Bible in 90 Days

Isus hrani više od pet tisuća ljudi

(Mt 14,13-21; Mk 6,30-44; Lk 9,10-17)

6 Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko. ² Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima. ³ Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima. ⁴ Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.

⁵ Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?« ⁶ Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.

⁷ Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«

⁸ Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je: ⁹ »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«

¹⁰ »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca. ¹¹ Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili, ¹² Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.« ¹³ Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.

¹⁴ Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok^[a] koji treba doći na svijet!«

¹⁵ Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.

Isus hoda po vodi

(Mt 14,22-27; Mk 6,45-52)

¹⁶ Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera. ¹⁷ Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima. ¹⁸ Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi. ¹⁹ Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah. ²⁰ »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus. ²¹ Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.

Narod traži Isusa

²² Osvanuo je novi dan. Mnoštvo, koje je ostalo na drugoj obali jezera, prisjetilo se da se ondje nalazila samo jedna lađica. Znali su da Isus nije ušao u nju i da su njegovi učenici otplovili sami. ²³ Neke su lađice iz Tiberijade pristale blizu mjesta na kojem su ljudi jeli kruh nakon što je Gospodin zahvalio Bogu. ²⁴ Kad su vidjeli da ondje više nema ni Isusa ni njegovih učenika, ukrcali su se u lađice i otisnuli prema Kafarnaumu da ondje potraže Isusa.

²⁵ Kad su ga pronašli na drugoj obali jezera, upitali su ga: »Učitelju, kada si došao ovamo?«

²⁶ Na to im je Isus odgovorio: »Istinu vam kažem. Ne tražite vi mene zbog toga što ste razumjeli čudesne znakove, nego zbog kruha koji ste jeli i nasitili se. ²⁷ Ne trudite se oko hrane koja se kvari, već oko hrane koja se nikad ne kvari i koja daje vječni život. Takvu će vam hranu dati Sin Čovječji jer ga je za to ovlastio Bog Otac.«

²⁸ »Što moramo raditi«, upitali su ga tada, »da činimo djela koja želi Bog?«

²⁹ Isus im je na to odgovorio: »Vjerujte u onoga koga je on poslao. To je Božja volja.«

³⁰ »Čime nam možeš dokazati da si ti taj?« pitalo je mnoštvo ljudi. »Daj da vidimo neki znak pa ćemo ti vjerovati. ³¹ Naši su preci jeli manu u pustinji, baš kao što piše u Svetom pismu: ‘Dao im je kruh s Neba da jedu’^[b].«

³² Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Nije vam Mojsije dao kruh s Neba. Moj vam Otac daje pravi kruh s Neba. ³³ Jer, kruh koji daje Bog jest kruh koji dolazi s Neba i daje život svijetu.«

³⁴ »Gospodine«, rekli su mu, »daj nam uvijek toga kruha!«

³⁵ »Ja sam kruh života«, odgovorio im je Isus. »Tko dođe k meni, nikada više neće ogladnjeti. Tko vjeruje u mene, nikada više neće ožednjeti. ³⁶ Ali već sam vam rekao da ste me vidjeli pa ipak ne vjerujete. ³⁷ Sve koje mi Otac dâ, uzet ću k sebi. Neću izbaciti nikoga tko dođe k meni. ³⁸ Nisam sišao s Neba da činim svoju volju, nego volju onoga koji me je poslao. ³⁹ A volja onoga koji me je poslao jest da ne izgubim ni jednoga od onih koje mi je dao, već da ih sve uskrisim u posljednji dan. ⁴⁰ Moj Otac želi da svatko tko vidi Sina i povjeruje u njega, ima vječni život. Toga ću ja uskrisiti u posljednji dan.«

⁴¹ Tada su Židovi počeli gunđati i prigovarati Isusu što je rekao: »Ja sam kruh koji je sišao s Neba.« ⁴² Govorili su: »Pa to je Isus, Josipov sin! Poznajemo mu i oca i majku. Kako može tvrditi: ‘Ja sam sišao s Neba?’«

⁴³ Na to im je Isus rekao: »Prestanite mrmljati! ⁴⁴ K meni mogu doći samo oni koje Otac, koji me je poslao, dovede k meni. A ja ću ih uskrisiti u posljednji dan. ⁴⁵ Proroci su pisali: ‘Sve će ih Bog poučiti.’^[c] Svatko tko sluša Oca i uči od njega, dolazi k meni. ⁴⁶ To ipak ne znači da je itko vidio Oca. Oca je vidio samo onaj tko dolazi od njega. ⁴⁷ Govorim vam istinu. Tko vjeruje, ima vječni život. ⁴⁸ Ja sam kruh koji daje život. ⁴⁹ Vaši su preci jeli manu u pustinji pa su ipak umrli. ⁵⁰ Ovo je pak kruh koji je sišao s Neba. Tko jede ovaj kruh, neće nikada umrijeti. ⁵¹ Ja sam živi kruh koji je sišao s Neba. Tko bude jeo ovaj kruh, živjet će zauvijek. Kruh, koji ću ja dati, moje je tijelo koje dajem da svijet može živjeti.«

⁵² Tada su se Židovi počeli među sobom prepirati. Pitali su se: »Kako nam on može dati svoje tijelo za jelo?«

⁵³ Isus im je rekao: »Govorim vam istinu. Morate jesti tijelo Sina Čovječjeg i piti njegovu krv inače nećete imati u sebi život. ⁵⁴ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima vječni život i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. ⁵⁵ Moje je tijelo istinska hrana, a moja je krv istinsko piće. ⁵⁶ Tko jede moje tijelo i pije moju krv, živi u meni i ja u njemu. ⁵⁷ Otac, koji me poslao, živ je i ja živim zbog njega. Tako će i onaj koji mene jede, živjeti zbog mene. ⁵⁸ Ovo je kruh koji je sišao s Neba. Nije kao onaj što su ga jeli vaši preci pa ipak umrli. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.« ⁵⁹ Sve je ovo Isus rekao dok je poučavao u sinagogi^[d] u Kafarnaumu.

Mnogi napuštaju Isusa

⁶⁰ Kad su ovo čuli, mnogi su Isusovi učenici rekli: »Ovo je učenje teško prihvatiti. Tko to može slušati?«

⁶¹ Isus je u sebi znao da je bilo mrmljanja zbog njegovih riječi pa im je rekao: »Ovo vas učenje uznemiruje? ⁶² Što biste rekli kad biste vidjeli Sina Čovječjeg kako se vraća onamo gore, gdje je prije bio? ⁶³ Duh je taj koji daje život. Tijelo ga ne može dati. Riječi, koje sam vam uputio, jesu duh i daju život. Ipak, neki mi od vas ne vjeruju.« ⁶⁴ Isus je, naime, od samoga početka znao tko su ti koji ne vjeruju i tko je taj koji će ga izdati. Stoga je rekao: ⁶⁵ »Zato sam vam rekao: ‘Nitko ne može doći k meni ako mu to ne omogući Bog!’«

⁶⁶ Kad su to čuli njegovi učenici, mnogi su se povukli i nisu ga više slijedili.

