Bible in 90 Days

Jojadine reforme

(2 Kr 11,17-21)

¹⁶ Jojada je sklopio savez u kojem su se on, kralj i narod obavezali da će biti BOŽJI narod. ¹⁷ Tada je cijeli narod otišao u Baalov hram i sve srušio. Razbili su žrtvenike i kipove, a Baalovog svećenika Matana pogubili ispred žrtvenika.

¹⁸ Jojada je postavio svećenike i Levite da upravljaju BOŽJIM Hramom. Još ih je David bio postavio da u BOŽJEM Hramu prinose BOGU žrtve paljenice, kao što je pisano u Mojsijevom zakonu. Prema Davidovoj odredbi, radili su to uz radosno klicanje i pjesmu. ¹⁹ Na ulaze u BOŽJI Hram postavio je čuvare koji nisu dopuštali da uđe itko nečist.

²⁰ Poveo je vojne zapovjednike, velikodostojnike, poglavare naroda i sav narod zemlje. Izveli su kralja iz BOŽJEGA Hrama i uveli ga u kraljevsku palaču kroz gornja vrata. Posjeli su ga na kraljevsko prijestolje. ²¹ Cijeli narod zemlje se radovao. Nakon što je Atalija pogubljena mačem, u gradu je zavladao mir.

Joaš obnavlja Hram

(2 Kr 12,1-21)

24 Joaš je imao sedam godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu četrdeset godina. Majka mu se zvala Sibija i bila je iz Beer Šebe. ² Postupao je ispravno pred BOGOM sve dok je svećenik Jojada bio živ. ³ Jojada mu je izabrao dvije žene, a Joaš je s njima dobio sinove i kćeri.

⁴ Nešto kasnije, Joaš je odlučio obnoviti BOŽJI Hram. ⁵ Okupio je svećenike i Levite te im rekao: »Idite po judejskim gradovima i sakupite novac koji svi Izraelci daju redovno iz godine u godinu. Iskoristite ga za popravak BOŽJEGA Hrama. Požurite!«

No Leviti nisu žurili. ⁶ Kralj je pozvao vrhovnog svećenika Jojadu i upitao ga: »Zašto nisi tražio od Levita da donose prilog iz Jude i Jeruzalema? Pa još je Božji sluga Mojsije odredio izraelskoj zajednici da prikuplja novac za Šator saveza.«

⁷ U prošlosti su sinovi zle Atalije provalili u Božji Hram. Svete predmete iz BOŽJEGA Hrama koristili su za štovanje Baala. ⁸ Stoga, kralj je zapovjedio da se napravi jedan sanduk koji su postavili s vanjske strane ulaza u BOŽJI Hram. ⁹ U Judi i Jeruzalemu objavljeno je da se treba donositi prilog BOGU, kao što je još Božji sluga Mojsije odredio Izraelcima u pustinji. ¹⁰ Svi su službenici i cijeli narod radosno donosili i punili sanduk novcem, sve dok ga nisu napunili. ¹¹ Kad bi Leviti vidjeli da je pun, nosili su sanduk kraljevom službeniku. Tada bi došli kraljev pisar i službenik vrhovnog svećenika. Ispraznili bi sanduk i vratili ga na njegovo mjesto. Tako su činili dan za danom i prikupili mnogo novca. ¹² Kralj i Jojada davali su novac izvođačima radova na BOŽJEM Hramu. Oni su unajmljivali klesare i stolare te radnike vične radu sa željezom i broncom, koji su obnavljali BOŽJI Hram. ¹³ Ljudi su vrijedno radili i radovi su brzo napredovali. Obnovili su i ojačali Božji Hram. ¹⁴ Kad su završili, preostali su novac donijeli kralju i Jojadi, a tim su se novcem napravili predmeti za službu u BOŽJEM Hramu. Napravljene su posude za prinos tamjana i predmeti od srebra i zlata. Sve dok je Jojada bio živ, redovno su se u BOŽJEM Hramu prinosile žrtve paljenice.

¹⁵ No Jojada je ostario i umro u dubokoj starosti od sto i trideset godina. ¹⁶ Sahranili su ga među kraljevima, u Davidovom gradu, zbog svega dobrog što je učinio za Izrael, za Boga i za Hram.

Joaševo otpadništvo i kazna

¹⁷ Nakon Jojadine smrti, judejski su poglavari došli i poklonili se kralju, a on ih je saslušao. ¹⁸ Svi su oni zapostavili Hram BOGA svojih predaka. Klanjali su se kipovima božice Ašere i drugim idolima. Zbog njihova grijeha, Bog je bio bijesan na narod Jude i Jeruzalema. ¹⁹ Slao je među njih proroke da ih opominju i da ih vrate BOGU, no narod nije htio slušati. ²⁰ Tada je Božji Duh ispunio Zahariju, sina svećenika Jojade.

Stao je pred narod i rekao: »Bog vam poručuje: ‘Zašto kršite BOŽJE zapovijedi? Tako nećete napredovati. Zapostavili ste BOGA pa je on zapostavio vas.’«

²¹ No ljudi su se urotili protiv Zaharije. Na kraljevu su ga zapovijed kamenovali u dvorištu BOŽJEGA Hrama. ²² Kralj Joaš nije se sjećao dobrote Zaharijinog oca Jojade, već je dao ubiti njegovog sina. Zaharija je umirući rekao: »Neka BOG vidi i neka se osveti.«

²³ Već krajem godine Joaša je napala aramejska vojska. Došli su u Judu i Jeruzalem. Pobili su sve vođe naroda. Uzeli su velik plijen i otpremili ga kralju u Damask. ²⁴ Iako je aramejska vojska došla s vrlo malo ljudi, BOG im je omogućio pobjedu nad puno većom vojskom koja je zapostavila BOGA svojih predaka. Tako su Aramejci izvršili kaznu nad Joašom. ²⁵ Kad se vojska povukla, Joaš je ostao teško ranjen. Njegovi su se službenici urotili protiv njega zbog ubojstva sina svećenika Jojade. Pogubili su ga na njegovom krevetu. Tako je Joaš umro. Sahranjen je u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama. ²⁶ Službenici, koji su se urotili protiv njega, bili su Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jehozabad, sin Moapke Šimrite.

²⁷ Izvještaji o njegovim sinovima, mnoga proroštva protiv njega, kao i izvještaj o obnovi Božjega Hrama, upisani su u kraljevske spise. Joašev je sin Amasija postao sljedeći kralj.

Amasija, kralj Jude

(2 Kr 14,1-20)

25 Amasija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, iako ne svim srcem. ³ Kad je učvrstio svoju kraljevsku vlast, pogubio je službenike koji su ubili njegovog oca kralja. ⁴ No, prema onome što piše u Mojsijevoj Knjizi zakona, njihovu djecu nije pogubio. Tamo se nalazi BOŽJA zapovijed: »Neka se roditelji ne pogubljuju zbog krivnje svoje djece, ni djeca zbog krivnje roditelja. Neka svatko bude pogubljen za svoj grijeh.«^[a]

⁵ Amasija je okupio judejski narod i podijelio ih prema obiteljima Jude i Benjamina. Postavio im je zapovjednike nad postrojbama od tisuću i zapovjednike nad potrojbama od sto ljudi. Unovačio je sve muškarce od dvadeset godina i starije. Bilo je ukupno 300.000 muškaraca sposobnih za vojsku koji su mogli nositi koplje i štit. ⁶ Također, za tri i pol tone srebra^[b] unajmio je 100.000 sposobnih ratnika iz Izraela.

