Bible in 90 Days

Isus upozorava

¹⁸ »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. ¹⁹ Da pripadate svijetu, svijet bi vas volio kao svoje. Ali vi ne pripadate svijetu jer sam vas ja izabrao iz njega. To je razlog zašto vas svijet mrzi. ²⁰ Sjetite se što sam vam rekao: ‘Sluga nije veći od gospodara’. Ako su progonili mene, progonit će i vas. Ako su slijedili moje upute, slijedit će i vaše. ²¹ Sve će vam to činiti zbog mene jer ne poznaju onoga koji me je poslao. ²² Da nisam došao i govorio im, ne bi bili krivi za grijeh. No sada nemaju isprike za svoj grijeh. ²³ Tko mene mrzi, mrzi i mog Oca. ²⁴ Među njima sam učinio djela koja nikad nitko nije učinio. Da ih nisam učinio, ne bi bili krivi za grijeh. No vidjeli su djela koja sam učinio, a ipak mrze i mene i mog Oca. ²⁵ No to se dogodilo da bi se ostvarilo ono što je zapisano u njihovom Zakonu: ‘Mrzili su me bez razloga.’^[a]

²⁶ Doći će vam Zastupnik^[b] kojeg ću poslati od Oca. On je Duh istine koji dolazi od Oca i On će govoriti o meni. ²⁷ Ali i vi ćete govoriti o meni jer ste otpočetka sa mnom.«

16 »Ovo sam vam rekao da ne posrnete u vjeri. ² Izbacivat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi vrijeme u kojem će svatko tko vas ubije misliti da time služi Bogu. ³ A tako će postupati jer ne poznaju ni Oca ni mene. ⁴ Ovo sam vam rekao da se, kad dođe to vrijeme, sjetite da sam vam govorio o tome.«

Djelovanje Svetog Duha

»Nisam vam ovo govorio na početku jer sam bio s vama. ⁵ No sad idem onome koji me poslao. Nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ ⁶ Sad, kad sam vam ovo rekao, vaša su se srca ispunila tugom. ⁷ No govorim vam istinu: bolje je za vas da odem jer, ako ne odem, Sveti Duh neće doći. Ako pak odem, poslat ću ga k vama. ⁸ A kad on dođe, dokazat će svijetu da su krivo shvaćali grijeh, pravednost i Božji sud. ⁹ On će dokazati svijetu da su grešnici jer ne vjeruju u mene. ¹⁰ Potvrdit će im da sam pravedan jer odlazim k Ocu i više me nećete vidjeti. ¹¹ I dokazat će svijetu istinu o Božjem sudu jer je zemaljski vladar već osuđen.

¹² Još bih vam mnogo toga mogao reći, ali sada to ne biste mogli nositi. ¹³ No, kada dođe On, Duh istine, uputit će vas u svu istinu. Jer, on neće govoriti sâm od sebe, nego ono što čuje, i objavit će vam ono što dolazi. ¹⁴ On će me proslaviti jer će uzeti što je moje, i to vam objaviti. Sve što ima moj Otac, pripada meni. ¹⁵ Zato sam rekao da će uzeti od onoga što pripada meni, i to objaviti vama.«

Tuga će se pretvoriti u radost

¹⁶ »Još malo pa me nećete više vidjeti. A onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti.«

¹⁷ Na to su neki Isusovi učenici rekli jedan drugome: »Što nam to govori: ‘Još malo pa me nećete više vidjeti, a onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti’? Što znači: ‘jer ja odlazim k Ocu’?« ¹⁸ Potom su govorili: »Što je to ‘još malo’ o kojem govori? Ne znamo što želi reći!«

¹⁹ Isus je znao da ga žele pitati o tome pa im je rekao: »Raspravljate li među sobom o mojim riječima: ‘Još malo pa me nećete više vidjeti, a onda još malo pa ćete me ponovo vidjeti’? ²⁰ Govorim vam istinu. Vi ćete jadikovati i plakati, a svijet će se radovati. Vi ćete biti žalosni, ali će se vaša žalost pretvoriti u radost. ²¹ Žena je žalosna kad rađa jer je došlo vrijeme njezine boli. Ali kad se dijete rodi, više se ne sjeća patnje jer se raduje što je donijela čovjeka na svijet. ²² Tako ste i vi sada žalosni, ali vidjet ću vas opet i vaše će se srce radovati. I nitko vam neće moći oduzeti tu radost. ²³ Na taj dan nećete me više ništa pitati. Govorim vam istinu. Što god zamolite od Oca u moje ime, dat će vam. ²⁴ Do sada niste ništa molili u moje ime. Molite i dobit ćete, tako da vaša radost bude potpuna!«

Pobjeda nad svijetom

²⁵ »Ovo sam vam govorio u slikama. Dolazi vrijeme kad vam više neću tako govoriti, nego ću vam jasno govoriti o Ocu. ²⁶ Toga ćete dana moliti Oca u moje ime. Ne kažem vam da ću ja moliti Oca za vas. ²⁷ Otac vas i sâm voli jer ste vi voljeli mene i vjerovali da sam došao od Boga. ²⁸ Ja sam došao od Oca na ovaj svijet. Sada napuštam ovaj svijet i idem k Ocu.«

²⁹ Njegovi su mu učenici rekli: »Vidiš, sada govoriš jasno i više ne koristiš usporedbe. ³⁰ Sada znamo da ti sve znaš i da znaš pitanja prije nego što se postave. Zato vjerujemo da si došao od Boga.«

³¹ Isus im je odgovorio: »Sada vjerujete? ³² Čujte, dolazi vrijeme, i već je došlo, kada ćete se raspršiti svaki na svoju stranu. Svaki će od vas otići svojoj kući, a mene ćete ostaviti samog. Ali ja nisam sâm jer je moj Otac sa mnom.

³³ Ovo sam vam rekao da biste u meni imali mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se—ja sam pobijedio svijet!«

Isusova molitva

17 Nakon što je to rekao, Isus je podigao pogled prema nebu i rekao: »Oče, došlo je vrijeme. Proslavi svoga Sina, da bi tvoj Sin mogao proslaviti tebe. ² Dao si mu vlast nad svim ljudima da bi on mogao dati vječni život svima koje si mu dao. ³ A vječni je život upoznati tebe, jedinog pravoga Boga i Isusa Krista kojeg si poslao. ⁴ Ja sam tebe proslavio na Zemlji. Izvršio sam djelo koje si mi povjerio da učinim. ⁵ Sada mi ti, Oče, daj onu slavu koju sam imao kod tebe prije postanka svijeta.

⁶ Otkrio sam tvoje ime onima koje si mi dao iz svijeta. Bili su tvoji. Dao si ih meni i držali su tvoje učenje. ⁷ Sada znaju da sve što si mi dao potječe od tebe. ⁸ Ja sam im dao učenje, koje si mi ti dao, i oni su ga prihvatili. Doista su shvatili da potječem od tebe i povjerovali su da si me ti poslao. ⁹ Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koje si mi ti dao jer pripadaju tebi. ¹⁰ Sve što pripada meni, pripada i tebi. Sve što pripada tebi, pripada i meni. Moja je slava vidljiva u njima. ¹¹ Ja više nisam u svijetu, ali oni jesu. Ja dolazim k tebi, Sveti Oče, a njih zaštiti snagom svoga imena koje si mi dao. Neka i oni budu jedno poput nas. ¹² Dok sam bio s njima, čuvao sam ih snagom tvog imena, koje si mi dao, i sačuvao sam ih. Ni jedan se nije izgubio, osim onoga osuđenog na propast, da se ispuni Sveto pismo.

