Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Bible in 90 Days

An intensive Bible reading plan that walks through the entire Bible in 90 days.
Duration: 88 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Jeremija 33:23-47:7

23 Jeremija je primio i ovu poruku od BOGA: 24 »Jesi li čuo što ljudi govore? Kažu: ‘BOG je odbacio Izraelce i Judejce koje je bio odabrao za sebe.’ Jasno je da ih preziru i da ih više nitko ne smatra pravim narodom.«

25 No BOG kaže: »Sigurno je da imam sporazum s danom i noći te da sam odredio zakone koji upravljaju nebom i zemljom. 26 Isto tako je sigurno da neću odbaciti Jakovljeve i Davidove potomke. Uvijek ću odabrati jednog od potomaka svoga sluge Davida da vlada Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim potomcima. Smilovat ću se svom narodu i vratiti im blagostanje.«

BOŽJA poruka kralju Sidkiji

34 Dok je babilonski kralj Nabukodonosor osvajao Jeruzalem i sva okolna mjesta, BOG je govorio Jeremiji. Nabukodonosor je napadao s cijelom svojom vojskom i vojskama svih naroda koji su bili pod njegovom vlašću.

BOG Izraela rekao je Jeremiji da ide kod judejskoga kralja Sidkije i da mu kaže: »BOG ti poručuje da će grad predati u ruke babilonskoga kralja, a on će ga spaliti do temelja. Nećeš uspjeti pobjeći. Sigurno ćeš biti zarobljen i predan babilonskom kralju. Gledat ćeš ga svojim očima, razgovarati s njim i on će te odvesti te u Babilon. Sidkijo, kralju Jude, slušaj što ti BOG poručuje. BOG kaže da nećeš umrijeti od mača. Naprotiv, umrijet ćeš u miru. Kao što su ljudi palili pogrebne vatre u čast tvojih predaka, kraljeva koji su vladali prije tebe, tako će ih sada paliti u tvoju čast i naricati za tobom: ‘Jao, gospodaru!’ Dogodit će se tako kako sam rekao«, kazao je BOG.

Prorok Jeremija judejskom je kralju Sidkiji vjerno prenio cijelu poruku u Jeruzalemu. Odvijalo se to dok je vojska babilonskoga kralja napadala Jeruzalem i druge judejske gradove koji se još nisu bili predali. Preostali su još samo Lakiš i Azeka, posljednji utvrđeni judejski gradovi.

Kršenje sporazuma

Nakon što je kralj Sidkija sa svim ljudima u Jeruzalemu sklopio sporazum o oslobađanju svih robova Hebreja[a], Jeremija je čuo BOGA kako mu govori. Svi su trebali osloboditi svoje muške i ženske robove Hebreje. Nitko više nije smio zadržati sunarodnjake Judejce u ropstvu. 10 Svi velikodostojnici, kao i obični ljudi, obvezali su se poštovati ovaj sporazum. Složili su se da će otpustiti svoje robove te da im oni više neće morati služiti. Tako su oslobodili sve robove. 11 Ali poslije, svi su se predomislili i ponovo prisilili svoje bivše robove na ropstvo.

12 A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: 13 »BOG Izraela kaže: ‘Kad sam vaše pretke izveo iz Egipta, gdje su bili robovi, sklopio sam s njima savez. Rekao sam im: 14 »Sedme godine morate pustiti na slobodu svoje robove Hebreje. Otpustite ih iz službe nakon što su vam služili šest godina.« No vaši me preci nisu poslušali, nisu obratili pažnju na ono što sam govorio. 15 Vi ste se nedavno promijenili i ispravno postupili oslobodivši svoje sunarodnjake. Čak ste sklopili sporazum u mojoj prisutnosti, u Hramu koji je meni posvećen. 16 A sad ste se predomislili. Pokazali ste da me ne poštujete kad ste svoje bivše robove prvo oslobodili, a potom ponovo vratili u službu i prisilili na ropstvo.’«

17 Stoga, BOG kaže: »Niste me poslušali i niste oslobodili svoje sunarodnjake. Zato ja sada vama proglašavam slobodu, kaže BOG, slobodu da poginete od mača, bolesti i gladi. Svi će narodi na zemlji biti zgroženi kad to vide. 18 Ljudi su u mojoj prisutnosti presjekli žrtveno tele napola i zakleli se hodajući između polovica ubijene životinje.[b] No sporazum su prekršili i nisu se pridržavali njegovih odredbi. Sad ću ih predati njihovim neprijateljima. 19 Sve judejske i jeruzalemske velikodostojnike i dužnosnike, dvorske službenike[c], svećenike i sve Judejce, koji su prošli između polovica rasječenog teleta, 20 predat ću ubojitim neprijateljima. Njihovim će se tijelima hraniti ptice i divlje zvijeri. 21 A judejskoga kralja Sidkiju i njegove dužnosnike predat ću neprijateljima koji ih žele ubiti. Izručit ću ih vojsci babilonskoga kralja iako je napustila Jeruzalem.[d] 22 Izdat ću zapovijed, kaže BOG, i vratiti Babilonce na ovaj grad. Napast će ga, osvojiti i spaliti do temelja. Uništit ću sve judejske gradove i pretvoriti ih u pustoš bez ljudi.«

Jeremija i Rekabovi potomci

35 U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Idi u obitelj Rekabovih potomaka[e] i pozovi ih u BOŽJI Hram. Uvedi ih u jednu od hramskih prostorija i ponudi vinom.«

I tako sam u Hram doveo Jaazaniju, koji je bio sin jednoga drugog Jeremije i Habasinijin unuk, njegovu braću i sinove, i cijelu obitelj Rekabovaca. Uveo sam ih u sobu sljedbenika Božjeg čovjeka Hanana, koji je bio Jigdalijin sin. Ta je prostorija bila iznad sobe Maaseje, Šalumovog sina, koji je u Hramu služio kao čuvar vrata, te odmah pored sobe drugih važnih službenika. Stavio sam pred Rekabovce vrčeve pune vina i čaše pa sam im rekao da piju.

