Bible in 90 Days
14 Ali ljudi su glupi i ništa ne razumiju,
sramote se pred mrtvim kipovima.
Zlatari su posramljeni svojim idolima
jer su to lažni i mrtvi bogovi.
15 Bezvrijedni su, smiješne tvorevine,
bit će uništeni kad ih presuda stigne.
16 Ali Jakovljev Bog[a] nije kao idoli
jer on je taj koji je sve stvorio.
Izrael je narod koji mu pripada.
Njegovo je ime BOG Svevladar.
Dolazi propast
17 Pokupite sve što imate!
Spremi se za pokret, Jeruzaleme!
Pod neprijateljskom ste opsadom.
18 Jer, ovako govori BOG:
»Pazite, ispalit ću stanovnike ove zemlje,
kao iz praćke koja pogađa metu.«[b]
19 Jeruzalem kaže: »Teško sam ozlijeđen!
Ranjen sam i rana mi neće zacijeliti.
A mislio sam da je to bol
koju mogu izdržati.
20 Moj šator je razrušen
i svi su konopci pokidani.
Moja djeca su otišla, nema ih.
Nema nikog tko bi mogao pomoći,
podići šator ili napraviti zaklon.«
21 Pastiri naroda su glupi,
ne traže BOŽJE vodstvo.
Nemaju potrebnu mudrost
pa su im se stada razbježala.
22 Poslušajte! Dolazi vijest!
Sve tutnji iz smjera sjevera.
Od judejskih gradova ostat će
samo pustoš, jazbina šakala.
23 Jeruzalem kaže: BOŽE, znam da život ne pripada ljudima,
oni nemaju kontrolu nad onim što se događa.
24 Ukori nas[c], BOŽE! Budi pravedan!
Ne bjesni, da nas ne bi uništio.
25 Razgnjevi se na narode koji te ne poznaju,
na ljude koji tvoje ime ne izgovaraju.
Jer, oni su uništili Jakovljev narod.
Razorili su cijeli Izrael,
opustošili njihovu domovinu.
Savez je prekršen
11 Jeremija je primio poruku od BOGA: 2 »Jeremijo, reci stanovnicima Jude i građanima Jeruzalema: ‘Poslušajte odredbe ovog saveza.’ 3 Reci da im ovako poručuje BOG Izraela: ‘Proklet je svaki čovjek koji ne poštuje odredbe ovog saveza. 4 Sklopio sam ga s vašim precima kad sam ih izveo iz užarene peći[d] Egipta.’ Tad sam im rekao: ‘Slušajte me i poštujte sve moje zapovijedi. Tako ćete postati moj narod, a ja ću vam biti Bog. 5 Ispunio sam zakletvu danu vašim precima. Obećao sam im plodnu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko. U toj zemlji vi danas živite.’«
»Amen[e], BOŽE«, popratio sam njegove riječi.
6 A BOG mi je tada rekao: »Objavi cijelu ovu poruku po judejskim gradovima i jeruzalemskim ulicama: ‘Slušajte odredbe saveza, koji vrijedi među nama, i izvršavajte ih. 7 Otkad sam vaše pretke izveo iz Egipta pa sve do danas, stalno sam ih upozoravao da me trebaju slušati i poštovati. 8 No nisu bili poslušni. Tvrdoglavo su radili što su htjeli. Iako sam im zapovjedio da se trebaju držati odredbi saveza, oni to nisu činili. Zato su ih zadesila sva zla koja savez predviđa za neposlušne.’«
9 BOG mi je dalje govorio: »Stanovnici Jude i građani Jeruzalema urotili su se protiv mene. 10 Kao i njihovi preci, ne slušaju me i štuju druge bogove. Narod Izraela i Jude prekršio je savez koji sam sklopio s njihovim precima.
11 Zato je BOG rekao ovo: ‘Sručit ću na Judejce nesreću koja se neće moći izbjeći. Oni će tražiti od mene pomoć, ali ja ih neću slušati. 12 Onda će gradovi Jude i građani Jeruzalema tražiti pomoć od drugih bogova, od idola pred kojima pale žrtve. Kad dođe vrijeme propasti, oni im neće biti ni od kakve pomoći. 13 Narode Jude, imate bogova koliko i gradova! Žrtvenici, koje ste podigli za paljenje žrtava sramotnom Baalu, brojni su kao ulice Jeruzalema!’
14 Zato, Jeremijo, nemoj više moliti za narod Jude. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe. Neka trpe i zovu upomoć. Ja ih neću slušati.«
15 »Juda je moja draga.
Ali, toliko je zla učinila.
Nije joj mjesto u mom Hramu.
Mogu li žrtve njenu kaznu otkloniti?
Može li se, grešna, radovati?
16 Jednom sam te, ja, BOG,
prozvao zelenom maslinom,
ljepoticom krasnog ploda.
Ali sad ću te potpaliti.
Sve će ti grane izgorjeti
u plamenu velike vatre.[f]
17 Ja, BOG Svevladar, zasadio sam te. Ali sad sam odredio da propadneš jer su Izraelci i Judejci činili zlo. Baalu su palili žrtve i tako me razbjesnili.«
Urota protiv Jeremije
18 BOG mi je otkrio što rade ljudi iz Anatota[g] pa sam znao da su se urotili protiv mene. 19 Prije sam bio kao pitomo janje koje čeka na klanje. Nisam shvaćao da su ljudi protiv mene iako su govorili:
»Uništimo drvo i njegov plod!
Ubijmo ga! Uklonimo s lica zemlje!
Tako će ga ljudi zaboraviti.«
20 Molio sam: »BOŽE Svevladaru,
ti koji sudiš pravedno,
koji poznaješ ljudsko srce i um.
Daj da vidim kako ih kažnjavaš,
tebi sam svoju obranu povjerio.«
21 BOG mi je rekao: »Ljudi iz Anatota žele te ubiti. Prijete ti ubojstvom ako budeš prorokovao u BOŽJE ime. 22 Ja ću ih kazniti. Mladići će im poginuti u ratu, a sinovi i kćeri umrijeti od gladi. 23 Već sam odredio vrijeme kad će od mene doći propast na ljude u Anatotu. Nitko neće preživjeti.«
Jeremija prigovara BOGU
12 BOŽE, kad s tobom raspravljam,
uvijek mi dokažeš da si u pravu.
Ali ja te ipak moram pitati
o nepravdi koju vidim.
Zašto su zli ljudi uspješni?
Zašto varalice dobro žive?
