Bible in 90 Days

Isus pred židovskim vođama

(Mk 14,53-65; Lk 22,54-55.63-71; Iv 18,13-14.19-24)

⁵⁷ Oni koji su uhvatili Isusa odveli su ga k vrhovnom svećeniku Kaifi, kod kojeg su se okupili učitelji Zakona i starješine. ⁵⁸ Petar je iz daljine slijedio Isusa sve do dvorišta vrhovnoga svećenika pa je ušao i sjeo sa stražarima da vidi što će se dogoditi.

⁵⁹ Svećenički poglavari i cijelo Veliko vijeće tražili su lažni dokaz protiv Isusa kako bi ga mogli ubiti. ⁶⁰ Iako su došli mnogi lažni svjedoci, nisu ga pronašli. Napokon su došla dvojica ⁶¹ pa su rekla: »Ovaj je rekao: ‘Mogu srušiti Božji Hram i za tri dana ponovo ga sagraditi.’«

⁶² Tada je ustao vrhovni svećenik i upitao Isusa: »Zar nećeš ništa odgovoriti? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« ⁶³ No Isus je šutio.

Onda mu je vrhovni svećenik rekao: »Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Krist, Božji Sin?«

⁶⁴ A Isus mu je rekao: »Ti tako kažeš. I još vam kažem da ćete nakon ovoga vidjeti Sina Čovječjega kako sjedi zdesna Bogu i dolazi na nebeskim oblacima.«

⁶⁵ Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Uvrijedio je Boga! Što nam još trebaju svjedoci? Evo, upravo ste čuli uvredu! ⁶⁶ Što mislite?«

A oni su odgovorili: »Zaslužio je smrt!«

⁶⁷ Onda su mu pljuvali u lice i udarali ga šakama. A drugi su ga pljuskali, ⁶⁸ govoreći: »Pokaži da si prorok, Kriste. Reci tko te udario?«

Petar se odriče Isusa

(Mk 14,66-72; Lk 22,56-62; Iv 18,15-18.25-27)

⁶⁹ A Petar je sjedio vani, u dvorištu. Prišla mu je jedna sluškinja i rekla: »I ti si bio s Isusom Galilejcem!«

⁷⁰ No on je to pred svima zanijekao. Rekao je: »Ne znam što govoriš.«

⁷¹ Zatim je otišao prema ulazu, gdje ga je opazila druga sluškinja koja je rekla onima oko sebe: »Ovaj je bio s Isusom iz Nazareta.«

⁷² Petar je to opet zanijekao, zaklinjući se: »Kunem se da ne poznajem toga čovjeka!«

⁷³ Malo kasnije, pristupili su Petru oni koji su ondje stajali te mu rekli: »Ti zaista jesi jedan od njih. Tvoj te govor odaje.«

⁷⁴ A on se počeo zaklinjati: »Kunem se da ne poznajem toga čovjeka.« I tada se oglasio pijetao. ⁷⁵ Petar se tada sjetio Isusovih riječi: »Prije nego što se pijetao oglasi, triput ćeš me se odreći.« Izašao je i gorko zaplakao.

Isus je predan Pilatu

(Mk 15,1; Lk 23,1-2; Iv 18,28-32)

27 Rano ujutro svi svećenički poglavari i narodni starješine dogovorili su se da ubiju Isusa. ² Zatim su ga svezali, odveli i predali upravitelju Pilatu.

Judino samoubojstvo

(Dj 1,18-19)

³ Kad je Juda, koji ga je izdao, vidio da je Isus osuđen, požalio je zbog onoga što je učinio pa je svećeničkim poglavarima i starješinama vratio trideset srebrnjaka. ⁴ Rekao je: »Pogriješio sam što sam predao nevinog čovjeka, da ga ubiju.«

No oni su rekli: »Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!«

⁵ Tada je Juda bacio srebrnjake u Hram, otišao i objesio se.

⁶ Svećenički su poglavari uzeli srebrnjake i rekli: »Protivi se našem Zakonu da ih stavimo u hramsku blagajnu jer su plaća za krv.« ⁷ Stoga su odlučili kupiti za njih lončarevu njivu da bude groblje za strance. ⁸ Njiva je do danas poznata kao Krvava njiva. ⁹ Tako se ispunilo što je rekao prorok Jeremija:

»Uzeli su trideset srebrnjaka. Toliko su Izraelci odlučili platiti za njegov život. ¹⁰ I tim su novcem kupili lončarevu njivu, kao što im je Gospodin naredio.«^[a]

Pilat ispituje Isusa

(Mk 15,1-5; Lk 23,1-5; Iv 18,33-38)

¹¹ U međuvremenu, Isusa su doveli pred upravitelja i on ga je upitao: »Jesi li ti kralj Židova?«

Isus je rekao: »Ti tako kažeš.«

¹² A dok su ga svećenički poglavari i starješine optuživali, ništa nije odgovarao.

¹³ Tada ga je Pilat upitao: »Zar ne čuješ što sve protiv tebe svjedoče?«

¹⁴ No Isus mu nije odgovorio ni na jedno pitanje pa se Pilat jako čudio.

Baraba oslobođen umjesto Isusa

(Mk 15,6-15; Lk 23,13-25; Iv 18,39–19,16)

¹⁵ Upravitelj je običavao svakoga blagdana pustiti narodu jednoga zatvorenika po njihovoj želji. ¹⁶ U to su vrijeme imali zloglasnoga zatvorenika zvanog Baraba^[b]. ¹⁷ Kad se narod okupio, Pilat je upitao: »Koga želite da vam oslobodim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?« ¹⁸ Pilat je, naime, znao da su mu Isusa predali iz zavisti.

¹⁹ Dok je Pilat sjedio na sudačkoj stolici, njegova mu je žena poručila: »Nemoj učiniti ništa protiv toga nevinog čovjeka. Cijeli sam dan uznemirena zbog sna koji sam sanjala o njemu.«

²⁰ No svećenički poglavari i starješine nagovorili su narod da od Pilata zatraži da pusti Barabu, a Isusa da pogubi.

²¹ Tada ih je upravitelj upitao: »Kojega od ove dvojice želite da vam oslobodim?«

Odgovorili su: »Barabu!«

²² Pilat ih je upitao: »Što da onda učinim s Isusom zvanim Krist?«

»Neka se razapne!« svi su odgovorili.

²³ Pilat je upitao: »Zašto? Kakav je zločin počinio?«

A oni su još glasnije vikali: »Razapni ga!«

²⁴ Kako je Pilat vidio da time ništa ne postiže i da nastaje sve veći metež, uzeo je vode i pred narodom oprao ruke^[c], rekavši: »Nevin sam za smrt ovog pravednika. Odgovornost pada na vas.«

²⁵ A sav je narod odgovorio: »Njegova smrt neka padne na nas i na našu djecu!«

²⁶ Pilat im je tada oslobodio Barabu, a Isusa je izbičevao i zatim predao da ga razapnu.

Isusa izruguju

(Mk 15,16-20; Iv 19,2-3)

²⁷ Onda su upraviteljevi vojnici odveli Isusa u upraviteljevu palaču i oko njega okupili cijelu skupinu vojnika. ²⁸ Zatim su ga svukli i prebacili na njega grimizni ogrtač. ²⁹ Ispleli su krunu od trnja i stavili mu je na glavu, a u desnu su mu ruku stavili trsku. Kleknuli su pred njega i rugali mu se govoreći: »Živio kralj Židova!« ³⁰ Zatim su pljuvali po njemu i udarali ga trskom po glavi. ³¹ Kad su mu se prestali izrugivati, uzeli su s njega ogrtač i obukli mu njegovu odjeću te ga odveli da ga razapnu.