No oni su odgovorili: »Mi ne pijemo vino. Tako nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Rekao nam je da mi i naši potomci nikad ne smijemo piti vino. Također, naredio nam je da ne smijemo graditi kuće, sijati polja, saditi vinograde niti posjedovati išta od toga. Rekao nam je da uvijek živimo samo u šatorima kao beduini, kako bismo dugo živjeli u zemlji. Poštovali smo sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab, Rekabov sin. Nikad nismo pili vino, i to je vrijedilo za sve nas, za naše žene, sinove i kćeri. Nismo gradili kuće, nemamo vinograde, njive ni usjeve. 10 Živjeli smo u šatorima i izvršavali sve što nam je zapovjedio naš predak Jonadab. 11 No kad je babilonski kralj Nabukodonosor napao ovu zemlju, rekli smo: ‘Hajdemo u Jeruzalem i sklonimo se ondje pred babilonskom i aramejskom vojskom.’ Tako smo ostali u Jeruzalemu.«

12 Tada je Jeremija čuo poruku od BOGA: 13 »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje Judejcima i stanovnicima Jeruzalema: ‘Zašto ne naučite od ovih ljudi da mi budete poslušni?’, kaže BOG. 14 ‘Jonadab, Rekabov sin, zapovjedio je svojim potomcima da ne piju vino i oni se toga drže. Poštuju zapovijed svog pretka i nikad ne piju vino. A ja sam vama uporno govorio i ponavljao, ali vi niste slušali. 15 Stalno sam vam slao svoje sluge proroke koji su vam govorili da trebate odustati od zlog načina života i početi činiti dobro. Govorili su vam da ne slijedite druge bogove, da ih ne štujete i ne poslužujete. Ako me budete slušali, živjet ćete u zemlji koju sam dao vama i vašim precima u posjed. No niste obraćali pažnju na moje riječi, niste me poslušali. 16 Jonadabovi potomci slušaju zapovijedi svog pretka, a moj narod mene odbija poslušati.’

17 Stoga, BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Sručit ću na Judejce i stanovnike Jeruzalema sva zla za koja sam rekao da će im se dogoditi. Govorio sam im, ali nisu slušali. Zvao sam ih, ali nisu se odazvali.’«

18 Tada je Jeremija rekao Rekabovcima: »BOG Svevladar, Bog Izraela, vam poručuje: ‘Pokorili ste se zapovijedima svog pretka Jonadaba. Držali ste se svega što vam je rekao i izvršili sve što vam je naredio.’ 19 Zato vam BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Jonadab, Rekabov sin, uvijek će imati potomke koji će mi služiti.’«

Kralj Jojakim spaljuje Jeremijin svitak

36 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,[f] Jošijinog sina, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Uzmi svitak i na njemu napiši sve što sam ti rekao o Izraelu[g], Judi i svim drugim narodima, od trenutka kad sam ti počeo govoriti, u vrijeme Jošijine vladavine, pa sve do danas. Možda će Judejci odustati od svoga zlog načina života kad čuju kakve im sve nesreće spremam. Ako tako učine, oprostit ću im sve njihove grijehe i krivnju.«

Jeremija je pozvao Baruha, Nerijinog sina, kao pisara. Jeremija je govorio redom sve što mu je BOG rekao, a Baruh je to zapisivao na svitak. Zatim je Jeremija rekao Baruhu: »Nije mi dopušteno ići u BOŽJI Hram. Stoga, idi ti i pročitaj BOŽJE poruke sa svitka pred svim ljudima koji će se okupiti u BOŽJEM Hramu na dan posta. Pročitaj pred Judejcima iz svih judejskih gradova sve što si zapisao onako kako sam ti rekao. Možda će BOG čuti njihove molitve pa će oni odustati od svojih zlih djela. Jer, BOG je objavio da je silno ljut na svoj narod.« I tako je Baruh, Nerijin sin, učinio sve što mu je zapovjedio prorok Jeremija. U BOŽJEM je Hramu javno pročitao sa svitka sve što je poručio BOG.

U petoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, u devetome mjesecu, narod je bio pozvan na post pred BOGOM. Vrijedilo je to za sve stanovnike Jeruzalema, kao i za sve ljude koji su mogli doći u Jeruzalem iz drugih judejskih gradova. 10 Baruh je čitao Jeremijine riječi iz svitka pred svim ljudima koji su se okupili u Hramu. Stajao je u Gemarijinoj sobi u gornjem dvorištu, ispred Novih vrata Hrama. Gemarija je bio sin visokog službenika Šafana.

11 Kad je Mikaja, Gemarijin sin i Šafanov unuk, čuo sve BOŽJE poruke pročitane sa svitka, 12 spustio se iz Hrama u kraljevsku palaču. Ušao je u sobu kraljevskog tajnika, gdje su sjedili visoki dvorski dužnosnici: tajnik Elišama, Delaja—Šemajin sin, Elnatan—Akborov sin, Gemarija—Šafanov sin, Sidkija—Hananijin sin, kao i drugi kraljevski službenici. 13 Mikaja im je ispričao sve što je Baruh javno pročitao iz svitka.

14 Nato su dužnosnici k Baruhu poslali čovjeka po imenu Jehudi, a on je bio Netanijin sin, Šelemijin unuk i Kušijev praunuk. Jehudi je rekao Baruhu: »Ponesi svitak iz kojeg čitaš i pođi sa mnom.«

Baruh, Nerijin sin, uzeo je svitak i otišao s Jehudijem kod dužnosnika.

15 Rekli su mu: »Sjedi i čitaj!«

I Baruh im je pročitao svitak.

16 Kad su sve čuli, pogledali su se u strahu. Rekli su Baruhu: »Moramo o svemu ovome izvijestiti kralja.« 17 Pitali su ga: »Reci nam, kako si sve to zapisao? Je li ti Jeremija diktirao?«

18 »On mi je sve govorio, a ja sam zapisivao tintom na svitak«, rekao je Baruh.

19 Tada su dužnosnici rekli Baruhu: »Ti i Jeremija morate se sakriti. Nitko ne smije znati gdje se nalazite.«

20 Svitak su uzeli i spremili u sobu tajnika Elišame. Potom su kroz dvorište otišli kod kralja i sve mu ispričali.

21 Kralj je poslao Jehudija po svitak, a on ga je donio iz sobe tajnika Elišame. Čitao ga je pred kraljem i svim dužnosnicima koji su stajali oko njega. 22 Bio je deveti mjesec[h] i kralj je sjedio u zimskom dijelu palače. Pred njim je u maloj peći gorjela vatra. 23 Čim bi Jehudi pročitao tri ili četiri stupca iz svitka, kralj ih je odsjekao pisarskim nožićem i bacio u vatru. Tako je, dio po dio, spalio cijeli svitak. 24 Kad su kralj i njegovi službenici čuli sve te poruke, nisu se nimalo uplašili. Nisu na sebi razderali odjeću niti pokazali bilo koji drugi znak tuge i kajanja.

25 Iako su Elnatan, Delaja i Gemarija molili kralja da ne spali svitak, nije ih htio poslušati. 26 Naprotiv, zapovjedio je Jerahmeelu, koji je pripadao kraljevskoj obitelji, te Seraji—Azrielovom sinu i Šelemiji—Abdeelovom sinu, da privedu pisara Baruha i proroka Jeremiju. No nisu ih pronašli jer ih je BOG sakrio.