2 Ti si im dao da se razvijaju
kao biljke s čvrstim korijenom.
Daješ im da rastu i donose plod.
Oni o tebi puno i lijepo govore,
ali zapravo za tebe ne mare.
3 Ali, ti, BOŽE, moje srce poznaješ,
gledaš me i znaš što mislim.
Odvuci ih kao janjad na klanje,
izdvoji ih za dan pokolja!
4 Dokad će zemlja biti suha
i trava na poljima venuti?
Zbog zloće njezinih stanovnika,
nestale su sve životinje i ptice.
Sve zbog onih koji misle
da Bog ne vidi što čine.
Bog odgovara Jeremiji
5 Ako si iscrpljen od trčanja s ljudima,
kako ćeš se nadmetati s konjima?
Ako već padaš na otvorenom polju,
što ćeš tek u šikari pokraj rijeke Jordan?
6 Protiv tebe su tvoja braća,
obitelj viče na tebe.
Ne vjeruj im ni onda
kad ti govore kao prijatelji.
Bog odbacuje Judu
7 Ostavit ću svoju kuću,
napustiti svoje nasljedstvo.
Svoju dragu Judu prepustit ću
u ruke njenim neprijateljima.
8 Moj narod riče kao divlji lav;
protiv mene su, a ja ih mrzim.
9 Vrebaju li hijene na moj narod?
Okružuju li ih lešinari?
Skupite se divlje zvijeri,
dođite se nažderati mojih ljudi!
10 Mnogi pastiri uništili su mi vinograd,
na mojoj livadi izgazili travu,
oranicu pretvorili u pustinju.
11 Od zemlje su napravili pustoš,
suha i mrtva leži preda mnom.
Cijela je zemlja opustošena
i nitko se ne brine za nju.
12 Prazne ravnice sada vrve vojnicima,
došli su ovdje da sve unište.
Jer, BOG kažnjava i nitko nije siguran
od jednog do drugoga kraja zemlje.
13 Ljudi će sijati žito, a žeti trnje.
Od sveg truda, nikakve im koristi.
Sramit će se vlastite žetve
jer BOŽJI gnjev bjesni na njih.
Poruka susjednim narodima
14 A evo što je BOG rekao o zlim susjednim narodima koji posežu za vlasništvom Izraela: »Sve ću ih iščupati iz njihove zemlje, kao stablo iz korijena, skupa s Judejcima. 15 Ali nakon što ih rastjeram, smilovat ću im se. Vratit ću ih na njihovu zemlju, svakoga u njegov dom. 16 Želim da nauče običaje mog naroda i da se počnu zaklinjati živim BOGOM iako su prije učili Izraelce da prisežu Baalom. Neka rastu i razvijaju se u mojem narodu. 17 Ali ako neki od tih naroda ne bude poslušan, potpuno ću ga iščupati i uništiti«, rekao je BOG.
Laneno donje rublje
13 BOG mi je rekao: »Idi, kupi laneno rublje[h]. Obuci ga na sebe i nemoj ga prati.«
2 Kupio sam, dakle, rublje, kako mi je BOG rekao, i stavio ga na sebe. 3 Tada mi je BOG opet progovorio: 4 »Uzmi sad rublje, koje si kupio i koje nosiš, pa idi u Perat[i]. Ondje ga sakrij u pukotinu neke stijene.«
5 Otišao sam u Perat i sakrio rublje, kako mi je naredio BOG. 6 Nakon dužeg vremena, BOG mi je rekao: »Sad idi u Perat i donesi rublje za koje sam ti naredio da ga ondje sakriješ.«
7 Otišao sam u Perat i izvukao rublje iz pukotine u stijeni, gdje sam ga bio sakrio. No bilo je uništeno, potpuno neupotrebljivo.
8 Opet sam čuo BOGA kako mi govori. 9 Rekao je: »Kao što sam uništio ovo rublje, uništit ću uobraženost Jude i Jeruzalema. 10 Ovaj zli narod odbija slušati moje riječi. Samo tvrdoglavo slijedi želje svog srca. Štuju i klanjaju se drugim bogovima, a na kraju će biti uništeni i neupotrebljivi, baš kao i ovo rublje. 11 Kao što to rublje prianja uz ljudsko tijelo, učinio sam da narod Izraela i Jude prianja uz mene«, rekao je BOG. »Želio sam da budu moj narod, da mi donesu slavu, hvalu i čast. Ali nisu me slušali.«
Upozorenja za Judu
12 »Jeremijo, reci Judejcima da ovako poručuje BOG Izraela: ‘Svaku posudu za vino napunite vinom.’ Oni će ti se rugati i govoriti: ‘Pa mi dobro znamo da vinske posude treba puniti vinom!’ 13 A ti im tada reci da im BOG poručuje: ‘Sve stanovnike ove zemlje, sve kraljeve na Davidovom prijestolju, svećenike, proroke, stanovnike Jeruzalema—sve ću ih zbuniti kao da su pijani. 14 Smrskat ću jednog o drugog, roditelje o djecu, kao što se razbijaju vinske posude’«, rekao je BOG. »Neću ih žaliti, neću se smilovati. Sve ću ih uništiti.«
15 Slušajte i dobro pazite!
Nemojte biti oholi,
jer BOG je govorio.
16 Slavite svoga BOGA,
prije no što spusti tamu,
prije nego se spotaknete
na planini u sumraku.
Judejci, čekat ćete svjetlo,
a on će donijeti duboku tminu,
sve će vas zaviti u tamnu noć.
17 Ako ga ne budete slušali,
sakrit ću se i zaplakati.
Plakat ću gorko zbog vaše oholosti,
suze ću iz svojih očiju isplakati.
Jer, bit će porobljeno BOŽJE stado,
narod odveden u zatočeništvo.
18 Bog kaže kralju i kraljici majci[j]:
»Siđite sa svojih prijestolja,
jer krune kraljevske časti
pale su s vaših glava.«
19 Gradovi Negeva su zaključani,
nitko im vrata ne može otvoriti.
Judejci će morati u progonstvo,
svi su zarobljeni i odvedeni.
20 Jeruzaleme, podigni pogled i vidi!
Neprijatelj dolazi sa sjevera.
Gdje je sada tvoje stado,
blago kojim si se ponosio?
21 Što ćeš reći kad nad tobom zavladaju
oni koje si smatrao prijateljima?[k]
Neće li te obuzeti strašna bol,
kao trudovi ženu koja rađa?
