Bible in 90 Days

Bog uništava Jeruzalem

Kazna, pokajanje i nada

Užasi opustošenog Jeruzalema

Molitva Gospodaru

Uvod

1 Na peti dan četvrtog mjeseca, u tridesetoj godini,^[f] otvorila su se nebesa preda mnom i ugledao sam viziju od Boga. Živio sam tada među prognanicima, na kanalu Kebar^[g]. ² Bilo je to u petoj godini progonstva judejskoga kralja Jojakina. ³ (Svećenik Ezekiel, Buzijev sin, primio je ovu poruku od BOGA. Bio je na kanalu Kebar u Babiloniji, a BOŽJA je sila bila na njemu.)

Živa bića u oblaku i Božje prijestolje

⁴ Vidio sam oluju kako dolazi sa sjevera. Tjeran olujnim vjetrom, približavao se velik oblak okružen svjetlošću. Iz njega su sijevale munje. Izgledalo je kao da usijani metal^[h] blista usred vatre. ⁵ U oblaku je bilo nešto što je izgledalo kao četiri živa bića, slična čovjeku. ⁶ Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, ⁷ ravne noge i stopala poput telećih papaka. Bića su bliještala kao glatka, sjajna bronca. ⁸ Pod krilima su im bile ljudske ruke. Svako od četiri bića imalo je četiri lica i četvera krila. ⁹ Vrhovi krila su im se dodirivali jer su bila jedno pokraj drugoga. Kretala su se ravno naprijed, bez promjene smjera.

¹⁰ Svako je biće imalo četiri lica. Sprijeda im je bilo lice čovjeka, s desne strane lice lava, s lijeve strane lice bika, a straga lice orla. ¹¹ Svako je biće imalo dvoja krila raširena uvis. Njima su se bića međusobno dodirivala. Drugim parom svojih krila, pokrivala su svoja tijela. ¹² Kretala su se ravno naprijed. Išla su kamo ih je vodio duh^[i] i nisu skretala s puta.

¹³ Izgledalo je kao da je među njima^[j] užareni ugljen u plamenu, kao da se plamteće buktinje kreću među njima. Iz svjetlosti sjajne vatre sijevale su munje. ¹⁴ Bića su jurila naprijed-natrag kao bljeskovi munje.^[k]

¹⁵ Dok sam ih tako gledao, uočio sam četiri kotača koja su dodirivala zemlju. Pored svakog bića bio je po jedan kotač. ¹⁶ Sva su četiri kotača bila jednaka. Izgledalo je kao da su od prozirnoga svjetlucavog dragog kamena^[l] te kao da je u svakom kotaču još jedan kotač. ¹⁷ Kotači su se mogli kretati s bićima na sve strane, ali pritom nisu skretali.

¹⁸ Konstrukcija je kotača bila visoka i zastrašujuća, a svuda po njoj, na sva četiri kotača, sve je bilo prekriveno očima.

¹⁹ Kotači su se kretali zajedno s bićima. Kad su se bića podigla od zemlje, podigli su se i kotači. ²⁰ Bića su išla kamo ih je vodio duh, a kotači su se kretali za njima. Duh je živih bića bio u kotačima. ²¹ Kad su se bića kretala, kretali su se i kotači. Kad su bića stala, stali su i kotači. Kad su se bića podigla od zemlje, s njima su se podigli i kotači. Jer, duh je živih bića bio u kotačima.

²² Nad glavama bića prostiralo se nešto kao svod^[m] kupole. Svjetlucao je kao čisti kristal. ²³ Pod svodom su bića širila svoja krila jedno prema drugome. Drugim parom krila, pokrivala su svoja tijela.

²⁴ Kad su se bića kretala, šum njihovih krila čuo se kao huk jakog vodopada, kao grmljavina glasa Svemoćnog Boga, kao vika velike vojske. Kad su bića mirovala, spustila bi svoja krila.

²⁵ Tada se začuo snažan zvuk, koji je dolazio iz visine, iznad svoda koji se širio nad njihovim glavama. Bića su se zaustavila i spustila svoja krila. ²⁶ Iznad svoda nad njima vidio sam nešto što je izgledalo kao prijestolje od modroga dragog kamena. Činilo se kao da na tome prijestolju sjedi netko nalik čovjeku. ²⁷ Ono što se činilo kao gornji dio tijela, svijetlilo je kao usijani metal okružen vatrom, dok je ono što se činilo kao donji dio tijela, bilo kao čisti plamen. Svuda oko njega širila se blistava svjetlost. ²⁸ Svjetlost je izgledala kao duga koja blista usred kišnih oblaka. To je blistala BOŽJA slava. Kad sam je ugledao, poklonio sam se licem do zemlje. Začuo sam glas koji mi je govorio.

Bog govori Ezekielu

2 Taj glas mi je rekao: »Čovječe^[n], ustani na noge da mogu s tobom govoriti.«

² Tada je Duh ušao u mene i podigao me na noge. Čuo sam onoga koji mi je govorio. ³ Rekao je: »Čovječe, šaljem te među Izraelce. Taj buntovan narod okrenuo se protiv mene. Poput svojih predaka, bunili su se protiv mene, a bune se i danas. ⁴ Drski su i tvrdoglavi ljudi. Idi k njima i reci što im poručuje Gospodar BOG. ⁵ Oni su buntovan narod, ali bez obzira na to hoće li te poslušati, barem će znati da je među njima bio prorok.