27 Nakon što je kralj spalio svitak, na koji je Baruh zapisao sve što mu je Jeremija govorio, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori:

28 »Uzmi drugi svitak i na njemu napiši sve ono što je pisalo na svitku koji je spalio judejski kralj Jojakim. 29 A judejskom kralju Jojakimu reci da mu BOG poručuje: ‘Spalio si svitak jer je pisalo da će babilonski kralj sigurno doći, razoriti ovu zemlju i pobiti sve ljude i životinje.’ 30 Stoga, o judejskom kralju Jojakimu BOG kaže: ‘Neće imati nasljednika koji će vladati na Davidovom prijestolju. Kad umre, njegov leš bit će bačen, ostavljen da leži na dnevnoj vrućini i noćnoj hladnoći. 31 Kaznit ću njega i njegovu djecu, kao i njegove službenike, zbog njihovih zlih djela. Učinit ću da se na njih, i na stanovnike Jeruzalema i na Judejce, sruči sva nesreća koju sam najavio jer me nisu htjeli slušati.’«

32 Tada je Jeremija uzeo drugi svitak i predao ga pisaru Baruhu, Nerijinom sinu. Dok je Jeremija govorio, Baruh je zapisivao sve one riječi koje su pisale na svitku što ga je spalio judejski kralj Jojakim. I dodao je još mnoge slične poruke.

Jeremija u zatvoru

37 Babilonski je kralj Nabukodonosor postavio Jošijinog sina Sidkiju za judejskoga kralja umjesto Jojakina[i], Jojakimovog sina. No Sidkija i njegovi službenici, kao ni cijeli judejski narod, nisu obraćali pažnju na BOŽJE poruke koje je prenosio prorok Jeremija.

Kralj je Sidkija poslao svoje izaslanstvo kod Jeremije. Jehukal—Šelemijin sin i svećenik Sefanija—Maasejin sin, zamolili su proroka: »Pomoli se za nas našem BOGU.«

Tada Jeremija još nije bio u zatvoru i slobodno se kretao među ljudima. Babilonci su tijekom opsade Jeruzalema čuli da faraonova vojska dolazi iz Egipta. Prekinuli su opsadu i otišli se boriti protiv egipatske vojske.

A Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »BOG Izraela kaže: Jehukale i Sefanijo, prenesite ovu poruku judejskom kralju Sidkiji koji vas je poslao da tražite moje vodstvo: ‘Faraonova vojska, koja ti dolazi upomoć, vratit će se u svoju zemlju Egipat. Babilonci će opet doći i napasti ovaj grad, zauzet će ga i spaliti do temelja. BOG kaže da se ne zavaravate misleći da će Babilonci otići i da se neće vratiti, jer to se neće dogoditi. 10 Čak i da uspijete poraziti cijelu babilonsku vojsku, koja vas napada, još uvijek biste ostali ranjenici koji bi izašli iz svojih šatora i zapalili grad.’«

11 Babilonska vojska udaljila se od Jeruzalema da bi se suprotstavila faraonovoj vojsci. 12 Jeremija je tada krenuo iz Jeruzalema i uputio se na područje Benjaminovog plemena. Želio je primiti svoj udio pri podjeli obiteljskog imanja. 13 No kad je stigao do Benjaminovih vrata[j] u Jeruzalemu, zaustavio ga je stražar. Bio je to Jirija, Šelemijin sin i Hananijin unuk. Optužio je Jeremiju da želi prebjeći Babiloncima.

14 »To nije istina«, odgovorio je Jeremija, »ne želim se pridružiti Babiloncima.« No Jirija nije htio slušati, nego ga je uhitio i priveo kraljevskim vlastima. 15 Oni su bili bijesni na Jeremiju. Dali su ga istući i zatvoriti u kuću kraljevskog tajnika Jonatana, koja je bila pretvorena u zatvor. 16 Stavili su Jeremiju u podrumsku ćeliju, gdje je ostao zatvoren dugo vremena.

17 Kasnije je kralj Sidkija poslao po njega. Doveli su ga u palaču, a kralj ga je nasamo pitao: »Imaš li kakvu poruku od BOGA?«

»Imam poruku«, rekao je Jeremija. »Bit ćeš izručen kralju Babilona.« 18 A onda je Jeremija pitao kralja Sidkiju: »Što sam učinio? Za što sam kriv pred tobom, pred tvojim službenicima ili pred narodom, da sam završio u zatvoru? 19 Gdje su sada tvoji proroci koji su govorili da babilonski kralj neće napasti ni tebe ni tvoju zemlju? 20 A sada me, molim te, poslušaj, moj gospodaru kralju. Ponizno te molim da me ne šalješ natrag u kuću tajnika Jonatana jer ću ondje sigurno umrijeti.«

21 Kralj je Sidkija zapovjedio da Jeremiju stave pod stražu u dvorište palače. Svaki je dan dobivao kruh iz Pekarske ulice, sve dok u cijelom gradu nije ponestalo kruha. Tako je Jeremija ostao pod stražom, u dvorištu palače.

Jeremija bačen u cisternu

38 Jeremija je govorio pred cijelim narodom, a to je čulo i nekoliko kraljevskih službenika. Bili su to Šefatija—Matanov sin, Gedalija—Pašhurov sin, Jukal—Šelemijin sin i Pašhur—Malkijin sin. Prorok je javno rekao: »BOG kaže da će svatko tko ostane u ovom gradu poginuti od mača, gladi ili bolesti. A tko se preda Babiloncima, uspjet će sačuvati svoj život. BOG poručuje: ‘Jeruzalem će sigurno pasti u ruke vojske babilonskoga kralja. On će osvojiti grad.’«

Kad su službenici judejskoga kralja čuli što Jeremija govori, rekli su kralju: »Tog čovjeka treba pogubiti jer svojim riječima obeshrabruje vojnike koji su još preostali u gradu, kao i sve ostale. Jeremija se ne zalaže za dobrobit ovog naroda, nego za propast.«

»Postupite s njim kako želite«, odgovorio im je kralj Sidkija. »Ne mogu vas u tome spriječiti.«

Jeremiju su konopima spustili u praznu cisternu koja je pripadala kraljevom sinu Malkiji i nalazila se u stražarskom dvorištu. U njoj nije bilo vode, već samo mulj u koji je Jeremija utonuo.

Ebed Melek, Etiopljanin[k], koji je bio službenik u kraljevskoj palači, čuo je kada su Jeremiju spustili u cisternu. Kralj je Sidkija sjedio na Benjaminovim vratima.[l] Ebed Melek izašao je iz palače i otišao kralju. Rekao mu je: »Moj gospodaru kralju, ovi su ljudi loše postupili bacivši proroka Jeremiju u praznu cisternu. Ondje će umrijeti od gladi jer u gradu ponestaje hrane.«

10 Kralj je zapovjedio Etiopljaninu Ebed Meleku: »Uzmi sa sobom trojicu[m] ljudi i izvucite proroka Jeremiju iz cisterne prije nego što umre.«

11 Ebed Melek je poveo ljude sa sobom. Prvo su otišli u prostoriju ispod skladišta kraljevske palače i uzeli odande stare krpe i iznošenu odjeću te ih konopcima spustili dolje, Jeremiji u cisternu. 12 Etiopljanin Ebed Melek rekao je Jeremiji: »Podmetni ove krpe pod pazuhe da te užad ne povrijedi«, a Jeremija je tako i učinio. 13 Izvukli su ga konopima iz cisterne. Ostao je pod stražom u dvorištu palače.