22 A upitaš li samog sebe:
»Zašto me sve ovo snašlo?«
Znaj da su zbog mnoštva tvojih grijeha
s tebe strgnuli odjeću i silovali te.
23 Crnac[l] ne može promijeniti boju kože,
kao ni leopard svoje pjege.
Tako ni vi, koji ste uvijek činili zlo,
ne možete se više promijeniti.
24 »Rastjerat ću vas kao što pljevu
raznese pustinjski vjetar.
25 Takva vam sudbina pripada,
tako sam odredio«.
Tako je rekao BOG.
»A zašto vam se sve to događa?
Jer ste me zaboravili i u laž vjerovali.
26 Jeruzaleme, javno ću te razgolititi,
svi će tvoju golotinju gledati.
27 Vidio sam sve što ste radili,
vaš preljub, pohotu i blud.
Vidio sam vas na brdu i u polju,
kako se klanjate pred idolima.
Teško vama, građani Jeruzalema!
Hoćete li ikad više biti čisti?«
Suša u zemlji
14 Jeremija je od BOGA primio poruku o suši:
2 »Judejci tuguju, gradovi propadaju.
Ljudi iznemogli leže na tlu.
Poziv upomoć diže se iz Jeruzalema.
3 Poglavari šalju sluge po vodu,
a oni je u cisternama ne nalaze.
Vraćaju se praznih posuda.
Posramljeni i poniženi, pokrivaju glavu.
4 Tlo je poremećeno
jer kiša dugo nije padala.
Zemljoradnici se srame i skrivaju lice.
5 I košuta svoje lane napušta
jer nigdje ne nalazi travu.
6 Divlji magarci na brdskim goletima
mirišu zrak kao šakali.
Iznemoglim pogledom traže zelenilo.«
Narod moli
7 Iako ispaštamo zbog svojih grijeha
i puno smo puta protiv tebe zgriješili,
ti nam, BOŽE, ipak pomozi
radi slave svog imena.
8 O, ti jedina nado Izraela,
spasitelju u vrijeme nevolje!
Ali sada, kao da si stranac u vlastitoj zemlji,
tek putnik što svrati na jednu noć.
9 Kao da su te iznenada uhvatili,
ratnik koji nikog ne može spasiti.
A ipak, ti si među nama, BOŽE.
Zovemo se tvojim imenom.
Nemoj nas ostaviti!
10 BOG je na to odgovorio svom narodu: »Judejci vole odlutati. Lako se odluče za nevjeru.«
Zato ih sada BOG ne prihvaća. Zapamtit će njihovu krivnju i kazniti ih za njihove grijehe.
11 A onda se BOG obratio meni: »Nemoj više moliti za dobro ovog naroda. 12 Čak i ako počnu postiti i moliti, neću ih slušati. Neću prihvaćati njihove žrtve paljenice, ni žitne žrtve. Uništit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima.«
13 Odgovorio sam: »O, Gospodaru BOŽE! Ali proroci su im stalno govorili da neće iskusiti ni mač ni glad, da će uživati trajni mir.«
14 A BOG mi je rekao: »Ti proroci govore laži iako kažu da govore u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam im zapovjedio da govore, niti rekao što da govore. Proroštva im dolaze od lažnih viđenja, bezvrijednih gatanja i zabluda njihove mašte. 15 Stoga, BOG kaže ovo o tim prorocima koji narodu govore da neće biti rata i gladi: ‘Ja ih nisam poslao. Sami će nastradati od mača, umrijeti od gladi.’ 16 A narod, kojem oni proriču, umrijet će od gladi i mača. Zatim će biti izbačeni na ulice Jeruzalema. Te ljude, žene i njihovu djecu nitko neće sahraniti. Bit će im to kazna za njihovu zloću.«
17 »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene:
‘Oči mi se pune suzama,
dan i noć ne prestaju plakati.
Jer, moj narod[m] je zadobio tešku ranu,
primio je udarac smrtonosan.
18 Izađem li van u polje,
vidim trupla stradalih u ratu.
U gradovima, ljudi umoreni glađu.
Proroci i svećenici putuju zemljom,
ali ne znaju kako da pomognu.’«
19 Narod je na to odgovorio:
»Bože, zar si Judu sasvim odbacio?
Zar stvarno sad mrziš Sion?
Zašto nas tako jako udaraš?
Nikad se oporaviti nećemo.
Čekali smo mir, ali ništa dobro nije došlo.
Nadali se ozdravljenju, a dočekali užas!
20 O BOŽE, priznajemo svoj grijeh
i krivnju svojih predaka.
Svi smo protiv tebe zgriješili.
21 Radi slave svog imena, ne napuštaj nas!
Ne umanjuj čast svoga slavnog prijestolja.
Sjeti se saveza koji si sklopio s nama
i nemoj ga sada raskinuti.
22 Idoli drugih naroda ne donose kišu,
nebesa ne mogu sama zapljuštati.
Samo ti, BOŽE naš, možeš dati kišu!
Samo tebe čekamo
jer ti sve to možeš učiniti.«
15 Tada mi je BOG rekao: »Kad bi i sam Mojsije, ili Samuel, stao pred mene i molio za Judejce, ne bih se smilovao. Neka mi se Judejci maknu s očiju! Neka idu! 2 A kad te budu pitali: ‘Kamo da idemo?’, reci da im ovako poručuje BOG:
‘Za neke sam odredio pomor,
i takvi će umrijeti.
Oni kojima sam odredio mač,
od mača će i nastradati.
Kojima je određena glad,
glad će ih i usmrtiti,
a oni koji idu u zatočeništvo,
u stranoj će zemlji robovati.
3 Poslat ću na njih’, kaže BOG,
‘četiri vrste muke i užasa:
neprijatelje s mačevima da ih pobiju,
pse da im tijela uokolo razvuku,
ptice i zvijeri da ih proždru i zatru.
4 Svi narodi na zemlji bojat će se
da im se ne bi dogodilo isto.
Sve zbog onog što je u Jeruzalemu radio
judejski kralj Manaše[n], Ezekijin sin.’
5 ‘Nitko te neće žaliti, Jeruzaleme,
niti tužno plakati za tobom.
Nitko neće stati na svom putu,
da pita kako je u gradu.
6 Odbacio si me’, kaže BOG,
‘sve se više od mene udaljavaš.
Zato ću ih kazniti, potpuno uništiti.
Umorio sam se od popuštanja.
7 Rastjerat ću ih kao vjetar pljevu[o],
potjerati iz svakoga grada u zemlji.
Iako sam ih uništio i uzeo im djecu,
nisu odustali od svojih zlodjela.
