladića i djevojku.
23 S tobom uništim pastira i stado,
razbijem zemljoradnika i volove,
dokrajčim poglavare i dužnosnike.
24 Ipak, uzvratit ću Babilonu i Babiloncima
za sve zlo koje su učinili na Sionu,
a ti ćeš to vidjeti, moj narode«,
kaže BOG.
25 BOG kaže o Babilonu:
»Idem protiv tebe, moćna planino,
ti što se rušiš na sve narode.
Dignut ću svoju ruku na tebe
i baciti te s najviših stijena.
Bit ćeš planina, sva u pepelu.
26 Tvoje stijene bit će beskorisne
za gradnju kuća i za temelje.
U tebi će zauvijek vladati pustoš.«
Tako je rekao BOG.
27 Podignite ratnu zastavu u zemlji!
Trubite snažno, nek' čuju svi narodi,
za rat na Babilon treba se spremiti.
Neka se skupe kraljevstva,
Ararat, Mini i Aškenaz.
Postavite vojnog zapovjednika,
šaljite konje, kao roj skakavaca.
28 Neka se narodi spreme za rat,
kraljevi Medije, njihovi poglavari i dužnosnici,
kao i sve zemlje pod njihovom vlašću.
29 Zemlja podrhtava i bolno se trese
jer BOG izvršava što je naumio.
Želi uništiti cijelu zemlju Babilon,
da bude pustoš gdje nitko ne živi.
30 Babilonski ratnici odustaju od borbe,
ostaju zatvoreni u svojim tvrđavama,
snaga ih izdaje kao da su žene.
Babilonske kuće su u plamenu,
a gradska vrata porušena.
31 Trči poslanik za poslanikom
i glasnik za glasnikom.
Moraju dojaviti kralju Babilona
da su neprijatelji zauzeli granice grada.
32 Pod opsadom su riječni prijelazi,
tvrđave u plamenu, vojnici u panici.
33 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje:
»Babilon je kao kameno gumno
na kojem se tuče požnjeveno žito.
A sada je došlo vrijeme
da se po njemu tuče i gazi.«
34 »Pojeo nas je Nabukodonosor, babilonski kralj,
isisao nas je i ostavio kao prazan vrč.
Progutao nas je, kao golemo čudovište.
Napunio je trbuh našim bogatstvima,
a onda nas ispovraćao.«
35 »Neka se nasilje nad nama
nasiljem vrati«, kažu na Sionu.
»Neka Babilonci budu kažnjeni
za prolijevanje naše krvi«,
govori se u Jeruzalemu.
36 Stoga, BOG sada kaže:
»Obranit ću vas i osvetiti.
Babiloncima ću isušiti rijeku,
učiniti da presahnu svi izvori.
37 Babilon će biti hrpa ruševina,
u njemu će živjeti samo šakali.
Nad njim će se svi zgražati i rugati
jer bit će pustoš bez stanovnika.
38 Babilonci riču kao mladi lavovi,
reže kao lavlja mladunčad.
39 Razdražene, dovest ću ih na gozbu,
gdje će se opiti i vječnim snom zaspati[u].
Više se neće probuditi«, kaže BOG.
40 »Povest ću ih kao janjad na klanje,
tjerat ću ih kao jarce i ovnove.
41 Šešak[v] je osvojen i zauzet,
ponos cijele zemlje pokoren.
Kakav strašan prizor
pruža Babilon narodima.
42 I more će se dići na njega,
prekrit će ga divlji valovi.
43 Opustjet će njegovi gradovi.
Bit će to suha zemlja, pustinja.
U njoj nitko neće živjeti,
niti putovati kroz nju.
44 Kaznit ću babilonskog idola Bela,
morat će pljunuti sve što je progutao.
Narodi više neće dolaziti k njemu,
srušit će se babilonske zidine.
45 Izađite iz njega, moj narode!
Neka svatko spasi svoj život,
i skloni se pred BOŽJIM gnjevom.
46 Ne bojte se glasina, moj narode,
glasina koje ćete čuti u zemlji.
Jedna glasina dođe ove godine,
a druga sljedeće.
To su priče o ratovima u zemlji
i o borbi vladara za vlast.
47 Jer, sigurno će doći vrijeme
da kaznim babilonske idole.
Cijela zemlja bit će osramoćena,
mrtvi će ležati po ulicama.
48 Sve što je živo na nebu i zemlji,
radovat će se sudbini Babilona.
Jer, sa sjevera su došli neprijatelji
i razorili Babilon«, kaže BOG.