Isusa razapinju na križ

(Mk 15,21-32; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27)

³² Dok su izlazili iz grada, naišli su na nekog čovjeka iz Cirene koji se zvao Šimun te su ga prisilili da nosi Isusov križ. ³³ Kad su došli do mjesta zvanoga Golgota, što znači Lubanja, ³⁴ dali su Isusu da pije vino pomiješano sa žuči^[d]. No kad ga je okusio, nije htio piti. ³⁵ Tada su ga razapeli i bacanjem kocke razdijelili njegovu odjeću među sobom. ³⁶ Zatim su ondje sjeli i čuvali ga. ³⁷ Iznad glave su mu stavili natpis na kojem je bila napisana njegova optužba: »Ovo je Isus, kralj Židova.« ³⁸ Zajedno s njim razapeli su i dvojicu razbojnika—jednoga s njegove desne strane, a drugoga s lijeve. ³⁹ Prolaznici su ga vrijeđali. Mahali su glavama ⁴⁰ i govorili: »Ti, koji si rekao da možeš srušiti Hram i za tri dana ponovo ga sagraditi, spasi samoga sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!«

⁴¹ Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, zajedno s učiteljima Zakona i starješinama. Govorili su: ⁴² »Spasio je druge, ali ne može spasiti samog sebe. On je kralj Izraela pa neka sada siđe s križa i mi ćemo mu povjerovati. ⁴³ Uzda se u Boga, pa neka ga on spasi, ako želi. Ta sam je rekao: ‘Ja sam Božji Sin.’« ⁴⁴ Na isti su ga način vrijeđali i razbojnici koji su s njim bili razapeti.

Isusova smrt

(Mk 15,33-41; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30)

⁴⁵ Od podneva pa do tri sata po cijeloj je zemlji zavladala tama. ⁴⁶ Oko tri sata Isus je povikao jakim glasom: »Eli, Eli! Lema sabahthani?«, što znači: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?«^[e]

⁴⁷ To su čuli neki koji su ondje stajali pa su rekli: »Zove Iliju^[f].«

⁴⁸ Jedan od njih odmah je otrčao, uzeo spužvu, natopio je octom te je stavio na štap i ponudio Isusu da pije. ⁴⁹ A ostali su govorili: »Stani da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.«

⁵⁰ Isus je još jednom povikao jakim glasom, a potom je izdahnuo^[g].

⁵¹ Istoga se trena zastor u Hramu razderao popola, od vrha do dna. Zemlja se potresla, a stijene su se raspucale. ⁵² Grobovi su se otvorili i uskrsla su tijela mnogih umrlih Božjih ljudi. ⁵³ Nakon Isusovog uskrsnuća izašli su iz grobova i otišli u Sveti Grad^[h] te se pokazali mnogima.

⁵⁴ Kad su časnik i oni koji su s njim čuvali Isusa vidjeli potres i ostale događaje, jako su se prestrašili i rekli: »Ovaj je zaista bio Božji Sin!«

⁵⁵ Tamo su bile i mnoge žene koje su sve to izdaleka promatrale. Pratile su Isusa još iz Galileje i služile mu. ⁵⁶ Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova te majka Zebedejevih sinova^[i].

Isusov ukop

(Mk 15,42-47; Lk 23,50-56; Iv 19,38-42)

⁵⁷ Kad se spustila večer, došao je neki bogati čovjek iz Arimateje po imenu Josip. I on je bio Isusov učenik. ⁵⁸ Otišao je k Pilatu i zatražio Isusovo tijelo. Pilat je naredio da mu predaju tijelo. ⁵⁹ Josip je uzeo tijelo i zamotao ga u novo platno. ⁶⁰ Položio ga je u sasvim novu grobnicu koju je za sebe bio isklesao u stijeni. Zatim je ulaz zatvorio velikim kamenom i otišao. ⁶¹ A Marija Magdalena i druga Marija sjedile su preko puta groba.

⁶² Sutradan, nakon Dana pripreme^[j], otišli su svećenički poglavari i farizeji k Pilatu. ⁶³ Rekli su mu: »Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica još za života rekao: ‘Za tri dana ustat ću od mrtvih.’ ⁶⁴ Zato naredi da se grob dobro čuva sve do trećeg dana, da ne bi došli njegovi učenici i ukrali tijelo, pa onda rekli narodu: ‘Ustao je od mrtvih.’ Tako bi ta posljednja prevara bila gora od prve.«

⁶⁵ A Pilat im je rekao: »Evo vam straže pa idite i osigurajte grob kako znate!« ⁶⁶ Oni su otišli i osigurali grob. Zapečatili su kamen i postavili stražu.

Isusovo uskrsnuće

(Mk 16,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-10)

28 Nakon šabata, u zoru prvoga dana u tjednu, došle su Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob.

² I odjednom je nastao snažan potres jer je Gospodinov anđeo sišao s neba. Prišao je grobu i maknuo kamen s ulaza te sjeo na njega. ³ Lice mu je bilo sjajno poput munje, a odjeća mu je bila bijela kao snijeg. ⁴ Stražari su se tresli i zamrli od straha.

⁵ Anđeo je rekao ženama: »Ne bojte se! Znam da tražite Isusa kojeg su razapeli. ⁶ Ali on nije ovdje! Uskrsnuo je, baš kao što je i rekao. Dođite vidjeti mjesto gdje je ležao. ⁷ Zatim brzo idite i recite njegovim učenicima: ‘Ustao je od mrtvih i sada ide pred vama u Galileju. Tamo ćete ga vidjeti.’ Zapamtite što sam vam rekao!«

⁸ Žene su brzo napustile grob te su uplašene, ali i radosne, otrčale javiti to Isusovim učenicima. ⁹ Iznenada im je u susret došao Isus te im rekao: »Zdravo!« One su mu prišle, uhvatile ga za noge i poklonile mu se. ¹⁰ Tada im je Isus rekao: »Nemojte se bojati! Idite i recite mojoj braći neka idu u Galileju. Ondje će me vidjeti.«

Izvještaj židovskim vođama

¹¹ Dok su žene bile na putu, neki od stražara otišli su u grad te ispričali svećeničkim poglavarima sve što se dogodilo. ¹² A ovi su se sastali sa starješinama i odlučili vojnicima dati mnogo novca. ¹³ Rekli su im: »Kažite da su Isusovi učenici došli noću i da su ukrali njegovo tijelo dok ste spavali. ¹⁴ Ako upravitelj čuje za ovo, mi ćemo ga već uvjeriti u suprotno i nećete imati nikakvih neprilika.« ¹⁵ Vojnici su uzeli novac i učinili kako im je rečeno. Tako se ova priča proširila među Židovima, i to traje do dana današnjega.