8 U Judi će biti više udovica
no zrnaca morskog pijeska.
Napast ću mladiće u podne,
patit će njihove majke.
Judejci će iskusiti strah i bol,
sručit će se na njih iznenada.
9 Majka će izgubiti sedmero djece,
malaksati, ostati bez daha.
Sunce će joj za dana potamniti
zbog silne sramote i poniženja.
A one što preostanu, predat ću
mačevima njihovih neprijatelja.’«
Tako je rekao BOG.
Jeremija se žali
10 Majko moja, zašto si me rodila!
Sa svima sam u sukobu.
Ni od koga nisam zajmio niti posudio,
a ipak me svi proklinju.
Bog odgovara Jeremiji
11 »Ja sam te naoružao.
Ja sam bio s tobom
u vrijeme nevolje i jada
koje je donio neprijatelj.
12 Može li on slomiti željezo,
željezo sa sjevera, i broncu?
13 Sve bogatstvo i blago Judejaca
dat ću neprijateljima kao plijen.
Dat ću ga u bescjenje zbog mnogih grijeha
koje ste po cijeloj zemlji činili.
14 Robovat ćete svojim neprijateljima,[p]
služiti im u dalekoj, stranoj zemlji.
Jer, moj gnjev je kao bijesna vatra
koja će zauvijek gorjeti.«
15 O, BOŽE, ti znaš što mi se događa.
Ne zaboravi me i brini se za mene.
Kazni ljude koji me progone.
Ne daj da stradam dok si s njima strpljiv,
znaj da zbog tebe trpim poniženje.
16 Gutam sve riječi koje mi uputiš,
za mene su izvor miline i radosti.
BOŽE Svevladaru, pripadam tebi.
17 Nisam sjedio u društvu ljudi
koji se samo smiju i zabavljaju.
Sjedio sam sâm, tebi poslušan,
jer si me ispunio srdžbom prema ljudima.
18 Zašto onda moja bol ne prestaje,
zašto mi rana ne zaraste?
Zar ćeš biti potok koji nestaje,
izvor čija voda presušuje?
19 A BOG mu je odgovorio:
»Ako mi se vratiš, prihvatit ću te,
opet ćeš preda mnom stajati.
Ako budeš, umjesto da prigovaraš,
govorio ono što je stvarno važno,
opet ćeš moje riječi objavljivati.
Judejci se trebaju promijeniti i prikloniti se tebi,
ali ti se ne smiješ promijeniti i prikloniti se njima.
20 Učinit ću te otpornim na ovaj narod,
kao neprobojni brončani bedem.
Napadat će te, ali neće te svladati
jer ja sam s tobom.
Ja ću te braniti i od njih spasiti.«
Tako je rekao BOG.
21 »Izbavit ću te iz ruku zlikovaca,
spasiti te od šaka nasilnika.«
Bog govori Jeremiji što i kako treba raditi
16 Čuo sam BOGA kako mi govori: 2 »Nemoj se ženiti i nemoj ovdje imati sinove i kćeri.«
3 Jer, ovako je BOG govorio o sinovima i kćerima rođenima u Judi te o njihovim majkama i očevima: 4 »Umirat će od smrtonosnih bolesti. Nitko ih neće oplakivati niti sahraniti. Njihova će tijela ležati ostavljena kao gnojivo na tlu. Stradavat će od mača i umirati od gladi. Njihovim će se leševima hraniti ptice i divlje zvijeri.«
5 BOG mi je rekao: »Ne ulazi u kuću gdje se žali za mrtvim. Ne pridružuj se oplakivanju i ne suosjećaj s tim ljudima. Jer, uskratio sam im svoj blagoslov, svoju ljubav i milost.« Tako je govorio BOG.
6 »U ovoj će zemlji velikodostojnici umirati kao i običan narod. Nitko ih neće sahraniti niti plakati za njima. Nitko se zbog njih neće ranjavati niti brijati glavu da bi pokazao svoju tugu. 7 Neka nitko ne nudi hranu onima koji žale za pokojnikom. Čak ni piće za utjehu zbog smrti oca ili majke.«
8 »Jeremijo, nemoj ulaziti ni u kuću gdje je slavlje. Nemoj sjediti s takvim ukućanima, nemoj s njima jesti ni piti. 9 Jer, ovako poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: ‘Uskoro ću pred vašim očima učiniti da odavde nestanu svi zvukovi veselja i radosti, i glasovi mladenaca.’
10 Kad sve ovo kažeš narodu, a oni te upitaju: ‘Zašto nam je BOG odredio takvu strašnu kaznu? Što smo učinili? Kako smo zgriješili protiv našeg BOGA?’, 11 reci da im BOG poručuje: ‘Ovo vam se događa jer su me vaši preci ostavili i štovali druge bogove. Služili su im i klanjali se pred njima. Napustili su me i nisu se držali mog učenja. 12 A vi ste još gori od svojih predaka. Svaki od vas tvrdoglavo radi što hoće. Odbijate mi poslušnost. 13 Zato ću vas iz ove zemlje protjerati u stranu zemlju, za koju niste znali ni vi ni vaši preci. Ondje ćete dan i noć služiti drugim bogovima jer vam se ja neću smilovati.’
14 No BOG vam tvrdi da dolaze dani kad se ljudi više neće zaklinjati BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta. 15 Govorit će se: ‘Zaklinjemo se BOGOM koji je Izraelce izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je protjerao.’ Dovest ću narod natrag u njihovu zemlju, zemlju koju sam predao njihovim precima.
16 A sad ću na Judejce poslati ljude da ih pohvataju kao što ribari izlove ribu«, kaže BOG. »Zatim ću poslati mnogo lovaca, koji će istjerati Judejce iz svake planine, sa svakog brda, iz svake pukotine u stijeni. 17 Vidim sve što rade. Ništa mi ne mogu sakriti. Nisam previdio ni jedan njihov grijeh. 18 Prvo, kaznit ću ih dvostruko za njihova zlodjela i grijehe jer su zagadili moju zemlju truplima svojih odvratnih idola. Napunili su moj posjed svojim gadostima.«
19 BOŽE, ti si moja snaga i zaštita,
moje utočište u vrijeme nesreće.
K tebi će od svuda dolaziti narodi i govoriti:
»Preci su nam štovali lažne bogove,
bezvrijedne idole od kojih nema koristi.«
20 Pa, mogu li ljudi stvoriti bogove?
Ne! To su samo lažni idoli.