⁶ A ti ih se, čovječe, nemoj bojati. Ne boj se onoga što će ti govoriti, iako će njihove riječi ubadati kao trn i boljeti kao ubod škorpiona. Ne boj se njihovih riječi. Nepokorni su, ali ti ih se ne trebaš bojati. ⁷ Prenijet ćeš tim buntovnicima moje riječi, bez obzira na to žele li slušati ili ne.

⁸ A ti, čovječe, dobro slušaj što ti govorim. Nemoj se okrenuti protiv mene kao ovi neposlušni ljudi. Otvori usta i jedi riječi koje ti dajem.«

⁹ Vidio sam ruku ispruženu prema sebi, a u njoj je bio svitak^[o]. ¹⁰ Ruka ga je rastvorila preda mnom. Svitak je na obje strane bio ispisan riječima tužnih pjesama, žalobnih priča i jadikovki.

3 Bog mi je rekao: »Čovječe, pojedi to što vidiš. Pojedi ovaj svitak, pa idi izraelskom narodu i govori im.« ² Otvorio sam usta, a on mi je dao svitak da ga pojedem. ³ Rekao mi je: »Čovječe, pojedi svitak, koji ti dajem, i nahrani njime svoj trbuh.« Pojeo sam svitak. U ustima mi je bio sladak kao med.

⁴ Govorio mi je dalje: »Čovječe, idi k Izraelcima i prenesi im moju poruku. ⁵ Ne šaljem te ljudima čiji jezik ne razumiješ i koji je teško naučiti. Šaljem te narodu Izraela. ⁶ Ne šaljem te drugim narodima čije jezike ne znaš i koje je teško naučiti. Kad bih te njima poslao, oni bi te slušali. ⁷ A Izraelci te neće slušati jer ne slušaju ni mene. Cijeli je izraelski narod prkosan i tvrdoglav. ⁸ No ja ću učiniti da ti budeš jednako tvrdoglav i nepopustljiv. ⁹ Bit ćeš tvrđi od kremena i nećeš se bojati tih ljudi, koji se stalno okreću protiv mene.«

¹⁰ I još mi je rekao: »Čovječe, pažljivo slušaj i pamti što ti kažem. ¹¹ Idi sada među svoje ljude. Idi među prognanike i govori im. Bez obzira na to slušaju li ili ne, ti im reci: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’«

¹² Tada me Duh podigao. Začuo sam iza sebe buku velikog potresa dok se BOŽJA slava uzdizala s mjesta gdje je bila.^{[p] 13} Čuo sam moćan šum krila. Bića su se dodirivala krilima u kretanju, a kotači su pokraj njih podizali silnu tutnjavu. ¹⁴ Duh me podigao i odnio. Bio sam jako tužan i uznemiren u svom duhu, ali sam osjećao prisutnost BOŽJE sile. ¹⁵ Otišao sam među izraelske prognanike, koji su živjeli u Tel Abibu^[q], pokraj kanala Kebar. Sjedio sam među njima sedam dana, u šoku i tišini.

Ezekiel—stražar i čuvar Izraela

(Ez 33,1-9)

¹⁶ Kad je prošlo sedam dana, čuo sam BOGA kako mi govori: ¹⁷ »Čovječe, postavljam te za stražara nad izraelskim narodom. Slušat ćeš što ti govorim, a ti ćeš ih upozoravati. ¹⁸ Ako kažem: ‘Ovi će zli ljudi umrijeti’, ti ih trebaš upozoriti da moraju promijeniti način života i prestati činiti zlo da bi se spasili. Ako ih ne upozoriš, umrijet će zbog svojih grijeha, a ti ćeš biti odgovoran za njihovu smrt.

¹⁹ Ali, ako ih upozoriš da se moraju promijeniti, da trebaju prestati činiti zlo, a oni ne prestanu, onda će umrijeti zbog svojih grijeha. No tada će barem tvoj život biti spašen.

²⁰ Isto tako, ako se dobri ljudi promijene i počnu činiti zlo, a ja im još i postavim zamku, umrijet će zbog svojih grijeha ako ih ti ne upozoriš. Nitko neće pamtiti njihova dobra djela, a ti ćeš biti odgovoran za njihovu smrt.

²¹ Ali, ako upozoriš dobre ljude da prestanu griješiti i oni prestanu, preživjet će jer su poslušali tvoje upozorenje. Tada ćeš i ti sačuvati svoj život.«

²² Obuzela me BOŽJA sila i on mi je rekao: »Ustani i idi u Dolinu^[r]. Tamo ću ti govoriti.« ²³ Ustao sam i otišao u dolinu, a tamo je bila BOŽJA slava. Vidio sam je kao i prije na kanalu Kebar. Pao sam i poklonio se licem do zemlje. ²⁴ No Duh je ušao u mene i podigao me na noge. Tada mi je Bog rekao: »Idi i zatvori se u svoju kuću. ²⁵ Čovječe, ljudi će te tamo vezati konopima i neće ti dopustiti da ideš među druge ljude. ²⁶ Učinit ću da ti se jezik zalijepi za nepce. Bit ćeš nijem i nećeš moći ispravljati niti upozoravati ljude koji se stalno okreću protiv mene. ²⁷ No ja ću ti govoriti, a potom ću ti otvoriti usta. Trebaš im reći: ‘Gospodar BOG vam poručuje.’ Neki ljudi će te slušati, a neki neće, jer oni su buntovan narod.«