49 Babilon mora pasti!
Zbog ubijenih Izraelaca
i mrtvih po cijelom svijetu.
50 A vi, koji ste izbjegli smrt,
idite odavde, ne oklijevajte.
Daleko ste, ali sjetite se BOGA
i ne zaboravite Jeruzalem.
51 »Sjetite se kako smo bili posramljeni
kad smo čuli sramotne vijesti,
da su stranci ušli u sveta mjesta BOŽJEGA Hrama.«
52 Zato Bog kaže: »Evo dolazi vrijeme
kad ću kazniti idole u Babilonu.
Po cijeloj zemlji jaukat će ranjenici.
53 Da se Babilon do neba popne
i ojača svoje visoke utvrde,
ipak bih na njega poslao ljude
koji bi ga napali i razorili«,
kaže BOG.
54 »Čuju se plač i krikovi iz Babilona,
zvuk razaranja iz babilonske zemlje.
55 Jer, BOG će Babilon opustošiti,
gradsku buku posve ušutkati.
Neprijatelj će nadirati u valovima,
svi će slušati njihove povike.
56 Vojska će na Babilon navaliti,
zarobiti ratnike, lukove im polomiti.
Jer, BOG daje zaslužene kazne
i uzvraća svakom u potpunosti.
57 Opit ću babilonske poglavare i mudrace,
njihove upravitelje, zapovjednike i ratnike.
Zaspat će vječnim snom,[w]
više se neće probuditi«, kaže Kralj,
čije ime je BOG Svevladar.
58 BOG Svevladar poručuje:
»Široke babilonske zidine
bit će sa zemljom sravnjene,
a velika gradska vrata spaljena.
Drugi narodi nastojat će pomoći Babilonu,
ali sav trud bit će im uzalud.
Vatra će proždrijeti zidine i vrata,
a narodi će se iscrpiti.«
Jeremija šalje BOŽJU poruku u Babilon
59 Seraja[x], Nerijin sin i Mahsejin unuk, bio je zadužen za smještaj judejskoga kralja Sidkije. U četvrtoj godini Sidkijine vladavine[y] kralj je išao u Babilon, a Seraja mu je bio u pratnji. Prorok Jeremija tada je naredio Seraji da Babiloncima prenese poruku. 60 Dao mu je svitak na koji je zapisao sve što je primio o Babilonu. Zabilježio je sva zla koja su se tek trebala dogoditi, to jest, sve poruke protiv Babilona koje su zapisane u ovoj knjizi.
61 Rekao je Seraji: »Kad stigneš u Babilon, pobrini se da pročitaš naglas sve ove poruke. 62 Zatim reci: ‘BOŽE, rekao si da ćeš uništiti ovaj grad Babilon, da ovdje više nitko neće živjeti, ni čovjek ni životinja. Tu će zauvijek biti pustoš.’ 63 Kad pročitaš cijeli svitak, smotaj ga i veži za njega kamen te ga baci u rijeku Eufrat. 64 A onda reci: ‘Ovako će potonuti Babilon i više se neće podići zbog nesreće koju ću svaliti na njega.’«[z]
Ovdje završavaju Jeremijine riječi.
Pad Jeruzalema
(2 Kr 24,18–25,30; 2 Ljet 36,11-21)
52 Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala, a bila je Jeremijina[aa] kćer iz grada Libne. 2 Sidkija je činio zlo pred BOGOM, kao i Jojakim.
3 Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je konačno u potpunosti odbacio od sebe.
Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja. 4 U devetoj godini njegove vladavine, desetog dana u desetome mjesecu[ab], babilonski je kralj Nabukodonosor krenuo s cijelom svojom vojskom na Jeruzalem. Utaborili su se oko grada i svuda uokolo podigli opsadne nasipe. 5 Grad je bio pod opsadom sve do jedanaeste godine Sidkijine vladavine. 6 Do devetog dana četvrtog mjeseca te godine glad je potpuno zavladala gradom tako da obični ljudi više nisu imali što jesti. 7 Babilonska je vojska probila gradske zidine. Te je noći kralj Sidkija s vojskom bježao iz grada unatoč neprijateljskom obruču. Izvukli su se kroz vrata između gradskih zidina blizu kraljevog vrta i otišli u smjeru pustinje. 8 No babilonska je vojska krenula u potjeru za kraljem Sidkijom. Sustigli su ga u ravnici kod Jerihona. Svi su ga Sidkijini vojnici napustili i razbježali se. 9 Babilonci su zarobili kralja Sidkiju i odveli ga pred babilonskoga kralja u Riblu, u zemlju Hamat, gdje mu je on odredio kaznu. 10 Babilonski je kralj u Ribli, pred Sidkijom, pobio njegove sinove i sve judejske dužnosnike. 11 Potom je Sidkiji iskopao oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon. Ondje su ga stavili u zatvor, gdje je ostao do svoje smrti.