21 BOG kaže: »Zato ću im sada pokazati,
uvjerit će se u moju silu i moć.
Spoznat će da sam ja pravi BOG.«
BOG je odredio kaznu za Judejce
17 »Grijeh Judejaca upisan im je na srcima
i na uglovima njihovih žrtvenika,
kao riječi urezane u kamene pločice
željeznim dlijetom ili dijamantnim vrškom.
2 I djeca im pamte drvene likove božice Ašere,
lažnim bogovima posvećene žrtvenike.
Svuda su bila ta poganska svetišta,
pod stablima, na vrhovima brda,
3 i po planinama i dolinama.
Sve bogatstvo i blago Judejaca
dat ću neprijateljima kao plijen.
Sve zbog mnogih grijeha,
koje ste po cijeloj zemlji činili.
4 Morat ćete se odreći svoje imovine,
nasljedstva koje sam vam namijenio.
Služit ćete svojim neprijateljima
u nepoznatoj, stranoj zemlji.
Moj bijes ste kao vatru raspirili,
zauvijek će na vas gorjeti.«
Pouzdanje u čovjeka ili u Boga
5 Ovako govori BOG:
»Proklet onaj tko se u čovjeka uzda,
tko se na ljudsku snagu oslanja.
Proklet onaj koji ne vjeruje BOGU.
6 On je kao grm u pustinji,
ne zna ni za kakvo dobro.
Raste sam u spaljenoj zemlji,
životari na slanom tlu.
7 Blago onome koji se u BOGA uzda,
koji vjeruje da će BOG učiniti
ono što je obećao.
8 On je kao drvo što raste pored vode
i duž vodenog toka pušta korijenje.
Ne treba se bojati vrućine,
lišće mu uvijek zeleno ostaje.
Ne brine čak ni u godini suše
jer uvijek donosi bogate plodove.
9 Nadasve su prijetvorne ljudske misli,
posve je nepopravljiv čovječji um.
Nitko ga ne može razumjeti.
10 Ali, ja sam BOG i gledam duboko,
istražujem ljudske misli i osjećaje.
Svakom čovjeku dajem što zaslužuje,
uzvraćam mu pravedno za njegova djela.
11 Kao jarebica koja leži na tuđim jajima,
takav je čovjek koji se nepošteno obogati.
Sve potroši već na pola svog života
i na kraju uvijek ispadne budala.«
12 Božje prijestolje veličanstveno,
od samog početka uzvišeno,
to je naše sveto mjesto.
13 O BOŽE, jedina nado Izraela,
sramit će se svi koji te ostave.
BOG kaže: »Oni koji mene napuste,
uskoro će otići u podzemlje
jer su ostavili BOGA,
izvor žive vode.«
Jeremija moli Boga za pomoć
14 Ozdravi me, BOŽE, i bit ću zdrav,
spasi me i bit ću potpuno siguran.
Dostojan si da te uvijek hvalim.[q]
15 Judejci me stalno pitaju:
»Što je s onime što je BOG rekao
da će se dogoditi?
Kad će se već jednom ostvariti?«
16 Nisam odustao biti pastir narodu,
vjerno sam u tvojoj službi ostao.
Nisam želio da narod doživi propast.
Ti znaš sve što sam im govorio,
sve se pred tobom odvijalo.
17 Nemoj da se tebe moram bojati,
jer ti si mi jedino sklonište u nevolji.
18 Neka se srame oni koji me progone,
a mene sačuvaj od sramote.
Neka njih obuzme strah, a ne mene.
Svali na njih propast, potpuno ih uništi.
O držanju šabata
19 BOG mi je ovako rekao: »Idi na Vrata naroda[r], vrata kroz koja prolaze judejski kraljevi. Tamo stani i govori narodu, kao i na svim drugim vratima Jeruzalema. 20 Reci im: ‘Kraljevi Jude i svi stanovnici Jude i Jeruzalema, koji dolazite na ova vrata, poslušajte što vam BOG poručuje! 21 BOG vam za vaše dobro kaže da na šabat[s], dan odmora, ne nosite nikakav teret, niti da ga unosite kroz vrata Jeruzalema. 22 Na šabat ne smijete iznositi teret iz svojih kuća ni obavljati bilo kakav posao. Taj dan trebate držati svetim, kao što je zapovjeđeno vašim precima. 23 Oni nisu bili poslušni. Nisu tome pridavali važnost. Bili su tvrdoglavi. Kaznio sam ih, ali nisu se popravili. 24 A vama BOG kaže da budete poslušni i da poštujete svetost šabata. Na taj dan nemojte obavljati nikakav posao i ne unosite teret kroz gradska vrata. 25 Tada će kraljevi i narodni poglavari iz Davidove loze ulaziti kroz gradska vrata u kočijama i na konjima, u pratnji svojih službenika, svih stanovnika Jude i Jeruzalema, a grad će zauvijek biti naseljen. 26 Ljudi će ovdje dolaziti iz drugih judejskih gradova i iz okolice Jeruzalema, s područja Benjamina, sa zapadnih brežuljaka, iz brdskih područja i iz južne pustinje. Donosit će u BOŽJI Hram žrtve paljenice, klane žrtve, žitne žrtve, tamjan i žrtve zahvalnice. 27 A ako ne poslušate, ako ne budete poštovali svetost šabata, ako na taj dan ipak budete unosili teret kroz vrata Jeruzalema, tada ću na gradskim vratima zapaliti požar koji će progutati jeruzalemske palače. Nitko ga neće moći ugasiti.’«
U lončarevoj kući
18 Jeremija je primio ovakvu poruku od BOGA: 2 »Idi u lončarevu kuću. Ondje ćeš čuti moje riječi.«
3 Otišao sam do lončara. Bio je kod kuće i radio za lončarskim kolom. 4 Rukama je oblikovao posudu od gline, ali ona mu se pokvarila. Zatim je od te gline napravio drugu posudu, kako mu se činilo najbolje.
5 Tada sam čuo BOGA kako mi govori: 6 »Narode Izraela, mogu učiniti s vama isto što i ovaj lončar sa svojom zdjelom. Izraelci, znajte, vi ste u mojoj ruci kao glina u rukama lončara.« Tako je rekao BOG. 7 »Ako ikad kažem nekom narodu ili kraljevstvu da ću ih iskorijeniti i uništiti, 8 a oni odustanu od svoje pokvarenosti, ja ću se tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim zlo. 9 No ako neki narod ili kraljevstvo odlučim učvrstiti i izgraditi, 10 a oni počnu postupati protiv moje volje i postanu neposlušni, ja ću se i tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim dobro.