⁶⁷ Tada je Isus upitao Dvanaestoricu: »Želite li i vi otići?«

⁶⁸ »Gospodaru«, odgovorio mu je Šimun Petar, »komu ćemo poći? Ti imaš riječi koje daju vječni život. ⁶⁹ Mi vjerujemo i znamo da si ti Božji Mesija^[e].«

⁷⁰ Isus im je odvratio: »Zar nisam ja odabrao vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao.«

⁷¹ Mislio je na Judu, sina Šimuna Iskariotskoga. Premda je bio jedan od dvanaestorice apostola, Juda je kasnije izdao Isusa.

Isus i njegova braća

7 Nakon toga, Isus je putovao Galilejom. Judeju je nastojao izbjeći jer su ga Židovi htjeli ubiti. ² Bližio se židovski Blagdan skloništa. ³ Tada su mu braća rekla: »Pođi odavde u Judeju, da tvoji učenici vide čuda koja činiš. ⁴ Tko želi da se za njega zna, ne čini djela u tajnosti. Ako već činiš takva djela, pokaži se svijetu!« ⁵ Čak ni njegova braća nisu vjerovala u njega. ⁶ Isus im je odgovorio: »Moje vrijeme još nije došlo. Za vas je, pak, dobro svako vrijeme. ⁷ Vas svijet ne može mrziti. Mene mrzi jer govorim ljudima ovoga svijeta da su im djela zla. ⁸ Vi samo pođite na blagdansko slavlje. Ja ne idem jer moje vrijeme još nije došlo.« ⁹ Tako im je rekao i ostao u Galileji.

¹⁰ Nakon što su njegova braća otišla na blagdansko slavlje, otišao je i on, ali ne javno, već potajno. ¹¹ Na svečanosti, Židovi su tražili Isusa među pristiglima. »Gdje je onaj čovjek?« raspitivali su se.

¹² Bilo je ondje mnoštvo ljudi. Mnogi su od njih potajno raspravljali o Isusu. »Dobar je on čovjek«, govorili su jedni. Drugi bi odvraćali: »Ne, on zavodi narod.« ¹³ No nitko nije o njemu govorio otvoreno jer su se bojali Židova.

Isus poučava u Jeruzalemu

¹⁴ Negdje, usred blagdanskog slavlja, Isus je otišao u Hram i počeo poučavati. ¹⁵ Židovi su zadivljeno govorili: »Odakle mu toliko znanje, a nema škole koje mi imamo?«

¹⁶ »Nauk nije moj«, odgovorio im je Isus. »Dao mi ga je Onaj koji me poslao. ¹⁷ Tko je spreman ispunjavati Božju volju, prepoznat će je li moj nauk od Boga ili moj vlastiti. ¹⁸ Tko iznosi vlastite misli, želi prigrabiti slavu za sebe. Tko želi dati slavu onome koji ga je poslao—taj je istinit i u njemu nema ništa lažno. ¹⁹ Mojsije vam je dao Zakon! No nitko od vas ne živi u skladu s njim. Zašto me želite ubiti?«

²⁰ Ljudi su mu odgovorili: »Opsjednut si zlim duhom! Tko te to želi ubiti?«

²¹ Na to im je Isus rekao: »Učinio sam čudo i vi ste svi zadivljeni. ²² Mojsije vam je dao zakon o obrezanju—zapravo, nije ga dao Mojsije, nego vaši preci—i vi obrezujete djecu na šabat. ²³ Dijete, dakle, može biti obrezano i na šabat a da se ne prekrši Mojsijev zakon. Kako se onda možete ljutiti na mene što sam ozdravio čitavog čovjeka na šabat? ²⁴ Prestanite suditi po vanjskim stvarima i počnite suditi kako je doista pravedno!«

Isus je Krist

²⁵ Tada su neki stanovnici Jeruzalema počeli govoriti: »Zar to nije onaj kojeg žele ubiti? ²⁶ Pogledajte! Javno govori, a nitko ga ne pokušava spriječiti. Zar je moguće da vođe smatraju kako je on doista Krist? ²⁷ Ali svi znamo odakle je ovaj čovjek. Kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je.«

²⁸ Dok je Isus poučavao u Hramu, povikao je: »Poznajete me i znate odakle sam. Ipak, nisam došao sâm od sebe. Poslao me Onaj koji je istinit. Njega ne poznajete. ²⁹ Ali ja ga poznajem jer sam došao od njega. On me je poslao.«

³⁰ Tada su ga pokušali uhititi, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije bilo došlo vrijeme za to. ³¹ No mnogi iz mnoštva, koje je bilo ondje, povjerovali su u njega i govorili: »Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesnih znakova od ovoga čovjeka? Sigurno ne!«

Židovi nastoje uhititi Isusa

³² Farizeji su čuli što su ljudi potajno govorili o Isusu pa su u dogovoru s vodećim svećenicima poslali stražu da ga uhiti. ³³ Tada je Isus rekao: »Bit ću s vama još malo, a onda ću poći natrag onomu koji me je poslao. ³⁴ Tražit ćete me, ali me nećete naći. Vi ne možete doći onamo gdje sam ja.«

³⁵ Židovi su se pitali među sobom: »Kamo će on to otići, a da ga mi ne bismo mogli naći? Možda k našima, koji žive po grčkim gradovima, da ondje poučava Grke? ³⁶ On kaže: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći’ i ‘Gdje sam ja, onamo vi ne možete doći’. Što to sve znači?«

Sveti Duh

³⁷ Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije. ³⁸ Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.« ³⁹ Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen.

Isusovo porijeklo

⁴⁰ Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok^[f].«

⁴¹ »On je Krist«, rekli su drugi.

A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje! ⁴² Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?« ⁴³ Imali su različita mišljenja o Isusu. ⁴⁴ Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao.

Židovski vođe ne vjeruju

⁴⁵ Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi.

⁴⁶ »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari.

⁴⁷ Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti! ⁴⁸ Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega? ⁴⁹ Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon—prokleti su!«

⁵⁰ No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa.^[g] On im je rekao: ⁵¹ »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.«

⁵² »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok^[h] ne dolazi iz Galileje.« ⁵³ Tada su se razišli i svaki je krenuo svojoj kući.^[i]

Preljubnica

8 Isus je pak otišao na Maslinsku goru. ² U zoru se ponovo vratio u Hram. Svi su se opet okupili oko njega. Isus je sjeo i počeo poučavati. ³ Uto su učitelji Zakona^[j] i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu i postavili je pred ljude. ⁴ Rekli su Isusu: »Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu. ⁵ Mojsije nam je u Zakonu naredio da takve žene kamenujemo. Što ti kažeš na to?« ⁶ Ovo je pitanje bila zamka—da bi ga imali za što optužiti. No Isus se sagnuo i počeo nešto pisati prstom po zemlji. ⁷ Kako nisu prestajali ispitivati, uspravio se i rekao: »Tko od vas nikada nije sagriješio, neka prvi na nju baci kamen!« ⁸ Potom se ponovo sagnuo i nastavio pisati po zemlji.

⁹ Kad su to čuli, počeli su odlaziti jedan po jedan; stariji su otišli prvi. Na kraju je Isus ostao sâm sa ženom koja je još uvijek stajala pred njim. ¹⁰ Isus se uspravio i upitao je: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko nije osudio?«

¹¹ »Nitko, gospodine«, odgovorila je.