⁷ No k njemu je došao Božji čovjek: »Kralju, neka izraelska vojska ne ide s tobom. BOG nije s Izraelom niti s narodom Efrajima. ⁸ Iako misliš da si spreman za rat, Bog će te poraziti pred neprijateljem. Jer, Bog ima moć pružiti pomoć ili nanijeti poraz.«

⁹ Amasija je tada pitao Božjeg čovjeka: »Ali, što ćemo s one tri i pol tone srebra koje sam platio izraelskim vojnicima?«

Božji je čovjek odgovorio: »BOG ti može dati puno više od toga.«

¹⁰ Tada je Amasija raspustio postrojbe koje su mu došle iz Efrajima. Poslao ih je kući. Oni su pak bili jako ljuti na narod Jude. Vratili su se kući, obuzeti srdžbom.

¹¹ No Amasija se ohrabrio i poveo svoje ljude u Slanu dolinu. Ondje su pobili 10.000 Seiraca.^{[c] 12} Judejci su također zarobili 10.000 ljudi. Odveli su ih na vrh litice i bacali dolje. Svi su se smrskali.

¹³ No vojnici koje je Amasija raspustio, ne davši im ići u bitku, napali su judejske gradove od Samarije do Bet Horona. Poubijali su 3.000 ljudi i odnijeli velik plijen.

¹⁴ Kad se Amasija vratio nakon što je porazio Edomce, donio je sa sobom bogove Seiraca i postavio ih sebi za bogove. Pred njima se klanjao i prinosio mirisni tamjan.

¹⁵ BOG se razbjesnio na Amasiju i poslao mu proroka koji mu je rekao: »Zašto štuješ bogove naroda koji ni svoj narod nisu uspjeli spasiti od tebe?«

¹⁶ No dok je on još govorio, kralj mu odvrati: »Jesmo li te postavili za kraljevog savjetnika? Prestani! Nemoj da te ubijemo!«

Prorok je zašutio. No ipak je još dodao: »Znam da je Bog naumio da te uništi jer si ovo učinio i nisi poslušao moj savjet.«

¹⁷ Nakon što se posavjetovao, judejski je kralj Amasija poslao poruku izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu i Jehuovom unuku: »Dođi da se ogledamo u borbi.«

¹⁸ No izraelski je kralj Joaš odgovorio judejskom kralju Amasiji: »Libanonski bodljikavi grmić poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ A onda je naišla libanonska divlja zvijer i zgazila grmić. ¹⁹ Porazio si Edom i sad si se uzoholio. Budi zadovoljan i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš sukob u kojem ćeš nastradati i ti i narod Jude skupa s tobom?«

²⁰ No Amasija nije poslušao. Bog je bio odredio da se Judejci prepuste neprijateljima jer su slijedili edomske bogove. ²¹ Tako se izraelski kralj Joaš sukobio s judejskim kraljem Amasijom u bitci kod Bet Šemeša u Judi. ²² Izraelci su porazili Judejce pa su oni pobjegli svojim kućama. ²³ Izraelski je kralj Joaš zarobio judejskoga kralja Amasiju, Joaševog sina i Ahazijinog unuka. Doveo ga je iz Bet Šemeša u Jeruzalem. Zatim je Joaš dao porušiti dvjesto metara^[d] jeruzalemskog zida, od Efrajimovih do Ugaonih vrata. ²⁴ Uzeo je sve zlato i srebro, i sve predmete iz Božjega hrama za koje je bio odgovoran Obed Edom. Također, uzeo je blago iz kraljevske palače, a i neke ljude kao taoce. Potom se vratio u Samariju.

²⁵ Judejski kralj Amasija, Joašev sin, živio je još petnaest godina nakon smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina.

²⁶ Ostala Amasijina djela, od prvog do posljednjega, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela. ²⁷ Kad se Amasija okrenuo od BOGA, neki su ljudi u Jeruzalemu skovali urotu protiv njega te je pobjegao u Lakiš. No pratili su ga u Lakiš i ondje ga ubili. ²⁸ Njegovo su tijelo donijeli natrag na konjima. Sahranili su ga pored njegovih predaka u Davidovom gradu.

Uzija, kralj Jude

(2 Kr 15,1-7)

26 Tada je cijeli judejski narod uzeo za kralja šesnaestogodišnjeg Uziju umjesto njegovog oca Amasije. ² Nakon kraljeve smrti, Uzija je obnovio Elat^[e] i vratio ga pod vlast Jude.

³ Uzija je imao šesnaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao pedeset i dvije godine. Majka mu se zvala Jekolija i bila je iz Jeruzalema. ⁴ Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov otac Amasija. ⁵ Tražio je BOGA sve dok je Zaharija bio živ. On ga je učio da štuje i traži BOGA. Sve dok je Uzija tražio BOGA, on mu je omogućavao napredak.

⁶ Zaratio je protiv Filistejaca. Porušio je gradske zidine Gata, Jabne i Ašdoda. Potom je obnovio gradove blizu Ašdoda i drugdje među Filistejcima. ⁷ Bog mu je pomagao protiv Filistejaca, protiv Arapa, koji su živjeli u gradu Gur Baal, te protiv Meunjana. ⁸ Amonci su plaćali danak Uziji. Postao je poznat sve do granica Egipta jer je bio vrlo moćan. ⁹ Uzija je izgradio i utvrdio kule u Jeruzalemu na Ugaonim vratima, Dolinskim vratima i na mjestu gdje zavija zid. ¹⁰ Izgradio je kule u pustinji te iskopao mnogo bunara. Držao je velika stada stoke na brežuljcima i u dolinama. Imao je mnogo ljudi koji su obrađivali polja i vinograde u brdima i plodnim dolinama. Volio je zemljoradnju.

¹¹ Uzija je imao dobro uvježbanu vojsku, spremnu za rat. Tajnik Jeiel i službenik Maaseja izvršili su popis i podijelili vojsku u skupine. Zapovjednik je bio Hananija, jedan od kraljevih službenika. ¹² Bilo je ukupno 2.600 poglavara obitelji koji su zapovijedali postrojbama hrabrih ratnika. ¹³ Pod njihovim je zapovjedništvom bila vojska od 307.500 muškaraca vičnih ratovanju. Bila je to jaka podrška kralju protiv neprijatelja. ¹⁴ Uzija je cijelu vojsku opremio štitovima, kopljima, kacigama, oklopima, lukovima i kamenjem za praćke. ¹⁵ U Jeruzalemu je dao napraviti borbene sprave koje su osmislili sposobni izumitelji. Dao ih je postaviti na kule i uglove bedema. Mogle su izbacivati strijele i veliko kamenje. Glas o Uzijinoj slavi širio se nadaleko. Imao je podršku i postao je moćan kralj.

¹⁶ No kad je učvrstio svoju vlast, uzoholio se, što je dovelo do njegove propasti. Bio je nevjeran svom BOGU. Ulazio je u BOŽJI Hram paliti tamjan na kadionom žrtveniku.

¹⁷ No za njim je ušao svećenik Azarija s osamdesetoricom hrabrih BOŽJIH svećenika. ¹⁸ Zaustavili su kralja Uziju i rekli mu: »Uzijo, nije ispravno da ti pališ tamjan BOGU. To je zadaća svećenika, Aronovih potomaka, koji su za tu službu posvećeni. Izađi iz svetišta jer postupaš krivo. To ti nije na čast pred BOGOM«.