Sidkija razgovara s Jeremijom

14 Kralj je Sidkija zapovjedio da mu dovedu proroka Jeremiju kod trećeg ulaza u BOŽJI Hram. Kralj mu je rekao: »Pitat ću te nešto, a ti mi odgovori i nemoj ništa prešutjeti.«

15 A Jeremija je rekao Sidkiji: »Ako ti sve kažem, vjerojatno ćeš me ubiti. Ako ti dam savjet, nećeš me poslušati.«

16 Tada se kralj Sidkija tajno zakleo Jeremiji: »Zaklinjem se BOGOM, koji nam daje dah života, neću te ubiti i neću te predati onima koji te žele ubiti.«

17 Jeremija je rekao Sidkiji: »BOG Svevladar, Bog Izraela, ti poručuje: ‘Samo ako se predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, preživjet ćeš. U tom slučaju grad neće biti spaljen, a ti i tvoja obitelj ostat ćete na životu. 18 Ako se ne predaš zapovjednicima babilonskoga kralja, Jeruzalem će zauzeti Babilonci i spaliti ga do temelja, a ti nećeš uspjeti pobjeći.’«

19 No kralj je Sidkija rekao Jeremiji: »Bojim se Judejaca koji su prebjegli na stranu babilonske vojske. Strah me da ću biti predan njima na milost i nemilost.«

20 »Babilonci te neće predati Judejcima«, odgovorio je Jeremija. »Samo poslušaj BOŽJU poruku, koju ti prenosim, i sve će biti dobro. Preživjet ćeš. 21 No, ako se odbiješ predati, BOG mi je pokazao što će se dogoditi s tobom. 22 Sve žene, koje ostanu u palači judejskoga kralja, bit će odvedene i predane dužnosnicima babilonskoga kralja. Te žene izrugivat će te pjesmom:

‘Prevarili su te najbliži prijatelji,
    na prijevaru su te nadvladali.
A sad, kad ti noge tonu u mulj,
    svi su te redom napustili.’

23 Sve tvoje žene i djeca bit će izručeni Babiloncima. Ni ti im nećeš uspjeti pobjeći. Zarobit će te babilonski kralj, a grad će biti sav u plamenu.«

24 Tada je Sidkija rekao Jeremiji: »Ako želiš ostati živ, nemoj da itko sazna za naš razgovor. 25 Ako kraljevski službenici dočuju da smo razgovarali, pa te pod prijetnjom smrti zatraže da im prepričaš sve što si rekao kralju i što je kralj rekao tebi, 26 ti im reci: ‘Molio sam kralja da me ne šalje natrag u zatvor ispod Jonatanove kuće. Umro bih da sam se tamo morao vratiti.’«

27 I, zaista, svi su kraljevski službenici ispitivali Jeremiju o njegovom razgovoru s kraljem. On im je odgovarao kako ga je uputio kralj. Ostavili su ga na miru i nitko nije saznao o čemu su kralj i prorok razgovarali.

28 A Jeremija je ostao zatvoren u dvorištu kraljevske palače sve do dana kad je Jeruzalem osvojen.

Pad Jeruzalema

(2 Kr 25,1-12; Jr 52,4-16)

39 U devetoj godini vladavine judejskoga kralja Sidkije, u desetome mjesecu, babilonski je kralj Nabukodonosor s cijelom svojom vojskom krenuo na Jeruzalem i opkolio ga. Potrajalo je to do jedanaeste godine Sidkijine vladavine, do devetog dana u četvrtome mjesecu, kad su probijene gradske zidine. Na Srednjim su se gradskim vratima okupili svi visoki dužnosnici babilonskoga kralja. Bili su tu Nergal Šareser—Samgar, Nebo Sarsekim—Rabsaris, Nergal Šareser—Rabmag[n] i svi ostali službenici babilonskoga kralja.

Kad su judejski kralj Sidkija i njegovi vojnici vidjeli što se događa, počeli su noću bježati iz grada. Izašli su kroz kraljev vrt na vrata, između dva zida, i krenuli u pustinju. No babilonska je vojska krenula u potjeru za njima. Uhvatili su Sidkiju na ravnici kod Jerihona. Zarobili su ga i odveli pred kralja Nabukodonosora u Riblu, u zemlju Hamat. Nabukodonosor mu je ondje izrekao presudu. Babilonski je kralj u Ribli pred Sidkijom pogubio njegove sinove i sve vodeće Judejce. Zatim mu je dao iskopati oči, okovao ga brončanim lancima i odveo u Babilon.

Babilonci su zapalili kraljevsku palaču i kuće stanovnika grada te porušili zidine Jeruzalema. Zapovjednik kraljevske straže, Nebuzaradan, u Babilon je poveo, kao zarobljenike, sve koji su ostali u gradu, kao i one koji su se već predali kralju Nabukodonosoru. 10 U Judeji je ostavio samo najsiromašnije ljude, koji nisu ništa posjedovali, pa im je dao da obrađuju vinograde i polja.

11 A babilonski je kralj Nabukodonosor u vezi Jeremije izdao naredbu zapovjedniku kraljevske straže Nebuzaradanu: 12 »Nađi ga i dobro se pobrini za njega. Nemoj mu nauditi. Daj mu sve što traži.«

13 Tada su zapovjednik kraljevske straže Nebuzaradan, Nebušazban—Rabsaris, Nergal Šarezer—Rabmag i ostali dvorski službenici babilonskoga kralja 14 poslali po Jeremiju i izvukli ga iz zatvora u dvorištu palače. Povjerili su ga na brigu Gedaliji[o], Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Gedalija ga je sa sobom odveo kući pa je tako Jeremija ostao među svojim narodom u Judeji.

Božja poruka Ebed Meleku

15 Ranije, dok je bio zatvoren u dvorištu palače, Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: 16 »Idi i reci Etiopljaninu Ebed Meleku[p] da mu BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Sručit ću sada na ovaj grad nesreću koju sam najavio. Ništa se dobro neće dogoditi. Ispunit ću svoja obećanja tebi pred očima. 17 No tebe ću spasiti, kaže BOG. Nećeš biti predan ljudima od kojih strahuješ. 18 Spasit ću te. Nećeš poginuti od mača. U ratu ćeš sačuvati svoj život, a samo zbog toga što si mi vjerovao’, rekao je BOG.«

Jeremija oslobođen iz zatvora

40 Nakon što ga je Nebuzaradan pronašao u Rami i oslobodio, Jeremija je čuo kako mu govori BOG. Zapovjednik kraljevske straže našao ga je ondje, okovanog među drugim zarobljenicima iz Jeruzalema i Jude, koji su bili na putu za Babilon.