Najava opsade Jeruzalema

4 »A sada, čovječe, uzmi glinenu ploču, stavi je pred sebe i na njoj nacrtaj grad Jeruzalem. ² Zamisli da si vojska koja opsjeda grad. Podigni svuda uokolo opsadne nasipe i postavi jurišne naprave za napad na zidine. Cijeli grad neka je okružen vojnim taborom. ³ Onda uzmi željeznu tavu i postavi je kao zid između sebe i grada. Okreni se licem prema gradu i gledaj ga oštro i uporno. Tako će grad biti kao pod napadom, a ti kao onaj koji ga napada. Bit će to znak izraelskom narodu za ono što ću učiniti Jeruzalemu.

⁴ Zatim lezi na svoj lijevi bok kao znak da nosiš teret grijeha izraelskog naroda. Nosit ćeš njihov grijeh onoliko dana koliko budeš ležao na lijevom boku. ⁵ Odredio sam da grijeh izraelskog naroda nosiš tristo devedeset dana—po jedan dan za svaku godinu njihovoga grijeha.

⁶ Kad to prođe, leći ćeš na svoj desni bok, ovaj put pod teretom grijeha judejskog naroda. Odredio sam da njihov grijeh nosiš četrdeset dana—po jedan dan za svaku godinu što će biti kažnjeni.

⁷ A sada, podigni rukav, ispruži svoju ruku nad crtežom na glinenoj ploči i upri pogled u nj. To će značiti da napadaš grad. Ti si moj glasnik ljudima u Jeruzalemu. Izvikuj im upozorenja. ⁸ Svezat ću te konopima da se ne možeš okretati sve dok ne završi tvoj napad na grad.

⁹ Uzmi nešto pšenice i ječma, boba i leće, prosa i dvozrne pšenice. Sve istresi u jednu posudu i samelji. Od toga brašna napravi kruh, koji ćeš jesti tristo devedeset dana dok budeš ležao na boku. ¹⁰ Jednom na dan, u određeno vrijeme, uzimat ćeš samo komad kruha^[s]. ¹¹ Također, jednom dnevno, u određeno vrijeme, pit ćeš samo dvije čaše vode^[t]. ¹² Svaki ćeš dan pripremati kruh. Peći ćeš ga na vatri od suhoga ljudskog izmeta i jesti pred svima.« ¹³ BOG kaže: »Tako će isto izraelski narod jesti nečisti kruh u tuđini. Ja ću ih protjerati među strance.«

¹⁴ Kad sam to čuo, rekao sam mu: »Gospodaru BOŽE, nikad nisam jeo nečistu hranu. Odmalena nisam stavio u usta meso životinje koja je prirodno uginula niti životinje koju je rastrgala zvijer. U moja usta nikad nije ušla nečista hrana!«^[u]

¹⁵ »Pustit ću te onda da pripremaš svoj kruh na suhom kravljem izmetu umjesto na ljudskom«, odgovorio mi je.

¹⁶ A onda je rekao: »Čovječe, prekinut ću snabdijevanje kruhom u Jeruzalemu. Ljudi će sa strepnjom jesti svoj dio kruha i u strahu ispijati svoju mjeru vode. ¹⁷ Neće biti dovoljno hrane ni vode. Prestravljeni, gledat će jedni druge kako propadaju zbog svojih grijeha.«

Stanovnici Jeruzalema protjerani

5 »A sada, čovječe, uzmi oštar mač. Obrij njime kosu i bradu, kao da je britva. Kosu izvaži i podijeli na tri jednaka dijela. ² Jednu trećinu spali na glinenoj ploči koja predstavlja grad. Učini to nakon što završi razdoblje koje predstavlja opsadu grada. Drugu trećinu isjeckaj mačem i raspi oko glinene ploče, a posljednju trećinu baci u vjetar. To znači da ću isukati mač i njime rastjerati ljude. ³ Onda uzmi nekoliko vlasi i uguraj ih u svoju odjeću. ⁴ Odaberi neke od njih i baci ih u vatru. To znači da će vatra krenuti odande i progutati čitav izraelski narod.«

⁵ Gospodar BOG mi je rekao: »Postavio sam Jeruzalem usred drugih naroda. Okružen je drugim zemljama. ⁶ No njegovi su se stanovnici pobunili protiv mojih zapovijedi. Gori su od bilo kojeg drugoga naroda. Prekršili su više mojih zakona nego ljudi u bilo kojoj od susjednih zemalja. Odbacili su moje zapovijedi i nisu slijedili moje zakone.

⁷ Stoga, Gospodar BOG kaže: ‘Gori ste od naroda koji žive oko vas. Ne poštujete moje zakone, ne držite se mojih zapovijedi. Činite ono što čak ni drugi narodi ne smiju činiti.’ ⁸ Zato vam Gospodar BOG poručuje: ‘Sad sam i ja protiv vas! Kaznit ću vas naočigled drugih naroda. ⁹ Zbog svih vaših užasnih grijeha, učinit ću vam ono što nikad prije nisam učinio niti ću ikad više učiniti. ¹⁰ Ljudi će u Jeruzalemu biti toliko gladni da će roditelji jesti svoju djecu, a djeca svoje roditelje. Sve ću vas kazniti, a one koji prežive, rastjerat ću na sve strane svijeta^[v].’