12 U devetnaestoj godini vladavine babilonskoga kralja Nabukodonosora,[ac] desetog dana u petome mjesecu, u Jeruzalem je došao Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže babilonskoga kralja. 13 Spalio je BOŽJI Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Spalio je i sve važnije gradske građevine. 14 Babilonska vojska, na čelu sa zapovjednikom tjelesne straže, srušila je sve zidine oko Jeruzalema. 15 Nebuzaradan je u zatočeništvo, u Babilon, odveo preostale ljude[ad] iz Jeruzalema, kao i one koji su se već predali babilonskom kralju. Među njegovim su zarobljenicima bili i najbolji judejski zanatlije. 16 U zemlji je ostavio samo neke od najsiromašnijih ljudi da obrađuju vinograde i polja.
17 Babilonci su u BOŽJEM Hramu porazbijali brončane stupove, pokretna postolja i veliki brončani bazen zvan More. Svu su broncu odnijeli u Babilon. 18 Odnijeli su i lonce, lopatice, škare za fitilj, zdjele za krv, posudice za tamjan i sve druge brončane predmete koji su se koristili za službu u Hramu. 19 Pokupili su zdjelice za krv, tave za nošenje ugljena, bazene, zdjele, svijećnjake, posudice za tamjan i pokale za prinose pića. Zapovjednik je kraljevske straže uzeo sve predmete od zlata i srebra. 20 Dva brončana stupa, bazen zvan More, s dvanaest pripadajućih bikova od bronce, i pokretna brončana postolja, koje je kralj Salomon dao izraditi za BOŽJI Hram, bili su preteški za vaganje.
21 Svaki je stup bio visok devet metara[ae] i obujma šest metara[af]. Bili su šuplji, sa stijenkama debljine sedam centimetara[ag]. 22 Brončane su glave stupova bile visoke dva i pol metra[ah]. Uokolo su imale ukrasnu mrežu i ukrase u obliku plodova šipka, također sve od bronce. 23 Na obje je strane bilo devedeset i šest ukrasa u obliku plodova šipka, a ukupno ih je bilo sto.
Judejci odvedeni u Babilon
(2 Kr 25,18-21)
24 Zapovjednik kraljevske straže također je zarobio vrhovnog svećenika Seraju, drugog po redu svećenika Sefaniju i tri čuvara hramskih vrata. 25 Iz grada je odveo i zapovjednika vojske, sedam kraljevih savjetnika, koji su se zatekli u gradu, kao i tajnika zapovjednika vojske, koji je bio zadužen za novačenje vojnika. Poveo je i šezdesetoricu drugih koji su se zatekli u gradu. 26 Zarobio ih je zapovjednik straže Nebuzaradan i odveo kralju Babilona u grad Riblu. 27 Babilonski ih je kralj dao sve istući i pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat.
I tako su Judejci odvedeni iz svoje zemlje u progonstvo. 28 Zabilježeno je da je Nabukodonosor tijekom svoje vladavine odveo u zatočeništvo:
u sedmoj godini vladavine,[ai] 3.023 Judejca,
29 u osamnaestoj godini svoje vladavine,[aj] 832 osobe iz Jeruzalema,
30 a u dvadeset i trećoj godini[ak] Nabukodonosorove vladavine, zapovjednik je straže Nebuzaradan u zatočeništvo odveo 745 Judejaca.
Bilo je to ukupno 4.600 ljudi.
Jojakin oslobođen
(2 Kr 25,27-30)
31 U trideset i sedmoj godini zatočeništva judejskoga kralja Jojakina u Babilonu, na vlast je došao babilonski kralj Evil Merodak[al]. Te godine, dvadeset i petog dana dvanaestog mjeseca, pomilovao je Jojakina i pustio ga iz zatvora. 32 Bio je ljubazan prema njemu i dao mu počasno mjesto iznad drugih kraljeva zatočenih u Babilonu. 33 Tako je Jojakin skinuo zatvorsko odijelo i do kraja života jeo za kraljevskim stolom. 34 Kralj Babilona davao mu je dnevno uzdržavanje u hrani sve do Jojakinove smrti.
Jeruzalem oplakuje svoje uništenje
1 Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica,
a bila je puna stanovnika!
Sada je jadna, kao udovica,
a nekad se isticala među narodima!