Isus se ukazuje učenicima

(Mk 16,14-18; Lk 24,36-49; Iv 20,19-23; Dj 1,6-8)

¹⁶ Jedanaestorica je učenika otišla u Galileju, na brdo na koje im je Isus rekao da idu. ¹⁷ Kad su ugledali Isusa, poklonili su mu se. No neki su sumnjali da je to on. ¹⁸ Tada im je Isus prišao i rekao: »Dana mi je sva vlast na Nebu i na Zemlji. ¹⁹ Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca, Sina i Svetog Duha ²⁰ i učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio. Ja sam s vama uvijek, sve do svršetka svijeta^[k].«

Ivan Krstitelj

(Mt 3,1-12; Lk 3,1-9.15-17; Iv 1,19-28)

1 Ovako počinje Radosna vijest o Isusu Kristu, Božjem Sinu^[l]. ² U knjizi proroka Izaije piše:

⁴ Tada se pojavio Ivan koji je krstio ljude u pustinji. Govorio je da se trebaju krstiti u znak obraćenja za oproštenje grijeha. ⁵ Svi iz Judeje i Jeruzalema dolazili su k njemu, ispovijedali svoje grijehe, a potom ih je Ivan krstio u rijeci Jordan. ⁶ Ivan je nosio odjeću od devine dlake i kožni pojas oko bokova. Hranio se skakavcima i divljim medom. ⁷ Propovijedao je: »Postoji netko tko dolazi poslije mene, a veći je od mene. Ja nisam dostojan ni da se sagnem pred njim te mu razvežem sandale. ⁸ Ja sam vas krstio vodom, a on će vas krstiti Svetim Duhom.«

Isusovo krštenje

(Mt 3,13-17; Lk 3,21-22)

⁹ Tih je dana Isus došao iz Nazareta u Galileji, a Ivan ga je krstio u rijeci Jordan. ¹⁰ Čim je Isus izašao iz vode, vidio je kako se nebo otvorilo i kako se Sveti Duh spušta na njega u liku goluba. ¹¹ S neba se začuo glas koji je rekao: »Ti si moj Sin, onaj kojeg volim. S tobom sam potpuno zadovoljan.«

Isusova kušnja

(Mt 4,1-11; Lk 4,1-13)

¹² Odmah potom Duh je poslao Isusa u pustinju. ¹³ Isus je bio u pustinji četrdeset dana, a za to ga je vrijeme iskušavao Sotona. Isus je bio okružen divljim životinjama, a anđeli su mu služili.

Isus počinje djelovati u Galileji

(Mt 4,12-17; Lk 4,14-15)

¹⁴ Nakon što je Ivan odveden u zatvor, Isus je došao u Galileju i počeo propovijedati Božju Radosnu vijest. ¹⁵ Govorio je: »Došlo je vrijeme, Božje je kraljevstvo blizu. Obratite se! Vjerujte u Radosnu vijest!«

Isus poziva prve učenike

(Mt 4,18-22; Lk 5,1-11)

¹⁶ Dok je prolazio obalom Galilejskoga jezera, vidio je Šimuna^[o] i njegovog brata Andriju kako bacaju mreže u jezero jer su bili ribari. ¹⁷ Isus im je rekao: »Dođite i slijedite me! Učinit ću vas ribarima ljudi.« ¹⁸ Odmah su ostavili mreže i krenuli za njim.

¹⁹ Malo dalje, Isus je ugledao Jakova, Zebedejevog sina, i njegovog brata Ivana. Bili su u svojoj lađici i krpali mreže. Isus ih je pozvao, ²⁰ a oni su ostavili svoga oca Zebedeja i njegove radnike te krenuli za njim.

Isus oslobađa opsjednutog

(Lk 4,31-37)

²¹ Isus i učenici stigli su u Kafarnaum. Na šabat je Isus ušao u sinagogu^[p] i počeo poučavati. ²² Svi su bili zadivljeni njegovim učenjem jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao učitelji Zakona^[q]. ²³ A u sinagogi se našao čovjek u kojem je bio zao duh pa je povikao: ²⁴ »Što želiš od nas, Isuse iz Nazareta? Jesi li nas došao uništiti? Ja znam tko si ti: Svetac Božji!«

²⁵ A Isus mu je zapovjedio: »Ušuti i izađi iz njega!« ²⁶ Na to je zli duh silovito potresao čovjeka i izašao iz njega uz glasan krik.

²⁷ Ljudi su bili zadivljeni pa su jedni druge zapitkivali: »Što je ovo? Kakvo je to novo učenje s takvim autoritetom? Zapovijeda čak i zlim duhovima, a oni ga slušaju.« ²⁸ Tako se vijest o Isusu brzo proširila po cijelome galilejskom kraju.

Isus ozdravlja Petrovu punicu

(Mt 8,14-15; Lk 4,38-39)

²⁹ Isus i njegovi učenici izašli su iz sinagoge te zajedno s Jakovom i Ivanom otišli Šimunovoj i Andrijinoj kući. ³⁰ Šimunova je punica ležala u groznici pa su Isusu odmah rekli za to. ³¹ On je došao do nje, uhvatio je za ruku i podigao. Groznica ju je istog trena pustila i ona ih je počela posluživati.

Isus ozdravlja mnoge

(Mt 8,16-17; Lk 4,40-41)

³² Te večeri, nakon zalaska sunca, doveli su mu sve bolesne i opsjednute zlim duhovima. ³³ Cijeli se grad okupio pred vratima. ³⁴ Isus je ozdravio mnoge koji su bolovali od različitih bolesti i istjerao mnoge zle duhove, ali im nije dopustio da govore jer oni su znali tko je on^[r].

Isus odlazi i u druge gradove

(Lk 4,42-44)

³⁵ Sutradan je Isus ustao rano ujutro, dok je još bio mrak, izašao iz kuće i otišao moliti na pusto mjesto. ³⁶ No Šimun i njegovi prijatelji krenuli su ga tražiti ³⁷ pa su mu, kad su ga pronašli, rekli: »Svi te traže.«

³⁸ Isus im je odgovorio: »Idemo odavde u obližnja mjesta jer moram i ondje propovijedati—zato sam i došao.« ³⁹ Tako su išli po Galileji, a Isus je propovijedao u sinagogama i istjerivao zle duhove.

Isus ozdravlja gubavca

(Mt 8,1-4; Lk 5,12-16)

⁴⁰ Neki je gubavac^[s] došao k Isusu. Kleknuo je pred njega i molio za pomoć: »Ako hoćeš, možeš me iscijeliti.«

⁴¹ Isus se sažalio nad njim, ispružio ruku, dotaknuo ga i rekao: »Hoću. Budi iscijeljen!« ⁴² Guba je odmah nestala i čovjek je ozdravio.

⁴³ Isus je rekao iscijeljenomu neka ode, ali mu je oštro napomenuo: ⁴⁴ »Pazi da nikome ne pričaš o ovome. Nego, idi i pokaži se svećeniku. Prinesi žrtvu za svoje ozdravljenje, kako je zapovjedio Mojsije.^[t] To će biti dokaz ljudima da si izliječen.« ⁴⁵ No čovjek je otišao i počeo svima redom govoriti što mu se dogodilo. Tako se vijest o Isusu počela širiti pa više nije mogao otvoreno ulaziti u grad. Ostajao je na osamljenim mjestima, a ljudi su odasvud dolazili k njemu.

Isus ozdravlja nepokretnoga

(Mt 9,1-8; Lk 5,17-26)

2 Nekoliko dana kasnije Isus se vratio u Kafarnaum. Ubrzo se pročulo da je kod kuće. ² Okupilo se toliko ljudi da više ni vani pred vratima nije bilo mjesta. Isus ih je poučavao. ³ Tada su mu došla neka četvorica, noseći nepokretnog čovjeka. ⁴ Nisu ga mogli unijeti u kuću k Isusu, jer je bilo previše ljudi, pa su skinuli krov iznad mjesta gdje se nalazio, napravili otvor i spustili nepokretnoga na njegovom ležaju. ⁵ Kad je Isus vidio vjeru tih ljudi, rekao je nepokretnome: »Mladiću, oprošteni su ti grijesi.«

⁶ Tamo su sjedili neki učitelji Zakona i u sebi mislili: ⁷ »Zašto ovaj tako govori? On vrijeđa Boga! Tko može opraštati grijehe, osim samoga Boga?«

⁸ A Isus je odmah svojim duhom prozreo što učitelji Zakona misle pa im je rekao: »Zašto tako razmišljate? ⁹ Što je lakše reći ovom nepokretnome čovjeku: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili ‘Ustani! Uzmi svoj ležaj i hodaj’? ¹⁰ Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe: ¹¹ Tebi govorim—rekao je uzetome—ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!« ¹² Čovjek je na oči svih prisutnih ustao, uzeo svoj ležaj i izašao. Svi su se divili i slavili Boga. Govorili su: »Ovako nešto još nikad nismo vidjeli!«

Levi (Matej) kreće za Isusom

(Mt 9,9-13; Lk 5,27-32)

¹³ Isus je opet otišao do jezera. Mnogo je ljudi došlo k njemu, a on ih je poučavao. ¹⁴ Prolazeći pokraj jezera, Isus je ugledao poreznika Levija, Alfejevog sina, gdje sjedi na naplatnome mjestu, pa mu je rekao: »Slijedi me!« Levi je ustao i krenuo za Isusom.