Rekao je Jeremiji: »Tvoj je BOG najavio da propast dolazi na ovo mjesto. Sada je to ostvario, kao što je i rekao. Sve vam se to dogodilo zato što ste griješili protiv BOGA i niste ga slušali. Ja ću ti sad skinuti okove s ruku. Ako želiš u Babilon, možeš ići sa mnom. Brinut ću se o tebi. Ako ne želiš ići, ne moraš. Pogledaj, cijela zemlja leži pred tobom. Možeš ići kamo želiš. Ili se vrati kod Gedalije, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka, kojega je babilonski kralj postavio za upravitelja nad judejskim gradovima. Zadrži se kod njega i ostani među svojim narodom ili idi kamo misliš da trebaš ići.«

Tada je Nebuzaradan dao Jeremiji dar, opskrbio ga s nešto hrane i pustio da ode. Jeremija je otišao u Mispu kod Gedalije, Ahikamovog sina. Zadržao se kod njega među narodom koji je ostao u zemlji.

Gedalija upravlja Judom

(2 Kr 25,22-26)

Nešto judejskih zapovjednika i vojnika, koji se nisu predali Babiloncima, ostalo je na ruralnim područjima nakon što je razoren Jeruzalem. Čuli su da je babilonski kralj postavio Gedaliju, Ahikamovog sina, za svog namjesnika u zemlji. Povjerio mu je brigu o najsiromašnijim muškarcima, ženama i djeci, koji nisu bili odvedeni u Babilon. Oni su došli Gedaliji u Mispu. Pred Gedaliju su stupili Išmael[q]—Netanijin sin, Johanan—Kareahov sin, Seraja—Tanhumetov sin, Efajevi sinovi iz Netofe, Jaazanija, čiji otac je iz Maake, i još nekolicina ljudi.

Gedalija, Ahikamov sin i Šafanov unuk, dao im je svoju riječ. Rekao je: »Nemojte se bojati služiti Babiloncima. Nastanite se u zemlji i služite babilonskom kralju. Tako će vam biti dobro. 10 Ostat ću u Mispi da vas zastupam pred Babiloncima koji dođu, a vi pravite vino, sakupljajte plodove i radite ulje. Spremite urod u posude za pohranu i mirno živite u svojim gradovima.«

11 Judejci, koji su bili u Moabu, Amonu, Edomu i drugim okolnim zemljama, također su čuli da je babilonski kralj ostavio nešto naroda u Judi te da je nad njima postavio svog namjesnika Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. 12 Vratili su se u Judu iz svih zemalja u koje su bili prisiljeni otići. Okupili su se kod Gedalije u Mispi i nakupili obilje plodova berbe i žetve.

Urota protiv Gedalije

13 Johanan, Kareahov sin, i svi judejski vojni zapovjednici, koji su ostali na ruralnim područjima, došli su u Mispu kod Gedalije. 14 Rekli su mu: »Znaš li da je amonski kralj Baalis poslao Netanijinog sina Išmaela da te ubije?« No Gedalija, Ahikamov sin, nije im povjerovao.

15 Tada je Johanan, Kareahov sin, nasamo razgovarao s Gedalijom u Mispi. Govorio mu je: »Dopusti da ubijem Išmaela, Netanijinog sina. Nitko za to neće saznati. Ako te ubije, svi Judejci, koji su sada okupljeni oko tebe, bit će raspršeni. Nestat će i ono malo što je preostalo od judejskog naroda.«

16 No Gedalija, Ahikamov sin, rekao je Kareahovom sinu Johananu: »Nemoj to učiniti. Krivo govoriš o Išmaelu.«

41 U sedmom je mjesecu u Mispu stigao Išmael, Netanijin sin i Elišamin unuk. Bio je kraljevskog porijekla i jedan od visokih kraljevskih službenika. Došao je kod Gedalije, Ahikamovog sina, s desetoricom svojih ljudi. Tijekom zajedničkog obroka u Mispi, Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi ubili su Gedaliju, Ahikamovog sina i Šafanovog unuka. Mačem su pogubili čovjeka kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. Išmael je tada poubijao i sve Judejce koji su bili uz Gedaliju u Mispi, kao i babilonske vojnike koji su se ondje zatekli.

Dan nakon Gedalijinog ubojstva, dok još nitko o tome nije ništa znao, skupina od osamdeset ljudi iz gradova Šekema, Šila i Samarije[r] stigla je u Mispu. Imali su obrijane brade, nosili poderanu odjeću i namjerno ranjavali svoja tijela.[s] Išli su u BOŽJI Hram da prinesu žitne žrtve i tamjan. Išmael, Netanijin sin, krenuo je iz Mispe prema njima plačući. Susreo ih je i rekao: »Dođite kod Gedalije, Ahikamovog sina.« Kad su ušli u grad, Išmael, Netanijin sin, i njegovi ljudi su ih poubijali, a njihova tijela pobacali u jamu za vodu. Desetorica su se ipak izvukla rekavši Išmaelu: »Nemoj nas ubiti! Dat ćemo ti svoje zalihe pšenice, ječma, ulja i meda. Pokazat ćemo ti gdje su skrivene.« Išmael se suzdržao da i njih ne ubije. A jama, gdje je Išmael pobacao tijela ubijenih ljudi, zapravo je bila veliki spremnik za vodu koji je davno iskopao judejski kralj Asa. Na taj je način bio osigurao zalihe vode u slučaju da se grad nađe pod opsadom izraelskoga kralja Baaše. No Išmael, Netanijin sin, napunio je spremnik tijelima ubijenih ljudi.

10 Išmael je zarobio sve ljude koji su preostali u Mispi, a koje je Nebuzaradan, zapovjednik kraljevske straže, povjerio na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu. Među njima su bile i kraljeve kćeri. Išmael je sa svojim zarobljenicima krenuo prema zemlji Amonaca.

11 No Johanan, Kareahov sin, i svi vojni zapovjednici, koji su bili uz njega, čuli su za zločin koji je učinio Išmael, Netanijin sin. 12 Krenuli su sa svim svojim ljudima u borbu protiv njega. Sustigli su ga kod velikoga gradskog bazena za vodu u Gibeonu. 13 Svi su se Išmaelovi zarobljenici razveselili kad su vidjeli Johanana, Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. 14 Tako su se svi ljudi, koje je Išmael zarobio i poveo sa sobom iz Mispe, pridružili Johananu, Kareahovom sinu. 15 A Išmael, Netanijin sin, uspio je s osmoricom svojih ljudi pobjeći od Johanana i otići kod Amonaca.

16 Johanan, Kareahov sin, i vojni zapovjednici, koji su bili s njim, preuzeli su sve Išmaleove zarobljenike koje je poveo iz Mispe nakon što je ubio Gedaliju, Ahikamovog sina. Bilo je tu vojnika, žena, djece i kraljevskih službenika. Johanan ih je doveo natrag iz Gibeona. 17-18 Strahovali su pred Babiloncima. Bojali su se njihove kazne za Išmaleovo ubojstvo Gedalije, Ahikamovog sina, kojeg je babilonski kralj postavio za svog namjesnika u Judeji. Stoga su odlučili krenuti u Egipat. Putem su se zaustavili u Gerut Kimhamu pokraj Betlehema.