¹³ Sada ja dolazim k tebi. Ali ovo molim dok sam još na svijetu, da bi oni mogli imati istinsku radost koju ja imam. ¹⁴ Ja sam im prenio tvoje učenje. Svijet ih je mrzio jer ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu. ¹⁵ Ja te ne molim da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš od Zloga. ¹⁶ Oni ne pripadaju svijetu, baš kao što ni ja ne pripadam svijetu. ¹⁷ Istinom ih pripremi da ti služe. Tvoje je učenje istina. ¹⁸ Kao što si ti mene poslao u svijet, tako sam i ja njih poslao u svijet. ¹⁹ Ja se predajem da ti služim, radi njih, da bi i oni bili uistinu predani služenju tebi.

²⁰ Ali ja ne molim samo za njih nego i za one koji će vjerovati u mene po njihovom poučavanju. ²¹ Tako će svi biti jedno. Baš kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi. Neka i oni budu u nama, da svijet povjeruje da si me ti poslao. ²² Predao sam im slavu koju si mi dao, tako da i oni budu jedno, kao što smo mi jedno. ²³ Ja ću biti u njima, a ti u meni. Tako će i oni postati doista jedno. A svijet će vidjeti da si me ti poslao i da si njih volio kao što si volio mene.

²⁴ Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu sa mnom, da vide slavu koju si mi dao. Jer, ti si me volio prije postanka svijeta. ²⁵ Oče pravedni, svijet te ne poznaje, ali ja te poznajem. I oni znaju da si me ti poslao. ²⁶ Ja sam im pokazao kakav si i dalje ću im pokazivati. Tako će ljubav kojom ti voliš mene biti u njima i ja ću biti u njima.«

Isusovo uhićenje

(Mt 26,47-56; Mk 14,43-50; Lk 22,47-53)

18 Nakon što je Isus to rekao, prešao je sa svojim učenicima na drugu stranu doline Kedron. Ondje je bio vrt u koji su ušli Isus i njegovi učenici.

² Juda, onaj koji ga je izdao, također je poznavao to mjesto. Isus se ondje često sastajao sa svojim učenicima. ³ I tako je Juda poveo grupu rimskih vojnika i hramsku stražu koju su mu dali vodeći svećenici i farizeji. Stigli su u vrt sa svjetiljkama, bakljama i oružjem.

⁴ Isus je znao sve što će mu se dogoditi pa je istupio i upitao ih: »Koga tražite?«

⁵ »Isusa Nazarećanina«, odgovorili su mu.

»Ja sam«, rekao im je Isus. Juda, njegov izdajnik, stajao je s njima. ⁶ Kad im je Isus rekao: »Ja sam«, ustuknuli su i popadali na zemlju.

⁷ Stoga, Isus ih je ponovo upitao: »Koga tražite?«

A oni su odgovorili: »Isusa Nazarećanina.«

⁸ »Rekao sam vam da sam to ja. Dakle, ako tražite mene, pustite ove ljude da odu.« ⁹ Tako je rekao da bi se ispunilo ono što je ranije rekao: »Nisam izgubio ni jednoga od onih koje si mi dao.«

¹⁰ Šimun Petar je izvukao mač koji je imao uza se. Udario je njime slugu vrhovnog svećenika i odsjekao mu desno uho. Sluga se zvao Malko. ¹¹ Na to je Isus rekao Petru: »Vrati mač u korice! Zar da ne ispijem čašu^[c] koju mi je pružio Otac?«

Isusa dovode pred Anu

(Mt 26,57-58; Mk 14,53-54; Lk 22,54)

¹² Tada su vojnici, zajedno sa svojim zapovjednikom i hramskom stražom, uhitili Isusa, svezali ga ¹³ i najprije odveli k Ani. Ana je bio Kaifin tast, a Kaifa je te godine bio vrhovni svećenik. ¹⁴ Kaifa je bio onaj koji je savjetovao Židovima da je bolje da jedan čovjek umre umjesto cijelog naroda.

Petar se odriče Isusa

(Mt 26,69-70; Mk 14,66-68; Lk 22,55-57)

¹⁵ Šimun Petar i jedan drugi učenik išli su za Isusom. Toga je učenika vrhovni svećenik dobro poznavao pa je on ušao s Isusom u dvorište vrhovnog svećenika. No Petar je ostao vani, pred vratima. ¹⁶ Tada je taj drugi učenik, kojeg je vrhovni svećenik dobro poznavao, izašao, porazgovarao s vrataricom i uveo Petra u dvorište. ¹⁷ Sluškinja, vratarica, upitala je Petra: »Zar nisi i ti jedan od učenika ovoga čovjeka?«

»Nisam!« odgovorio je.

¹⁸ Robovi i hramska straža naložili su vatru. Bilo je hladno pa su stajali uz nju i grijali se. I Petar je bio s njima i grijao se.

Vrhovni svećenik ispituje Isusa

(Mt 26,59-66; Mk 14,55-64; Lk 22,66-71)

¹⁹ Tada je vrhovni svećenik upitao Isusa o njegovim učenicima i njegovom učenju. ²⁰ Isus mu je odgovorio: »Ja sam javno govorio ljudima. Uvijek sam poučavao u sinagogama i u Hramu gdje se okupljaju Židovi. Ništa nisam rekao tajno. ²¹ Zašto pitaš mene? Pitaj one koji su čuli što sam im govorio. Oni sigurno znaju što sam rekao.«

²² Kad je Isus to rekao, jedan od hramskih čuvara, koji je stajao u blizini, udario ga je i rekao: »Zar tako odgovaraš vrhovnom svećeniku?«

²³ Isus mu je odgovorio: »Ako sam što pogrešno rekao, dokaži! Ako je to što sam rekao ispravno, zašto me udaraš?«

²⁴ Tada ga je Ana vezanog poslao Kaifi, vrhovnom svećeniku.

Petar ponovo niječe Isusa

(Mt 26,71-75; Mk 14,69-72; Lk 22,58-62)

²⁵ A Šimun Petar stajao je pokraj vatre i grijao se. Upitali su ga: »Zar nisi i ti jedan od njegovih učenika?«

On je zanijekao. »Nisam«, rekao je.

²⁶ Jedan od slugu vrhovnog svećenika, rođak onoga čovjeka kojemu je Petar odrezao uho, rekao mu je: »Zar te nisam vidio s njim u vrtu?«

²⁷ Tada je Petar još jednom zanijekao, a pijetao je odmah zapjevao.

Isus pred Pilatom

(Mt 27,1-2.11-31; Mk 15,1-20; Lk 23,1-25)

²⁸ Nakon toga, odveli su Isusa iz Kaifine kuće u palaču rimskog upravitelja. Bilo je rano jutro. No Židovi nisu htjeli ući u palaču da se ne bi onečistili i da bi mogli jesti pashalnu večeru. ²⁹ Zato je Pilat izašao k njima i upitao ih: »Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?«

³⁰ Odgovorili su mu: »Da ovaj čovjek nije zločinac, ne bismo ga predali tebi.«

³¹ Pilat im je rekao: »Uzmite ga vi i sudite mu prema svom Zakonu.«

Židovi su mu odgovorili: »Nama nije dopušteno nikoga ubiti!« ³² Ovo se dogodilo da bi se ispunile Isusove riječi kojima je najavio kakvom će smrću umrijeti.