»Ni ja te ne osuđujem«, rekao joj je Isus. »Idi i od sada više ne griješi!«^[k]

Isus—svjetlo svijeta

¹² Tada se Isus ponovo obratio ljudima: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, imat će svjetlo koje daje život i nikada više neće hodati po mraku.«

¹³ Farizeji su mu rekli: »Ti sve to govoriš sâm o sebi. Ne možemo to prihvatiti kao istinu.«

¹⁴ »Čak i ako govorim sâm za sebe«, odvratio im je Isus, »ono što govorim, istina je, jer znam odakle sam došao i kamo idem. Vi pak ne znate ni odakle sam došao ni kamo idem. ¹⁵ Sudite ljudskim mjerilima. Ja ne sudim nikome. ¹⁶ Ako pak donosim presudu, moja je presuda ispravna jer je ne donosim sâm. Otac koji me je poslao—on je sa mnom. ¹⁷ U vašem Zakonu piše da su izjave dvojice svjedoka istinite ako se podudaraju. ¹⁸ Ja govorim sâm za sebe i Otac, koji me je poslao, govori za mene.«

¹⁹ »Pa gdje je onda tvoj Otac?« pitali su ga.

Isus je odgovorio: »Vi ne poznajete ni mene ni moga Oca. Da znate tko sam ja, znali biste i tko je moj Otac.« ²⁰ Sve je ovo Isus rekao u Hramu, nedaleko od mjesta na kojem su bile postavljene kutije za novčane darove. Nitko ga nije uhitio jer njegovo vrijeme još nije bilo došlo.

Isus je s Neba

²¹ Isus im je ponovo rekao: »Ja ću otići. Tada ćete me tražiti i umrijet ćete u svojim grijesima. Kamo ja idem—vi ne možete doći.«

²² Na to su Židovi rekli: »Kada kaže: ‘Kamo ja idem—vi ne možete doći’, znači li to da će izvršiti samoubojstvo?«

²³ Isus im je rekao: »Vi ste odavde, sa Zemlje, ja sam odozgo, s Neba. Vi ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta. ²⁴ Zato sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima. Ako ne budete vjerovali da ja jesam^[l], umrijet ćete u svojim grijesima.«

²⁵ »Tko si ti onda?« pitali su ga.

»Baš ono što vam govorim otpočetka«, odgovorio im je Isus. ²⁶ »O vama bih mogao štošta reći i suditi. Ali ja svijetu govorim samo ono što sam čuo od onoga koji me poslao, a on govori istinu.«

²⁷ Nisu shvatili da im govori o Ocu. ²⁸ Zato im je rekao: »Kad podignete^[m] Sina Čovječjeg, tada ćete znati da ja jesam. Ja ništa ne činim na svoju ruku, već govorim samo ono što me naučio Otac. ²⁹ Onaj koji me poslao, sa mnom je. Nije me ostavio samoga jer ja uvijek činim ono što je njemu drago.« ³⁰ Dok je Isus ovo govorio, mnogi su povjerovali u njega.

Istina će vas osloboditi

³¹ Isus je rekao Židovima koji su povjerovali u njega: »Ako ustrajno slijedite moje učenje, zaista ste moji pravi učenici. ³² Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«

³³ »Mi smo Abrahamovi potomci«, odgovorili su mu. »Nikad nismo bili ničiji robovi. Što misliš time reći: ‘Bit ćete slobodni’?«

³⁴ Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem. Svatko tko griješi, rob je grijehu. ³⁵ Rob ne ostaje u obitelji zauvijek, ali sin ostaje zauvijek. ³⁶ Ako vas Sin oslobodi, onda ćete zaista biti slobodni. Znam dobro da ste vi Abrahamovi potomci. ³⁷ No, ipak, želite me ubiti jer ne želite prihvatiti moje učenje. ³⁸ Govorim o onome što mi je pokazao moj Otac, a vi činite ono što je vama rekao vaš otac.«

³⁹ Odgovorili su mu: »Naš je otac Abraham!«

Isus im je odvratio: »Da ste vi zaista Abrahamova djeca, postupili biste kao i on. ⁴⁰ Ja sam čovjek koji vam je rekao istinu što sam je čuo od Boga. Vi me pak želite ubiti. Takvo što Abraham nije radio. ⁴¹ Vi radite ono što radi i vaš otac!«

A oni su mu odvratili: »Mi nismo djeca koja ne znaju tko im je otac. Imamo samo jednoga oca: Boga!«

⁴² A Isus im je rekao: »Kad bi Bog bio vaš otac, voljeli biste me. Ja sam došao od Boga i sada sam tu. Nisam došao sâm od sebe, nego me poslao Bog. ⁴³ Vi ne razumijete što vam govorim jer ne možete prihvatiti moju poruku. ⁴⁴ Vi ste đavlova djeca. On je vaš otac i vi ste izabrali postupati po njegovoj volji. On je bio ubojica od samoga početka. Nikada nije stajao na strani istine jer u njemu niti nema istine. Kad govori laž, iznosi sebe onakvog kakav jest. On je lažljivac i otac laži. ⁴⁵ Vi mi ne vjerujete jer govorim istinu. ⁴⁶ Tko mi među vama može dokazati grijeh? Ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete? ⁴⁷ Onaj koji pripada Bogu, prihvaća što govori Bog. No vi ne slušate Boga jer mu ne pripadate.«

Isus i Abraham

⁴⁸ Židovi su mu na to odgovorili: »Zar nemamo pravo kad kažemo da si Samarijanac i da si opsjednut zlim duhom?«

⁴⁹ »Nisam ja opsjednut zlim duhom«, odvratio je Isus. »Ja samo iskazujem štovanje svom Ocu, a vi me obeščašćujete. ⁵⁰ Ali ja ne tražim slavu za sebe. Netko me drugi želi proslaviti, a taj i sudi. ⁵¹ Govorim vam istinu. Tko drži moje učenje, nikada neće vidjeti smrti.«

⁵² Židovi su mu rekli: »Sada znamo da si opsjednut. I Abraham i proroci su umrli, a ti govoriš: ‘Tko drži moje učenje, nikada neće umrijeti.’ ⁵³ Zar misliš da si veći od našeg oca Abrahama? Abraham je umro, a isto tako i proroci. Što ti misliš, tko si ti?«

⁵⁴ Isus je odgovorio: »Kad bih ja samom sebi iskazivao čast, ona bi bila bez ikakve vrijednosti. Ali meni iskazuje čast moj Otac. Za njega vi govorite: ‘On je naš Bog.’ ⁵⁵ Pa ipak ga ne poznajete, ali ja ga poznajem. Da kažem da ga ne poznajem, bio bih lažljivac poput vas. Ali ja ga zaista poznajem i pokoravam se onome što kaže. ⁵⁶ Vaš praotac Abraham radovao se što će vidjeti dan moga dolaska. Vidio ga je i bio je sretan.«

⁵⁷ Židovi su ga upitali: »Kako si mogao vidjeti Abrahama? Ti nemaš ni pedeset godina!«

⁵⁸ Isus im je odgovorio: »Govorim vam istinu. Prije nego što se Abraham rodio, ja jesam.« Kad je ovo rekao, dohvatili su kamenje da ga kamenuju. ⁵⁹ Ali Isus se sakrio i otišao iz Hrama.