¹⁹ Uzija je u ruci držao posudu za prinos tamjana. Razljutio se i bjesnio na svećenike. Odjednom mu je na čelu izbila opasna kožna bolest. Dogodilo se to u prisutnosti svećenika, u BOŽJEM Hramu, ispred kadionog žrtvenika. ²⁰ Vrhovni svećenik Azarija i svi ostali svećenici gledali su u kralja. Na čelu mu je bila kožna bolest! Brzo su ga istjerali. I on sam požurio je van jer ga je BOG kaznio.

²¹ Kralj Uzija bolovao je od teške kožne bolesti sve do smrti. Živio je u odvojenoj kući i bilo mu je zabranjeno ulaziti u BOŽJI Hram. Njegov je sin Jotam upravljao kraljevskim dvorom i narodom u zemlji.

²² Ostala Uzijina djela, od prvog do posljednjega, zabilježio je prorok Izaija, Amosov sin. ²³ Uzija je umro. Sahranili su ga blizu grobnice njegovih predaka, ali ne s njima, na groblju koje je pripadalo kraljevima. Bilo je to zbog toga što je imao kožnu bolest.

Njegov je sin Jotam postao sljedeći kralj.

Jotam, kralj Jude

(2 Kr 15,32-38)

27 Jotam je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu šesnaest godina. Majka mu se zvala Jeruša i bila je Sadokova kći. ² Postupao je ispravno pred BOGOM. Činio je sve kao i njegov otac Uzija, samo što nije ušao u BOŽJI Hram. No narod je i dalje postupao krivo.

³ Jotam je izgradio Gornja vrata na BOŽJEM Hramu i puno radova obavio na zidinama Ofela. ⁴ Podizao je gradove u judejskom gorju te utvrde i kule u šumovitim krajevima. ⁵ Ratovao je protiv amonskoga kralja i porazio Amonce. Te su mu godine Amonci dali tri i pol tone^[f] srebra i 1.000 tona^[g] pšenice te isto toliko ječma. Toliko su davali i u drugoj i trećoj godini podaništva Jotamu.

⁶ Jotam je postao moćan jer je postupao ispravno pred svojim BOGOM.

⁷ Ostala Jotamova djela, svi njegovi ratovi i sve drugo što je činio, zabilježeno je u knjizi Povijest kraljeva Izraela i Jude. ⁸ Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. ⁹ Kad je Jotam umro, sahranili su ga u Davidovom gradu. Njegov je sin Ahaz postao sljedeći kralj.

Ahaz, kralj Jude

(2 Kr 16,1-20)

28 Ahaz je imao dvadeset godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao šesnaest godina. Nije postupao ispravno pred BOGOM, za razliku od svoga pretka Davida, ² nego je postupao poput izraelskih kraljeva. Dao je napraviti metalne kipove za štovanje Baala. ³ Palio je tamjan u dolini Ben Hinom^[h] i spaljivao svoje sinove u vatri, prinoseći ih kao žrtve. Slijedio je odvratne običaje naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ⁴ Prinosio je žrtve i palio tamjan na uzvisinama, na vrhovima brda i pod svakim zelenim drvetom. ⁵ Zato ga je njegov BOG predao u ruke aramejskoga kralja. Aramejci su ga porazili, zarobili mnogo njegovih ljudi i odveli ih u Damask.

Bog ga je predao i u ruke izraelskoga kralja koji ga je porazio strašnim pokoljem. ⁶ Pekah, Remalijin sin, ubio je u jednome danu 120.000 vrsnih judejskih ratnika koji su bili zapostavili BOGA svojih predaka. ⁷ Zikri, ratnik iz Efrajimovog plemena, ubio je kraljevog sina Maaseju, upravitelja palače Azrikama i Elkanu koji je bio prvi do kralja. ⁸ Izraelci su od svojih sunarodnjaka zarobili 200.000 žena, sinova i kćeri. Oteli su im velik plijen i odnijeli ga u Samariju.

⁹ No ondje je bio BOŽJI prorok po imenu Oded. Izašao je pred vojsku koja se vraćala u Samariju i rekao im: »BOG je vaših predaka bio ljut na Judejce i predao ih je vama. No sada je ljut na vas jer je vidio kako ste ih okrutno poubijali. ¹⁰ I još namjeravate podložiti ljude iz Jude i Jeruzalema sebi za robove i ropkinje. Pa niste li i vi sami puni grijeha pred svojim BOGOM? ¹¹ Poslušajte me i vratite svoju braću koju ste zarobili. Jer, BOG se strašno ljuti na vas.«

¹² Tada su neki od poglavara, potomaka Efrajima, stali pred one koji su se vraćali iz rata. Bili su to Azarija—Johananov sin, Berekija—Mešilemotov sin, Jehizkija—Šalumov sin i Amasa—Hadlajev sin. ¹³ Govorili su: »Ne smijete ovamo dovoditi zarobljenike jer ćete nam navaliti još veći grijeh protiv BOGA. Još ćete dodati na našu krivnju, a BOG se već strašno ljuti na Izrael.«

¹⁴ I tako su vojnici predali zarobljenike i plijen zapovjednicima i okupljenom narodu. ¹⁵ Poimence prozvani ljudi—Azarija, Berekija, Jehizkija i Amasa—ustali su i preuzeli zarobljenike. Sve one, koji su bili goli, odjenuli su u odjeću koju je zaplijenila izraelska vojska. Dali su im sandale, nahranili ih, napojili i namazali im rane uljem. One iznemogle posjeli su na magarce i sve ih odveli natrag k njihovim sunarodnjacima u Jerihon, Grad Palmi. Potom su se vratili u Samariju.

¹⁶ U isto je vrijeme kralj Ahaz poslao poziv upomoć kralju Asirije. ¹⁷ Edomci su, naime, ponovo bili napali, upali u Judu i odveli zarobljenike. ¹⁸ Filistejci su pak napali judejske gradove u zapadnim nizinama i na jugu zemlje^[i]. Zauzeli su gradove Bet Šemeš, Ajalon, Gederot, Soko, Timnu i Gimzo, s okolnim selima. Ondje su se i nastanili. ¹⁹ BOG je ponizio Judu zbog judejskoga kralja Ahaza koji je dopuštao grijeh u Judi i bio vrlo nevjeran BOGU. ²⁰ Asirski kralj Tiglat Pileser došao je i donio Ahazu samo nevolje umjesto da mu pruži pomoć.

²¹ Ahaz je uzimao dragocjenosti iz BOŽJEGA Hrama, iz kraljevske palače i od velikaša. Davao ih je asirskom kralju, ali to mu nije pomoglo. ²² U vrijeme nevolje kralj Ahaz je postao još nevjerniji BOGU. ²³ Prinosio je žrtve bogovima Damaska koji su ga porazili. Mislio je: »Bogovi aramejskih kraljeva pomažu Aramejcima. Prinosit ću im žrtve da i meni pomognu.« No oni su bili razlog njegove propasti i propasti cijelog Izraela. ²⁴ Ahaz je sakupio posuđe iz Hrama i porazbijao ga. Zatvorio je vrata BOŽJEGA Hrama, a sebi je podigao žrtvenike na svakom uglu u Jeruzalemu. ²⁵ U svakome je judejskom gradu podigao poganska svetišta u kojima se prinosio tamjan drugim bogovima. Razljutio je BOGA svojih predaka.