³³ Pilat se zatim vratio u palaču. Pozvao je Isusa i upitao ga: »Jesi li ti židovski kralj?«

³⁴ »Govoriš li to sâm od sebe«, odgovorio mu je Isus, »ili su ti to drugi rekli za mene?«

³⁵ »Zar sam ja Židov?« odvratio je Pilat. »Tvoj narod i vodeći svećenici predali su te meni. Što si učinio?«

³⁶ Isus je odgovorio: »Moje Kraljevstvo ne pripada ovom svijetu. Kad bi moje Kraljevstvo pripadalo ovom svijetu, moji bi se podanici borili da me ne predaju Židovima. Ali moje Kraljevstvo nije odavde.«

³⁷ »Dakle, ti jesi kralj?« pitao ga je Pilat.

»Ti kažeš da sam kralj«, odgovorio je Isus. »To je istina. Ja sam zato i rođen: da dokažem istinu. Zato sam i došao na ovaj svijet. Svatko tko je na strani istine, sluša moj glas.«

³⁸ »Što je istina?« upitao ga je Pilat. Kad je to rekao, ponovo je otišao van k Židovima i rekao im: »Ne nalazim ništa zbog čega bih ga optužio. ³⁹ Ali vaš je običaj da vam pustim nekoga za Pashu. Dakle, hoćete li da vam oslobodim ‘židovskoga kralja’?«

⁴⁰ Na to su zaurlali: »Ne njega, nego Barabu!« Baraba je bio razbojnik.

19 Tada je Pilat naredio da se Isus odvede i bičuje. ² Vojnici su ispleli krunu od trnja i stavili mu je na glavu. Ogrnuli su ga purpurnim ogrtačem. ³ Zatim su dolazili k njemu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« i udarali ga po licu.

⁴ Pilat je ponovo izašao i rekao im: »Čujte, izvodim ga pred vas da biste znali kako ja ne nalazim ništa zbog čega bih ga optužio.« ⁵ Tada je izašao Isus, noseći krunu od trnja i purpurni ogrtač. A Pilat im je rekao: »Evo čovjeka!«

⁶ Kad su ga vodeći svećenici i hramski čuvari spazili, počeli su vikati: »Razapni ga! Razapni ga!«

Pilat im je rekao: »Uzmite ga vi i razapnite! Ja ne mogu dokazati da je kriv!«

⁷ »Mi imamo Zakon«, odgovorili su mu Židovi, »i prema njemu on mora umrijeti jer je tvrdio da je Božji Sin!«

⁸ Kad je Pilat ovo čuo, još se više uplašio. ⁹ Vratio se u palaču i upitao Isusa: »Odakle si ti?« A Isus mu nije odgovorio. ¹⁰ Na to mu je Pilat rekao: »Ne želiš mi odgovoriti? Zar ne znaš da ja imam vlast da te oslobodim ili da te razapnem?«

¹¹ »Ti nada mnom ne bi imao nikakvu vlast«, odgovorio mu je Isus, »da ti je nije dao Bog. Zato je grijeh onoga tko me tebi predao veći nego tvoj.«

¹² Kad je to čuo, Pilat je pokušao naći načina da oslobodi Isusa. No Židovi su vikali: »Ako ga oslobodiš, nisi carev prijatelj. Svatko tko se proglašava kraljem, suprotstavlja se caru.«

¹³ Kad je Pilat to čuo, izveo je Isusa i sjeo na sudačku stolicu na mjestu zvanom »kameni pločnik«, aramejski »Gabata«. ¹⁴ Bio je dan pripreme za Pashu, negdje oko podne. Pilat je rekao Židovima: »Evo vašega kralja!«

¹⁵ Oni su vikali: »Vodi ga! Vodi ga! Razapni ga!«

Pilat ih je upitao: »Da razapnem vašega kralja?«

Vodeći su svećenici odgovorili: »Mi nemamo drugoga kralja osim cara.«

¹⁶ Tada im ga je Pilat predao da ga razapnu.

Isusa razapinju na križ

(Mt 27,32-44; Mk 15,21-32; Lk 23,26-43)

Vojnici su odveli Isusa. ¹⁷ Isus je sâm nosio svoj križ na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. ¹⁸ Ondje su ga razapeli zajedno s još dvojicom. Svaki je bio s jedne strane, a Isus u sredini. ¹⁹ Pilat je dao napisati i natpis koji su stavili na križ. Na njemu je pisalo: »Isus Nazarećanin, kralj židovski.« ²⁰ Mnogi su Židovi pročitali taj natpis jer se mjesto, na kojem je Isus bio razapet, nalazilo u blizini grada. Natpis je bio na hebrejskom, latinskom i grčkom. ²¹ Židovski vodeći svećenici na to su rekli Pilatu: »Nemojte napisati ‘kralj židovski’, nego ‘Ovaj je čovjek tvrdio: ja sam kralj židovski.’«

²² Pilat je odgovorio: »Što sam napisao, napisao sam!«

²³ Nakon što su razapeli Isusa, vojnici su uzeli njegovu odjeću i podijelili je na četiri dijela. Svaki je uzeo jedan dio, a uzeli su i njegovu tuniku. Ona nije bila šivana, već satkana u jednom komadu, odozgo nadolje. ²⁴ Zato su vojnici rekli jedan drugomu: »Ne trgajmo je! Radije bacimo kocku da vidimo kome će pripasti!« Time se ispunilo Sveto pismo koje kaže:

Tako su postupili vojnici.

²⁵ Uz Isusov su križ stajale njegova majka, sestra njegove majke te Marija, Kleofina žena, i Marija iz Magdale. ²⁶ Isus je spazio svoju majku i nedaleko od nje učenika, kojeg je jako volio, te je rekao majci: »Draga ženo, evo ti sina!« ²⁷ Potom je rekao učeniku: »Evo ti majke!« On ju je odmah potom uzeo u svoj dom.

Isusova smrt

(Mt 27,45-56; Mk 15,33-41; Lk 23,44-49)

²⁸ Nakon toga, Isus je znao da se ispunilo sve što se trebalo dogoditi pa je rekao da bi se obistinilo Sveto pismo: »Žedan sam.«^{[e] 29} Ondje je bio vrč pun octa. Nataknuli su spužvu natopljenu octom na izopovu stabljiku i primaknuli je Isusovim ustima. ³⁰ Isus je uzeo gutljaj i rekao: »Svršeno je!« Spustio je glavu i izdahnuo.