Slijepac od rođenja

9 Šećući uokolo, Isus je primijetio nekog slijepca. Čovjek je bio slijep od rođenja. ² »Učitelju«, upitali su ga njegovi učenici, »tko je sagriješio da se rodio slijep? On ili njegovi roditelji?«

³ »Ni on ni njegovi roditelji«, odgovorio im je Isus. »Rodio se slijep da bi se na njemu pokazala Božja moćna djela. ⁴ Dok je dan, moram činiti djela onoga koji me poslao. Kada padne noć, nitko ne može raditi. ⁵ Dokle god sam na svijetu, njegovo sam svjetlo.«

⁶ Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju, napravio od sline blato i njime premazao čovjeku oči. ⁷ Potom mu je rekao: »Idi do bazena Siloama i umij se!«—Siloam znači »Poslan«. Čovjek je otišao, umio se i vratio gledajući.

⁸ Njegovi susjedi i oni koji su ga prije često viđali kako prosi pitali su se: »Zar nije ono čovjek koji je stalno sjedio uz cestu i prosio?«

⁹ Neki su rekli: »Da, to je on!« Drugi pak: »Nije, samo mu je sličan.«

A on sâm je rekao: »Da, ja sam taj!«

¹⁰ »Kako se to dogodilo? Kako su ti se otvorile oči?« pitali su ga.

¹¹ Odgovorio je: »Čovjek kojeg zovu Isus napravio je blato, premazao mi njime oči i rekao: ‘Idi do Siloama i umij se!’ Otišao sam, pa kad sam se umio, progledao sam.«

¹² Upitali su ga: »Gdje je on?«

¹³ Ljudi su tada farizejima doveli čovjeka koji je ranije bio slijep. ¹⁴ A bio je šabat, dan odmora, kad je Isus načinio blato i otvorio čovjeku oči. ¹⁵ Farizeji su ga još jednom počeli ispitivati kako je progledao.

¹⁶ Neki od farizeja počeli su govoriti: »Ovaj čovjek nije došao od Boga jer ne poštuje zakon o šabatu.«

»Kako jedan grešnik«, govorili su pak drugi, »može činiti ovakve čudesne znakove?« Tako je među njima došlo do razdora.

¹⁷ Ponovo su upitali slijepca: »Što ti misliš o Isusu, sada kada ti je otvorio oči?«

»On je prorok!« odgovorio im je.

¹⁸ Židovi mu nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao pa su pozvali njegove roditelje ¹⁹ i ispitivali ih: »Je li ovo vaš sin, za kojega kažete da je bio slijep od rođenja? Pa kako onda sada vidi?«

²⁰ Njegovi su roditelji odgovorili: »Znamo da je on naš sin i da se rodio slijep, ²¹ ali ne znamo kako je progledao niti tko mu je otvorio oči. Pitajte njega! Dovoljno je odrastao da govori sâm za sebe.« ²² Tako su govorili jer su se bojali Židova. Židovi su bili odlučili da svakoga tko prizna da je Isus Mesija izopće iz sinagoge. ²³ Zato su njegovi roditelji rekli: »Pitajte njega! Dovoljno je odrastao.«

²⁴ Tada su drugi put pozvali čovjeka, koji je bio slijep, i naredili mu: »Iskaži Bogu čast! Priznaj istinu! Znamo da je čovjek, koji ti je otvorio oči, grešnik.«

²⁵ »Je li grešnik ili nije, ne znam«, odvratio im je. »Znam samo jedno: bio sam slijep, a sada vidim!«

²⁶ »Što ti je učinio?« pitali su ga. »Kako ti je otvorio oči?«

²⁷ Odgovorio im je: »Već sam vam ispričao, ali niste htjeli slušati. Zašto to želite ponovo čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?«

²⁸ Tada su ga počeli ismijavati i govoriti mu: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici. ²⁹ Znamo da se Bog obratio Mojsiju, ali ne znamo odakle dolazi ovaj čovjek.«

³⁰ »Zaista je čudno«, odvratio im je, »da vi ne znate odakle on dolazi, a meni je otvorio oči! ³¹ Poznato je da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga tko mu je odan i tko mu se pokorava. ³² Otkad je svijeta, još se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja. ³³ Da ovaj čovjek nije od Boga, ništa ne bi mogao učiniti.«

³⁴ Odvratili su mu: »Pun si grijeha od rođenja i ti bi nas nečemu učio!« I izbacili su ga iz sinagoge.

Duhovna sljepoća

³⁵ Isus je čuo da su čovjeka izbacili iz sinagoge. Našao ga je i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?«

³⁶ »A tko je taj, gospodine?« odvratio je čovjek. »Kaži mi, pa ću povjerovati u njega.«

³⁷ »Gledaš u njega«, rekao mu je Isus. »To je onaj koji sada razgovara s tobom.«

³⁸ »Vjerujem, Gospodine!« rekao je i poklonio se pred Isusom.

³⁹ A Isus je rekao: »Ja sam došao na ovaj svijet da bi se svijetu moglo suditi. Došao sam da progledaju oni koji ne vide, a oslijepe oni koji vide.«

⁴⁰ Neki farizeji, koji su bili s Isusom, čuli su to i rekli mu: »Zar smo i mi slijepi?«

⁴¹ »Kad biste bili slijepi«, odvratio im je Isus, »ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’. Time vaš grijeh ostaje.«

Pastir i njegove ovce

10 »Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik. ² Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada. ³ Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. ⁴ Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. ⁵ No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.« ⁶ Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći.

⁷ Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. ⁸ Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. ⁹ Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. ¹⁰ Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju.

¹¹ Ja sam dobar pastir, a dobar pastir daje svoj život za ovce. ¹² Najamnik nije pastir; ovce nisu njegove. Zato ih, kad ugleda vuka, ostavlja i bježi. Vuk tada napada ovce i razgoni ih. ¹³ A najamnik pobjegne jer čuva ovce samo radi plaće, a ne brine se što će biti s njima.