42 Ondje su se okupili svi vojni zapovjednici te Johanan—Kareahov sin, i Jezanija—Hošajin sin, kao i cijeli narod, od prvog do zadnjega. Otišli su kod proroka Jeremije i rekli mu: »Molimo te, poslušaj nas. Pomoli se našem BOGU za sve nas preživjele. Nekad nas je bilo mnogo, ali kao što vidiš, preostala nas je još samo nekolicina. Neka nam tvoj BOG objavi kamo trebamo ići i što trebamo raditi.«

»Razumio sam vas«, odgovorio im je prorok Jeremija. »Molit ću se vašem BOGU, kao što ste tražili. Reći ću sve što vam poruči BOG. Ništa neću zatajiti.«

Tada su oni rekli Jeremiji: »Ako ne napravimo sve što nam tvoj BOG poruči preko tebe, neka BOG istinito i pošteno svjedoči protiv nas. Poslušat ćemo svoga BOGA, kojem te šaljemo, bez obzira na to svidi li nam se njegova poruka ili ne. Bit će nam dobro kad se pokorimo svome BOGU.«

Deset dana kasnije Jeremija je čuo BOŽJU poruku. Pozvao je Johanana—Kareahovog sina, i sve vojne zapovjednike koji su bili s njim. Tražio je da se svi okupe, od prvog do zadnjega. Rekao im je: »BOG Izraela, kojem ste me poslali sa svojim molbama, poručuje: 10 ‘Ako se okrenete i ostanete u ovoj zemlji, izgradit ću vas. Neću vas uništiti. Kao biljku ću vas posaditi, a ne iščupati. Žao mi je zbog nesreće koju sam vam donio. 11 Bojite se babilonskoga kralja, ali ne morate ga se bojati. Ne morate pred njim strahovati, jer ja sam uz vas’, kaže BOG. ‘Spasit ću vas i osloboditi od njega. 12 Smilovat ću vam se pa će se i on smilovati. Pustit će vas da živite u svojoj zemlji.’ 13 Ali, ako nastavite govoriti: ‘Nećemo ostati u ovoj zemlji’, tada nećete poslušati svoga BOGA. 14 No, ako kažete: ‘Idemo živjeti u Egipat. Ondje nećemo iskusiti rat ni glad, niti čuti zvuk ratnih truba’, 15 onda poslušajte, vi preostali Judejci, što vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Ako odlučite ići u Egipat i ondje se nastanite kao stranci, 16 stići će vas mač kojeg se toliko bojite. U Egiptu će vas pratiti glad od koje strahujete. Ondje ćete umrijeti. 17 Svi koji odluče ići u Egipat i nastane se ondje, poginut će u ratu, umrijeti od gladi i bolesti. Nitko neće preživjeti. Nitko neće uspjeti izbjeći nesreću koju ću sručiti na njih.’

18 Jer, BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Kao što su se moj gnjev i srdžba sručili na stanovnike Jeruzalema, tako ću biti bijesan na sve vas koji idete u Egipat. Ljudi će se užasavati i zgražavati nad vama. Proklinjat će vas, koristiti kao kletvu i ismijavati. Nikad više nećete vidjeti Judu.’

19 Vi, preživjeli Judejci, BOG vam poručuje: ‘Ne idite u Egipat.’ Danas vas upozoravam. 20 Vi, vođe, zaveli ste cijelu zajednicu po cijenu vlastite propasti. Poslali ste me da idem k vašem BOGU. Tražili ste da za vas molim našeg BOGA. Rekli ste: ‘Što god naš BOG objavi, tako ćemo učiniti.’ 21 Ja sam vam danas objavio njegovu poruku, ali vi ga ne slušate. Niste poslušali ništa od onoga što vam je BOG poručio preko mene. 22 Stoga, budite sigurni da ćete u Egiptu umrijeti od mača ili gladi ili bolesti. A vi želite otići i živjeti ondje kao stranci.«

43 Jeremija je svim okupljenim ljudima rekao sve što je poručio njihov BOG. Prenio je cijelu poruku s kojom ga je poslao njihov BOG.

No Azarija—Hošajin sin, Johanan—Kareahov sin i drugi, bili su drski i oholi. Rekli su Jeremiji: »Lažeš! Naš BOG nije te poslao da nam govoriš: ‘Nemojte ići živjeti kao stranci u Egipat.’ Šalje te Baruh, Nerijin sin. On te potiče da budeš protiv nas. Želi da padnemo u ruke Babiloncima, da nas pobiju ili odvedu u zarobljeništvo u Babilon.«

Tako Johanan, vojni zapovjednici i svi drugi ljudi nisu poslušali BOGA pa nisu ostali u Judi. Kareahov sin Johanan i svi vojni zapovjednici poveli su preostale Judejce u Egipat. Odveli su sve ljude koji su se iz drugih zemalja vratili živjeti u Judu te sve muškarce, žene, djecu, kraljeve kćeri i one koje je Nebuzaradan, zapovjednik kraljevske straže, povjerio na brigu Gedaliji, Ahikamovom sinu i Šafanovom unuku. Također, poveli su sa sobom proroka Jeremiju i Baruha, Nerijinog sina. Nisu slušali BOGA. Stigli su u egipatski grad Tahpanes.[t]

U Tahpanesu Jeremija je čuo BOGA kako mu govori: »Uzmi u ruke veliko kamenje i ukopaj ga u glinu pločnika od cigle, koji vodi do ulaza u faraonovu službenu zgradu u Tahpanesu. Učini to dok te gledaju neki od Judejaca. 10 Reci im da BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Poslat ću po svog slugu, babilonskoga kralja Nabukodonosora. Postavit ću njegovo prijestolje na kamenje koje sam ovdje ukopao, a on će tu podići svoj kraljevski šator. 11 Doći će i napasti Egipat. Donijet će smrt onima koji su određeni za smrt. Zarobit će one koji su određeni za zatočeništvo. I donijet će rat onima koji su određeni da poginu od mača. 12 Zapalit će hramove egipatskih bogova, spaliti ih i odnijeti njihove kipove. Očistit će Egipat kao što pastir čisti svoj ogrtač od buba i trunja. Nakon toga, neozlijeđen će otići. 13 Porazbijat će posvećene stupove u hramu boga Sunca i spaliti hramove egipatskih božanstava.’«

Kazna zbog štovanja idola

44 Jeremija je čuo poruku za sve Judejce, koji su živjeli u Egiptu, po gradovima Migdol, Tahpanes i Memfis, te na jugu zemlje. BOG Svevladar, Bog Izraela, poručio im je: »Vidjeli ste propast koju sam sručio na Jeruzalem i sve druge judejske gradove. Danas su to samo puste ruševine. Uništeni su zbog zloće svojih stanovnika. Izazvali su moj bijes prinoseći žrtve drugim bogovima za koje prije nisu znali ni oni, ni vi, ni vaši preci. Ipak, stalno sam slao svoje sluge proroke koji su im govorili da ne čine gadosti koje toliko mrzim. Ali oni ih nisu slušali, nisu na njih obraćali pažnju. Nisu odustajali od svoje zloće. I dalje su prinosili žrtve drugim bogovima. Zato se moj gnjev sručio na judejske gradove i jeruzalemske ulice, i spalio ih. Pretvorio sam ih u puste ruševine, a takvi su i danas.