¹¹ Gospodar BOG kaže: ‘Zaklinjem se sobom da ću te odrezati, Jeruzaleme, jer si svojim gnjusnim grozotama onečistio moje svetište. Neću se sažaliti nad tobom. Neću ti se smilovati. ¹² Trećina tvog naroda umrijet će u gradu od gladi i bolesti, trećina će poginuti oko grada u borbi, a na trećinu ću isukati mač i rastjerati ih na sve strane svijeta. ¹³ Tako ću iskaliti svoj bijes i zadovoljiti svoju srdžbu. A oni će tada znati da sam im ja, BOG, govorio zato što su me jako povrijedili.

¹⁴ Jeruzaleme, pretvorit ću te u gomilu ruševina. Narodi će ti se izrugivati, a putnici prolaznici te ismijavati. ¹⁵ Iako će te izrugivati i ismijavati, bit ćeš im na upozorenje kad vide kako sam te kaznio pa će se uplašiti. Ja, BOG, rekao sam što ću napraviti. ¹⁶ Rekao sam da ću poslati na tebe svoje smrtonosne strijele gladi i razaranja, da ću te uništiti. Bit ćeš gladan jer ću ja prekinuti opskrbu kruhom. ¹⁷ Stići će te glad, a tvoju djecu će proždrijeti divlje zvijeri. Pomest će te bolest i krvoproliće. Poslat ću neprijatelje na tebe. Ja, BOG, rekao sam što će se dogoditi.’«

Proroštvo protiv Izraela

6 Čuo sam BOGA kako mi govori: ² »Čovječe, okreni lice prema planinama Izraela i govori protiv njih u moje ime. ³ Reci: ‘Planine Izraela, slušajte što vam Gospodar BOG poručuje. Gospodar BOG govori planinama i brdima, klisurama i dolinama. Dovest ću na vas neprijateljski mač i razoriti vaša svetišta. ⁴ Vaši će žrtvenici biti srušeni, kao i vaši kadioni žrtvenici^[w], gdje ste idolima prinosili tamjan. Ubit ću vas pred vašim idolima. ⁵ Trupla će Izraelaca ležati pred njihovim idolima. Kosti će vam biti rasute oko vaših žrtvenika. ⁶ Gdje god da živite, gradovi će vam biti opustošeni, a svetišta razorena. Vaši će žrtvenici biti razvaljeni, a kipovi idola smrvljeni. Žrtvenici za prinos tamjana bit će srušeni, kao i sve drugo što ste napravili. ⁷ Ljudi će među vama padati ubijeni, a vi ćete znati da sam ja BOG.

⁸ Poštedjet ću neke od vas, koji će izbjeći maču. No ja ću ih rastjerati i prisiliti da se nasele u drugim zemljama. ⁹ Oni, koji budu zarobljeni i odvedeni u druge zemlje, sjećat će se kako su mi slomili srce. Napustili su me i štovali lažne idole. Bili su nevjerni kao žena koja napusti svog muža radi drugoga. Sami sebi će se gaditi zbog zla i gadosti koje su činili. ¹⁰ I znat će da sam ja BOG i da im nisam bez razloga najavljivao nesreću.’«

¹¹ Gospodar BOG kaže: »Plješćite rukama i stupajte nogama. Jadikujte zbog svih zlih i gnjusnih djela izraelskog naroda. Recite im da će ih ubiti rat, glad i bolest. ¹² Onaj tko bude daleko, umrijet će bolestan, a tko bude blizu, poginut će u ratu. Tko preživi, umrijet će od gladi. Osjetit će sav moj bijes. ¹³ I znat ćete da sam ja BOG kad vaši mrtvi budu ležali među kipovima idola, oko njihovih žrtvenika, na svakom vrhu brda i planine, pod svakim većim stablom, na svim mjestima gdje su svojim idolima prinosili paljene žrtve ugodnog mirisa. ¹⁴ Podignut ću svoju ruku i kazniti ih, gdje god da žive. Pretvorit ću im zemlju u pustoš i ruševine. Od pustinje na jugu pa sve do Rible^[x] na sjeveru neće biti nigdje nikoga. Tada će znati da sam ja BOG.«

Kraj Izraela

7 Čuo sam BOGA kako mi govori: ² »Čovječe, Gospodar BOG poručuje zemlji Izrael:

⁵ Gospodar BOG kaže: ‘Pazite! Događat će se nesreća za nesrećom. ⁶ Dolazi kraj! Dolazi vam kraj! Pogledajte, dolazi! ⁷ Stanovnici Izraela, približava vam se propast. Vrijeme je za paniku, a ne za klicanje po planinama. ⁸ Uskoro ću na vas sručiti svoj gnjev. Iskalit ću na vama svoj bijes. Kaznit ću vas za sve što ste učinili. Uzvratit ću vam za vaše gadosti. ⁹ Neću vas poštedjeti, neću vam se smilovati. Kažnjavam vas za vaše postupke, vraćam vam za vaše odvratnosti. Sad ćete shvatiti da sam ja BOG i da vas kažnjavam.’