Nekad kneginja među pokrajinama,
sada je ropkinja.
2 Noću gorko plače,
suze su joj na obrazima.
Od svih naroda, koji su je voljeli,
nijedan da je utješi sada.
Svi su je prijatelji izdali,
i postali joj neprijatelji.
3 Juda je trpjela nevolje i težak rad,
a sada je prognana.
Živi među drugim narodima
i nigdje nema odmora.
U tjesnacu su je sustigli progonitelji.
4 Tuguju i putevi prema kćeri Sion[am]
jer više nitko ne dolazi za blagdane.
Gradska su vrata napuštena,
a njeni svećenici jauču.
Njene su djevojke ožalošćene,
a ona puna gorčine.
5 Protivnici su joj postali gospodari,
njeni neprijatelji žive lagodno.
To ju je BOG kaznio
zbog mnoštva njenih grijeha.
Neprijatelji su joj zarobili djecu
i sve ih odveli.
6 Kći Sion izgubila je svoju ljepotu.
Njeni su glavari kao gladni jeleni
koji nigdje ne nalaze travu
i ne mogu umaknuti lovcima.
7 Dok kći Jeruzalem[an] pati i luta,
sjeća se minulih dana
i svih svojih blaga
iz prošlih vremena.
No njezin je narod pao u neprijateljske ruke
i nema nikoga da joj pomogne.
Protivnici su je gledali
i smijali se njezinoj propasti.
8 Kći Jeruzalem teško je sagriješila
i postala nečista.
Oni koji su je poštovali,
sada je preziru
jer su vidjeli njezinu golotinju.
A ona jeca i okreće lice.
9 Nečistoća joj je zaprljala odjeću.
Nije se brinula što će biti s njom.
Zapanjila se kad je pala;
nije bilo nikoga da je podigne.
»Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona,
»i kako neprijatelj misli da je moćan.«
10 Neprijatelj je ispružio ruku
i zgrabio sve njeno blago.
Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci,
a za njih si rekao da ne smiju ući.
11 Njen cijeli narod jauče i traži kruha.
Dragocjenosti svoje daju za hranu,
samo da bi ostali na životu.
»Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona,
»gledaj kako me svi preziru.«
12 Kći Jeruzalem kaže:
»Vi, što prolazite, zar vam nije stalo?
Pogledajte na mene!
Ima li igdje boli kao što je bol
kojom sam pogođena,
kojom me BOG udario
na dan kad se razbjesnio na mene?
13 S visine je poslao vatru,
u kosti mi je ušla.
Mrežu mi je razapeo pod nogama
i okrenuo me natrag.
Učinio je da posve opustim,
da se po cijele dane osjećam loše.
14 Grijesi su me upregli u jaram,
Bog ih je svezao zajedno.
Jaram mi je navaljen na vrat,
a Gospodar mi je oduzeo snagu.
Predao me u ruke onima
kojima se ne mogu oduprijeti.
15 Gospodar je odbacio sve moje ratnike
iako prebiva usred mene.
Protiv mene je okupio vojsku
da satre moje mladiće.
Gospodar je zgazio djevičansku kćer Judu,
kao grožđe u tijesku.
16 Zbog toga ja plačem,
oči mi suze liju.
Jer, daleko je od mene tješitelj,
onaj koji me može u život vratiti.
Djeca su mi bez igdje ičega
jer ih je nadjačao neprijatelj.«
17 Kći Sion pruža ruke,
ali nema nikoga da je utješi.
BOG je naredio da susjedni narodi
postanu Jakovu neprijatelji.
Kći Jeruzalem je za njih
kao prljava, nečista krpa.
18 »BOG je postupio pravedno«,
kaže prijestolnica,
»jer sam se pobunila
protiv njegove zapovijedi.
Slušajte, svi narodi!
Gledajte moju bol!
Moje djevojke i mladići
otišli su u progonstvo.
19 Pozvala sam svoje saveznike,
ali oni su me napustili.
Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu,
tražeći hranu da se održe na životu.
20 Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji.
Utroba mi ključa, srce se u meni grči
jer sam se žestoko pobunila.
Vani hara mač, a u kući smrt.
21 Svi su čuli moje zapomaganje,
ali nema nikoga da me utješi.
Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju
i raduju se što si to učinio.
Daj da dođe dan koji si najavio,
da i oni postanu kao ja.
22 Pogledaj koliko su učinili zla.
Kazni i njih okrutno
kao što si mene kaznio
zbog svih mojih grijeha.
Jer, ne mogu se prestati jadati,
a srce mi je izmučeno.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International