¹⁵ Kasnije je Isus večerao u njegovoj kući, a s njim su bili i mnogi poreznici^[u] i grešnici, koji su također jeli s Isusom i njegovim učenicima. Oni su bili dio mnoštva koje je slijedilo Isusa. ¹⁶ Neki učitelji Zakona, farizeji^[v], vidjeli su da Isus jede s grešnicima i poreznicima pa su upitali njegove učenike: »Zašto on jede s poreznicima i grešnicima?«

¹⁷ A Isus je to čuo i rekao im: »Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.«

Pitanje o postu

(Mt 9,14-17; Lk 5,33-39)

¹⁸ Ivanovi su učenici i farizeji postili. Neki su došli k Isusu i upitali ga: »Zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, a tvoji učenici ne?«

¹⁹ A Isus im je odgovorio: »Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Sve dok je mladoženja s njima, oni ne mogu postiti. ²⁰ Ali doći će vrijeme kad će im uzeti mladoženju. Tada će postiti.

²¹ Nitko ne prišiva na stari ogrtač zakrpu od novog platna koje se još nije stisnulo. Ako tako učini, nova će se zakrpa stisnuti i poderati odjeću, a rupa će postati još veća. ²² Tako nitko ne stavlja ni novo vino u stare mjehove^[w] jer bi mjehovi popucali. Upropastili bi se i vino i mjehovi. Zato se novo vino uvijek stavlja u nove mjehove.«

Sin Čovječji je gospodar šabata

(Mt 12,1-8; Lk 6,1-5)

²³ Jednom je na šabat, dan odmora, Isus prolazio kroz žitna polja. S njim su bili i njegovi učenici te su putem trgali klasje. ²⁴ Kad su farizeji to vidjeli, rekli su Isusu: »Gledaj! Tvoji učenici rade na šabat, što po Zakonu nije dopušteno.«

²⁵ A Isus im je odgovorio: »Zar niste čitali što je David učinio kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli? ²⁶ Bilo je to u vrijeme kad je Abijatar bio vrhovni svećenik. David je ušao u Božju kuću i jeo posvećene kruhove prinesene Bogu. Po Zakonu nitko, osim svećenika, ne smije jesti taj kruh, a David ga je još podijelio i onima koji su bili s njim.«

²⁷ Tada je Isus rekao farizejima: »Šabat je namijenjen da služi čovjeku, a nije čovjek stvoren da šabat upravlja njime. ²⁸ Stoga, Sin je Čovječji gospodar i šabata.«

Ozdravljenje na šabat

(Mt 12,9-14; Lk 6,6-11)

3 Isus je ponovo otišao u sinagogu, gdje je bio neki čovjek s usahlom rukom. ² Neki su pomno promatrali Isusa da vide hoće li ga ozdraviti na šabat. Tražili su povod da ga optuže. ³ Isus je rekao čovjeku s usahlom rukom: »Stani ovdje, u sredinu.«

⁴ Tada je upitao ostale: »Što je dopušteno činiti na šabat: dobro ili zlo? Spasiti život ili ga uništiti?« Svi su šutjeli.

⁵ Isus ih je ljutito pogledao, vrlo žalostan zbog njihove tvrdokornosti, i rekao čovjeku: »Ispruži ruku!« Čovjek je ispružio ruku, koja je ozdravila. ⁶ Na to su farizeji otišli i zajedno s herodovcima^[x] počeli kovati urotu kako da ubiju Isusa.

Mnoštvo ljudi ide za Isusom

⁷ Isus je sa svojim učenicima otišao na jezero. Slijedilo ga je mnoštvo naroda iz Galileje i Judeje. ⁸ Bio je tu i velik broj ljudi iz Jeruzalema, Idumeje, s područja preko rijeke Jordan te oko Tira i Sidona. Svi su oni došli k njemu jer su čuli za djela koja čini. ⁹ Kad je Isus vidio takvo mnoštvo, rekao je svojim učenicima da mu pripreme lađicu kako ga gomila ne bi zgnječila. ¹⁰ Isus je dotad već mnoge ozdravio i zato su se svi bolesnici gurali da ga dotaknu. ¹¹ Neki su od njih bili opsjednuti zlim duhovima. Čim bi zli duhovi spazili Isusa, padali bi pred njim na koljena i vikali: »Ti si Božji Sin!«, ¹² a Isus bi im oštro zapovijedao da ne govore tko je on.

Isus izabire apostole

(Mt 10,1-4; Lk 6,12-16)

¹³ Isus se zatim popeo na goru i pozvao neke k sebi, a oni su došli. ¹⁴ Odabrao je Dvanaestoricu da budu s njim, da propovijedaju^{[y] 15} i da imaju vlast istjerivati zle duhove. ¹⁶ Odabrao je ovu Dvanaestoricu: Šimuna—kojeg je nazvao Petar, ¹⁷ Jakova—Zebedejevog sina, i Jakovljevog brata Ivana—Isus ih je nazvao Boanerges—što znači »sinovi groma«— ¹⁸ Andriju, Filipa, Bartolomeja, Mateja, Tomu, Jakova—Alfejevog sina, Tadiju, Šimuna Zelota ¹⁹ i Judu Iskariotskog, koji ga je kasnije izdao.

Isusova moć je od Boga

(Mt 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10)

²⁰ Isus je zatim otišao kući, gdje se opet okupilo silno mnoštvo. Bilo je toliko ljudi da on i njegovi učenici nisu mogli niti jesti. ²¹ Kad je Isusova obitelj doznala za to, došli su po njega, jer su ljudi govorili da je lud.

²² Učitelji Zakona, koji su došli iz Jeruzalema, govorili su: »U njemu je Sotona^[z]. On snagom vladara zlih duhova istjeruje zle duhove!«

²³ Isus ih je na to pozvao k sebi i počeo im govoriti u usporedbama: »Kako Sotona može istjerivati Sotonu? ²⁴ Ako je kraljevstvo podijeljeno u sebi, neće se moći održati. ²⁵ I ako je obitelj podijeljena u sebi, neće se moći održati. ²⁶ Stoga, ako Sotona ide protiv sebe i svojih, neće se moći održati, nego će mu to biti kraj. ²⁷ Zaista, nitko ne može ući u kuću jakog čovjeka i oduzeti mu vlasništvo. Prvo ga mora svezati da bi mu mogao opljačkati kuću. ²⁸ Govorim vam istinu: ljudima će se oprostiti svi njihovi grijesi i sve uvrede koje su izgovorili. ²⁹ Ali onome tko vrijeđa Svetog Duha, nikada neće biti oprošteno. Naprotiv, bit će zauvijek kriv za taj grijeh.«

³⁰ Isus je to rekao jer su neki govorili: »Opsjednut je zlim duhom.«

Isusova prava obitelj

(Mt 12,46-50; Lk 8,19-21)