²⁶ Ostali događaji i njegovi postupci, od prvog do posljednjega, zabilježeni su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela.

²⁷ Kad je Ahaz umro, sahranjen je u gradu Jeruzalemu, ali ne u grobnicama izraelskih kraljeva. Njegov je sin Ezekija postao sljedeći kralj.

Ezekija, kralj Jude

(2 Kr 18,1–20,21)

29 Ezekija je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Abija i bila je Zaharijina kći. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David.

Očišćenje i posvećenje Hrama

³ U prvome mjesecu prve godine svoje vladavine Ezekija je otvorio vrata BOŽJEGA Hrama, popravio ih i obnovio.

⁴ Okupio je svećenike i Levite na istočnoj strani hramskog dvorišta ⁵ te im rekao:

»Poslušajte me, Leviti! Posvetite sebe i posvetite Hram BOGA koji je Bog vaših predaka. Iznesite iz svetišta sve što je nečisto. ⁶ Naši su očevi bili nevjerni. Činili su zlo pred našim BOGOM. Zapostavili su ga. Prestali su obraćati pažnju na BOŽJE prebivalište i okrenuli mu leđa. ⁷ Zatvorili su vrata hramskog predvorja i pustili da dogore svjetiljke. Nisu palili tamjan niti su prinosili žrtve paljenice u svetištu Izraelovog Boga. ⁸ BOG se jako razljutio na Judu i Jeruzalem. Učinio ih je predmetom užasavanja, zgražavanja i nevjerice, kao što vidite i svojim očima. ⁹ Zato su naši očevi pali od mača, a naši sinovi, kćeri i žene su u ropstvu.

¹⁰ U mom je srcu želja da sad sklopim savez s BOGOM Izraela, da se tako odvrati od nas žestina njegove ljutnje. ¹¹ Sinovi moji^[j], nemojte sad biti nemarni. Vas je BOG odabrao da stojite pred njim i služite, da budete njegovi službenici koji mu prinose mirisni tamjan.«

¹² Ovo su Leviti koji su prionuli na posao:

¹⁵ Okupili su se i izvršili na sebi obred očišćenja. Potom su ušli u BOŽJI Hram da ga očiste, kao što je kralj bio zapovjedio, u skladu s BOŽJOM zapovijedi. ¹⁶ Svećenici su ušli unutar BOŽJEGA Hrama da izvrše obred očišćenja. U dvorište su BOŽJEGA Hrama iznijeli sve nečisto što su zatekli u BOŽJEM Hramu. Leviti su sve to iznijeli na potok Kidron. ¹⁷ Obredom su posvećivanja Hrama započeli prvog dana u prvome mjesecu. Osmoga su dana u mjesecu došli do predvorja BOŽJEGA Hrama. A sljedećih su osam dana posvećivali sâm BOŽJI Hram. Završili su šesnaestog dana u prvome mjesecu.

¹⁸ Potom su otišli kralju Ezekiji i rekli: »Očistili smo cijeli BOŽJI Hram i žrtvenik za žrtve paljenice, s cijelim njegovim priborom. Očistili smo i stol za kruhove s njegovim priborom. ¹⁹ Sve predmete, koje je tijekom svoje vladavine, u svojoj nevjeri, uklonio kralj Ahaz, popravili smo i posvetili. Sad se nalaze ispred BOŽJEG žrtvenika.«

²⁰ Kralj Ezekija poranio je sljedećeg jutra, okupio gradske dužnosnike i s njima se popeo u BOŽJI Hram. ²¹ Dotjerali su sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca kao žrtvu očišćenja za kraljevstvo, za Svetište i za narod Jude. Kralj je zapovjedio svećenicima, Aronovim potomcima, da prinesu žrtve na BOŽJI žrtvenik. ²² Zaklali su goveda, a svećenici su sakupljali krv žrtava i njome škropili žrtvenik. Zatim su zaklali ovnove i njihovom krvlju poškropili žrtvenik. Potom su zaklali janjce i krvlju poškropili žrtvenik. ²³ Jarci za žrtvu očišćenja dovedeni su pred kralja i okupljene ljude te su svi na njih položili ruke. ²⁴ Tada su svećenici zaklali životinje i prinijeli njihovu krv na žrtvenik, kao žrtvu očišćenja cijelog Izraela. Jer, kralj je bio zapovjedio da se žrtva paljenica i žrtva očišćenja trebaju prinijeti za cijeli Izrael.

²⁵ Kralj je u BOŽJI Hram postavio Levite s cimbalima, harfama i lirama. Učinio je to u skladu s onim što su svojevremeno bili zapovjedili David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan. Jer, tako je BOG bio odredio i objavio preko svojih proroka. ²⁶ Leviti su stajali s Davidovim glazbalima u rukama, a svećenici s trubama. ²⁷ Tada je Ezekija zapovjedio da se žrtva paljenica prinese na žrtvenik. Kad je počelo prinošenje žrtve, počelo je i pjevanje BOGU, popraćeno glazbom truba i glazbala izraelskoga kralja Davida. ²⁸ Cijeli se skup klanjao u štovanju, uz pjevanje pjevača i zvukove truba, sve dok se nije završilo prinošenje žrtve paljenice.

²⁹ Kad je prinošenje završilo, kralj i svi prisutni duboko su se poklonili. ³⁰ Kralj Ezekija i dužnosnici zapovjedili su Levitima da slave BOGA istim riječima kao što su nekad slavili David i vidjelac Asaf, a oni su radosno slavili i duboko se klanjali.

³¹ Tada je Ezekija rekao: »Sad ste sebe posvetili BOGU. Priđite i donesite žrtve i prinose zahvalnosti u BOŽJI Hram.«

Ljudi su donosili žrtve zahvalnice. Oni koji su tako željeli, donijeli su žrtve paljenice. ³² Zajednica je prinijela sedamdeset goveda, sto ovnova i dvjesto janjaca za žrtve paljenice BOGU. ³³ Ostalih je posvećenih darova bilo još šesto goveda i tri tisuće ovaca. ³⁴ No svećenika je bilo premalo da bi odrali sve životinje prinesene kao žrtve paljenice jer se ostali svećenici još nisu posvetili za službu. Zato su im njihova braća Leviti pomagali sve dok posao nije obavljen. Naime, Leviti su bili spremniji od svećenika da se posvete za službu. ³⁵ Bilo je mnogo žrtava paljenica, obilje loja od žrtava slavljenica te žrtava pića koje idu uz žrtve paljenice. Tako je ponovo uspostavljena služba u BOŽJEM Hramu.

³⁶ Ezekija i cijeli narod radovali su se tome što je Bog učinio za svoj narod, i to još tako brzo.

Ezekijine pripreme za Pashu

30 Ezekija je razaslao glasnike po cijelom Izraelu i Judi. Napisao je i pisma Efrajimovom i Manašeovom plemenu. Pozivao je ljude da dođu u BOŽJI Hram u Jeruzalemu i proslave Pashu u čast Izraelovom BOGU. ² Kralj i njegovi službenici, te cijela zajednica u Jeruzalemu, složili su se da proslave Pashu u drugome mjesecu. ³ Nisu mogli proslaviti Pashu u propisano vrijeme^[k] jer se još nije bio posvetio dovoljan broj svećenika niti se narod okupio u Jeruzalemu. ⁴ Takav plan činio se dobar kralju i cijeloj zajednici. ⁵ Po cijelom Izraelu, od grada Beer Šebe pa sve do grada Dana, poslali su proglas pozivajući narod da dođu u Jeruzalem slaviti Pashu u čast Izraelovom BOGU. Već se dugo nije svetkovalo u velikom broju iako je tako propisano u zakonu.