¹⁴ Ja sam dobar pastir. Poznajem svoje ovce i one poznaju mene. ¹⁵ Isto tako, moj Otac poznaje mene i ja poznajem svog Oca. Ja dajem svoj život za ovce. ¹⁶ Imam ja i drugih ovaca. One nisu iz ovoga stada. Moram i njih dovesti, pa će se i one javljati na moj glas. Postat će jedno stado s jednim pastirom.^{[n] 17} Otac me voli zato što polažem svoj život da ga opet uzmem. Nitko mi ne oduzima život. ¹⁸ Ja ga svojevoljno dajem. Imam ga pravo dati, ali imam ga pravo opet i uzeti. Tako mi je zapovjedio Otac.«

¹⁹ Ove su riječi izazvale novu podjelu među Židovima. ²⁰ Mnogi su govorili: »On je lud. Opsjednut je zlim duhom. Zašto ga uopće slušate?«

²¹ Drugi su pak govorili: »Opsjednuti tako ne govori. Može li zao duh slijepcu dati vid?«

Židovi se suprotstavljaju Isusu

²² Tada je došla zima, a u Jeruzalemu se svetkovao Blagdan posvećenja^[o]. ²³ Isus je hodao Hramom po Salomonovom trijemu. ²⁴ Židovi su ga okružili i postavili mu pitanje: »Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Ako si Krist, otvoreno nam reci!«

²⁵ Isus im je odgovorio: »Rekao sam vam već, ali vi ne vjerujete. Djela koja činim u ime Oca pokazuju tko sam. ²⁶ Ali vi ne vjerujete jer ne pripadate mojim ovcama. ²⁷ Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. ²⁸ Ja im darujem vječni život. One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. ²⁹ Moj Otac, koji mi ih je i dao, veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. ³⁰ Otac i ja smo jedno.«

³¹ Opet su Židovi dograbili kamenje, želeći ga ubiti. ³² A Isus im je rekao: »Pokazao sam vam mnoga dobra djela koja dolaze od Oca. Za koje me od njih želite kamenovati?«

³³ »Ne želimo te kamenovati zbog dobrih djela«, odvratili su mu Židovi, »već zato što huliš na Boga. Pokušavaš se izjednačiti s Bogom premda si samo čovjek.«

³⁴ Isus je odgovorio: »U vašem Zakonu piše da je Bog rekao: ‘Vi ste bogovi.’^{[p] 35} Bog naziva one koji su primili Božju riječ bogovima, a Sveto je pismo uvijek istinito. ³⁶ Mene je Otac posvetio i poslao na ovaj svijet. Kako mi možete reći: ‘Huliš na Boga’ kada kažem: ‘Ja sam Božji Sin?’ ³⁷ Ako ovo što činim nisu djela moga Oca, nemojte mi vjerovati. ³⁸ Ako pak jesu, vjerujte tim djelima kad već ne želite vjerovati meni. Tako ćete konačno uvidjeti da Otac živi u meni i ja u Ocu.«

³⁹ Na to su ga opet pokušali uhititi, ali im je izmakao iz ruku.

⁴⁰ Ponovo je prešao Jordan i otišao na mjesto gdje je prije krstio Ivan. Ondje se zadržao, ⁴¹ a mnoštvo je počelo dolaziti. »Ivan nije učinio nikakav čudesni znak«, govorili su, »ali sve što je rekao o ovom čovjeku je istina.« ⁴² Mnogi su ondje povjerovali u Isusa.

Lazarova smrt

11 Neki je čovjek po imenu Lazar bio bolestan. Bio je iz Betanije, mjesta u kojem su živjele Marija i njezina sestra Marta. ² Marija je žena koja je kasnije pomazala Gospodinove noge skupocjenim uljem i potom ih osušila svojom kosom. Bolesni Lazar bio joj je brat. ³ Sestre su poslale poruku Isusu: »Gospodine, tvoj je voljeni prijatelj bolestan.«

⁴ Kad je Isus to čuo, rekao je: »Ta bolest neće donijeti smrt, već slavu Bogu—da se proslavi Božji Sin.« ⁵ Isus je volio Martu, njezinu sestru i Lazara. ⁶ Kad je čuo da je Lazar bolestan, ostao je još dva dana ondje gdje se nalazio. ⁷ Tada je rekao svojim učenicima: »Hajdemo ponovo u Judeju!«

⁸ »Učitelju«, odgovorili su mu oni, »Židovi su te još nedavno ondje htjeli kamenovati, a ti opet ideš onamo!«

⁹ Isus je odvratio: »Zar dnevna svjetlost ne traje dvanaest sati? Tko hoda danju, ne posrće jer ima svjetlo ovoga svijeta. ¹⁰ A tko hoda noću, posrće jer nema svjetla da mu osvijetli put.«

¹¹ Tako im je rekao i potom nastavio: »Naš je prijatelj Lazar zaspao, a ja ga idem probuditi.«

¹² »Gospodine«, odgovorili su mu učenici, »ako spava, ozdravit će.«

¹³ Isus je pritom mislio na Lazarovu smrt, a učenici su razumjeli da govori kako Lazar stvarno spava. ¹⁴ Tada im je Isus otvoreno rekao: »Lazar je umro. ¹⁵ Zbog vas mi je drago što nisam bio ondje jer ćete sad vjerovati. Ali, hajdemo sada k njemu!«

¹⁶ Toma, zvani Blizanac, rekao je ostalim učenicima: »Hajdemo i mi s njim umrijeti!«

Isus stiže u Betaniju

¹⁷ Kad je Isus došao u Betaniju, doznao je da Lazar već četiri dana leži u grobu. ¹⁸ Betanija je bila udaljena od Jeruzalema jedva tri kilometra^[q]. ¹⁹ Mnogi su Židovi došli Marti i Mariji izraziti sućut zbog smrti njihovog brata.

²⁰ Kad je Marta čula da dolazi Isus, pošla mu je u susret. Marija je ostala kod kuće. ²¹ Marta je rekla Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. ²² Ali ja znam da će ti Bog čak i sada dati što god od njega zatražiš.«

²³ »Tvoj će brat ustati i bit će opet živ«, rekao joj je Isus.

²⁴ A Marta mu je rekla: »Znam da će ponovo oživjeti u posljednji dan, kad svi uskrsnu.«

²⁵ »Ja sam uskrsnuće i život«, rekao joj je Isus. »Tko u mene vjeruje, živjet će i ako umre. ²⁶ Svatko tko živi i vjeruje u mene sigurno neće nikada umrijeti. Vjeruješ li to?«

²⁷ »Da, Gospodine!« odgovorila mu je. »Vjerujem da si ti Krist, Božji Sin, koji je trebao doći na svijet.«

²⁸ Nakon što je to rekla, Marta je otišla po svoju sestru Mariju i potiho joj rekla: »Učitelj je ovdje i zove te!« ²⁹ Kad je Marija to čula, brzo je ustala i otišla k njemu. ³⁰ Isus još nije bio ušao u selo, nego se nalazio na mjestu gdje ga je susrela Marta. ³¹ Židovi, koji su bili s Marijom u kući i tješili je, vidjeli su kako hitro ustaje i izlazi. Pomislili su kako ide na grob da ondje plače i pošli su za njom. ³² Marija je otišla na mjesto gdje se nalazio Isus. Kad ga je spazila, bacila mu se pred noge i rekla: »Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro!«

³³ Kad je Isus vidio i nju i Židove, koji su došli s njom, kako plaču, duboko se potresao u duhu ³⁴ i upitao: »Kamo ste ga položili?« »Dođi i vidi, Gospodine«, odvratili su mu.

³⁵ A Isus je zaplakao.

³⁶ »Gledajte kako ga je volio«, govorili su Židovi.

³⁷ »Otvorio je oči slijepcu«, govorili su neki. »Zar nije mogao učiniti nešto da spriječi Lazarovu smrt?«

³⁸ Isus se ponovo duboko potresao.

Lazar ustaje

Isus je došao do groba u kojem je bio Lazar. To je zapravo bila spilja, a na ulazu u nju bio je navaljen veliki kamen. ³⁹ »Uklonite kamen!« zapovjedio je Isus.