³¹ Tada su k Isusu došli njegova majka i braća. Ostali su vani i poslali neke k njemu da ga pozovu. ³² Oko Isusa je sjedilo mnoštvo, kad su mu rekli: »Pogledaj! Tvoja majka i tvoja braća i sestre su vani i pitaju za tebe.«

³³ On im je na to odgovorio: »Tko je moja majka i tko su moja braća?« ³⁴ Prešao je pogledom po onima koji su sjedili oko njega i rekao: »Vi ste moja majka i moja braća! ³⁵ Tko god vrši Božju volju, taj mi je i brat, i sestra, i majka.«

Usporedba o sijaču

(Mt 13,1-9; Lk 8,4-8)

4 Isus je ponovo počeo poučavati pokraj jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo pa je ušao u lađicu i otisnuo se od obale, dok je narod ostao pokraj jezera. ² Tada ih je usporedbama poučavao mnogočemu. Učio ih je ovako: ³ »Slušajte! Sijač je otišao sijati. ⁴ Dok je sijao, jedno je sjeme palo pokraj puta. Došle su ptice i pozobale ga. ⁵ Drugo je sjeme palo na kamenito tlo, gdje nije bilo dovoljno zemlje. Brzo je proklijalo jer zemlja nije bila duboka. ⁶ Kad je izašlo sunce, mladice su uvenule i osušile se, jer nisu imale korijena. ⁷ Neko je sjeme palo među trnje. Trnje je naraslo i ugušilo ga, tako da nije dalo roda. ⁸ A neko je sjeme palo na plodno tlo, izraslo i donijelo plod koji je bio trideset, šezdeset ili čak sto puta veći od posijanog.«

⁹ I rekao im je: »Onaj tko sluša, neka shvati.«

Zašto Isus govori u usporedbama?

(Mt 13,10-17; Lk 8,9-10)

¹⁰ Kad je Isus ostao s dvanaestoricom apostola i ostalim učenicima, upitali su ga o usporedbama.

¹¹ Isus im je odgovorio: »Vama je dano da razumijete tajnu o Božjem kraljevstvu. Onima vani sve govorim u usporedbama ¹² jer:

Značenje usporedbe o sijaču

(Mt 13,18-23; Lk 8,11-15)

¹³ »Zar ne razumijete ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti ikoju drugu? ¹⁴ Sijač je čovjek koji sije Božju poruku. ¹⁵ Ponekad ona padne pokraj puta. To su oni koji čuju Božju poruku, ali onda dolazi Sotona i otima poruku koja je posijana u njih. ¹⁶ A neki su poput sjemena posijanog na kamenitom tlu. Kad čuju Božju poruku, odmah je prihvate s radošću, ¹⁷ ali ne dopuste da uhvati korijena u njihovom životu, nego se drže nje jedno kratko vrijeme. Kada dođu nevolje i progoni zbog učenja koje su prihvatili, brzo ga napuste. ¹⁸ A neki su, pak, kao sjeme posijano među trnjem. Čuju Božju poruku, ¹⁹ ali životne brige, primamljivost bogatstva i druge požude uguše poruku i ona ne donese ploda. ²⁰ Drugi su, pak, kao sjeme posijano na plodnom tlu. To su oni koji čuju Božju poruku, prihvate je i donesu plod—neki trideset, neki šezdeset, a neki stotinu puta veći od posijanog.«

Svjetiljka

(Lk 8,16-18)

²¹ Rekao im je i ovo: »Zar se svjetiljka ikada donosi pa se stavi pod posudu ili pod krevet? Ne donosi li se da bi se stavila na stol? ²² Jer, ništa nije skriveno, a da se neće otkriti; nema ničega tajnog što neće doći na svjetlo. ²³ Ako tko sluša, neka shvati!«

²⁴ Zatim im je rekao: »Pažljivo razmišljajte o ovome što slušate. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama—i dobit ćete još više. ²⁵ Jer, svatko tko ima, dobit će više. A tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.«^[ab]

Sjeme koje samo raste

²⁶ Rekao je i ovo: »Božje je kraljevstvo poput čovjeka koji posije sjeme u zemlju. ²⁷ Bez obzira na to spava li čovjek ili ustaje, noću i danju sjeme niče i raste—a da on ne zna kako. ²⁸ Zemlja proizvodi plodove sama po sebi—najprije stabljiku, zatim klas, a onda zrnje. ²⁹ Kad je zrnje zrelo, odmah se žanje jer je došlo vrijeme žetve.«

Usporedba o sjemenu gorušice

(Mt 13,31-32.34-35; Lk 13,18-19)

³⁰ Isus je rekao i ovo: »Što da kažem, kakvo je Božje kraljevstvo? Kakvu usporedbu da upotrijebim da ga objasnim? ³¹ Ono je poput sjemena gorušice koje je najmanje od sveg sjemenja na Zemlji. ³² Ali kada se posije, i ono naraste, postaje najveće od svega vrtnog bilja. Ima tako velike grane da ptice mogu graditi gnijezda u njegovoj sjeni.«

³³ Isus se koristio mnogim sličnim usporedbama da bi ih poučio. Govorio im je onoliko koliko su mogli razumjeti. ³⁴ Uvijek je poučavao služeći se usporedbama, ali kad je bio samo sa svojim učenicima, sve im je objašnjavao.

Isus stišava oluju

(Mt 8,23-27; Lk 8,22-25)

³⁵ Te je večeri Isus rekao učenicima: »Idemo prijeko, na drugu stranu jezera!« ³⁶ Ostavili su narod i ušli u lađicu u kojoj je već sjedio Isus. S njima su krenule i neke druge lađice. ³⁷ Podigla se snažna oluja i valovi su zapljuskivali lađicu, tako da se gotovo ispunila vodom. ³⁸ A Isus je bio na stražnjem dijelu čamca i spavao na jastuku. Probudili su ga i rekli mu: »Učitelju, zar se ne brineš što tonemo?«

³⁹ Isus je ustao, prekorio vjetar i rekao vodi: »Tišina! Umiri se!« Vjetar je stao i nastala je potpuna tišina.

⁴⁰ Tada im je rekao: »Zašto se bojite? Kako to da nemate vjere?«

⁴¹ Ali oni su bili jako uplašeni i govorili su jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek? Čak mu se i vjetar i voda pokoravaju.«

Isus oslobađa opsjednutoga

(Mt 8,28-34; Lk 8,26-39)

5 Isus i njegovi učenici došli su na suprotnu stranu jezera, na gerasko područje. ² Čim je Isus izašao iz čamca, ususret mu je, iz pećine koja je služila kao grobnica, izašao čovjek u kojem je bio zao duh. ³ Čovjek je živio po grobnicama i nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima. ⁴ Često su ga vezali i na noge mu stavljali željezne okove, no on bi uvijek rastrgao lance i polomio okove. Nitko ga nije mogao obuzdati. ⁵ Stalno, danju i noću, lutao je po grobnicama i brdima. Urlao je i ranjavao se kamenjem.

⁶ Kad je izdaleka ugledao Isusa, potrčao je prema njemu i pao na koljena. ⁷ Povikao je iz svega glasa: »Što hoćeš od mene, Isuse, Sine Svevišnjega Boga? Zaklinjem te pred Bogom da me ne mučiš.« ⁸ Jer, Isus mu je bio rekao: »Izađi iz čovjeka, ti nečisti duše!«

⁹ A Isus ga je upitao: »Kako se zoveš?«

Odgovorio mu je: »Zovem se Legija^[ac] jer nas ima mnogo.« ¹⁰ Duhovi su nastavili preklinjati Isusa da ih ne protjera s toga područja.