¹⁰ Gledajte! Vrijeme je BOŽJE kazne! Propast je proklijala, a ponos procvjetao. Dolazi neprijateljski kralj. Propupala mu je vladarska palica. ¹¹ Nasilno će kazniti zli narod. Od ljudi u Izraelu nitko neće ostati, nitko od njihovog mnoštva. Ništa neće ostati niti od njihovog bogatstva.

¹² Došao je taj trenutak. Stigao je taj dan. Oni koji kupuju, neće se radovati, a prodavači neće tugovati. Na sve njih sručit će se strašna kazna. ¹³ Ljudi koji su prodali svoje imanje, neće ga više dobiti natrag.^[y] Ta poruka vrijedi za svakoga. Zbog njihovih grijeha, nitko se neće izvući živ.

¹⁴ Trube će pozivati ljude u borbu. Svi će se pripremiti, ali neće krenuti u bitku. Svima ću pokazati svoj strašan gnjev. ¹⁵ Vani prijeti mač, a u gradu vlada bolest i glad. Tko bude na polju, ubit će ga neprijatelji, a tko bude u gradu, umrijet će od gladi i bolesti.

¹⁶ Oni koji uspiju pobjeći, sklonit će se u planine kao uplašeni golubovi. No ondje će jadikovati zbog svojih grijeha. ¹⁷ Od slabosti neće moći ni ruku podići. Koljena će im biti mokra od mokraće. ¹⁸ Navući će na sebe tkaninu za tugovanje i bit će obuzeti strahom. Na licima će im se ogledati sram. U znak tuge, obrijat će svoje glave. ¹⁹ Pobacat će svoje srebro na ulicu. Gadit će im se njihovo zlato. Srebro i zlato neće ih moći spasiti od BOŽJE srdžbe, niti će ih moći nahraniti. Srebro i zlato ne mogu napuniti prazan želudac, ali su ipak naveli Izraelce da potonu u grijeh.

²⁰ Od hramskog blaga izrađivali su svoje grozne kipove. Bili su ponosni na njih. Zbog tih grozota, učinit ću da im sve to bude kao smeće. ²¹ Dat ću to blago u ruke strancima. Razgrabit će ga zlikovci i njime onečistiti Hram. ²² Okrenut ću glavu, a stranci će srušiti moj Hram. Prodrijet će u njegove najsvetije dijelove i oskvrnuti ih.

²³ Izradite lance za zarobljenike! Narod mora biti kažnjen jer je zemlja puna krvoprolića, a grad nasilja. ²⁴ Dovest ću ljude iz najgorih naroda da im zaposjednu kuće. Dokrajčit ću njihov ponos i silu. Svetišta će im biti oskvrnuta.

²⁵ Drhtat će od straha. Tražit će mir, ali mira neće biti. ²⁶ Dolazit će nesreća za nesrećom, jedna loša vijest slijedit će drugu. Uzalud će tražiti viziju od proroka. Svećenici više neće davati pouke, ni poglavari savjete. ²⁷ Kralj će tugovati za poginulima, a očajni poglavari odjenut će se u tkanine za tugovanje. Običan narod drhtat će od straha. Kaznit ću ih za sve što su učinili. Sudit ću im kao što su oni sudili drugima. Tada će znati da sam ja BOG.«

Štovanje lažnih bogova u Hramu

8 Petog dana u šestome mjesecu, šeste godine našeg progonstva,^[z] sjedio sam u svojoj kući s judejskim starješinama. Tada me obuzela sila Gospodara BOGA. ² Ugledao sam neku priliku koja je sličila čovjeku. Donji mu je dio tijela bio kao čista vatra, a gornji je blistao kao usijani metal okružen svjetlošću. ³ Ispružio je nešto što je izgledalo kao njegova ruka i uhvatio me za kosu. Duh me podigao između zemlje i neba. Imao sam viziju od Boga da sam odnesen na sjeverni ulaz, u unutrašnje dvorište Hrama u Jeruzalemu. Tu je stajao idol koji je izazivao Božji bijes. ⁴ Ugledao sam slavu Izraelovog Boga. Izgledala je kao u mojoj viziji u dolini kanala Kebar.

⁵ Bog mi je rekao: »Čovječe, pogledaj prema sjeveru.« Pogledao sam, i sjeverno od vrata koja su vodila prema žrtveniku, pored samog ulaza, stajao je kip idola koji je izazivao Božji bijes.

⁶ Nastavio mi je govoriti: »Čovječe, vidiš li što čine? Vidiš li te velike gadosti koje narod Izraela čini i tjera mene iz mog svetišta? Ali vidjet ćeš još i gore stvari.«

⁷ Zatim me doveo do ulaza u dvorište. Ondje sam vidio rupu u zidu. ⁸ Rekao mi je: »Čovječe, kopaj kroza zid.« Kopao sam i otkrio prolaz kroza zid. ⁹ Rekao je: »Idi unutra i vidi kakve užasne gadosti ovdje čine.« ¹⁰ Ušao sam. Svuda uokolo po zidovima bile su slike gmazova i drugih nečistih životinja, kao i prikazi ostalih idola koje su štovali Izraelci.