⁶ Prema kraljevoj zapovijedi, glasnici su trčali po cijelom Izraelu i Judi, noseći pisma od kralja i njegovih službenika. U njima je pisalo:

»Narode Izraela, vratite se BOGU Abrahama, Izaka i Izraela. Tako će se on moći vratiti vama koji ste preostali, pobjegavši iz ropstva asirskoga kralja. ⁷ Nemojte biti kao vaši očevi i braća koji su bili nevjerni BOGU svojih predaka. Kao što vidite, učinio ih je ruglom pred ljudima i prepustio prijeziru drugih naroda. ⁸ Ne budite tvrdoglavi, kao što su bili vaši očevi. Pružite ruke k BOGU i dođite u njegov Hram, koji je on posvetio zauvijek. Služite svome BOGU, da se više ne ljuti na vas. ⁹ Ako se vratite k BOGU, vaši rođaci i vaša djeca naći će suosjećanje kod svojih porobljivača i vratiti se u ovu zemlju. Jer, vaš je BOG milostiv i suosjećajan. On se neće okrenuti od vas ako se vi vratite k njemu.«

¹⁰ Tako su glasnici išli od grada do grada, kroz Efrajimovu i Manašeovu zemlju, sve do područja Zebulunovog plemena. No narod im se rugao i ismijavao ih. ¹¹ Samo je nekoliko ljudi iz plemena Ašera, Manašea i Zebuluna poslušalo i došlo u Jeruzalem. ¹² No Božja je ruka bila na Judejcima. Zajedno i složno, izvršavali su zapovijedi kralja i kraljevih službenika, sve u skladu s BOŽJOM riječju.

Proslava Pashe

¹³ U drugome mjesecu veliko se mnoštvo naroda okupilo u Jeruzalemu za Blagdan beskvasnoga kruha. ¹⁴ Uklonili su poganske žrtvenike iz Jeruzalema, kao i sva poganska svetišta za prinos tamjana. Sve su pobacali u dolinu potoka Kidrona. ¹⁵ Četrnaestog su dana u drugome mjesecu zaklali pashalno janje. Svećenici i Leviti su se pokajali, izvršili obred posvećenja i unijeli žrtve paljenice u BOŽJI Hram. ¹⁶ Zauzeli su svoja uobičajena mjesta, propisana zakonom Božjeg čovjeka Mojsija. Leviti su dodavali krv žrtvovanih životinja, a svećenici su njome škropili žrtvenik. ¹⁷ Mnogi nisu izvršili obred očišćenja da bi se posvetili te nisu mogli klati pashalnu janjad. Stoga, Leviti su vršili klanje za njih. Tako je sva janjad bila ispravno posvećena BOGU. ¹⁸ Mnoštvo naroda, mnogi iz plemena Efrajima, Manašea, Isakara i Zebuluna, nisu izvršili obred očišćenja. Ipak, jeli su pashalno janje iako je zakon propisivao drugačije.

Ezekija se pomolio za njih: »Neka dobri BOG oprosti svakome ¹⁹ tko svim srcem traži BOGA svojih predaka. Neka im oprosti što nisu postupili prema pravilima čistoće u Svetištu.«

²⁰ BOG je ispunio Ezekijinu molbu i oprostio narodu.

²¹ Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, sedam su dana s velikom radošću svetkovali Blagdan beskvasnoga kruha. Leviti i svećenici slavili su BOGA iz dana u dan, pjevajući BOGU iz sve snage^[l]. ²² Ezekija je ohrabrivao sve Levite koji su revno služili BOGU. Narod je sedam dana slavio blagdan i prinosio žrtve slavljenice, zahvaljujući BOGU svojih predaka.

²³ Potom se cijela zajednica složila da slavlje treba produžiti pa su radosno slavili još sedam dana. ²⁴ Judejski je kralj Ezekija dao okupljenima 1.000 junaca i 7.000 ovaca. Njegovi su službenici dali za zajednicu još 1.000 junaca i 10.000 ovaca. Velik je broj svećenika izvršio obred očišćenja i tako se posvetio za službu. ²⁵ Radovali su se zajedno svi Judejci, svećenici i Leviti, cijela zajednica pristigla iz Izraela, zajedno sa strancima koji su došli iz Izraela ili su živjeli u Judi. ²⁶ U Jeruzalemu je vladala velika radost. Još od vremena Salomona, sina izraelskog kralja Davida, ondje nije bilo tako. ²⁷ Na kraju su svećenici i Leviti ustali i blagoslovili narod. Bog je čuo njihov glas. Njihova je molitva doprla do njegovoga svetog prebivališta na nebesima.

Ezekija obnavlja bogoštovlje i svećenstvo

31 Kad je završila Pasha, Izraelci, koji su bili u Jeruzalemu, krenuli su po judejskim gradovima. Razbijali su svete stupove, sjekli kipove božice Ašere i razarali poganska svetišta i žrtvenike po cijeloj Judi, Benjaminu, Efrajimu i Manašeu. Kad su uništili sve što je služilo za štovanje idola, vratili su se u svoje gradove, svaki na svoj posjed. ² Ezekija je podijelio svećenike i Levite po skupinama, a svaka je skupina imala svoju dužnost. Bili su podijeljeni na one koji prinose žrtve paljenice i žrtve slavljenice te one koji služe u Hramu, zahvaljuju i slave na ulazu u BOŽJI Hram^[m]. ³ I kralj je dao svoj osobni prinos za žrtve paljenice—jutarnje i večernje žrtve, žrtve na šabat, žrtve na dane mladog mjeseca i na propisane blagdane, sve kao što je pisano u BOŽJEM zakonu. ⁴ Rekao je narodu i stanovnicima Jeruzalema da osiguraju dio za svećenike i Levite kako bi se oni mogli potpuno predati izvršavanju BOŽJEG zakona. ⁵ Tek što su to objavili, Izraelci su počeli donositi prve plodove žita, mladog vina, svježeg ulja, meda i svega što je rodilo na poljima. Donosili su desetinu svakog proizvoda, obilje svega. ⁶ Izraelci i Judejci, koji su živjeli po judejskim gradovima, donosili su desetinu svojih stada i desetinu predmeta posvećenih svome BOGU. Donosili su i stavljali na gomile. ⁷ Sakupljanje je počelo u trećem, a završilo u sedmome mjesecu.^[n]

⁸ Kad su Ezekija i njegovi službenici došli i vidjeli gomile darova, blagoslovili su BOGA i njegov narod Izrael.