»Gospodine, sigurno već zaudara«, rekla je Marta, pokojnikova sestra. »Pokopan je prije četiri dana!«

⁴⁰ »Nisam li ti rekao«, odvratio joj je Isus, »da ćeš vidjeti Božje veličanstvo^[r] ako budeš vjerovala?«

⁴¹ Tada su odmaknuli kamen. Isus je pogledao prema nebu i rekao: »Hvala ti, Oče, što si me čuo. ⁴² Znam da me ti uvijek uslišavaš. Rekao sam to zbog ovih koji me okružuju. Ja želim da oni povjeruju da si me ti poslao.« ⁴³ Kada je to izgovorio, glasno je povikao: »Lazare, izađi!« ⁴⁴ I mrtvac je izašao. Ruke i noge bile su mu omotane lanenim zavojima, a lice prekriveno lanenim platnom.

Isus im je rekao: »Razvežite ga i pustite da ide!«

Zavjera protiv Isusa

(Mt 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2)

⁴⁵ Tada su mnogi od Židova, koji su došli s Marijom i vidjeli što se dogodilo, povjerovali u Isusa. ⁴⁶ Ali neki od njih otišli su farizejima i izvijestili ih o onome što je učinio Isus. ⁴⁷ Tada su vodeći svećenici i farizeji sazvali Veliko vijeće. »Što da radimo?« pitali su se. »Ovaj čovjek čini tolike čudesne znakove. ⁴⁸ Ako mu dopustimo da tako nastavi, svi će povjerovati u njega. Tada će doći Rimljani i uništiti i naš Hram i naš narod.«

⁴⁹ Tu je bio i Kaifa. On je te godine bio vrhovni svećenik. Rekao im je: »Ne znate o čemu govorite. ⁵⁰ Bolje je da jedan čovjek umre za sve nego da bude uništen čitav narod. Zar ne shvaćate?«

⁵¹ Kaifa to nije rekao sâm od sebe. Budući da je te godine bio vrhovni svećenik, prorekao je da će Isus umrijeti za židovski narod. ⁵² I ne samo za židovski narod nego i za to da ujedini svu Božju djecu, rasutu diljem svijeta.

⁵³ Od toga su dana židovski vođe počeli smišljati da ubiju Isusa. ⁵⁴ Isus se stoga nije više javno kretao među Židovima, nego je otišao u kraj blizu pustinje, u grad zvan Efraim. Ondje je boravio sa svojim učenicima.

⁵⁵ Bližio se židovski blagdan Pashe i mnogi su se stanovnici iz cijele zemlje zaputili u Jeruzalem. Htjeli su obaviti obredno čišćenje prije blagdana. ⁵⁶ Tražili su Isusa i u Hramu propitkivali jedni druge: »Što mislite, hoće li doći na svečanost?« ⁵⁷ Glavni su svećenici i farizeji, naime, izdali zapovijed da, ako netko zna gdje se Isus nalazi, mora to i prijaviti kako bi ga oni mogli uhititi.

Marijino djelo ljubavi

(Mt 26,6-13; Mk 14,3-9)

12 Šest dana prije Pashe Isus je otišao u Betaniju, gdje je živio Lazar, čovjek kojega je uskrisio od mrtvih. ² Ondje su Isusu pripremili večeru. Marta je posluživala, a Lazar je s Isusom i ostalima sjedio za stolom. ³ Tada je Marija uzela oko pola litre skupocjenog mirisa od čistog narda. Pomazala je njime Isusove noge pa ih potom osušila svojom kosom. Čitava se kuća ispunila mirisom.

⁴ Juda Iskariotski, onaj Isusov učenik koji će ga kasnije izdati, rekao je:

⁵ »Bolje bi bilo da je taj miris prodan za tri stotine srebrnjaka, a novac razdijeljen siromašnima!«

⁶ Rekao je to ne zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov. Bio je zadužen za kutiju sa zajedničkim novcem i često iz nje krao.

⁷ »Ostavi je na miru!« odvratio mu je Isus. »Dobro je učinila što ju je sačuvala do danas jer je ovo dan pripreme za moj ukop. ⁸ Siromašni će uvijek biti s vama, ali ja neću.«

Urota protiv Lazara

⁹ Mnogi Židovi, koji su došli na blagdan Pashe, saznali su da je Isus u Betaniji. Pošli su onamo da vide Isusa, ali i Lazara. Lazar je bio onaj čovjek kojeg je Isus uskrisio. ¹⁰ Vodeći su svećenici tada skovali plan da ubiju i Lazara ¹¹ jer su ih zbog njega mnogi Židovi ostavljali i počeli vjerovati u Isusa.

Isus ulazi u Jeruzalem

(Mt 21,1-11; Mk 11,1-11; Lk 19,28-40)

¹² Sutradan, kad je mnoštvo, koje je došlo na Pashu, čulo da Isus dolazi u Jeruzalem, ¹³ uzeli su palmine grančice i pošli mu ususret kličući:

¹⁴ Isus je našao magarca i uzjahao ga, kako i piše u Svetom pismu:

¹⁶ Njegovi učenici tada nisu razumjeli što se događa. No nakon što je Isus uznesen u slavu, sjetili su se što se dogodilo i shvatili da je to bilo zapisano u Svetom pismu o Isusu i da su mu tako i učinili.

¹⁷ Oni koji su bili uz Isusa, kad je pozvao Lazara da iziđe iz groba i uskrisio ga od mrtvih, širili su glas o tome. ¹⁸ Mnoštvo je izašlo da ga dočeka jer su čuli da je on taj koji je učinio čudo. ¹⁹ Tada su farizeji rekli jedni drugima: »Naš plan nikamo ne vodi! Evo, sav je svijet otišao za njim!«

Pšenično zrno

²⁰ Među onima koji su otišli pokloniti se Bogu na blagdan Pashe bilo je i Grka. ²¹ Oni su došli k Filipu iz Betsaide u Galileji i molili ga: »Gospodine, željeli bismo vidjeti Isusa.« Filip je otišao i rekao to Andriji, ²² a zatim su Andrija i Filip zajedno otišli k Isusu da mu to kažu.

²³ Isus im je odgovorio: »Došlo je vrijeme da Sin Čovječji primi svoju slavu. ²⁴ Govorim vam istinu, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne ‘umre’, ostaje samo to jedno zrno. Ako pak padne u zemlju i ‘umre’, donosi bogat urod. ²⁵ Tko voli svoj život, izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga i živjeti zauvijek. ²⁶ Ako mi tko želi služiti, mora me slijediti. Gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Onima koji mi služe, moj će Otac iskazati čast.

Isus govori o svojoj smrti

²⁷ Duša mi je potresena. Što da kažem? Zar da kažem: ‘Bože, spasi me od ove patnje?’ Ali upravo sam zbog toga i došao. ²⁸ Oče, proslavi svoje ime!«

Tada se začuo glas s neba: »Ja sam već proslavio svoje ime i opet ću ga proslaviti.«

²⁹ A ljudi, koji su ondje stajali, čuli su glas i rekli da je zagrmjelo.