¹¹ Vidio sam sedamdesetoricu starješina izraelskog naroda kako stoje ondje. Među njima je bio i Jaazanija, Šafanov sin. Svaki je u ruci držao kadionik iz kojeg se dizao mirisni oblak tamjana. ¹² Bog mi je rekao: »Čovječe, jesi li vidio što u potaji čine starješine izraelskog naroda? Svaki čovjek ima svoj prostor u kojem štuje svoga lažnog idola. Jer, oni misle: ‘BOG nas ne vidi. BOG je napustio našu zemlju.’« ¹³ I još mi je rekao: »Vidjet ćeš ih kako čine još i gore gadosti.«

¹⁴ Odveo me do sjevernog ulaza u BOŽJI Hram. Tamo sam vidio žene kako sjede i oplakuju boga Tamuza^[aa].

¹⁵ Rekao mi je: »Vidiš li ovo, čovječe? Ali vidjet ćeš još i gore gadosti.« ¹⁶ Zatim me odveo u unutrašnje dvorište BOŽJEGA Hrama. Tamo sam na vratima BOŽJEGA Hrama, između trijema i žrtvenika, ugledao skupinu od oko dvadeset i pet muškaraca kako se klanjaju. Leđima su bili okrenuti BOŽJEM Hramu, a licem prema istoku. Klanjali su se suncu.

¹⁷ On mi je rekao: »Vidiš li to, čovječe? Zar je Judejcima svejedno što se čini u Hramu? Smiju li se ovdje činiti takve gadosti? Ova je zemlja puna nasilja i narod stalno izaziva moj bijes. Gle, štuju kao pogani, držeći grančice pred nosevima!^{[ab] 18} Zato ću ih bijesno kazniti. Neću im se smilovati, neću ih žaliti. Čak i ako mi budu iz svega glasa vikali u uši, neću ih čuti.«

Božji glasnici kažnjavaju Jeruzalem

9 Tada sam ga začuo kako je glasno uzviknuo: »Neka pristupe oni koji će izvršiti kaznu nad ovim gradom! Dođite, svaki sa svojim smrtonosnim oružjem u ruci!« ² Ugledao sam šestoricu ljudi kako dolaze iz smjera gornjih sjevernih gradskih vrata. Svaki je u ruci držao svoje smrtonosno oružje. S njima je bio i sedmi čovjek u lanenoj odjeći, kojem je o struku visio pribor za pisanje. Ušli su u dvorište Hrama i stali pokraj brončanog žrtvenika. ³ A slava Izraelovog Boga podigla se iznad krilatih bića^[ac], gdje je do tada stajala. Pomaknula se prema vratima Hrama i zaustavila na samom pragu. Čovjek u lanenoj odjeći, koji je nosio pribor za pisanje, bio je pozvan da pristupi.

⁴ BOG mu je rekao: »Prođi cijelim gradom Jeruzalemom i stavi znak na čelo svakog čovjeka koji uznemiren tuguje zbog svih gadosti koje se čine u ovom gradu.«

⁵ A ostalima je na moje uši rekao: »Idite za njim kroz grad i ubijajte. Nikoga nemojte štedjeti niti žaliti. ⁶ Pobijte starce, mladiće i djevojke, žene i djecu. Ali, ne dirajte one koji na sebi imaju znak. Počnite ubijati kod mog svetišta.« I tako su prvo ubili starješine pred Hramom.

⁷ Rekao im je: »Onečistite Hram! Ispunite njegova dvorišta truplima ubijenih ljudi. Krenite!« Krenuli su i ubijali ljude po gradu. ⁸ Dok su oni ubijali, ja sam ostao sâm u Hramu. Pao sam licem na zemlju i zavapio: »Gospodaru BOŽE! Dok iskaljuješ svoj bijes na Jeruzalemu, zar ćeš uništiti i sve koji su preostali od Izraela?«

⁹ Odgovorio mi je: »Krivnja naroda Izraela i Jude je prevelika. Zemlja je puna krvi, a u gradu vlada zločin. To je zato što ljudi govore da je BOG ostavio ovu zemlju i da ih BOG ne vidi što rade. ¹⁰ Zato ih neću štedjeti. Neću im se smilovati. Kaznit ću ih za sve što su učinili.«

¹¹ Tada se vratio onaj čovjek u lanenoj odjeći s pisarskim priborom. Izvijestio je: »Učinio sam kako si zapovjedio.«

BOŽJA slava odlazi iz Hrama

10 Potom sam pogledao u svod kupole nad glavama krilatih bića. Iznad svoda je bilo nešto nalik prijestolju, napravljeno od modroga dragog kamena. ² Tada je BOG rekao čovjeku u lanenoj odjeći: »Idi među kotače ispod krilatih bića. Ondje napuni ruke užarenim ugljenom i raspi ga po gradu Jeruzalemu.«

Vidio sam ga kako ide. ³ Krilata su bića stajala na južnoj^[ad] strani Hrama kad im je prišao čovjek u lanenoj odjeći. Oblak je ispunio unutrašnje dvorište. ⁴ BOŽJA slava podigla se iznad krilatih bića i pomaknula do praga na ulazu u Hram. Oblak je ispunio Hram, a sjaj BOŽJE slave obasjao njegovo dvorište. ⁵ Krilata su bića poletjela, a zvuk njihovih krila čuo se sve do vanjskog dvorišta. Zvuk je bio glasan kao glas Svemoćnog Boga.