⁹ Ezekija je pitao svećenike i Levite o nagomilanim darovima. ¹⁰ Vrhovni mu je svećenik Azarija, iz Sadokove obitelji, odgovorio: »Otkako je narod počeo donositi svoje priloge u BOŽJI Hram, imamo dovoljno za jelo i još mnogo toga preostane. BOG je blagoslovio svoj narod pa se toliko toga sakupilo.«

¹¹ Ezekija je rekao da se pripreme prostorije u BOŽJEM Hramu pa je tako i učinjeno. ¹² Tu su unijeli priloge, desetine i posvećene predmete. Za njihovo su čuvanje bili zaduženi Levit Konanija, kao prvi, te njegov brat Šimej, kao drugi odgovorni. ¹³ Konanija i Šimej nadgledali su Jehiela, Azaziju, Nahata, Asahela, Jerimota, Jozabada, Eliela, Ismakiju, Mahata i Benaju. Postavili su ih osobno kralj Ezekija i upravitelj Božjega hrama Azarija. ¹⁴ Kore, sin Levita Jimne, čuvar istočnih vrata Hrama, vodio je brigu o raspodjeli dragovoljno prinesenih žrtava i darova posvećenih BOGU. ¹⁵ Njemu su pomagali Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarija i Šekanija. Obavljali su svoju dužnost po svećeničkim gradovima, vjerno raspodjeljujući darove svećenicima, prema njihovim skupinama. Dijelili su jednako i mladim i starim svećenicima. ¹⁶ Davali su i dječacima u dobi od tri godine naviše, čija su imena bila zapisana u obiteljskim stablima levitskih obitelji. Svi su oni trebali, kad odrastu, ući u BOŽJI Hram i vršiti svoje svakodnevne dužnosti, u skladu s odgovornostima svoje skupine. ¹⁷ Svećenici su dobivali svoj dio prema redoslijedu kako su njihove obitelji bile upisane u obiteljska stabla. Leviti od dvadeset godina naviše dobivali su svoj dio prema svojim skupinama i odgovornostima. ¹⁸ Svoj su dio dobivala i mala djeca, žene, sinovi i kćeri Levita čija su imena bila zabilježena u obiteljskim stablima. Leviti su bili posebno vjerni u održavanju svoje posvećenosti. ¹⁹ Svećenici, Aronovi potomci, živjeli su na poljima i pašnjacima svojih gradova. U svakom je gradu bio određen čovjek zadužen za raspodjelu dobara svakome muškom među svećenicima, čije su ime Leviti upisali u obiteljska stabla. ²⁰ Ezekija je tako činio u cijeloj Judi. Postupao je dobro, pravedno i vjerno pred svojim BOGOM.

²¹ Ezekija je svim srcem radio svaki posao, služio Božjem Hramu, pokoravao se zakonu i zapovijedima te slijedio svog Boga. I u svemu je bio uspješan.

Kralj Asirije napada Judu

(2 Kr 18,13-37; 19,14-19.35-37; Iz 36,1-22; 37,8-38)

32 Nakon što je Ezekija sve vjerno izvršio, asirski je kralj Sanherib napao Judu. Opkolio je utvrđene gradove s namjerom da ih osvoji. ² Ezekija je uvidio da se Sanherib došao boriti za Jeruzalem. ³ Savjetovao se sa svojim službenicima i vojskovođama. Odlučili su zatvoriti dotok vode iz izvora izvan grada. ⁴ Okupilo se mnogo ljudi. Zatvorili su sve izvore i zaustavili rječicu koja je tekla posred zemlje. Govorili su: »Zašto da kraljevi Asirije dođu i nađu obilje vode?«

⁵ Ezekija je odlučno prionuo na obnovu porušenih dijelova gradskih zidina. Podigao je na njima kule. S vanjske je strane zidina izgradio još jedan zid. Utvrdio je i ojačao istočni dio Davidova grada. Dao je napraviti mnogo oružja i štitova. ⁶ Postavio je vojne zapovjednike nad ljudima. Okupio ih je na otvorenome, pokraj gradskih vrata, i ohrabrivao ih. Rekao im je: ⁷ »Budite snažni i hrabri! Ne bojte se asirskoga kralja i njegove velike vojske. Uz nas je veća sila nego uz njega. ⁸ Uz njega je ljudska snaga, a uz nas je naš BOG, koji nam pomaže i vodi naše bitke.«

Narod je bio ohrabren riječima Ezekije, kralja Jude.

⁹ Dok je asirski kralj Sanherib s cijelom svojim vojskom opsjedao grad Lakiš, poslao je svoje sluge u Jeruzalem k judejskom kralju Ezekiji. Svim je Judejcima u Jeruzalemu poručio:

¹⁰ »Sanherib, kralj Asirije, poručuje vam: ‘U koga se to pouzdajete dok ste pod opsadom u Jeruzalemu? ¹¹ Ezekija vas zavarava i pušta da umrete od gladi i žeđi, kad vam govori da će vas vaš BOG izbaviti iz ruku asirskoga kralja. ¹² Nije li Ezekija uklonio Božja svetišta i žrtvenike? Nije li zapovjedio da se u Judi i Jeruzalemu klanjate samo pred jednim žrtvenikom i samo na njemu prinosite žrtve? ¹³ Znate li što smo ja i moji preci učinili narodima drugih zemalja? Jesu li bogovi tih naroda i zemalja ikad uspjeli zaštititi svoju zemlju preda mnom? ¹⁴ Koji je od svih tih bogova nad narodima, koje su moji preci potpuno uništili, izbavio svoj narod iz mojih ruku? Kako bi vas onda vaš Bog mogao izbaviti? ¹⁵ Zato ne dopuštajte da vas Ezekija zavarava i zavodi. Ne vjerujte mu! Ni jedan bog, niti jednog naroda niti kraljevstva, nije uspio izbaviti svoj narod od mene ili mojih predaka. Nemojte misliti da me vaš Bog može zaustaviti.’«

¹⁶ Još su mnogo toga asirski službenici izrekli protiv BOGA i njegovog sluge Ezekije.

¹⁷ Asirski je kralj napisao i pisma u kojima je vrijeđao Izraelovog BOGA: »Kao što bogovi naroda drugih zemalja nisu uspjeli zaštititi svoje narode, tako ni Ezekijin Bog neće izbaviti svoj narod iz mojih ruku«.

¹⁸ Asirski su službenici to glasno izvikivali stanovnicima Jeruzalema, koji su se okupili na zidinama grada. Vikali su na judejskom jeziku kako bi ih zastrašili i osvojili grad. ¹⁹ Govorili su o Bogu Jeruzalema kao da je on isto što i bogovi naroda drugih zemalja. No oni su samo tvorevine ljudskih ruku.

²⁰ Kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, zavapili su molitvom do neba. ²¹ BOG je poslao anđela koji je poubijao sve ratnike, zapovjednike i službenike u taboru asirskoga kralja. Kralj Asirije vratio se osramoćen u svoju zemlju. Kad je ušao u hram svog boga, neki su ga od njegovih sinova pogubili mačem.

²² Tako je BOG spasio Ezekiju i stanovnike Jeruzalema od asirskoga kralja Sanheriba i svih drugih neprijatelja. Osigurao im je mir sa svih strana. ²³ Mnogi su donosili darove BOGU u Jeruzalem, kao i dragocjenosti za judejskoga kralja Ezekiju. Njegov je ugled porastao u očima svih naroda.

Ezekijina bolest i oholost

(2 Kr 20,1-3.12-19; Iz 38,1-3; 39,1-8)

²⁴ U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Pomolio se BOGU koji mu je odgovorio i dao mu znak.^{[o] 25} No Ezekija nije uzvratio zahvalnošću. Njegovo je srce bilo oholo pa se Bog razljutio na njega, na Judu i na Jeruzalem. ²⁶ Ipak, Ezekija se pokajao zbog svoje oholosti, kao i stanovnici Jeruzalema. Tako ih BOŽJA srdžba nije stigla tijekom Ezekijinog života.