Zato vam sada BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Zašto sebi nanosite takvo strašno zlo? Donosite propast Judejcima, svim muškarcima i ženama, djeci i dojenčadi. Nitko neće preživjeti. Zašto izazivate moj bijes izrađujući idole? Zašto palite žrtve drugim bogovima? Sad, kad živite kao stranci u Egiptu, uništit ćete sami sebe. Navući ćete na sebe prokletstvo i porugu drugih naroda na zemlji. Zar ste zaboravili krivnju svojih predaka, grijeh judejskih kraljeva i kraljica? Jeste li zaboravili što ste vi i vaše žene radili u Judi i po ulicama Jeruzalema? 10 Do danas se nitko od Judejaca nije pokajao. Nisu pokazali da me poštuju i nisu slijedili moj nauk. Nisu se držali odredbi zakona koji sam dao vama i vašim precima.’

11 Zato BOG Svevladar, Bog Izraela, kaže: ‘Odlučio sam vam nanijeti zlo. Uništit ću cijeli narod Jude. 12 Pobit ću sve preostale Judejce koji su došli živjeti u Egipat. Svi ćete ovdje nastradati. Od prvog do zadnjega, poginut ćete od mača ili umrijeti od gladi. Ljudi će vas proklinjati, zgražavati se nad vašom sudbinom, psovati vas i vrijeđati. 13 One, koji su došli živjeti u Egipat, kaznit ću kao što sam kaznio Jeruzalem. Stradat će od mača, gladi i bolesti. 14 Nitko neće preživjeti. Nitko neće uspjeti pobjeći niti vratiti se u Judu. Čeznut će da se vrate, ali tek će se nekoliko bjegunaca vratiti u svoju zemlju.’«

15 U to je vrijeme puno naroda iz Jude živjelo u Patrosu, južnom dijelu Egipta. Mnoge su žene prinosile žrtve drugim bogovima, a njihovi su muževi znali za to. Svi oni poručili su Jeremiji: 16 »Nećemo te poslušati iako tvrdiš da govoriš u BOŽJE ime. 17 Činit ćemo kako smo obećali božici zvanoj Kraljica Neba. Palit ćemo joj žrtve i izlijevati prinose pića. Tako smo prije činili, tako su radili naši preci, naši kraljevi i službenici po judejskim gradovima i ulicama Jeruzalema. Uvijek smo imali hrane u izobilju, bilo nam je dobro i ništa loše nije nam se događalo. 18 Ali otkad smo prestali paliti žrtve i izlijevati prinose pića Kraljici Neba, siromašni smo i ljudi umiru od mača i gladi.«

19 Tada su žene rekle:[u] »Naši su muževi znali da palimo žrtve i izlijevamo prinose pića Kraljici Neba te da pravimo kolačiće u njenom obliku. Oni su nam sve to odobravali.«

20 Jeremija se potom obratio cijelom narodu, i muškarcima i ženama koji su mu to poručili, te rekao: 21 »BOG se sjetio žrtava koje ste palili po judejskim gradovima i jeruzalemskim ulicama. Nije zaboravio što ste radili vi i vaši preci, vaši kraljevi i službenici, cijeli narod. 22 BOG nije više mogao podnositi vašu zloću i gnjusobe koje ste činili. Zato vam je zemlja danas pusta i prazna, zato je drugi proklinju. 23 Sve je to zbog toga što ste palili žrtve idolima i griješili protiv BOGA. Niste slušali BOŽJI glas niti slijedili njegova učenja. Niste se držali njegovih uredbi ni propisa. Zato vas je snašla ova nesreća koja i danas traje.«

24 Jeremija je dalje govorio cijelom narodu, a naročito ženama: »Poslušajte BOŽJU poruku, svi vi Judejci u Egiptu. 25 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: ‘Vi i vaše žene kažete da ćete ispuniti ono što ste obećali. Rekli ste da ćete činiti kako ste obećali, da ćete paliti žrtve i izlijevati prinose pića Kraljici Neba. Samo naprijed! Održite svoja obećanja, izvršite svoje zavjete!’ 26 No, Judejci u Egiptu, slušajte što govori BOG: ‘Zaklinjem se svojim slavnim imenom’, kaže BOG, ‘ni jedan Judejac u cijelom Egiptu više se neće zaklinjati mojim imenom. Nitko više neće izgovoriti: »Zaklinjem se BOGOM.« 27 Pratim sve što rade Judejci, ali ne zato da ih blagoslovim, već da im naudim. Svi Judejci u Egiptu stradavat će od mača i umirati od gladi, sve dok nitko ne ostane. 28 Malo je onih koji će preživjeti i pobjeći iz Egipta u Judu. Tada će svi Judejci, koji su došli u Egipat živjeti kao stranci, znati čija riječ vrijedi, moja ili njihova. 29 A ovo će vam biti znak’, kaže BOG, ‘Kaznit ću vas ovdje u Egiptu pa ćete biti sigurni da se moje prijetnje ispunjavaju.’ 30 Stoga, BOG kaže: ‘Faraona Hofru, egipatskoga kralja, prepustit ću neprijateljima koji ga žele ubiti, kao što sam i judejskoga kralja Sidkiju prepustio babilonskom kralju Nabukodonosoru, neprijatelju koji mu je htio oduzeti život.’«

Božje obećanje Baruhu

45 U četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima,[v] Jošijinog sina, prorok Jeremija izgovorio je ovu poruku Baruhu, Nerijinom sinu. Baruh je zapisao na svitak sve što je rekao Jeremija: »Baruše, BOG je Izraela o tebi rekao ovo: ‘Govorio si: Kako sam jadan! BOG je dodao žalost na moju bol. Umoran sam od patnje i ne nalazim odmora.’«

Zato mi je BOG rekao: »Jeremijo, ovo reci Baruhu: ‘Po cijeloj ću zemlji srušiti što sam izgradio, iščupati što sam posadio. Svi će doživjeti patnju i užas. Nemoj očekivati da ćeš biti iznimka. Ali, kamo god budeš išao, sačuvat ću tvoj život kao nagradu tebi’«, rekao je BOG.