⁶ Bog je bio zapovjedio čovjeku u lanenoj odjeći da zagrabi užarenog ugljena između kotača ispod krilatih bića. Čovjek je prišao i stao pored kotača. ⁷ Jedno od krilatih bića ispružilo je svoju ruku i zahvatilo nešto užarenog ugljena koji je bio u prostoru između četiri bića. Stavilo je ugljen u ruke čovjeka u lanenoj odjeći, a on ga je primio i izašao. ⁸ (Krilata su bića pod svojim krilima imala nešto slično ljudskim rukama.)

⁹ Vidio sam četiri kotača. Pored svakoga krilatog bića bio je po jedan kotač. Kotači su bili kao od prozirnoga svjetlucavoga dragog kamena^[ae]. ¹⁰ Svi su kotači izgledali isto. Činilo se da je u svakom kotaču još jedan kotač. ¹¹ Krilata bića mogla su se kretati u sva četiri smjera i nisu skretala sa svog puta. Kretala su se ravno u smjeru u kojem su im bile okrenute glave. ¹² Bila su posve prekrivena očima. Oči su im bile posvuda po tijelu—po leđima, rukama, krilima, i po sva četiri kotača. ¹³ Čuo sam da kotače zovu »kotači koji se vrte«.

¹⁴ Svako je krilato biće imalo četiri lica. Jedno je bilo lice bika^[af], drugo lice čovjeka, treće lava, a četvrto orla. ¹⁵ Shvatio sam da su ta krilata bića ista ona živa bića koja sam vidio u svojoj viziji na kanalu Kebar.

Tada su se krilata bića podigla u zrak. ¹⁶ I kotači su se podigli s njima. Kad su bića raširila svoja krila i podigla se od zemlje, kotači se nisu odmicali od njih. ¹⁷ Kad su se bića smirila, smirili su se i kotači. Kad su se podigla u zrak, kotači su išli s njima. Jer, u kotačima je bio duh živih bića.

¹⁸ Tada se BOŽJA slava podigla s praga na ulazu u Hram, pomaknula prema krilatim bićima i zaustavila iznad njih. ¹⁹ Bića su raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Gledao sam ih kako odlaze. Zaustavila su se na istočnim vratima BOŽJEGA Hrama, a slava Izraelovog Boga bila je nad njima.

²⁰ Bila su to ista bića koja sam vidio ispod Izraelovog Boga u viziji na kanalu Kebar. Shvatio sam da sam i tada vidio ova ista krilata bića. ²¹ Svako je biće imalo četiri lica i četvera krila, a ispod krila nešto što je sličilo ljudskim rukama. ²² Lica krilatih bića bila su ista kao i lica živih bića koja sam prije vidio u viziji na kanalu Kebar. Sva su bića gledala ravno pred sebe i kretala se ravno naprijed.

Kazna nad poglavarima Izraela

11 Duh^[ag] me podigao i odnio do istočnih vrata BOŽJEGA Hrama. Ondje sam na ulazu ugledao skupinu od dvadeset i pet muškaraca. Među njima su bili neki od narodnih poglavara: Jaazanija—Azurov sin, i Pelatija—Benajin sin.

² Bog mi je rekao: »Čovječe, ovo su ljudi koji smišljaju zlo i daju zle savjete stanovnicima grada. ³ Oni kažu: ‘Nećemo skoro graditi kuće. Ovaj je grad kao lonac, a mi smo meso u njemu.’ ⁴ Stoga, čovječe, govori u moje ime protiv njih.«

⁵ Tada me obuzeo BOŽJI Duh. Rekao mi je: »Kaži da im poručuje BOG: ‘Narode Izraela, čujem što govorite i znam što mislite. ⁶ Vi ste krivi za mnoga ubojstva u ovom gradu. Napunili ste gradske ulice mrtvacima. ⁷ Zato vam Gospodar BOG sada kaže da su mrtvi u gradu kao meso u loncu. Ali, vas ću izvesti iz grada. ⁸ Bojite se mača, no spustit ću mač na vas’, rekao je Gospodar BOG.

⁹ ‘Istjerat ću vas iz ovoga grada i predati strancima. Učinit ću da vas oni kazne. ¹⁰ Past ćete ubijeni mačem. Kaznit ću vas ovdje, unutar granica Izraela, pa ćete znati da sam ja BOG. ¹¹ Ovaj grad neće biti vaš lonac, niti ćete vi biti meso u njemu. No kaznit ću vas unutar granica Izraela. ¹² Znat ćete da sam ja BOG iako niste živjeli prema mojim pravilima, niti ste izvršavali moje zapovijedi. Odlučili ste živjeti kao što žive drugi narodi oko vas.’«

¹³ I dok sam ja govorio u Božje ime, Pelatija, Benajin sin, pao je mrtav. Poklonio sam se licem do zemlje i glasno povikao: »O, Gospodaru BOŽE, potpuno ćeš uništiti sve koji su još preostali u Izraelu!«

Protiv ljudi koji su ostali u Jeruzalemu

¹⁴ Tada sam čuo BOGA kako mi govori: ¹⁵ »Čovječe, stanovnici Jeruzalema govore za tvoju braću prognanike, za cijeli izraelski narod: ‘Oni su daleko od BOGA. Ova je zemlja sada dana nama i zato je naša.’