³¹ Bio je dan pripreme, uoči šabata. Da tijela ne bi ostala na križevima na šabat—jer je tog šabata bio poseban blagdan—Židovi su zamolili Pilata da naredi da se razapetima slome noge i da ih se ukloni. ³² Stoga, vojnici su došli i polomili noge prvo jednom pa onda drugom čovjeku koji su bili razapeti s Isusom. ³³ Kad su došli do Isusa, vidjeli su da je već mrtav pa mu nisu slomili noge, ³⁴ nego mu je jedan od vojnika kopljem probio bok. Iz rane je isti tren potekla i krv i voda. ³⁵ To je ispričao onaj koji je to vidio svojim očima. Njegovo je svjedočanstvo točno i on zna da govori istinu. Ispričao je to da biste i vi mogli vjerovati. ³⁶ Tako se zbilo da bi se ispunilo Sveto pismo, koje kaže: »Ni jedna kost neće mu biti slomljena.^[f]« ³⁷ A na drugome mjestu Sveto pismo kaže: »Gledat će onoga koga su proboli.^[g]«

Isusov ukop

(Mt 27,57-61; Mk 15,42-47; Lk 23,50-56)

³⁸ Nakon toga, Josip iz Arimateje zamolio je Pilata da mu dopusti skinuti Isusovo tijelo s križa. Josip je bio Isusov učenik, ali u tajnosti, jer se bojao Židova. Pilat mu je dopustio da uzme Isusovo tijelo pa je Josip otišao i uzeo ga. ³⁹ S njim je bio i Nikodem, onaj koji je jednom ranije došao noću k Isusu. Donio je oko pedeset litara mješavine mirisne smirne i aloje. ⁴⁰ Potom su uzeli Isusovo tijelo i omotali ga lanenim zavojima namočenim u mirisne trave, prema židovskim pogrebnim običajima. ⁴¹ Na mjestu gdje je Isus bio razapet nalazio se vrt. U vrtu je bio novi grob, u koji još nitko nije bio položen. ⁴² Budući da je bio židovski dan pripreme za šabat, dan odmora, a grob je bio u blizini, položili su Isusa u njega.

Isusovo uskrsnuće

(Mt 28,1-10; Mk 16,1-8; Lk 24,1-12)

20 Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, Marija iz Magdale pošla je na grob. Bio je još mrak. Vidjela je da je kamen odmaknut s groba. ² Otrčala je i pronašla Šimuna Petra i drugog učenika, onoga kojeg je Isus jako volio, i rekla im: »Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga položili.«

³ Tada su Petar i onaj drugi učenik izašli i zaputili se na grob. ⁴ Obojica su trčala, ali je drugi učenik bio brži. Prestigao je Petra i prvi stigao do groba. ⁵ Zavirio je unutra i vidio lanene zavoje kako leže u grobu, ali nije ulazio. ⁶ Tada je stigao i Šimun Petar koji ga je slijedio. Petar je ušao u grob. Ondje su ležali samo laneni zavoji ⁷ i platno koje je bilo zamotano oko Isusove glave. Platno se nije nalazilo među zavojima. Bilo je složeno i odvojeno od zavoja. ⁸ Tada je u grob ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi došao do groba. Vidio je i povjerovao. ⁹ Oni još uvijek nisu shvatili iz Svetog pisma da Isus treba ustati od mrtvih.

Isus se ukazuje Mariji iz Magdale

(Mk 16,9-11)

¹⁰ Nakon toga, učenici su se vratili kući. ¹¹ Marija je stajala ispred groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob. ¹² Spazila je unutra dva anđela odjevena u bijelo. Sjedili su ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo: jedan ondje gdje mu je trebala biti glava, a drugi gdje su mu bile noge.

¹³ Anđeli su je upitali: »Ženo, zašto plačeš?«

»Uzeli su moga Gospodina«, odgovorila im je, »i ne znam kamo su ga položili.« ¹⁴ Čim je to izgovorila, osvrnula se i vidjela Isusa, ali nije znala da je to Isus.

¹⁵ »Ženo, zašto plačeš?« upitao ju je Isus. »Koga tražiš?« Misleći da je vrtlar, Marija mu je odgovorila: »Gospodine, ako ste ga vi uzeli, kažite mi gdje ste ga položili. Otići ću po njega!«

¹⁶ »Marijo!« pozvao ju je Isus.

Okrenula se i rekla mu na aramejskom: »Rabbuni!« (Što znači: »Učitelju!«)

¹⁷ A Isus joj je rekao: »Nemoj me zadržavati jer ja još nisam otišao k Ocu. Pođi radije mojoj braći i reci im: ‘Ja odlazim gore k svome Ocu i k vašem Ocu. K svome Bogu i vašem Bogu.’«

¹⁸ Marija iz Magdale otišla je učenicima i rekla im: »Vidjela sam Gospodina!« Potom im je ispričala što joj je rekao.

Isus se ukazuje učenicima

(Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Lk 24,36-49)

¹⁹ Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!« ²⁰ Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina.

²¹ Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.« ²² Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha. ²³ Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.«

²⁴ Toma, jedan od Dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je došao Isus. ²⁵ Ostali su mu učenici rekli: »Vidjeli smo Gospodina!« Toma im je odvratio: »Neću vjerovati dok ne vidim rane od čavala u njegovim rukama i u njih ne stavim svoj prst. Neću vjerovati dok ne stavim svoj prst u rane na njegovom boku!«

²⁶ Tjedan dana kasnije Isusovi su učenici ponovo bili u kući. I Toma je bio s njima. Premda su vrata bila zaključana, Isus je došao, stao pred njih i rekao: »Mir vama!« ²⁷ Tada je rekao Tomi: »Pogledaj moje ruke i stavi ovamo prst! Ispruži ruku i stavi je u ranu na mojem boku! Prestani sumnjati i vjeruj!«

²⁸ »Moj Gospodin i moj Bog!« odgovorio mu je Toma.

²⁹ Isus mu je rekao: »Ti vjeruješ zato što me vidiš. Blago onima koji budu vjerovali, a da me nisu vidjeli!«

Razlog Ivanovog pisanja

³⁰ Isus je učinio i mnoge druge čudesne znakove u prisutnosti svojih učenika. Oni nisu zapisani u ovoj knjizi. ³¹ Ovi su zapisani da biste povjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. I da, vjerujući, po njemu imate život.

Isus se ukazuje sedmorici učenika

21 Nakon ovoga, Isus se ponovo ukazao učenicima na Tiberijadskom jezeru. Ukazao se na ovaj način: ² Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, Zebedejevi sinovi i još druga dvojica Isusovih učenika bili su zajedno. ³ Šimun Petar im je rekao: »Idem loviti ribu.«

»Idemo i mi s tobom«, odvratili su mu. Potom su izašli i ukrcali se u čamac. Te noći, međutim, nisu ništa ulovili.

⁴ Jutro je već bilo svanulo kad je Isus stajao na obali. Učenici nisu znali da je to Isus. ⁵ Tada ih je on upitao: »Prijatelji, jeste li što ulovili?«

»Nismo«, odgovorili su mu.

⁶ »Bacite mrežu s desne strane čamca i ulovit ćete«, rekao im je. Tako su i učinili. I nisu mogli izvući mrežu zbog mnoštva riba koje su ulovili.