Božje poruke o narodima

46 Jeremija je primio BOŽJE poruke o raznim narodima.

Proroštvo o Egiptu

Ovo je poruka o Egiptu i o vojsci egipatskoga kralja, faraona Neka. Kad su bili kod grada Karkemiša, na rijeci Eufrat, porazio ih je babilonski kralj Nabukodonosor. Bilo je to u četvrtoj godini vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina.

»Pripremite svoje male i velike štitove,
    i spremno u bitku krenite!
Upregnite konje! Uđite u bojna kola!
    Zauzmite položaje, stavite kacige!
    Naoštrite koplja, navucite oklope!
Ma što ja to među vojskom vidim?
    Sve ih je strah, vojnici se povlače.
Ratnici su poraženi, bježe, ne osvrću se,
    svuda vlada užas«, tako kaže BOG.

»Ni najbrži ne uspijevaju pobjeći,
    ni ratnici se ne mogu izvući.
Na sjeveru, pokraj Eufrata,
    svi će posrnuti i pasti.
Ali, tko to dolazi poput Nila,
    kao nabujala rijeka?
To se Egipat poput Nila diže,
    kao da riječna bujica nadire.
Kaže: ‘Dići ću se i zemlju poplaviti,
    u njima uništiti gradove i ljude.’
Konji, naprijed u bitku!
    Pojurite sva bojna kola!
Neka ratne postrojbe marširaju.
    Kušani i Pućani sa štitovima,
    Lidijci,[w] opremljeni lukovima!

10 Ovo je dan kad se BOG Svevladar
    osvećuje svojim neprijateljima.
Njegov mač će klati dok se ne nasiti,
    dok svoju žeđ za krvlju ne utaži.
Jer, BOG Svevladar prinosi žrtvu,
    na sjeveru, pokraj rijeke Eufrat.

11 Egipte[x], popni se na Gilead,
    sakupi puno ljekovitih trava.
Ipak, uzalud sabireš lijekove,
    ništa ti više pomoći ne može.
12 Narodi će te čuti kako plačeš[y],
    tvoji vapaji ispunit će zemlju.
Ratnik će se s ratnikom sudarati,
    obojica će zajedno posrtati.«

13 Prorok Jeremija primio je poruku od BOGA da će babilonski kralj Nabukodonosor napasti Egipat:

14 »Objavi ovu poruku u Egiptu.
    Proširi vijest po gradu Migdolu,
    razglasi u Memfisu i Tahpanesu.
Reci: ‘Spremi se za nadolazeći rat,
    jer mač već ubija ljude oko tebe.’
15 Egipte, zašto bježi tvoj bog Apis?
    Zašto ne stoji tvoji bik-bog?
    Jer, BOG ga je oborio.
16 On čini da mnogi posrću,
    jedan preko drugoga padaju.
Govorit će: ‘Ustajte! Vraćamo se!
    Idemo među svoje ljude,
    vratimo se u domovinu.
Jer, neprijatelj nas nadjačava.
    Pobjegnimo od njegovog mača!’
17 Faraonu, kralju Egipta, dajte nadimak:
    ‘Galamdžija koji je propustio svoju priliku.’«
18 A ovako poručuje Kralj,
    ime mu je BOG Svevladar:
»Zaklinjem se životom, doći će moćni vladar.
    Bit će kao brdo Tabor među manjim brdima,
    kao planina Karmel što se diže iznad mora.
19 Egipćani, spremite se za progonstvo.
    Memfis će biti potpuno razoren,
    u ruševinama ležati, opustošen.

20 Egipat je kao lijepa, mlada krava,
    ali je napadaju ose sa sjevera.
21 A egipatski plaćeni vojnici
    su poput ugojene teladi,
svi će se okrenuti i pobjeći,
    napad ne mogu izdržati.
Dolazi dan njihove propasti,
    uskoro će svi biti kažnjeni.
22 Egipat bježi kao zmija i sikće,
    neprijatelj mu je sve bliže.
U napad idu sjekirama,
    navalit će kao drvosječe.«

23 A BOG kaže:
»Posjeći će sve egipatske šume
    iako su stabla mnogobrojna.
Jer, vojnici nadiru kao skakavci,
    nemoguće ih je prebrojati.
24 Egipat će biti osramoćen,
    od naroda sa sjevera poražen.«

25 BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje: »Kaznit ću Amona[z], boga grada Tebe. Kaznit ću faraona i cijeli Egipat, sve njihove bogove i kraljeve. Kazna će stići sve one koji se pouzdaju u faraonovu moć. 26 Prepustit ću ih neprijateljima koji ih žele ubiti. Predat ću ih babilonskom kralju Nabukodonosoru i njegovim službenicima.

A poslije, Egipat će opet biti nastanjen, kao i u prošlim vremenima«, rekao je BOG.

Proroštvo o Sjevernom Kraljevstvu Izraelu

27 »Zato se nemoj bojati,
    moj slugo, Jakovljev narode.
    Nemoj strahovati, Izraele.
Oslobodit ću te iz daleke zemlje,
    iz zarobljeništva tvoje potomke.
Vratit će se Jakovljev narod,
    uživati mir i sigurnost,
    neprijatelji ga više neće zastrašivati.«

28 BOG dalje kaže:
»Jakovljev narode, moj slugo, ne boj se,
    jer ja sam uvijek uz tebe.
Potpuno ću uništiti sve narode
    među koje sam vas protjerao,
    ali vas neću potpuno uništiti.
Kaznit ću vas koliko zaslužujete,
    no nećete proći nekažnjeno.«

Proroštvo o Filisteji

47 Prije nego što je faraon napao grad Gazu, prorok Jeremija čuo je BOŽJU poruku o Filistejcima. BOG je rekao:

»Na sjeveru se podižu silne vode,
    doći će kao bujica koja sve preplavljuje.
Svu će zemlju prekriti kao poplava,
    gradove i njihove stanovnike.
Ljudi će zapomagati, pomoć tražiti,
    cijelo će stanovništvo jadikovati.
Svi će čuti topot konjskih kopita,
    bojna kola i tutnjavu kotača.
Očevi se neće vratiti po svoju djecu,
    toliko će biti obeshrabreni.
Došao je dan propasti Filistejaca,
    nestat će svi koji vole Tir i Sidon.
Jer, BOG planira uništiti Filistejce,
    potomke pridošlica s otoka Krete.
Ljudi će u Gazi od žalosti glave brijati,
    u Aškelonu će potpuno umuknuti.
A vi, preostali potomci Anakovi[aa],
    do kada ćete se od žalosti ranjavati?«

Vi, Filistejci, kažete: »BOŽJI maču, ti ne staješ.
    Kad ćeš se već jednom umiriti?
Vrati se u svoje korice!
    Smiri se i otpočini!«

Ali kako da se BOŽJI mač umiri
    kada mu je BOG dao zadatak?
Zapovijeda mu da napadne
    grad Aškelon i primorje.

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International