11 Stoga, Jeremijo, reci stanovnicima Jude i Jeruzalema da im poručuje BOG: ‘Pazite! Spremam[t] vam nesreću. Smišljam kaznu za vas. Zato, odustanite od svoga lošeg načina života i počnite činiti dobro.’ 12 Ali oni će ti reći: ‘Govoriš uzalud. Mi ćemo i dalje uporno živjeti po svome i raditi što nas je volja.’
13 Zato im BOG poručuje:
Pitajte među svim narodima:
jesu li ikad čuli za takvo što?
Moj dragi narod, Izrael,
učinio je strašnu stvar.
14 Kao da je snijeg nestao
na padinama Libanona!
Kao da su presušili hladni potoci
što se spuštaju s planina![u]
15 Moj narod je mene zaboravio,
pale žrtve bezvrijednim idolima.
Zato posrću na svojim putevima,
ne idu drevnim stazama predaka.
Umjesto da krenu dobrim putem,
oni lutaju stranputicama.
16 Njihova će zemlja izgledati strašno,
stalno će joj podrugljivo psikati.
Tko god će onuda prolaziti,
zgražavat će se i čuditi.
17 Kao snažan vjetar s istoka,
rastjerat će ih neprijatelji.
A kad se na njih sruči propast,
otići ću, neću im pomoći.«
Urota protiv Jeremije
18 Tada su neki ljudi odlučili: »Idemo se riješiti Jeremije. Uvijek ćemo imati svećenike da nam daju upute, mudrace da nas savjetuju i proroke da nam prenose Božje poruke. Govorit ćemo protiv njega.[v] I prestat ćemo slušati što govori.«
19 Slušaj što ti govorim, BOŽE,
čuj što moji protivnici govore!
20 Kažu: »Zar se na dobro uzvraća zlom?«
Kopaju rupu da u nju upadnem.
Sjeti se da sam pred tobom molio,
za njihovo se dobro zauzimao,
da svoju srdžbu odvratiš od njih.
21 Stoga, sada im pusti djecu da gladuju,
a njih prepusti neprijateljskom maču.
Neka im žene bez muževa i djece ostanu,
muškarci pomru od bolesti,
mladići u borbi poginu.
22 Neka se vrisak čuje iz njihovih kuća
kad ih neprijatelj napadne iznenada.
Jer, iskopali su jamu da u nju upadnem
i postavili mi zamke da u njih ugazim.
23 Ali ti, BOŽE, znaš
njihove ubojite planove.
Nemoj im oprostiti zločine
niti zaboraviti njihove grijehe.
Nek' pred tobom padnu na tlo,
a ti ih kazni u svom gnjevu.
Slomljeni vrč
19 BOG mi je rekao: »Idi kod lončara i kupi glineni vrč. Povedi sa sobom nekoliko starješina i vodećih svećenika. 2 Idite u dolinu Ben Hinom. Na Vratima razbijene lončarije[w] objavi moju poruku.
3 Reci: ‘Kraljevi Jude i stanovnici Jeruzalema, čujte što vam poručuje BOG! BOG Svevladar, Bog Izraela, govori vam: Na ovo ću mjesto uskoro sručiti strašnu nesreću. Svi koju za to čuju, bit će zaprepašteni. 4 Učinit ću to jer su me Judejci napustili i zagadili ovo mjesto. Palili su žrtve lažnim bogovima, koje oni i njihovi preci nisu poznavali. Judejski su kraljevi natopili ovo mjesto krvlju nedužne djece. 5 Podigli su svetišta i tu spaljivali svoju djecu, prinoseći ih Baalu kao žrtve paljenice. Ja to nisam zapovjedio. Nikad im nisam rekao da to čine niti mi je to palo na pamet. 6 Ali, dolaze dani, govori BOG, kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet ili Dolina Hinom. Zvat će se Dolina pokolja. 7 Ovdje ću pokvariti zamisli Judejaca i Jeruzalemaca. Poginut će od mačeva u rukama neprijatelja. Njihovi će leševi biti hrana pticama i divljim zvijerima. 8 Opustošit ću ovaj grad. Tko god bude ovuda prolazio, zgražavat će se i čuditi njegovim ruševinama. 9 Pod neprijateljskom će opsadom grada ljudi patiti i gladovati. Natjerat ću ih da jedu meso svojih sinova i kćeri, da se pojedu međusobno.’
10 A onda, Jeremijo, pred ljudima koji su s tobom, razbij vrč, 11 pa im reci: ‘BOG Svevladar kaže: Uništit ću narod Jude i Jeruzalema kao razbijeni glineni vrč, tako da se više neće oporaviti. Neće biti mjesta za pokapanje mrtvaca pa će ih ostavljati na Lomači[x]. 12 Tako će biti i s ovim mjestom i njegovim stanovnicima. Bit će kao Lomača, tvrdi BOG. 13 Sve kuće u Jeruzalemu i palače judejskih kraljeva, po čijim su se krovovima[y] palile žrtve nebeskim zvijezdama i izlijevali prinosi pića u čast drugih bogova, bit će zagađene kao Lomača.’«
14 Jeremija se vratio iz Lomače, kamo ga je BOG poslao da prorokuje. Otišao je u dvorište BOŽJEGA Hrama i govorio pred svim okupljenim ljudima: 15 »BOG Svevladar, Bog Izraela, poručuje vam: ‘Rekao sam da ću uništiti Jeruzalem i sva okolna naselja. To će se uskoro i dogoditi jer su me ovi ljudi uporno odbijali poslušati.’«
Jeremija i Pašhur
20 Svećenik Pašhur, Imerov sin, glavni službenik u BOŽJEM Hramu, čuo je Jeremiju kako prorokuje. 2 Dao je proroka istući, a potom baciti u klade[z] koje su se nalazile kod gornjih Benjaminovih vrata BOŽJEGA Hrama. 3 Sutradan je Pašhur oslobodio Jeremiju, a prorok mu je tada rekao: »BOG te više ne zove Pašhur, nego Užas-Odasvud. 4 Ovako ti poručuje BOG: ‘Učinit ću te uzrokom užasa za tebe i tvoje prijatelje. Gledat ćeš kako ih neprijatelji ubijaju mačevima, sve ću Judejce predati u ruke babilonskoga kralja. On će ih odvesti u Babilon kao robove ili će ih pobiti njegova vojska. 5 Sve bogatstvo ovoga grada, sve što su ljudi napravili, sve dragocjenosti i blago judejskih kraljeva, prepustit ću u ruke neprijateljima. Oni će upasti u grad, sve opljačkati i odnijeti u Babilon. 6 A ti ćeš, Pašhure, kao i svi tvoji ukućani, biti zarobljen i odveden u Babilon. Ondje ćete živjeti, umrijeti i biti pokopani. Isto tako i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao lažnu budućnost.’«
Jeremija se tuži BOGU
7 O BOŽE, ti si me prevario
i bio sam zaveden.