⁷ Tada je učenik, kojeg je Isus volio, rekao Petru: »To je Gospodin!« Kad je Šimun čuo da je to Gospodin, obukao se, jer je bio skinuo ogrtač, i skočio u jezero. ⁸ A ostali su učenici došli čamcem do obale. Nisu se bili niti otisnuli daleko od obale, jedva sto metara. Mrežu s ribom vukli su za sobom. ⁹ Kad su se iskrcali na obalu, vidjeli su žar na kojem se pekla riba i kruh. ¹⁰ Isus im je rekao: »Donesite nešto ribe od onoga što ste sada ulovili.«

¹¹ Šimun Petar je otišao do čamca i izvukao na obalu mrežu punu ribe. Bile su tu stotinu pedeset i tri velike ribe, a ipak je mreža ostala čitava. ¹² »Dođite i jedite!« pozvao ih je Isus. Nitko od učenika nije se usudio upitati: »Tko si ti?« Znali su da je to Gospodin. ¹³ Isus je došao, uzeo kruh i dao im ga. Isto je učinio i s ribom.

¹⁴ Ovo je bilo treći put da se Isus pokazao učenicima otkako je uskrsnuo od mrtvih.

Isus razgovara s Petrom

¹⁵ Kada su završili s jelom, Isus je upitao Šimuna Petra: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me više nego ovi drugi?«

»Da, Gospodine«, odgovorio mu je Petar. »Ti znaš da te volim.«

»Pasi moju janjad!« na to će mu Isus.

¹⁶ Drugi put ga je upitao: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me?«

»Da, Gospodine«, odgovorio mu je Petar. »Ti znaš da te volim.«

»Pasi moje ovce!« rekao mu je Isus.

¹⁷ Upitao ga je i treći put: »Šimune, Ivanov sine, voliš li me?«

Petar se ražalostio što ga Isus pita i treći put: »Voliš li me?« Odgovorio mu je: »Gospodine, ti sve znaš. Znaš da te volim.«

»Pasi moje ovce!« rekao mu je Isus. ¹⁸ »Govorim ti istinu. Kad si bio mlad, sâm si pričvrstio svoj pojas i išao kamo god si želio. A kad ostariš, raširit ćeš ruke i netko drugi pričvrstit će ti pojas i voditi te kamo ne želiš ići.« ¹⁹ Ovo je rekao da pokaže kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Potom mu je rekao: »Slijedi me!«

²⁰ Petar se osvrnuo i vidio učenika kojeg je Isus volio kako ide za njima. To je bio onaj učenik koji se za večerom naslonio Isusu na grudi i upitao: »Gospodine, tko će te izdati?« ²¹ Kad ga je Petar spazio, upitao je Isusa: »Gospodine, što će biti s njim?«

²² Isus mu je odgovorio: »Ako hoću da on živi dok ja ne dođem, to se tebe ne tiče. Ti me slijedi!«

²³ Tako se pročulo među braćom da taj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao da neće umrijeti, nego: »Ako hoću da on živi dok ja ne dođem, to se tebe ne tiče!«

²⁴ Ovo je taj učenik koji govori o svim tim događajima i on je sve ovo zapisao. Znamo da je njegov iskaz istinit.

²⁵ Isus je učinio još mnogo toga i, kad bi se sve to redom stavilo na papir, mislim da bi cijeli svijet bio premalen za knjige koje bi se napisale.

Luka piše svoju drugu knjigu

1 Dragi Teofile, u svojoj sam prvoj knjizi iznio sve što je Isus činio i poučavao. ² Iznio sam sve o njemu, od samog početka pa do dana kad je uznesen na Nebo, nakon što je po Svetom Duhu dao upute apostolima koje je bio izabrao. ³ Nakon svoje smrti, Isus im se ukazao i pružio mnoge dokaze da je živ. Četrdeset im se dana ukazivao i govorio o Božjem kraljevstvu. ⁴ Jednom, dok je s njima jeo, zapovjedio im je: »Ne idite iz Jeruzalema, već čekajte ono što je obećao Otac i o čemu ste čuli od mene. ⁵ Ivan Krstitelj je krstio u vodi, a vi ćete uskoro biti kršteni u Svetom Duhu.«

Isus je uznesen na Nebo

⁶ Tada su ga okupljeni upitali: »Gospodine, hoćeš li sada ponovo uspostaviti kraljevstvo u Izraelu?«

⁷ On im je odgovorio: »Samo Otac ima vlast određivati datume i vrijeme. Vi ih ne možete znati. ⁸ Kad Sveti Duh siđe na vas, primit ćete silu i bit ćete moji svjedoci u Jeruzalemu, po cijeloj Judeji i Samariji, i sve do kraja Zemlje.«

⁹ Nakon što je to rekao, bio je uznesen na nebo pred njihovim očima, a onda je ušao u oblak i više ga nisu vidjeli. ¹⁰ Oni su i dalje imali uprt pogled u nebo, dok je Isus odlazio, kad su se odjednom pokraj njih stvorila dva čovjeka odjevena u bijelo ¹¹ i rekla im: »Galilejci, zašto stojite ovdje i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je na vaše oči podignut na nebo, vratit će se na isti način na koji ste vidjeli da odlazi.«

Biranje novog apostola

¹² Potom su se apostoli vratili s Maslinske gore u Jeruzalem. Maslinska je gora udaljena oko jedan kilometar od Jeruzalema. ¹³ Kad su stigli u kuću gdje su boravili, popeli su se u gornju sobu. Bili su tu Petar, Ivan, Jakov, Andrija, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Jakov Alfejev, Šimun Zelot i Juda Jakovljev.

¹⁴ Svi su oni neprekidno i jednodušno molili zajedno s još nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i njegovom braćom.

¹⁵ Tih je dana Petar ustao među okupljenom braćom—kojih je bilo oko sto dvadeset—i rekao:

¹⁶ »Braćo i sestre, sada se ispunilo ono što je još davno u Svetom pismu Sveti Duh govorio na Davidova usta o Judi, koji je stao na čelo onih koji su uhitili Isusa, a ¹⁷ bio je jedan od nas i sudjelovao u našoj službi.«

¹⁸ Juda je novcem, koji je dobio za svoje zlodjelo, kupio polje, ali je pao na glavu i tijelo mu se raspuknulo, a sva utroba ispala. ¹⁹ Za to su saznali svi stanovnici Jeruzalema pa su polje prozvali Hakeldama, što na njihovom jeziku znači Krvavo polje.

²⁰ »Jer, u knjizi Psalama piše:

A piše i ovo:

²¹ Dakle, izaberimo jednoga od onih koji su bili uz nas cijelo vrijeme dok je Isus bio s nama— ²² od dana kad je Ivan počeo krstiti do trenutka kad je Isus uznesen na nebo. Jedan od njih neka, zajedno s nama, postane svjedokom njegovog uskrsnuća.«

²³ I predložili su dvojicu: Josipa zvanog Barsaba, koji je dobio nadimak Just, i Matiju.

²⁴ Zatim su se pomolili: »Gospodine, ti poznaješ srca svih ljudi. Pokaži nam kojeg si od ove dvojice odabrao ²⁵ da preuzme službu i poslanje koje je Juda napustio i otišao onamo gdje mu je mjesto.«

²⁶ Zatim su za obojicu bacili kocku, a kocka je pala na Matiju i on je bio priključen jedanaestorici apostola.

Silazak Svetog Duha

2 Kad je došao dan Pedesetnice, svi su apostoli bili okupljeni na jednome mjestu. ² Odjednom se s neba začuo zvuk poput jakog vjetra te je ispunio cijelu kuću u kojoj su se nalazili. ³ Ugledali su nešto poput plamenih jezika, koji su se podijelili, i sišli na svakoga od njih. ⁴ Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli govoriti drugim jezicima kako im je Duh dao da govore.