Ezekijino bogatstvo i slava

²⁷ Ezekija je uživao veliko bogatstvo i čast. Izgradio je sebi riznice za srebro, zlato, drago kamenje, začine, štitove i ostale dragocjene predmete. ²⁸ Izgradio je spremišta za skladištenje žita, mladog vina i svježeg ulja te štale za goveda i torove za ovce. ²⁹ Izgradio je mnogo gradova i stekao mnoga stada sitne i krupne stoke. Bog mu je dao veliko bogatstvo. ³⁰ Ezekija je zaustavio gornji tok rječice Gihon. Vodu je usmjerio prema dolje, u zapadni dio Davidova grada. Bio je uspješan u svemu što je poduzimao.

³¹ No kad su babilonski službenici poslali svoje izaslanike da se raspitaju o znaku koji se ukazao u zemlji,^[p] Bog ga je napustio kako bi ga iskušao i otkrio što je u njegovom srcu.^[q]

Kraj Ezekijine vladavine

(2 Kr 20,20-21)

³² Sve ostalo o Ezekiji, i o tome kako je vjerno služio, zabilježeno je u vizijama proroka Izaije, Amosovog sina,^[r] te u povijesnim zapisima o kraljevima Jude i Izraela.^[s]

³³ Ezekija je umro. Narod ga je sahranio pored njegovih predaka, na brdu gdje se nalaze grobnice Davidovih potomaka. Svi stanovnici Jude i Jeruzalema odali su mu posmrtnu počast. Njegov je sin Manaše postao sljedeći kralj.

Manaše, kralj Jude

(2 Kr 21,1-18)

33 Manaše je imao dvanaest godina kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao pedeset i pet godina. ² Činio je zlo pred BOGOM, povodeći se za odvratnim običajima naroda koje je BOG protjerao pred Izraelcima. ³ Obnovio je poganska svetišta koja je bio porušio njegov otac Ezekija. Izgradio je žrtvenike bogovima baalima i dao načiniti likove božice Ašere. Klanjao se svim sazviježđima^[t] i štovao ih. ⁴ Podigao je poganske žrtvenike u BOŽJEM Hramu, za koji je BOG rekao: »U Jeruzalemu će zauvijek biti moje ime.« ⁵ U oba dvorišta BOŽJEGA Hrama napravio je žrtvenike svim sazviježđima. ⁶ Spalio je svoje sinove u vatri kao žrtve u dolini Ben Hinom. Bavio se proricanjem budućnosti i gatanjem, savjetovao se s prizivačima duhova i vračevima. Činio je mnogo zla pred BOGOM i tako izazivao njegov bijes.

⁷ Dao je napraviti kip idola i postaviti ga u Božji Hram, za koji je Bog rekao Davidu i njegovom sinu Salomonu: »U ovaj Hram i u Jeruzalem, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, stavit ću svoje ime zauvijek. ⁸ Više neću iseljavati Izraelce iz zemlje koju sam dao njihovim precima. Samo neka pažljivo izvršavaju sve što sam im zapovjedio—sve zakone, uredbe i pravila koje sam dao preko Mojsija.«

⁹ Manaše je zaveo stanovnike Jude i Jeruzalema da učine više zla od naroda koje je BOG bio uništio pred Izraelcima. ¹⁰ BOG je govorio Manašeu i njegovom narodu, ali oni nisu obraćali pažnju.

¹¹ Stoga, BOG je na njih doveo zapovjednike vojske asirskoga kralja koji su zarobili Manašea. Uhvatili su ga kukama, vezali metalnim okovima i odveli u Babilon. ¹² U svojoj se nevolji pomolio svome BOGU. Duboko se ponizio pred Bogom svojih predaka. ¹³ Molio je i Bog je čuo njegovo preklinjanje. Vratio ga je u Jeruzalem, u njegovo kraljevstvo. Tada je Manaše spoznao da je BOG pravi Bog.

¹⁴ Poslije je Manaše dao obnoviti vanjski zid Davidova grada, na zapadnoj strani prema dolini rječice Gihon, sve do Ribljih vrata i oko brda Ofel. Dao je povećati visinu zida. Također, u svim je utvrđenim gradovima Jude postavio vojne zapovjednike. ¹⁵ Uklonio je idole stranih bogova, kao i kip idola iz BOŽJEGA Hrama. Uklonio je i sve žrtvenike koje je dao podići na hramskom brdu i u Jeruzalemu. Sve ih je pobacao izvan grada. ¹⁶ Obnovio je žrtvenik BOGU i na njemu prinosio žrtve slavljenice i zahvalnice. Zapovjedio je Judejcima da služe Izraelovom BOGU. ¹⁷ Narod je i dalje prinosio žrtve na uzvisinama, ali samo svome BOGU.

¹⁸ Ostalo o Manašeu, njegova molitva Bogu i riječi vidioca, koji su mu govorili u ime Izraelovog BOGA, sačuvano je u zapisima o kraljevima Izraela. ¹⁹ Njegova molitva i kako ga je Bog čuo, svi njegovi grijesi i nevjere, sve o mjestima gdje je gradio poganska svetišta i postavljao kipove božice Ašere i idole prije nego što se pokajao, sve je zabilježeno u zapisima vidioca. ²⁰ Kad je Manaše umro, sahranili su ga u njegovoj palači. Njegov je sin Amon postao sljedeći kralj.

Amon, kralj Jude

(2 Kr 21,19-26)

²¹ Amon je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvije godine. ²² Činio je zlo pred BOGOM, kao i njegov otac Manaše. Prinosio je žrtve i štovao idole koje je dao načiniti njegov otac Manaše. ²³ Nije se ponizio pred BOGOM, kao njegov otac, nego je još i uvećao svoju krivnju. ²⁴ Njegovi su se sluge urotili protiv njega i ubili ga u njegovome vlastitom domu. ²⁵ No narod je pobio sve urotnike protiv kralja Amona i postavio njegovog sina Jošiju za kralja.

Jošija, kralj Jude

(2 Kr 22,1–23,30)

34 Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. ² Postupao je ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikada nije zastranio.

Jošijin obračun sa štovanjem idola

(2 Kr 23,1-27)

³ U osmoj godini svoje vladavine, dok je još bio sasvim mlad, počeo je tražiti Boga svog pretka Davida. U dvanaestoj je godini svoje vladavine počeo čistiti Judu i Jeruzalem od poganskih svetišta, od kipova božice Ašere, od rezbarenih drvenih idola i metalnih lijevanih idola. ⁴ U njegovoj su prisutnosti ljudi porušili žrtvenike baalima i žrtvenike za prinos tamjana. Dao je da se polome Ašerini kipovi i porazbijaju drveni i metalni idoli. Smrskao ih je u prah i dao razasuti po grobovima njihovih štovatelja. ⁵ Kosti svećenika, koji su štovali idole, spalio je na njihovim žrtvenicima. Tako je očistio Judu i Jeruzalem. ⁶ Isto je učinio u gradovima na području Manašea, Efrajima, Šimuna, sve do Naftalija, kao i u ruševinama oko njih^[u]. ⁷ Porušio je žrtvenike, polomio kipove i idole božice Ašere i smrskao ih u prah. Po cijelom je Izraelu dao polomiti sve žrtvenike za prinos tamjana. Potom se vratio u Jeruzalem.