Drugi su pak rekli: »Anđeo mu je govorio.«

³⁰ Isus im je rekao: »Ovaj glas nije došao radi mene nego radi vas. ³¹ Sada je vrijeme za sud ovom svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen. ³² Kad ja budem uzdignut sa Zemlje, privući ću sve ljude k sebi.« ³³ Ovo je rekao da im pokaže kakvom će smrću umrijeti.

³⁴ Ljudi su mu odgovorili: »Mi smo iz Zakona naučili da će Krist živjeti zauvijek. Kako onda možeš reći da Sin Čovječji mora biti uzdignut? Tko je taj ‘Sin Čovječji’?«

³⁵ Tada im je Isus rekao: »Svjetlo neće još dugo biti među vama. Hodajte, stoga, dok je svjetlo još tu, jer tada vas neće zahvatiti tama. Onaj tko hoda u tami, ne zna kuda ide. ³⁶ Vjerujte u svjetlo dok ga još imate da biste mogli postati sinovi svjetla.« Čim je ovo rekao, otišao je gdje ga neće moći naći.

Nevjera

³⁷ Premda je Isus učinio sve te čudesne znakove pred njima, ipak mu nisu vjerovali. ³⁸ Bilo je to zato da bi se ispunilo ono što je rekao prorok Izaija:

³⁹ A oni nisu povjerovali jer je Izaija još rekao:

⁴¹ Izaija je to rekao jer je vidio Isusovu slavu i govorio o njemu.

⁴² Ipak, mnogi su povjerovali u njega. Čak su i mnogi židovski vođe povjerovali. No zbog farizeja nisu svoju vjeru javno priznavali da ih ne bi izopćili iz sinagoge. ⁴³ Jer, draža im je bila čast koja dolazi od ljudi nego čast koju daje Bog.

Isus je došao spasiti svijet

⁴⁴ Isus je povikao: »Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, već u onoga koji me je poslao. ⁴⁵ Tko mene vidi, vidi onoga koji me poslao. ⁴⁶ Ja sam došao na svijet kao svjetlo, da nitko tko vjeruje u mene ne ostane u tami.

⁴⁷ Ako netko čuje moje riječi i ne drži ih se, ja neću biti onaj koji će mu suditi. Jer, nisam došao suditi svijetu, već ga spasiti. ⁴⁸ Tko mene odbaci i ne prihvati moje riječi, imat će svog suca. Riječi koje sam vam objavio sudit će mu u posljednji dan. ⁴⁹ Jer, nisam govorio sâm od sebe, već mi je sâm Otac, koji me poslao, zapovjedio što da kažem i što da poučavam. ⁵⁰ I znam da njegova zapovijed donosi vječni život. Dakle, ono što ja govorim, govorim upravo onako kako je Otac govorio meni.«

Pranje nogu

13 Približavao se blagdan Pashe. Isus je znao da je došlo vrijeme kad će napustiti ovaj svijet i poći k Ocu. Volio je one koji su njegovi na ovom svijetu, a sada im je tu ljubav iskazao kao nikad prije.

² Isus i njegovi učenici zajedno su večerali. Đavao je Judi, sinu Šimuna Iskariotskog, već bio stavio u srce da izda Isusa. ³ Isus je znao da mu je Otac dao svu vlast. Isto tako, znao je da dolazi od Boga i da se vraća njemu. ⁴ Ustao je od stola, skinuo ogrtač, uzeo ručnik i opasao se njime. ⁵ Potom je napunio posudu vodom i počeo prati noge svojim učenicima i brisati ih ručnikom kojim je bio opasan.

⁶ Tada je došao Šimunu Petru. »Gospodine«, rekao je Petar Isusu, »zar ćeš mi ti prati noge?«

⁷ Isus mu je odgovorio: »Sada ne razumiješ što činim, ali kasnije ćeš razumjeti.«

⁸ Na to mu je Petar rekao: »Nikada ti meni nećeš prati noge!«

»Ako te ne operem«, odvratio mu je Isus, »ne možeš biti jedan od mojih.«

⁹ »Gospodine«, na to će Petar, »ne peri mi onda samo noge nego i ruke i glavu!«

¹⁰ Isus mu je rekao: »Tko je okupan, ne treba prati ništa osim nogu^[y]. On je potpuno čist. Vi ste čisti, ali ne svi.« ¹¹ Isus je znao tko će ga izdati i zato je rekao: »Niste svi čisti.«

¹² Kad im je oprao noge, ponovo je odjenuo ogrtač, vratio se na svoje mjesto za stolom i rekao im: »Razumijete li što sam za vas učinio? ¹³ Zovete me ‘Učitelju’ i ‘Gospodaru’. Imate pravo što me tako zovete jer ja to i jesam. ¹⁴ Pa, ako sam ja, Gospodar i Učitelj, vama oprao noge, tada ih i vi trebate prati jedan drugome. Dao sam vam primjer ¹⁵ da biste vi drugima činili što sam ja učinio vama. ¹⁶ Govorim vam istinu: rob nije veći od svoga gospodara niti je glasnik veći od onoga koji ga je poslao. ¹⁷ Sada, kada to znate, blago vama ako budete tako i postupali.

¹⁸ Ne govorim o svima vama. Ja znam koga sam izabrao. No Sveto pismo kaže: ‘Onaj, koji je jeo moj kruh, okrenuo se protiv mene’.^[z] To se mora ispuniti! ¹⁹ Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi. Tako ćete, kad se dogodi, vjerovati da JA JESAM^[aa]. ²⁰ Govorim vam istinu. Tko primi onoga koga ja šaljem, prima mene. Tko prima mene, prima onoga koji me je poslao.«

Isus otkriva izdajnika

(Mt 26,20-25; Mk 14,17-21; Lk 22,21-23)

²¹ Kada je ovo rekao, Isus se potresao u sebi i izjavio: »Govorim vam istinu: jedan od vas će me izdati.«

²² Njegovi su se učenici počeli međusobno pogledavati jer nisu znali na kojeg od njih misli. ²³ Jedan od njegovih učenika, kojega je Isus jako volio, sjedio je pokraj njega. ²⁴ Njemu je Šimun Petar dao znak da pita Isusa tko bi to mogao biti.

²⁵ Ovaj se primaknuo bliže Isusu i upitao ga: »Gospodine, tko je taj?«

²⁶ Isus je odgovorio: »To je onaj kojem ću dati komad kruha kad ga umočim.« Potom je uzeo komad kruha, umočio ga i dao ga Judi Iskariotskom, Šimunovom sinu. ²⁷ Nakon što je Juda uzeo taj komad kruha, u njega je ušao Sotona. Tada mu je Isus rekao: »To što namjeravaš—učini brzo!« ²⁸ No nitko od onih koji su jeli za stolom nije shvatio zašto mu je Isus to rekao. ²⁹ Budući da je Juda držao kutiju s novcem, neki su pomislili da mu je rekao: »Kupi što nam je potrebno za blagdan!« Ili da mu je rekao da nešto podijeli siromašnima.

³⁰ I tako je Juda uzeo komad kruha i smjesta otišao. A bila je noć.

Isus najavljuje svoju smrt

³¹ Nakon što je Juda otišao, Isus je rekao: »Sin Čovječji je sada proslavljen i Bog je proslavljen u njemu. ³² Ako je Bog proslavljen u Sinu, onda će Sin biti proslavljen u Ocu. Bog će mu odmah dati slavu koja mu pripada.