⁵ U to su se vrijeme u Jeruzalemu nalazili pobožni Židovi iz svih naroda širom svijeta. ⁶ Kad su začuli taj zvuk, okupili su se u velikom broju. Svi su bili zbunjeni jer ih je svatko čuo da govore na njegovom jeziku.

⁷ Svi su se zaprepastili i u čudu govorili: »Nisu li ovi ljudi, što govore, Galilejci? ⁸ Pa kako to da ih svatko od nas čuje da govore na njegovome materinjem jeziku? ⁹ Tu su Parti, Međani, Elamiti, stanovnici Mezopotamije, tu su ljudi iz Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, ¹⁰ Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Cirene, posjetioci iz Rima, ¹¹ te Krećani i Arapi. Neki su rodom Židovi, a neki obraćenici na židovstvo. Svi mi čujemo ove ljude kako nam na našem jeziku govore o veličanstvenim Božjim djelima!«

¹² Svi su bili zadivljeni i zbunjeni te su zapitkivali jedni druge: »Što ovo znači?« ¹³ Drugi su pak ismijavali apostole i govorili: »Napili su se mladoga vina.«

Petar govori narodu

¹⁴ Tada je Petar ustao, zajedno s ostalom jedanaestoricom, i jakim se glasom obratio narodu: »Braćo Židovi, i svi vi koji živite u Jeruzalemu, dopustite da vam kažem što ovo znači. Pažljivo poslušajte moje riječi! ¹⁵ Ovi ljudi nisu pijani, kao što vi mislite, jer tek je devet sati ujutro. ¹⁶ Ovo što vidite jest ono o čemu je govorio prorok Joel:

²² Izraelci, slušajte ove riječi: Isus iz Nazareta bio je čovjek kojega je Bog odabrao, i to je jasno potvrdio velikim djelima, čudima i znacima, koje je, kao što i sami znate, Bog kroz njega činio među vama. ²³ Taj je čovjek bio predan u vaše ruke s Božjim predznanjem i prema Božjem unaprijed zamišljenom planu. Vi ste ga, uz pomoć bezbožnika, ubili pribivši ga na križ. ²⁴ No Bog ga je podigao iz mrtvih i oslobodio agonije smrti. Smrt ga nije mogla zadržati u svojoj vlasti, ²⁵ kao što kaže David za njega:

²⁹ Braćo moja, pouzdano vam mogu reći za našeg praoca Davida: on je umro i pokopan je. Njegov je grob do današnjeg dana među nama. ³⁰ No on je bio prorok i znao je što mu je obećao Bog—da će postaviti jednoga od njegovih potomaka na njegovo prijestolje.^{[l] 31} Gledajući u budućnost, prorekao je Kristovo uskrsnuće.

³² Taj je isti Isus sada uzvišen—Bog ga je podigao iz mrtvih i svi mi smo svjedoci tome. ³³ Nakon što ga je Bog postavio sebi zdesna, Isus je od Oca primio obećanog Svetog Duha kojeg sada izlijeva na ovome mjestu. To je ovo što sada vidite i čujete. ³⁴ David nije otišao na Nebo, već sam kaže:

³⁶ Stoga, neka cijeli Izrael sa sigurnošću zna da je Isusa, kojeg ste vi razapeli, Bog učinio Mesijom i Gospodinom!«

³⁷ Kad su ljudi to čuli, bili su duboko potreseni pa su upitali Petra i ostale apostole: »Braćo, što da učinimo?« ³⁸ Petar im je odgovorio: »Obratite se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista. Tako će vam grijesi biti oprošteni i primit ćete Svetog Duha kao dar. ³⁹ Ovo je obećanje vama i vašoj djeci. Ono vrijedi i za sve one koji su daleko, a koje Gospodin, naš Bog, poziva k sebi.«

⁴⁰ Petar ih je još na razne načine opominjao i preklinjao riječima: »Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!« ⁴¹ Oni koji su prihvatili njegovu poruku, krstili su se, a toga im se dana pridružilo oko tri tisuće ljudi. ⁴² Bili su ustrajni u učenju apostolskog nauka, zajedničkom životu, lomljenju kruha^[n] i molitvi.

Život vjernika

⁴³ Apostoli su činili mnoga silna i čudesna djela^[o] pa je sve prisutne obuzelo strahopoštovanje. ⁴⁴ Svi su vjernici bili zajedno i dijelili sve što su imali. ⁴⁵ Prodavali su svoja imanja i imovinu, a zatim novac dijelili svakomu prema potrebi. ⁴⁶ Svakoga su se dana nastavili sastajati u Hramu. Po kućama su lomili kruh i jeli zajedno, radosnog i iskrenog srca. ⁴⁷ Slavili su Gospodina i uživali naklonost svih ljudi. A Gospodin im je svakodnevno pridodavao mnoštvo novih vjernika koji su se spašavali.

Ozdravljenje nepokretnog čovjeka

3 Petar i Ivan krenuli su u Hram u tri sata popodne. Bilo je to vrijeme određeno za molitvu. ² Ljudi su nosili nekog čovjeka, nepokretnog od rođenja. Svakog bi ga dana postavili uz hramska vrata, zvana Divna, da prosi od onih koji su ulazili u Hram. ³ Kad je čovjek ugledao Petra i Ivana kako se spremaju ući u Hram, zatražio je milostinju. ⁴ Petar je, zajedno s Ivanom, pogledao ravno u njega i rekao: »Pogledaj nas!« ⁵ On ih je pozorno pogledao, očekujući da će od njih štogod dobiti. ⁶ No Petar je rekao: »Nemam ni srebra ni zlata, ali dajem ti ono što imam: u ime Isusa Krista iz Nazareta, ustani i hodaj!« ⁷ Onda je prihvatio čovjeka za desnu ruku i podigao ga. Istoga su trena ojačali njegova stopala i gležnjevi. ⁸ Čovjek je skočio na noge i počeo hodati. Ušao je s njima u Hram, poskakujući i slaveći Boga. ⁹ Svi su ga vidjeli kako hoda i slavi Boga ¹⁰ i prepoznali da je to onaj isti koji je sjedio i prosio pokraj hramskih vrata, zvanih Divna. Bili su zapanjeni i začuđeni zbog toga što mu se dogodilo.

Petrov govor

¹¹ Čovjek se nije udaljavao od Petra i Ivana. Svi su ostali zapanjeni i dotrčali su k njima pod Salomonov trijem. ¹² Kad je Petar to vidio, obratio se narodu: »Izraelci, zašto se čudite? Zašto gledate u nas kao da smo svojom snagom ili pobožnošću učinili da ovaj čovjek prohoda? ¹³ Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog, Bog naših predaka, uzvisio je svoga slugu Isusa, kojeg ste vi predali da ga ubiju. Odrekli ste ga se pred Pilatom kad ga je ovaj već bio odlučio pustiti na slobodu. ¹⁴ Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika i zatražili da vam puste ubojicu. ¹⁵ Vi ste ubili Onoga od kojeg dolazi život, ali Bog ga je podigao iz mrtvih. Mi smo tome svjedoci. ¹⁶ Zbog vjere u Isusa, ovaj čovjek, kojeg vidite i poznajete, dobio je snagu. Da, vjera u njega donijela je, pred svima vama, potpuno ozdravljenje ovom čovjeku.