Jači si, pa si me savladao.
Postao sam predmet poruge,
ljudi me stalno izruguju.
8 Kad god progovorim, vapim i vičem,
stalno upozoravam na nasilje i propast.
Ljudima donosim BOŽJE poruke,
a oni me vrijeđaju i ismijavaju.
9 Ako sebi kažem: »Neću ga spominjati,
neću više u njegovo ime govoriti«,
duboko u meni gore Božje riječi.
Kao da je vatra u mojim kostima,
u sebi ih ne mogu zadržati.
10 Čujem mnoge kako me ogovaraju.
Govore: »Strava je posvuda.
Progovorite! Prijavimo ga!«
Svi moji prijatelji čekaju da posrnem.
Govore: »Možda ga možemo uvaliti u nevolju
pa da ga svladamo i da mu se osvetimo.«
11 Ali BOG je uz mene, kao nezaustavljivi ratnik,
zato će moji progonitelji posrnuti,
neće me svladati niti poraziti.
Neće uspjeti, jako će se osramotiti,
a sramotu nikad neće zaboraviti.
12 O BOŽE Svevladaru, ti pravedne iskušavaš,
ljudsko srce i um istražuješ.
Tebi sam cijeli svoj slučaj povjerio,
daj da vidim kako ih kažnjavaš.
13 Pjevajte BOGU! Slavite BOGA!
On spašava život jadnika,
izbavlja ga iz ruku zlikovaca.
14 Proklet dan kad sam bio rođen.
Neblagoslovljen dan kad me majka rodila!
15 Proklet čovjek koji je razveselio mog oca
rekavši vijest: »Rodio ti se sin!«
16 Neka završi kao i oni gradovi[aa]
koje je BOG uništio bez milosti.
Neka ujutro sluša bolni krik,
a u podne poziv u bitku,
17 jer me nije već tada ubio,
dok sam još u majčinoj utrobi bio.
Tako se ni rodio ne bih
pa bi mi majka bila grob.
18 Zašto sam došao na ovaj svijet?
Zar da gledam tugu i nevolju,
da u sramoti dočekam smrt?
Bog odbija molbu kralja Sidkije
21 Kad je Jeremija primio poslanike judejskoga kralja Sidkije, čuo je poruku od BOGA. Kralj je poslao Pašhura, Malkijinog sina, i svećenika Sefaniju, Maasejinog sina. Oni su rekli proroku: 2 »Upitaj BOGA što će biti s nama, jer nas je napao babilonski kralj Nabukodonosor. Možda nam BOG čudesno pomogne kao nekad pa se povuče babilonska vojska.«
3 Jeremija im je rekao da poruče kralju Sidkiji: 4 »BOG Izraela kaže: ‘Učinit ću da vam je oružje, kojim se suprotstavljate babilonskom kralju i njegovim Babiloncima, beskorisno.
Njihova je vojska ispred gradskih zidina. Okružili su Jeruzalem i uskoro ću ih uvesti usred grada. 5 Ja ću se svom snagom boriti protiv vas, Judejci. Strašno sam ljut na vas. Sad ćete se i sami uvjeriti u silinu moga gnjeva. 6 Pobit ću stanovnike ovoga grada. Ljudi i životinje umirat će od strašne bolesti. 7 A judejskoga kralja Sidkiju, njegove službenike i ljude, koji uspiju u gradu preživjeti bolest, rat i gladovanje, predat ću babilonskom kralju Nabukodonosoru. Dat ću ih u ruke njihovim neprijateljima koji će ih ubijati mačem bez milosti.’« Tako je rekao BOG.
8 »A ljudima u Jeruzalemu reci da im BOG poručuje: ‘Birajte između života i smrti. 9 Ljudi koji ostanu u gradu, poginut će u borbi, umrijeti od gladi ili od bolesti. A oni koji izađu i predaju se babilonskim napadačima, preživjet će ovaj rat. 10 Odlučio sam uništiti ovaj grad, a ne mu pomoći. Predat ću ga babilonskom kralju koji će ga spaliti do temelja’«, rekao je BOG.
11 »Judejskoj kraljevskoj obitelji poruči: ‘Slušajte što vam govori BOG. 12 Davidova obitelji, BOG vam kaže:
Pravedno sudite ljudima, svaki dan.
Branite oštećene od otimača.
Ako to ne činite, naljutit ću se.
Moj gnjev bit će kao neugasiva vatra.
Sve zbog vaših zlih djela.
13 Jeruzaleme, ja sam protiv tebe!
Protiv tebe, koji vladaš dolinom,
protiv stijene uzdignute nad ravnicom!
Tako kaže BOG.
A vi u Jeruzalemu kažete:
»Nitko nas neće napasti,
niti se probiti u naš jaki grad.«
14 Dobit ćete zasluženu kaznu.
Tako je rekao BOG.
Požar će u vašim šumama planuti,
plamen sve uokolo progutati.’«
Jeremijina poruka vladarima Jude
22 BOG je rekao Jeremiji: »Siđi do kraljevske palače i reci judejskom kralju: 2 ‘Kralju Jude, nasljedniče Davidovog prijestolja, poslušaj što poručuje BOG. Ovo saslušajte i ti i tvoji službenici, kao i svi drugi koji ulaze na vrata palače. 3 BOG vam kaže da postupate pravedno i pošteno, da oštećenike branite od okrivljenih. Ne smijete zlostavljati strance, siročad, udovice. Ne možete ovdje prolijevati nevinu krv. 4 Ako se budete držali njegovih zapovijedi, onda će na vrata palače ulaziti kraljevi, koji su pravi nasljednici Davidovog prijestolja. Vozit će se u kočijama i jahati na konjima, u pratnji svojih službenika i cijelog naroda. 5 Ali, ako ne poslušate, kaže BOG: Zaklinjem se svojim imenom da će ova palača postati ruševina.’«
6 Jer, BOG je o palači judejskoga kralja rekao:
»Lijepa si mi kao zemlja Gilead,
kao vrh planine Libanon.