Otkriće Knjige zakona

(2 Kr 22,3-20)

⁸ U osamnaestoj je godini svoje vladavine Jošija nastavio čistiti zemlju i Hram. Poslao je Asalijinog sina Šafana, gradskog službenika Maaseja i Joahazovog sina Joaha, koji je bio pisar, da obave popravke i obnove Hram svog BOGA. ⁹ Otišli su vrhovnom svećeniku Hilkiji i predali mu novac koji je narod davao za Božji Hram. Taj su novac sakupili Leviti, čuvari vrata, od naroda iz Manašeovog i Efrajimovog plemena, i od onih koji su preostali od Izraelaca. Također, sakupljali su od svih Judejaca i Benjaminovaca te od stanovnika Jeruzalema. ¹⁰ Novac je povjeren nadglednicima radova u BOŽJEM Hramu koji su isplaćivali radnike što su ga popravljali i obnavljali. ¹¹ Dali su novac stolarima i graditeljima za kupnju rezanog kamena i drva. Drvo je bilo potrebno za obnovu ruševnih zgrada, posebno krovnih greda. Kraljevi Jude bili su potpuno zapustili hramske zgrade. ¹² Ljudi su radili pošteno. Nadređeni su im bili Leviti Jahat i Obadija—Merarijevi potomci, te Zaharija i Mešulam—Kehatovi potomci. Leviti, koji su znali svirati glazbene instrumente, ¹³ nadgledali su nosače tereta i osiguravali da svaki radnik obavlja svoj posao. Neki su od Levita bili određeni za pisare, službenike ili čuvare vrata.

¹⁴ Dok su iznosili novac donesen u BOŽJI Hram, svećenik Hilkija je pronašao svitak BOŽJEG zakona, ispisan Mojsijevom rukom.

¹⁵ Tada je Hilkija rekao pisaru Šafanu: »Pronašao sam Knjigu zakona u BOŽJEM Hramu«.

Hilkija je svitak predao Šafanu, ¹⁶ koji ga je odnio kralju. Rekao mu je: »Tvoji sluge izvršavaju sve što im je povjereno. ¹⁷ Novac iz BOŽJEGA Hrama predali su nadglednicima radova, a oni ga isplaćuju izvođačima radova.«

¹⁸ Tada je pisar Šafan izvijestio kralja: »Svećenik Hilkija dao mi je ovaj svitak«. I Šafan je čitao pred kraljem.

¹⁹ Kad je kralj čuo riječi zakona, razderao je odjeću^[v] na sebi. ²⁰ Zatim je izdao zapovijed Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Abdonu, pisaru Šafanu i kraljevskom službeniku Asaji: ²¹ »Idite i pitajte BOGA u moje ime i u ime onih koji su preostali u Izraelu i Judi. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali BOŽJU riječ. Nisu činili sve ono što je zapisano.«

²² Tako su Hilkija i oni koje je kralj poslao s njim otišli k proročici Huldi. Ona je bila žena Šaluma, Tokhatovog sina i Hasrinog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u Drugoj gradskoj četvrti u Jeruzalemu. Razgovarali su s njom.

²³ Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao ²⁴ da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike. Dogodit će se sva prokletstva zapisana u knjizi koju su pročitali pred judejskim kraljem. ²⁵ Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato ću iskaliti svoj bijes na ovo mjesto i neće se utišati.’ ²⁶ A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovo poručuje Izraelov BOG: ²⁷ ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred Bogom. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo. ²⁸ Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto i njegove stanovnike.’«

Poslanici su prenijeli poruku kralju.

²⁹ Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema. ³⁰ Otišao je u BOŽJI Hram zajedno sa svim stanovnicima Judeje i Jeruzalema, sa svećenicima i Levitima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je pročitao sve što piše u Knjizi saveza koja je bila pronađena u BOŽJEM Hramu. ³¹ Potom je stao na svoje mjesto i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i držati njegove zapovijedi, propise i uredbe, koje su zapisane u Knjizi. ³² Zatim je od svih prisutnih u Jeruzalemu i Benjaminu zahtijevao da prisegnu na vjernost savezu. Stanovnici Jeruzalema prihvatili su Božji savez, savez Boga kojeg su štovali njihovi preci.

³³ Na cijelome području Izraela Jošija je uklonio sve odvratne idole kojima je narod iskazivao štovanje. Naveo je čitav izraelski narod da štuje svoga BOGA. Sve dok je Jošija bio živ, narod je štovao samo BOGA svojih predaka.

Jošija proslavlja Pashu

(2 Kr 23,21-23)

35 Jošija je potom u Jeruzalemu proslavio Pashu u čast BOGA. Pashalno janje klalo se četrnaestog dana u prvome mjesecu. ² Kralj je svećenicima odredio njihove dužnosti i ohrabrio ih za službu u BOŽJEM Hramu.

³ Levitima, koji su poučavali Izraelce i bili posvećeni za službu BOGU, rekao je: »Stavite sveti Kovčeg u Hram koji je sagradio Salomon, sin izraelskoga kralja Davida. Ne trebate ga više prenositi na svojim ramenima. Sad služite svome BOGU i njegovom narodu Izraelu. ⁴ Pripremite se za službu u Hramu, prema svojim obiteljima i skupinama. Postupajte prema uputama izraelskoga kralja Davida i njegovog sina Salomona. ⁵ Zauzmite svoja sveta mjesta s Levitima, tako da možete pomagati ljudima iz svakog plemena svog naroda. ⁶ Zakoljite pashalno janje i posvetite se. Pripremite ga za svoje sunarodnjake. Postupajte u skladu s riječju koju je BOG dao preko Mojsija.«

⁷ Jošija je od vlastitih stada za Pashu osigurao 30.000 janjaca i koza za pashalne žrtve te 3.000 junaca za narod. ⁸ I njegovi su službenici dali svoje dragovoljne priloge za narod, za svećenike i Levite. Hramski službenici Hilkija, Zaharija i Jehiel dali su svećenicima 2.600 janjaca i koza te 300 junaca za pashalne žrtve. ⁹ Konanija, njegova braća Šemaja i Natanael te levitski poglavari Hašabija, Jeiel i Jozabad dali su za Levite 5.000 janjaca i koza te 500 junaca za pashalne žrtve.

¹⁰ Kad je sve bilo spremno za pashalnu službu, svećenici i Leviti, raspoređeni prema skupinama, zauzeli su svoja mjesta, u skladu s kraljevom zapovijedi. ¹¹ Zaklali su pashalno janje. Leviti su derali kožu žrtvenih životinja i dodavali krv svećenicima, koji su njome škropili žrtvenik. ¹² Odvojili su životinje namijenjene da budu žrtve paljenice za različita plemena. Prinosili su ih BOGU na način kako propisuje Mojsijev zakon. Jednako su postupali i s juncima. ¹³ Leviti su pekli pashalne žrtve na vatri, u skladu s propisima. Svete su darove kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama te ih užurbano dijelili cijelom narodu. ¹⁴ Poslije su Leviti spremili obrok za sebe i za svećenike, Aronove potomke, koji su sve do noći bili zaposleni oko spaljivanja žrtava paljenica i njihovog loja. Stoga, Leviti su preuzeli spremanje obroka za sebe i svećenike. ¹⁵ Pjevači Leviti, Asafovi potomci, zauzeli su mjesta koja su im još bili odredili David, Asaf, Heman i kraljev prorok Jedutun. Čuvari vrata bili su na svakim vratima i nisu morali prekidati svoju službu jer su njihova braća Leviti sve pripremili za njih, za proslavu Pashe.