¹⁷ Ali ja, braćo, znam da ste tako postupili iz neznanja. Tako su postupili i vaši vođe. ¹⁸ No na ovaj je način Bog ispunio ono što je unaprijed najavio kroz usta svih proroka: da njegov Mesija^[p] mora trpjeti. ¹⁹ Zato se obratite i vratite Bogu da vam se izbrišu grijesi! ²⁰ Tada će vam doći od Gospodina vrijeme duhovnog počinka jer će vam Gospodin poslati Isusa, kojeg je već odabrao da bude Mesija. ²¹ On mora ostati na Nebu sve dok ne dođe vrijeme sveopće obnove. O tome je Bog još davno govorio kroz usta svojih svetih proroka. ²² Jer, Mojsije je rekao: ‘Gospodin, vaš Bog, podići će vam proroka poput mene iz vašega vlastitog naroda. Slušajte sve što vam kaže. ²³ Tko god ne bude slušao tog proroka, bit će zauvijek iskorijenjen iz naroda.’^[q]

²⁴ Da, svi proroci koji su ikad govorili, od Samuela i onih nakon njega, navješćivali su upravo ovo vrijeme. ²⁵ A vi ste sinovi tih proroka i Saveza koji je Bog sklopio s vašim precima. On je rekao Abrahamu: ‘Kroz tvoje će potomke svi narodi na Zemlji biti blagoslovljeni.’^{[r] 26} Bog je podigao svoga slugu i prvo ga poslao vama, da vas blagoslovi i da se svaki od vas okrene od svojih zlih djela.«

Petar i Ivan pred Velikim vijećem

4 Dok su Petar i Ivan govorili narodu, prišli su im svećenici, zapovjednik hramske straže i neki saduceji^[s]. ² Uzrujali su se zbog toga što su Petar i Ivan poučavali i navješćivali uskrsnuće od mrtvih na Isusovom primjeru. ³ Uhitili su ih, a kako je već bila večer, stavili su ih u pritvor do sljedećeg dana. ⁴ A mnogi su od onih, koji su bili čuli njihovu poruku, povjerovali. Tako se broj onih koji su povjerovali popeo na otprilike pet tisuća.

⁵ Sutradan su se židovski vođe, starješine i učitelji Zakona^[t] okupili u Jeruzalemu. ⁶ Tamo su bili i vrhovni svećenik Ananija, Kaifa, Ivan, Aleksandar i svi iz obitelji vrhovnog svećenika. ⁷ Izveli su apostole pred njih i počeli ih ispitivati: »Čijom ste silom i u čije ime to učinili?«

⁸ Tada im je Petar, ispunjen Svetim Duhom, rekao: »Narodni vođe i starješine! ⁹ Ako nas danas ispitujete zbog dobrog djela učinjenog jednom invalidu i pitate nas kako je izliječen, ¹⁰ onda biste svi vi i čitav izraelski narod trebali znati: to je učinjeno po imenu Isusa Krista iz Nazareta, kojeg ste vi razapeli i kojeg je Bog podigao iz mrtvih. Po njemu ovaj čovjek sada stoji pred vama zdrav. ¹¹ Isus je

¹² Jedino Isus može spasiti! Niti jedno drugo ime na svijetu nije dano ljudima da se po njemu mogu spasiti.«

¹³ Kad su vidjeli Petrovu i Ivanovu neustrašivost i shvatili da su samo obični, neobrazovani ljudi, ostali su zadivljeni. Onda su shvatili da su njih dvojica bila s Isusom. ¹⁴ Budući da je čovjek, kojeg su iscijelili stajao tamo s njima, nisu im na to ništa više mogli odgovoriti. ¹⁵ Naredili su im da izađu iz vijećnice, a zatim se među sobom posavjetovali. Rekli su: ¹⁶ »Što da učinimo s ovim ljudima? Svima koji žive u Jeruzalemu jasno je da su oni učinili veliko čudo. Mi to ne možemo zanijekati. ¹⁷ No zabranimo im da ubuduće govore o tom imenu. Tako se njihovo učenje neće više širiti među ljudima.«

¹⁸ Pozvali su ih unutra i naredili im da ubuduće ne govore niti poučavaju u Isusovo ime. ¹⁹ Ali Petar i Ivan su im odgovorili: »Prosudite sami je li ispravno pred Bogom da budemo poslušni vama, a ne Bogu. ²⁰ Ne možemo a da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.« ²¹ Židovski su im starješine opet zaprijetili pa ih pustili. Nisu mogli pronaći nikakav izgovor da ih kazne jer su svi veličali Boga zbog onoga što se dogodilo. ²² Čovjeku, koji je čudesno ozdravljen, bilo je više od četrdeset godina.

Petar i Ivan vraćaju se vjernicima

²³ Nakon što su Petar i Ivan pušteni, vratili su se svojima. Izvijestili su ih o svemu što su im rekli vodeći svećenici i starješine. ²⁴ Kad su vjernici to čuli, svi su se jednodušno obratili Bogu i rekli: »Gospodaru, ti si stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima. ²⁵ Ti si po svome Svetom Duhu govorio kroz usta svoga sluge, a našega praoca Davida:

²⁷ Da, Herod i Poncije Pilat zaista su se udružili u ovom gradu s nežidovima i izraelskim narodom protiv tvoga svetog sluge Isusa, kojega si odabrao da bude Mesija. ²⁸ Udružili su se da učine sve ono što si ti, po svojoj odluci i svojom vlašću, unaprijed odredio da se dogodi. ²⁹ A sada, Gospodine, čuj njihove prijetnje i osposobi svoje sluge da neustrašivo pronose tvoju riječ. ³⁰ Pokaži svoju silu^[w]—neka ozdravljaju bolesni i neka se vlašću^[x] tvoga svetog sluge Isusa čine čuda i znaci.«

³¹ Kad su završili molitvu, potreslo se mjesto na kojem su se bili okupili. Svi su se ispunili Svetim Duhom i počeli hrabro navješćivati Božju poruku.

Vjernici su ujedinjeni

³² Svi su vjernici bili jedno srce i jedna duša. Nitko nije govorio da je nešto što posjeduje samo njegovo, već su međusobno dijelili sve što su imali. ³³ A apostoli su silno svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa. Bog ih je sve obilno blagoslovio. ³⁴ Nikome od njih ništa nije nedostajalo. Tko god je posjedovao zemlju ili kuće, prodavao ih je i donosio dobiveni novac. ³⁵ Novac su predavali apostolima, a on se zatim dijelio svakome prema njegovim potrebama.

³⁶ Jedan od vjernika zvao se Josip. Bio je levit, rodom Cipranin. Apostoli su ga zvali Barnaba—što znači »hrabritelj«. ³⁷ On je posjedovao polje i prodao ga, a novac predao apostolima.

Ananija i Safira

5 Neki čovjek po imenu Ananija, zajedno sa ženom Safirom, prodao je svoju zemlju. ² Donio je dio novca i predao ga apostolima, dok je drugi dio zadržao za sebe. Njegova je žena znala za to i složila se s tim. ³ Tada mu je Petar rekao: »Ananija, zašto si dopustio da Sotona zaposjedne tvoje srce tako da slažeš Svetom Duhu i zadržiš dio novca od prodaje zemlje? ⁴ Prije nego što si je prodao, pripadala je tebi. A nakon što si je prodao, mogao si raditi s tim novcem što si htio. Zašto si tako postupio? Slagao si Bogu, a ne ljudima.« ⁵ Kad je Ananija to čuo, pao je mrtav, a sve koji su za to čuli obuzeo je silan strah. ⁶ Mladići su ustali i zamotali tijelo, iznijeli ga i pokopali.