¹¹ Na obronku obližnjeg brežuljka paslo je veliko krdo svinja. ¹² Zli su duhovi molili Isusa: »Pošalji nas u svinje, da uđemo u njih.« ¹³ I on im je dopustio. Tako su nečisti duhovi izašli iz čovjeka i ušli u svinje. Krdo se sjurilo niz strminu u jezero. U krdu je bilo oko dvije tisuće svinja i sve su se utopile.

¹⁴ Čuvari svinja pobjegli su i razglasili o tome u gradu i po selima pa su ljudi otišli da vide što se dogodilo. ¹⁵ Došli su k Isusu i spazili čovjeka koji je u sebi imao mnoštvo zlih duhova kako sjedi odjeven i bistrog uma. I svi su se uplašili. ¹⁶ Oni koji su vidjeli što se dogodilo, objasnili su što se zbilo s opsjednutim i svinjama. ¹⁷ Ljudi su tada počeli moliti Isusa da ode iz njihova kraja.

¹⁸ Dok je Isus ulazio u lađicu, čovjek, koji je bio opsjednut zlim duhovima, zamolio ga je da mu dopusti da pođe s njim.

¹⁹ No Isus mu nije dopustio, nego mu je rekao: »Idi kući svojima i ispričaj im što je Gospodin učinio za tebe. Reci im kako je bio milostiv prema tebi.«

²⁰ Tako je čovjek otišao i počeo govoriti ljudima u području Dekapolisa što je Isus učinio za njega. Svi su bili zadivljeni.

Djevojčica i bolesna žena

(Mt 9,18-26; Lk 8,40-56)

²¹ Isus je ponovo prešao lađicom na drugu stranu jezera. Oko njega se okupilo silno mnoštvo, a on je ostao pokraj jezera. ²² Onamo je došao Jair, jedan od nadstojnika sinagoge. Čim je spazio Isusa, pao mu je pred noge. ²³ Počeo je uporno moliti Isusa riječima: »Moja kći umire. Molim te, dođi i položi svoje ruke na nju da ozdravi i poživi.«

²⁴ Isus je pošao za njim, a mnoštvo ga je slijedilo tiskajući se oko njega.

²⁵ Tamo je bila i žena koja je krvarila već dvanaest godina. ²⁶ Mnogo je propatila obilazeći brojne liječnike. Potrošila je sve što je imala, ali nije joj bilo ništa bolje. Naprotiv, bilo joj je još i gore. ²⁷ Žena je čula za Isusa i slijedila ga. Pristupila mu je odostraga, kroz gomilu, i dotaknula rub njegovog ogrtača. ²⁸ Govorila je u sebi: »Ako samo uspijem dotaknuti rub njegovog ogrtača, ozdravit ću.« ²⁹ I krvarenje je odmah prestalo. Osjetila je da je izliječena od bolesti od koje je patila. ³⁰ Isus je odmah osjetio da je sila izašla iz njega. Okrenuo se prema mnoštvu i upitao: »Tko mi je dotaknuo odjeću?«

³¹ Učenici su mu odgovorili: »Vidiš da se ljudi guraju oko tebe, a ti pitaš: ‘Tko me dotaknuo?’«

³² No Isus je nastavio tražiti pogledom onoga tko je to učinio. ³³ Kad je žena shvatila što joj se dogodilo, izašla je pred Isusa i poklonila mu se. Tresući se od straha, ispričala mu je cijelu istinu. ³⁴ Isus joj je na to rekao: »Kćeri, tvoja te vjera ozdravila. Idi u miru i budi zdrava od svoje bolesti!«

³⁵ Dok je on još govorio, stigli su neki ljudi iz kuće nadstojnika sinagoge i rekli: »Kći ti je umrla. Ima li svrhe dalje gnjaviti učitelja?«

³⁶ No Isus se nije obazirao na njihove riječi, nego je rekao nadstojniku sinagoge: »Ne boj se, samo vjeruj!«

³⁷ I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, Jakovu i Ivanu—Jakovljevom bratu. ³⁸ Otišli su u kuću nadstojnika sinagoge. Kad su stigli, Isus je ugledao zbrku i ljude kako plaču i nariču. ³⁹ Ušao je i rekao: »Čemu sva ta uznemirenost i plač? Dijete nije mrtvo; samo spava.« ⁴⁰ Svi su ga ismijavali, a on ih je sve poslao van pa je samo djetetovog oca i majku te trojicu učenika poveo u sobu k djevojčici. ⁴¹ Zatim je uzeo njezinu ruku i rekao joj: »Talita kum!«—što znači: »Djevojčice, kažem ti da ustaneš!« ⁴² Djevojčica je istoga trenutka ustala i počela hodati. Bilo joj je dvanaest godina. Svi su ostali zaprepašteni, ⁴³ a Isus je roditeljima strogo zapovjedio da nikome o tome ne govore i da joj daju jesti.

Isus u Nazaretu

(Mt 13,53-58; Lk 4,16-30)

6 Isus je otišao odande i uputio se u grad u kojem je odrastao, a učenici su ga pratili. ² Kad je došao šabat, počeo je poučavati u sinagogi. Mnogi su bili zapanjeni kad su ga čuli pa su govorili: »Odakle ovom čovjeku sve ovo? Kakva li je to mudrost? Tko mu je to dao? Odakle mu ta snaga da čini čuda? ³ Pa on je samo stolar! On je Marijin sin. Njegova su braća Jakov, Josip, Juda i Šimun, a njegove su sestre ovdje, s nama.« I nisu ga prihvatili.

⁴ Isus im je rekao: »Proroka poštuju svugdje, osim u njegovome zavičaju, među njegovima i u njegovoj obitelji.« ⁵ I ondje nije mogao učiniti nikakva čuda, osim što je položio ruke na nekoliko bolesnika i ozdravio ih. ⁶ Silno se čudio njihovoj nevjeri. Zatim je išao po okolnim selima i poučavao.

Isus šalje apostole

(Mt 10,1.5-15; Lk 9,1-6)

⁷ Isus je pozvao k sebi svojih dvanaest učenika i počeo ih slati po dvojicu, dajući im vlast nad zlim duhovima. ⁸ Rekao im je: »Ne nosite ništa, osim štapa, na put. Ne nosite sa sobom ni kruh, ni torbe, ni novac. ⁹ Nosite samo sandale i odjeću koju imate na sebi.« ¹⁰ Rekao im je i ovo: »U koju god kuću uđete, ostanite u njoj dok ne budete odlazili iz grada. ¹¹ Ako vas u nekom gradu ne prihvate i ne poslušaju, otiđite odatle i otresite prašinu sa svojih stopala, kao svjedočanstvo protiv njih.«

¹² Tako su apostoli otišli i počeli govoriti ljudima da promijene svoje živote. ¹³ Istjerali su mnoge zle duhove, a mnoge su bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

Herodova zbunjenost

(Mt 14,1-12; Lk 9,7-9)

¹⁴ Do kralja Heroda doprla je vijest o Isusu jer su ljudi posvuda pričali o njemu. Jedni su govorili: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih i zbog toga posjeduje čudesne moći.« ¹⁵ Drugi su govorili: »Isus je Ilija.« A neki su opet govorili: »Isus je prorok, poput proroka iz davnih vremena.«

¹⁶ Kad je Herod to čuo, rekao je: »Dao sam Ivanu odsjeći glavu, a on je sad ustao od mrtvih.«

Ubojstvo Ivana Krstitelja

¹⁷ Herod je osobno zapovjedio da uhite Ivana i da ga bace u tamnicu. Učinio je to zbog Herodijade, supruge svoga brata Filipa. ¹⁸ Herod se oženio njome, a Ivan mu je stalno govorio: »Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.« ¹⁹ Zbog toga je Herodijada mrzila Ivana i htjela ga ubiti, no nije mogla ²⁰ jer ga se Herod bojao. Znao je da je Ivan pravedan i svet čovjek pa ga je štitio. Uživao ga je slušati iako su ga Ivanove riječi uznemiravale.