³³ Moja draga djeco, još sam samo kratko s vama. Tražit ćete me, ali kao što sam već rekao Židovima, i vama sada kažem: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći.’

³⁴ Dajem vam novu zapovijed: Volite jedan drugoga! Kako sam ja volio vas, tako i vi trebate voljeti jedan drugoga. ³⁵ Budete li voljeli jedan drugoga, po tome će svi znati da ste moji učenici.«

Isus i Petar

(Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Lk 22,31-34)

³⁶ Šimun Petar ga je upitao: »Gospodine, kamo ideš?«

Isus mu je odgovorio: »Tamo kamo ja idem, ti zasad ne možeš poći. No poslije ćeš poći za mnom.«

³⁷ »Gospodine«, upitao ga je Petar, »zašto sada ne mogu poći za tobom? Dat ću svoj život za tebe!«

³⁸ Isus mu je odgovorio: »Dat ćeš svoj život za mene? Govorim ti istinu: triput ćeš me se odreći prije nego što pijetao zapjeva.«

Isus je put

14 »Neka vaša srca ne budu žalosna. Vjerujte u Boga i vjerujte u mene. ² Mnogo je soba u kući moga Oca. Da nije tako, zar bih vam rekao da vam idem pripremiti mjesto? ³ Kada odem i pripremim vam mjesto, ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete ondje gdje sam ja. ⁴ Vi znate put koji vodi onamo kamo idem.«

⁵ »Gospodine«, rekao mu je Toma, »ne znamo kamo ideš. Kako možemo znati put?«

⁶ Isus mu je odgovorio: »Ja sam put, istina i život. Ocu se može doći samo kroz mene. ⁷ Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca. Vi ga sad poznajete i vidjeli ste ga.«

⁸ Filip mu je rekao: »Gospodine, pokaži nam Oca! To će nam biti dovoljno.«

⁹ »Toliko sam dugo s vama«, odgovorio mu je Isus, »a ti me, Filipe, još ne poznaješ! Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako možeš reći: ‘Pokaži nam Oca’? ¹⁰ Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Riječi koje vam upućujem nisu moje. To Otac koji živi u meni čini svoja djela. ¹¹ Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac je u meni. Ako ni zbog čega drugog, vjerujte mi zbog djela koja sam učinio. ¹² Govorim vam istinu. Tko vjeruje u mene, taj će činiti djela koja i ja činim. Zapravo, činit će čak i veća djela jer ja odlazim k Ocu. ¹³ I ja ću učiniti što god zamolite u moje ime, da se kroz Sina proslavi Otac. ¹⁴ Što god zatražite u moje ime, učinit ću.«

Obećanje—Sveti Duh

¹⁵ »Ako me volite, izvršavat ćete moje zapovijedi. ¹⁶ Molit ću Oca i on će vam dati drugoga Zastupnika^[ab], da bude uz vas zauvijek. ¹⁷ On je Duh istine. Svijet ga ne može primiti jer ga ne vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete jer boravi s vama i jer će biti u vama.

¹⁸ Neću vas ostaviti same kao siročad. Vratit ću se k vama. ¹⁹ Još samo malo i svijet me više neće vidjeti, ali vi ćete me vidjeti. Budući da ja živim—i vi ćete živjeti. ²⁰ Na taj ćete dan znati da sam ja u Ocu, da ste vi u meni i da sam ja u vama. ²¹ Tko je prihvatio moje zapovijedi i izvršava ih, taj me voli. Tko voli mene, njega će voljeti i moj Otac. I ja ću ga voljeti i pokazati mu se.«

²² Juda, ne Juda Iskariotski, upitao ga je: »Gospodine, kako to da ćeš se pokazati samo nama, a ne i svijetu?«

²³ Isus mu je odgovorio: »Ako me tko voli, držat će se mog učenja i moj će ga Otac voljeti. K njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. ²⁴ Tko me ne voli, ne drži se mog učenja, premda učenje koje slušate nije moje. Ono pripada Ocu koji me poslao.

²⁵ Ovo sam vam rekao sada, dok sam još s vama. A Tješitelj, Sveti Duh, kojega će Otac poslati u moje ime, on će vas poučiti o svemu. ²⁶ On će vas podsjetiti na sve što sam vam bio rekao.

²⁷ Ostavljam vam svoj mir. Dajem vam mir, ali ne kao što ga daje svijet. Neka vaša srca ne budu žalosna. Ne bojte se! ²⁸ Čuli ste da sam vam rekao: ‘Odlazim i vratit ću se k vama.’ Da me volite, radovali biste se što odlazim k Ocu jer je Otac veći od mene. ²⁹ Govorim vam to sada, prije nego što se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. ³⁰ Više neću s vama puno razgovarati jer dolazi vladar ovoga svijeta. On nema vlast nada mnom. Ali, da bi svijet spoznao kako volim Oca, činim upravo onako kako mi je zapovjedio Otac. ³¹ Ustanite! Pođimo odavde!«

Isus—prava loza

15 »Ja sam prava loza, a moj je Otac vinogradar. ² On uklanja svaki izdanak na meni koji ne donosi plod, a svaki koji donosi plod obrezuje i čisti da donese još više plodova. ³ Vi ste već čisti zbog učenja koje ste od mene čuli. ⁴ Ostanite u meni i ja ću ostati u vama. Kao što izdanak može donijeti plod samo ako ostane na lozi, tako i vi možete donijeti plod samo ako ostanete u meni.

⁵ Ja sam loza, vi ste izdanci. Tko ostane u meni, kao što ja ostajem u Njemu, donosi mnogo plodova. Jer, bez mene ne možete ništa učiniti. ⁶ Onaj tko ne ostane u meni, on je poput grane koja se osuši nakon što se odbaci. Takve se grane potom skupljaju, bacaju u vatru i spaljuju.

⁷ Ako ostanete u meni i moje riječi ostanu u vama, tražite što god želite i dobit ćete. ⁸ Donijet ćete mnogo plodova i pokazati se kao moji učenici. Tako će moj Otac primiti slavu. ⁹ Kao što je Otac volio mene, i ja sam volio vas. Ostanite u mojoj ljubavi. ¹⁰ Ako budete izvršavali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi kao što sam i ja izvršio zapovijedi svoga Oca i ostajem u njegovoj ljubavi. ¹¹ Ovo sam vam rekao da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. ¹² Moja zapovijed glasi: volite jedan drugoga kao što sam ja volio vas! ¹³ Ako tko položi svoj život za svoje prijatelje, to je najveća ljubav koju može pokazati. ¹⁴ Vi ste moji prijatelji ako činite ono što vam zapovijedam. ¹⁵ Više vas ne nazivam ‘slugama’ jer sluga ne zna što čini njegov gospodar. Zovem vas ‘prijateljima’ jer sam vam prenio sve što sam čuo od svog Oca. ¹⁶ Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i odredio vas da idete i donesete plod, i da taj plod ostane, tako da vam Otac dâ sve što ga zamolite u moje ime. ¹⁷ Ovo vam zapovijedam: volite jedan drugoga!«