⁷ Otprilike nakon tri sata ušla je Ananijina žena. Ona nije znala što se dogodilo. ⁸ Petar joj je rekao: »Reci mi, jeste li za toliko novca prodali polje?«

Ona je odgovorila: »Da, za tu svotu.«

⁹ Tada joj je Petar rekao: »Zašto ste se vas dvoje dogovorili da iskušate Gospodinovog Duha? Pogledaj, oni koji su pokopali tvoga muža stoje pred vratima. I tebe će tako iznijeti.« ¹⁰ Istoga trena žena se srušila pred njegove noge i umrla. Mladići su ušli i našli je mrtvu. Iznijeli su je i pokopali pokraj njezinog muža, ¹¹ a cijelu je Crkvu i sve koji su za to čuli obuzeo velik strah.

Bog potvrđuje istinu

¹² Svi su se vjernici jednodušno okupljali pod Salomonovim trijemom. Apostoli su činili mnoga čudesna djela^[y] u narodu. ¹³ Nitko im se nije usuđivao priključiti, ali narod ih je hvalio. ¹⁴ I tako je ipak sve više ljudi, muškaraca i žena, počelo vjerovati u Gospodina i priključivati se vjernicima. ¹⁵ Kad je Petar prolazio, ljudi su iznosili svoje bolesnike na ulice. Stavljali su ih na krevete i ležajeve tako da barem njegova sjena padne na njih. ¹⁶ Dolazili su i ljudi iz gradova u okolici Jeruzalema i donosili svoje bolesnike i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi su bili iscijeljeni.

Apostoli u zatvoru

¹⁷ Vrhovni svećenik i svi njegovi prijatelji—stranka saduceja—postali su zavidni.

¹⁸ Uhitili su apostole i bacili ih u zatvor. ¹⁹ No Gospodinov je anđeo noću otvorio vrata tamnice, izveo apostole i rekao im: ²⁰ »Idite u Hram, stanite pred narod i recite im sve o ovom novome životu.« ²¹ Kad su apostoli to čuli, otišli su u Hram u zoru i počeli učiti narod. Kad je stigao vrhovni svećenik sa svojim pristašama, sazvali su sve članove Velikog vijeća i sve izraelske starješine. Naredili su da se apostoli izvedu iz zatvora. ²² Ali, kad su stražari stigli u zatvor, nisu ih ondje našli. Vratili su se i izvijestili o tome: ²³ »Našli smo tamnicu dobro zaključanu i stražare kako stoje pokraj vrata, ali kad smo ih otvorili, unutra nije bilo nikoga.« ²⁴ Kad su zapovjednik hramske straže i vodeći svećenici to čuli, ostali su zbunjeni i pitali se što bi se sada moglo dogoditi.

²⁵ Tada je netko došao i rekao im: »Ljudi, koje ste strpali u zatvor, nalaze se u Hramu i uče narod!« ²⁶ Na to su zapovjednik i njegovi stražari otišli onamo i doveli apostole. Nisu upotrijebili silu jer su se bojali da bi ih ljudi mogli kamenovati.

²⁷ Doveli su apostole i postavili ih pred Veliko vijeće, a vrhovni ih je svećenik počeo ispitivati: ²⁸ »Izričito smo vam zapovjedili da ne učite o Isusu, no vi ste, unatoč tome, preplavili Jeruzalem svojim naukom i želite nas okriviti za smrt toga čovjeka.«

²⁹ Petar i ostali apostoli odgovorili su im: »Mi trebamo biti poslušni Bogu, a ne ljudima. ³⁰ Bog naših predaka podigao je Isusa iz mrtvih, a kojeg ste vi ubili razapinjanjem na križ. ³¹ Bog ga je uzdigao sebi zdesna kao Vođu i Spasitelja. Učinio je to kako bi dao svim Izraelcima priliku da se promijene i obrate te da im grijesi budu oprošteni. ³² Mi smo vidjeli što se dogodilo i tvrdimo da je to istina. I to isto potvrđuje Sveti Duh, kojeg je Bog dao onima koji su mu poslušni.«

³³ Kad su članovi Velikog vijeća to čuli, razljutili su se te su ih htjeli ubiti. ³⁴ No jedan je član Vijeća, farizej^[z] po imenu Gamaliel, ustao i naredio da apostole nakratko izvedu. Bio je učitelj Zakona i narod ga je cijenio. ³⁵ Obratio se Vijeću: »Izraelci, pazite dobro što ćete učiniti s tim ljudima! ³⁶ Prije nekog vremena pojavio se Teuda i tvrdio da je netko. Pridružilo mu se oko četiri stotine ljudi. Ubijen je, a svi njegovi pristalice raspršili su se i od toga nije bilo ništa. ³⁷ Nakon njega, u vrijeme popisa stanovništva, pojavio se Juda Galilejac i neke je povukao za sobom. I on je ubijen, a svi njegovi pristalice su se raspršili. ³⁸ Zato vam kažem: što se tiče ovih ljudi, okanite ih se i pustite ih! Ako je njihova zamisao od ljudi, propast će. ³⁹ Ali, ako dolazi od Boga, nećete ih moći ukloniti, a mogli biste doći u sukob sa samim Bogom.«

Oni su prihvatili njegov savjet. ⁴⁰ Pozvali su apostole da uđu i dali ih izbičevati. Zatim su im zapovjedili da prestanu govoriti o Isusovom imenu i pustili ih. ⁴¹ Apostoli su napustili vijećnicu, radosni što ih je Bog smatrao dostojnima da trpe sramotu radi Isusovog imena. ⁴² Svakog su dana u Hramu i po kućama nastavili poučavati i širiti Radosnu vijest o tome da je Isus Mesija.

Izbor sedmorice za posebnu službu

6 Broj je učenika rastao. U to su se vrijeme učenici, porijeklom grčki Židovi, počeli tužiti na ostale Židove, govoreći da se njihove udovice zanemaruju pri svakodnevnoj raspodjeli hrane. ² Apostoli su sazvali sve učenike i rekli im: »Nije u redu da mi zanemarujemo službu Božje riječi da bismo se bavili raspodjelom hrane. ³ Braćo i sestre, odaberite između sebe sedmoricu muškaraca na dobrom glasu—pune Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti za tu službu. ⁴ Tako ćemo se mi moći posvetiti molitvi i poučavanju Božje riječi.«

⁵ Ovaj se prijedlog svima svidio pa su izabrali Stjepana—čovjeka punog vjere i Svetog Duha—Filipa^[aa], Prohora, Nikanora, Timona, Parmena i nekadašnjeg obraćenika na židovstvo—Nikolu iz Antiohije, te ih ⁶ doveli apostolima, a oni su se pomolili i položili ruke na njih.

⁷ Božja se riječ širila, a broj je učenika u Jeruzalemu osjetno porastao. I mnogi su židovski svećenici prigrlili vjeru.