²¹ Ali onda se ukazala prilika. Na svoj je rođendan Herod priredio večeru za visoke službenike, vojne zapovjednike i najvažnije ljude u Galileji. ²² Kada je ušla Herodijadina kći plesati, toliko se svidjela Herodu i njegovim gostima da je kralj rekao djevojci: »Traži od mene što god hoćeš, i dat ću ti.« ²³ Čak joj se zakleo: »Dat ću ti sve što tražiš, čak i pola svoga kraljevstva!«

²⁴ Ona je izašla i rekla svojoj majci: »Što da tražim?«

A majka je odgovorila: »Traži glavu Ivana Krstitelja.«

²⁵ Djevojka je odmah požurila kralju i zatražila: »Želim da mi odmah izručiš glavu Ivana Krstitelja na pladnju.«

²⁶ Kralju je bilo jako žao, ali nije mogao pred gostima pogaziti svoju riječ. ²⁷ Odmah je naredio krvniku da mu donese Ivanovu glavu. Ovaj je otišao u zatvor i Ivanu odsjekao glavu. ²⁸ Donio ju je na pladnju i dao djevojci, a djevojka svojoj majci. ²⁹ Kad su Ivanovi učenici to doznali, došli su, uzeli njegovo tijelo i položili ga u grob.

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-14)

³⁰ Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali. ³¹ Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.

³² Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi. ³³ No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika. ³⁴ Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.

³⁵ Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno. ³⁶ Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«

³⁷ On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.

³⁸ Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!«

Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«

³⁹ Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama. ⁴⁰ Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset. ⁴¹ Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu. ⁴² Svi su jeli i nasitili se. ⁴³ Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe. ⁴⁴ A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-33; Iv 6,16-21)

⁴⁵ Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama. ⁴⁶ Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.

⁴⁷ Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu. ⁴⁸ Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu. ⁴⁹ Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati. ⁵⁰ On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!« ⁵¹ Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni. ⁵² Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.

Isus ozdravlja mnoge

(Mt 14,34-36)

⁵³ Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu. ⁵⁴ Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa. ⁵⁵ Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi. ⁵⁶ Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.

Božji zakon i ljudska pravila

(Mt 15,1-20)

7 Oko Isusa su se okupili farizeji i neki od učitelja Zakona koji su došli iz Jeruzalema. ² Vidjeli su neke njegove učenike kako jedu prljavih, odnosno neopranih ruku. ³ Farizeji i svi ostali Židovi ne jedu prije nego što operu ruke do lakata; tako slijede predaje svojih predaka. ⁴ Kada dođu s tržnice, ne jedu ono što su kupili prije negoli se operu. Ima još mnogo toga što zbog tradicije drže, kao što je pranje šalica, vrčeva i bakrenih lonaca. ⁵ Stoga, farizeji i učitelji Zakona pitali su Isusa: »Zašto tvoji učenici ne slijede predaju predaka, nego jedu kruh neopranih ruku?«

⁶ A Isus im je rekao: »Izaija je točno prorekao o vama licemjerima:

⁸ Božje ste zapovijedi stavili na stranu i držite se ljudskih predaja.«

⁹ Isus im je rekao i ovo: »Vrlo vješto zanemarujete Božje zapovijedi kako biste uspostavili svoje predaje. ¹⁰ Na primjer, Mojsije je rekao: ‘Poštuj oca i majku’^[ae] i ‘Tko prokune svog oca ili majku, neka se kazni smrću.’^{[af] 11} No vi kažete da čovjek smije reći svom ocu ili majci: ‘Ne mogu vam dati ono što vam dugujem jer je to dar namijenjen Bogu.’ ¹² Na taj mu način govorite da ne mora ništa učiniti za svoga oca ili majku. ¹³ Tako učite da je važnije slijediti pravila koja vi donosite nego činiti ono što je rekao Bog. A činite još i štošta drugo.«

¹⁴ Isus je ponovo pozvao ljude k sebi i rekao im: »Slušajte me svi i shvatite! ¹⁵ Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti. Ono što izlazi iz njega—to je ono što ga onečišćuje.« ^16 [ag]

¹⁷ Zatim je Isus ostavio mnoštvo i ušao u kuću, a učenici su ga pitali o ovoj usporedbi. ¹⁸ Rekao im je: »Zar ni vi ne razumijete? Zar ne vidite da čovjeka ne može onečistiti ono što ulazi u njega izvana? ¹⁹ Hrana ne ide u srce, nego u želudac, a onda izlazi iz tijela.«

²⁰ Isus je rekao: »Ono što izlazi iz čovjeka—to je ono što ga onečišćuje. ²¹ Jer, iznutra, iz ljudskoga srca, dolaze zle misli, seksualni razvrat, krađa i ubojstvo. ²² Iznutra dolazi preljub, pohlepa, zloba, prijevara, bestidnost, zavist, kleveta, oholost i nerazborito življenje. ²³ Sva ta zla dolaze iz čovjekove nutrine i onečišćuju ga.«

Isus pomaže nežidovki

(Mt 15,21-28)

²⁴ Isus je otišao iz toga mjesta i uputio se u okolicu Tira. Otišao je u jednu kuću jer nije želio da itko sazna da je ondje, ali nije mogao ostati nezapažen. ²⁵ Neka žena, čija je kći bila opsjednuta zlim duhom, odmah je dočula da je Isus ondje. Došla je i bacila mu se pred noge. ²⁶ Žena je bila Grkinja, rodom Sirofeničanka. Molila je Isusa da istjera zlog duha iz njezine kćeri.

²⁷ Isus joj je rekao: »Prvo dopustite djeci da se dobro najedu, jer nije pravedno uzeti kruh djeci i baciti ga psima.«

²⁸ No ona mu je odgovorila: »Gospodine, čak i psi ispod stola jedu mrvice koje ostanu djeci.«

²⁹ Na to joj je Isus rekao: »Zbog tih riječi pođi kući u miru; zli je duh izašao iz tvoje kćeri.«

³⁰ Ona je otišla kući i našla kćer kako leži u krevetu, a zao duh je već bio izašao iz nje.

Isus ozdravlja gluhoga

³¹ Isus je napustio okolicu Tira i otišao u Sidon. Putem do Galilejskog jezera prošao je područjem Dekapolisa. ³² Neki su mu ljudi doveli ondje čovjeka koji je bio gluh i jedva je mogao govoriti. Molili su Isusa da stavi ruku na njega.

³³ Isus ga je odveo na stranu, dalje od ljudi. Stavio je svoje prste u njegove uši, a zatim pljunuo na prst i dotaknuo čovjekov jezik. ³⁴ Pogledao je u nebo, duboko uzdahnuo i rekao mu: »Efata!«—što znači »Otvori se!« ³⁵ Istoga se trena čovjeku vratio sluh, oslobodio mu se jezik i počeo je jasno govoriti.