¹⁶ Zato im reci da Gospodar BOG poručuje: ‘Iako sam ih protjerao daleko u druge zemlje i raspršio ih među druge narode, ja sam djelomično postao njihovo svetište tamo gdje su morali otići.’ ¹⁷ A prognanicima reci da Gospodar BOG kaže: ‘Protjerao sam vas među druge narode, u druge zemlje, ali ipak ću vas opet okupiti i vratiti vam zemlju Izrael. ¹⁸ Kad se moj narod vrati, uklonit će odavde sve odvratne kipove i gnjusne idole. ¹⁹ Dat ću im nepodijeljeno srce. Stavit ću u njih novi Duh. Izvadit ću iz njih tvrdo srce od kamena i dati im meko srce od krvi i mesa. ²⁰ Tada će živjeti prema mojim pravilima i držati moje zapovijedi. Oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog. ²¹ No kaznit ću one čija srca pripadaju odvratnim, gnjusnim idolima. Ti ljudi, koji čine zlo, dobit će što su zaslužili’, kaže Gospodar BOG.«

Božja slava napušta Jeruzalem

²² Tada su krilata bića raširila svoja krila i podigla se u zrak, skupa s kotačima. Slava Izraelovog Boga bila je nad njima. ²³ BOŽJA slava podigla se i napustila grad. Zaustavila se na brdu istočno od Jeruzalema^[ah]. ²⁴ A mene je Duh podigao i odnio u viziji, koja je bila od Božjeg Duha, kod izraelskih prognanika u Babilon. Tada me vizija napustila, ²⁵ a ja sam prognanicima ispričao sve što mi je rekao i pokazao BOG.

Najava progonstva

12 Čuo sam BOGA kako mi govori: ² »Čovječe, živiš među buntovnicima. Imaju zdrave oči a ne vide, imaju zdrave uši a ne čuju, jer su neposlušni buntovnici. ³ Zato ti, čovječe, spremi svoje stvari i pripremi se za odlazak. Kreni dok je još dan i neka te svi vide. Idi kao da si zarobljenik kojeg odvode daleko odavde. Možda će tada shvatiti iako su toliko tvrdoglavi buntovnici. ⁴ Dok je još dan i ljudi promatraju, iznesi van svoju torbu. Uvečer, dok ljudi gledaju, otiđi. Pravi se kao da odlaziš u progonstvo. ⁵ Pred svima njima, prokopaj zid i izađi kroz rupu koju si prokopao. ⁶ Dok ljudi gledaju, stavi svoju torbu na leđa i kreni u suton. Pokrij lice, da ne vidiš zemlju. Učinit ću te znakom upozorenja za sve Izraelce.«

⁷ Učinio sam kako mi je bilo naređeno. Tijekom dana sam iznio svoju torbu, praveći se da odlazim u progonstvo. Uvečer sam rukama prokopao prolaz u zidu. U suton sam otišao. Svi su me vidjeli kako odlazim i nosim svoju torbu na ramenu.

⁸ Ujutro sam čuo BOGA kako mi govori: ⁹ »Čovječe, jesu li te oni buntovni Izraleci pitali što to radiš? ¹⁰ Kaži da im Gospodar BOG poručuje: ‘Ovo se proroštvo odnosi na vladara u Jeruzalemu i na sve Izraelce koji tu žive.’ ¹¹ Reci im: ‘Ja sam vam znak upozorenja. Dogodit će im se ono što sam izveo. Bit će odvedeni u zarobljeništvo.’ ¹² A vladar u Jeruzalemu bit će prisiljen uzeti svoje stvari i noću se iskrasti kroz rupu u zidu. Pokrit će svoje lice i neće vidjeti zemlju. ¹³ Razapet ću nad njim svoju mrežu. Uhvatit će se u moju zamku. Odvest ću ga u Babiloniju, zemlju Babilonaca. Neće je vidjeti, a ondje će umrijeti. ¹⁴ Sve ću njegove ljude rastjerati i raspršiti mu cijelu vojsku na sve strane svijeta^[ai]. Isukat ću mač i tjerati ih pred sobom. ¹⁵ Shvatit će da sam ja BOG kad ih protjeram među druge narode i u druge zemlje.

¹⁶ Samo nekoliko njih ću poštedjeti. Oni će uspjeti izbjeći mač, glad i bolest, no samo zato da bi drugim narodima mogli pričati o svim grozotama koje su činili protiv mene. Tako će ovi prognanici znati da sam ja BOG.«

Život u strahu

¹⁷ Tada sam opet čuo BOGA kako mi govori: ¹⁸ »Čovječe, pravi se da si jako uplašen. Tresi se dok jedeš svoju hranu i drhti dok piješ vodu. ¹⁹ Reci ljudima da Gospodar BOG poručuje ovo o Jeruzalemu i cijeloj zemlji Izrael: ‘U strahu će jesti svoj kruh i u očaju piti svoju vodu. Zemlja će im biti opustošena zbog nasilja koje čine. ²⁰ Gradovi, koji su sada naseljeni, uskoro će biti razoreni. Zemlja će biti opustošena, a vi, prognanici, tada ćete shvatiti da sam ja BOG.’«