Ali ipak ću od tebe napraviti pustoš,
bit ćeš prazna kao napušteni grad.
7 Poslat ću ljude koji će te uništiti,
svakog od njih sa svojim oružjem.
Polomit će ti lijepe cedrove grede
i sve ih pobacati u vatru.«
8 »Ovuda će prolaziti ljudi mnogih naroda. Pitat će jedan drugoga: ‘Zašto je BOG tako postupio s ovim velikim gradom?’ 9 Odgovarat će im se: ‘Zato što su Judejci odbacili savez sklopljen sa svojim BOGOM. Štovali su i služili druge bogove.’«
Jeremija najavljuje propast kralja Joahaza
10 Judejci, ne plačite za Jošijom[ab],
ne žalite za mrtvim kraljem.
Bolje vam je da gorko naričete
za kraljem koji mora otići[ac].
Jer, više se nikad neće vratiti,
niti vidjeti svoju rodnu zemlju.
11 O judejskom kralju Joahazu[ad], Jošijinom sinu, koji je naslijedio kraljevsko prijestolje svog oca, BOG je rekao: »Otišao je iz Jeruzalema i više se neće vratiti. 12 Više nikad neće vidjeti svoju zemlju. Umrijet će u zatočeništvu.«[ae]
Najava propasti kralja Jojakima
13 Teško kralju koji čini zlo
da bi sebi palaču izgradio.
Teško onome koji vara ljude
da bi sebi gornji kat podigao.
On ne plaća ljude koji mu služe,
ne daje im naknadu za rad.
14 »Sagradit ću si veliku palaču«, rekao je Jojakim,
»s velikim gornjim sobama i velikim prozorima,
obloženu cedrovinom i obojenu u crveno.«
15 Puno cedrovine u palači
ne čini kralja velikim.
Jošija je imao jela i pića dovoljno.
Sudio je pravedno i pošteno
pa mu je sve uspijevalo.
16 Branio je prava siromašnih i potrebitih
pa je u zemlji bilo dobro.
Jošija je dokazao da me poznaje.
Tako je rekao BOG.
17 A, ti, Jojakime, žudiš za nepoštenom dobiti.
I nevinu krv spreman si proliti,
krađom i nasiljem se obogatiti.
18 Zato BOG kaže ovo o judejskom kralju Jojakimu, Jošijinom sinu:
»Judejci za njim neće tugovati,
neće zbog njega žaliti.
Neće govoriti: ‘Brate, teško mi je!’,
ni: ‘Sestro moja, žao mi je!’
Nitko neće za njim zavapiti:
‘O ne, vaše veličanstvo!’
19 Njegov će pogreb u Jeruzalemu
biti kao da magarca sahranjuju.
Ljudi će mu tijelo odvući i baciti
daleko izvan zidina svoga grada.
20 Jeruzaleme, popni se na Libanon i zavapi,
nek' ti se glas u Bašanu čuje.
Nariči po planinama Abarima,
jer više nema tvojih prijatelja.
21 Upozoravao sam te dok ti još
nikakva opasnost nije prijetila.
Ali odbio si me poslušati.
Bio si takav od svoje mladosti.
Jeruzaleme, nikad me slušao nisi.
22 A sad će ti oluja sve pastire rastjerati
i tvoji će saveznici u progonstvo otići.
Bit ćeš osramoćen i razočaran
zbog sveg zla koje si počinio.
23 Zgrade su ti pune cedrovine,
kao da si na samom Libanonu!
Ipak, stenjat ćeš u bolovima,
kao rodilja u trudovima!«
Sudbina kralja Jojakina
24 »Zaklinjem se svojim životom«, kaže BOG, »judejski kralju Jojakine[af], Jojakimov sine, nećeš biti prsten pečatnjak na mojoj desnoj ruci. Ja ću te otrgnuti. 25 Jojakine, predat ću te u ruke babilonskom kralju Nabukodonosoru i njegovim Babiloncima. Njih se bojiš. Oni ti žele oduzeti život. 26 Otjerat ću tebe i tvoju majku u zemlju u kojoj niste rođeni, i u njoj ćete umrijeti. 27 Nikad se više nećete vratiti u svoju rodnu zemlju iako ćete za njom jako čeznuti.«
28 Jojakin je kao odbačena, razbijena zdjela,
glinena posuda koja nikome ne treba.
Zašto će on i njegova djeca biti otjerani,
u stranu, nepoznatu zemlju prognani?
29 O zemljo, zemljo, zemljo Judo,
slušaj što ti govori BOG!
30 BOG kaže:
»Zapišite da Jojakin neće imati djece,
da taj čovjek neće uspjeti u životu.
Neće imati nasljednika za Davidov tron,
Jojakinov sin neće vladati Judom.«
Nada za budućnost
23 »Teško pastirima judejskog naroda koji uništavaju moje stado i rastjeruju ovce s mog pašnjaka!« kaže BOG.
2 Stoga, BOG je Izraela poručio pastirima, zaduženima za njegov narod: »Rastjerali ste moje stado. Ovce su vam se razbježale jer se niste o njima brinuli. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas. Kaznit ću vas za zlo koje ste učinili«, rekao je BOG. 3 »Skupit ću što je preostalo od mog stada. Dovest ću ih iz svih zemalja gdje sam ih protjerao. Okupit ću ih i dovesti natrag na njihov pašnjak, a ondje će imati puno mladih i brojčano se povećati. 4 Postavit ću im pastire koji će se brinuti o njima pa se više neće morati bojati. Ni jedna od mojih ovaca više se neće izgubiti«, rekao je BOG.
Dobar izdanak
5 »Dolazi vrijeme«, kaže BOG,
»kad ću iz Davidove obiteljske loze
podići jedan dobar izdanak.
Taj kralj zemljom će vladati mudro,
postupat će pošteno i pravedno.
6 On će vladati, a Judejci sigurnost uživati,
u Izraelu će se mirno i spokojno živjeti.
Zvat će se: ‘BOG je naša pravednost[ag].’
Tako će ga ljudi nazivati.«
7 »Dolazi vrijeme«, kaže BOG, »kad se ljudi više neće zaklinjati: ‘Zaklinjem se BOGOM koji je Izraelce izveo iz Egipta.’ 8 Umjesto toga, govorit će: ‘Zaklinjem se BOGOM koji je potomke Izraelaca izveo iz sjeverne zemlje i iz svih drugih zemalja kamo ih je otjerao.’ U to će vrijeme Izraelci živjeti u vlastitoj zemlji.«
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International