³⁶ Isus im je zabranio da o tome ikome govore, ali što im je on više naređivao da šute, to su oni više govorili. ³⁷ Ljudi su bili potpuno zapanjeni i govorili: »Isus sve čini dobro. Čak vraća sluh gluhima i govor nijemima.«

Isus hrani mnoštvo

(Mt 15,32-39)

8 Jednom prilikom okupilo se mnogo ljudi pa, kako nisu imali što jesti, Isus je pozvao svoje učenike i rekao im: ² »Žao mi je ovih ljudi. Sa mnom su već tri dana, a nemaju ništa za jelo. ³ Ako ih pošaljem kući gladne, onesvijestit će se na putu; neki od njih došli su izdaleka.«

⁴ Njegovi su učenici odgovorili: »Kako bi itko na ovom pustome mjestu mogao naći dovoljno kruha za sve ove ljude?«

⁵ Isus ih je upitao: »Koliko kruhova imate?«

»Sedam«, odgovorili su.

⁶ Isus je zatim zapovjedio ljudima da sjednu na zemlju. Uzeo je sedam kruhova, zahvalio Bogu, razlomio ih i dao učenicima da podijele ljudima. Oni su ga poslušali. ⁷ Imali su, također, i nekoliko ribica. Isus je zahvalio za njih i rekao učenicima da i njih podijele. ⁸ Ljudi su jeli i nasitili se. Učenici su zatim sakupili ostatke hrane i napunili njima sedam košara. ⁹ Bilo je ondje oko četiri tisuće muškaraca. Kada su se najeli, Isus im je rekao da odu. ¹⁰ Odmah zatim ušao je sa svojim učenicima u lađicu. Uputili su se u okolicu Dalmanute.

Opomena nevjernom naraštaju

(Mt 16,1-4; Lk 11,16.29)

¹¹ Tada su došli farizeji i počeli se prepirati s njim. Da ga iskušaju, tražili su od njega čudesni znak s Neba. ¹² Isus je duboko uzdahnuo i rekao: »Zašto ovaj naraštaj traži znak? Govorim vam istinu. Nikakav vam se znak neće dati.« ¹³ Zatim je otišao od njih, ušao je opet u lađicu i otplovio na drugu stranu jezera.

Učenici ne razumiju Isusa

(Mt 16,5-12)

¹⁴ Njegovi su učenici zaboravili ponijeti kruh. Ništa nisu imali sa sobom u lađici osim jednoga kruha. ¹⁵ Isus ih je upozorio: »Pazite! Čuvajte se farizejskog i Herodovoga kvasca.«

¹⁶ A oni su počeli međusobno raspravljati o značenju, govoreći: »Rekao je to jer nemamo kruha.«

¹⁷ Isus je znao što govore pa im je rekao: »Zašto raspravljate o tome što nemate kruha? Još uvijek ne razumijete i ne shvaćate značenje? Zar ste tako tvrdoglavi? ¹⁸ Zar vaše oči ništa ne vide? Zar vaše uši ništa ne čuju? Zar se ne sjećate? ¹⁹ Kad sam razlomio pet kruhova za pet tisuća ljudi, koliko ste košara ostataka nakupili?«

»Dvanaest«, rekli su.

²⁰ »Kad sam razlomio sedam kruhova za četiri tisuće ljudi, koliko ste punih košara ostataka nakupili?«

»Sedam«, rekli su.

²¹ Na to im je rekao: »Zar još uvijek ne razumijete?«

Isus ozdravlja slijepca iz Betsaide

²² Isus i njegovi učenici stigli su u Betsaidu. Neki su mu ljudi doveli slijepog čovjeka i zamolili da ga dotakne. ²³ Isus je uzeo slijepca za ruku i odveo ga izvan sela, pljunuo mu na oči, stavio ruke na njega i upitao ga: »Vidiš li što?«

²⁴ Slijepac je pogledao i rekao: »Vidim ljude; izgledaju kao drveće koje hoda uokolo.«

²⁵ Zatim mu je ponovo stavio ruke na oči. Čovjek je na to širom otvorio oči. Vid mu se vratio i sve je jasno vidio. ²⁶ Tada ga je Isus poslao kući i rekao mu da ne ide u selo.

Isus je Krist (Mesija)

(Mt 16,13-20; Lk 9,18-21)

²⁷ Isus je s učenicima otišao u sela oko Filipove Cezareje. Putem ih je upitao: »Što kažu ljudi, tko sam ja?«

²⁸ Oni su mu odgovorili: »Jedni kažu da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, a neki pak da si jedan od proroka.«

²⁹ Tada ih je upitao: »A vi, što kažete, tko sam ja?«

Petar mu je odgovorio: »Ti si Krist.«

³⁰ Tada ih je Isus upozorio da nikome ne pričaju o njemu.

Isus govori o svojoj smrti i uskrsnuću

(Mt 16,21-28; Lk 9,22-27)

³¹ I počeo ih je poučavati: »Sin Čovječji mora mnogo toga propatiti. Starješine, visoki svećenici i učitelji Zakona moraju ga odbaciti. Mora biti ubijen i za tri dana uskrsnuti.« ³² Isus im je to rekao vrlo otvoreno. Petar je na to poveo Isusa u stranu i počeo ga odvraćati. ³³ A Isus se okrenuo, pogledao svoje učenike i prekorio Petra: »Odlazi od mene, Sotono^[ah]! Ti se brineš za ljudske stvari, a ne za Božje.«

³⁴ Tada je Isus pozvao narod i svoje učenike k sebi pa im rekao: »Ako me tko želi slijediti, onda se mora odreći samoga sebe, uzeti svoj križ^[ai] i slijediti me. ³⁵ Onaj tko želi sačuvati svoj život—izgubit će ga. A tko izgubi svoj život radi mene i Radosne vijesti—sačuvat će ga. ³⁶ Kakve koristi ima onaj tko dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život? ³⁷ Što može čovjek dati u zamjenu za svoj život? ³⁸ Ako se tko posrami mene i moga učenja pred ovim nevjernim i grešnim naraštajem, ja ću se posramiti njega kad dođem u slavi svoga Oca i sa svetim anđelima.«

9 Isus im je rekao i ovo: »Govorim vam istinu. Neki od vas, koji stojite ovdje, vidjet ćete Božje kraljevstvo kako je došlo sa silom, prije nego što umrete.«

Isus s Mojsijem i Ilijom

(Mt 17,1-13; Lk 9,28-36)

² Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana te ih poveo na visoku planinu, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njihovim očima. ³ Njegova je odjeća postala sjajna—zasljepljujuće bijela—tako bijela da je ni jedan bjelilac^[aj] na Zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti. ⁴ Ispred njih su se pojavili Ilija i Mojsije te počeli razgovarati s Isusom.

⁵ Petar se obratio Isusu: »Učitelju, dobro je što smo ovdje. Napravimo tri zaklona—jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.« ⁶ Petar je to rekao jer nije znao što bi rekao, a svi su se uplašili.

⁷ Tada se pojavio oblak i prekrio ih svojom sjenom, iz njega se začuo glas: »Ovo je moj voljeni Sin. Njega slušajte!«

⁸ Iznenada, kad su pogledali oko sebe, nikoga više nisu vidjeli. Samo je Isus bio s njima.

⁹ Dok su se spuštali s planine, Isus im je zapovjedio da nikome ne kažu što su vidjeli dok Sin Čovječji ne ustane od mrtvih.

¹⁰ Oni su to sačuvali za sebe. No među sobom su raspravljali što je značilo ono »dok ne ustane od mrtvih.« ¹¹ Zato su upitali Isusa: »Zašto učitelji Zakona kažu da prvo mora doći Ilija?«

¹² Isus im je na to rekao: »Da, prvo mora doći Ilija da sve postavi na svoje mjesto. Ali zašto je onda pisano da Sin Čovječji mora mnogo propatiti i da mora biti odbačen s prezirom? ¹³ Ali ja vam kažem: Ilija je već došao. I oni su učinili s njim što su htjeli, baš kao što je o njemu pisano.«