Bible in 90 Days
14 Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja,
pred tobom idu ljubav i istina.
15 Blago narodu koji tebi kliče:
oni hodaju u svjetlosti tvog lica,
16 vječno se raduju u tvom imenu
i hvale tvoju pravednost.
17 Jer, ti im daješ sjaj i snagu.
Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo.
18 Naš zaštitnik pripada BOGU,
naš kralj Izraelovu Svecu.
19 Bože, vjernima si u viđenju rekao:
»Pomoć sam pružio ratniku,
izabranoga izdigao iz naroda:
20 našao sam Davida, svog slugu,
svetim sam ga uljem pomazao.
21 Moja će ga desnica držati,
moja će ga ruka jačati.
22 Neprijatelju neće davati danak,
niti će ga opaki tlačiti.
23 Skršit ću pred njim protivnike
i oboriti one koji ga mrze.
24 S njim će biti moja vjernost i ljubav
i u mom će imenu pobijediti.
25 Stavit ću njegovu ruku na more
i njegovu desnicu na rijeke.
26 On će mi reći: ‘Ti si moj Otac, moj Bog,
Stijena koja me spašava.’
27 Učinit ću ga svojim prvorođenim sinom,
najuzvišenijim od zemaljskih kraljeva.
28 Zauvijek ću za njega čuvati ljubav
i svoj pouzdani savez s njim.
29 Njegovo potomstvo učvrstit ću zauvijek,
prijestolje će mu trajati koliko i nebo.
30 No ako mu sinovi napuste moj zakon
i ne budu živjeli po mojim pravilima,
31 ako moje uredbe prekrše
i ne budu držali moju zapovijed,
32 kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa,
batinama zbog njihova grijeha.
33 No neću mu uskratiti svoju ljubav
niti ikada prekinuti svoju vjernost.
34 Neću prekršiti svoj savez
niti promijeniti svoje obećanje.
35 Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek,
Davidu neću nikada lagati:
36 njegovo potomstvo postojat će dovijeka
i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom.
37 Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec,
taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah
38 Ali ti si sada, Bože, odbacio svog izabranoga kralja[a],
razjario si se na njega i prezreo ga.
39 Raskinuo si savez sa svojim slugom,
ukaljao mu krunu, bacio je na zemlju.
40 Ti si mu probio sve zidine
i utvrde pretvorio u ruševine.
41 Tko god prođe putem, pljačka ga.
Postao je ruglo svojim susjedima.
42 Uzdigao si desnicu njegovih neprijatelja,
učinio si da svi nad njim slave.
43 Otupio si mu oštricu mača
i nisi ga podržao u borbi.
44 Okončao si njegov sjaj
i prijestolje mu bacio na zemlju.
45 Skratio si mu dane mladosti
i sramotom ga prekrio. Selah
46 Dokle još, BOŽE?
Zar ćeš se dovijeka skrivati?
Dokle će tvoja ljutnja
gorjeti kao vatra?
47 Sjeti se kako je kratak moj život,
kako si ništavnim učinio ljudski vijek.
48 Ima li itko živ, a da neće vidjeti smrti?
Može li itko pobjeći od groba[b]?
49 Gdje je tvoja negdašnja ljubav, Gospodaru,
na koju si se u svojoj vjernošću zakleo Davidu?
50 Sjeti se, Gospodaru, kako su vrijeđali mene, tvog slugu,
kako u srcu nosim uvrede svih naroda.
51 BOŽE, vrijeđali su me tvoji neprijatelji.
Na svakom su koraku tvog izabranika grdili.
52 Blagoslovljen BOG dovijeka!
Amen! Amen!
Četvrta knjiga psalama
(Psalmi 90–106)
Molitva prolaznog naroda neprolaznom Bogu
Molitva Mojsija, Božjeg čovjeka.
90 Gospodaru, ti si naše prebivalište
kroz sve naraštaje.
2 Prije nego što si načinio planine
i stvorio zemlju i svijet,
bio si Bog oduvijek i jesi zauvijek.
3 Ti čovjeka vraćaš u prah, govoreći:
»Vratite se u prah, smrtnici!«
4 Jer, tisuću godina tebi prođe
kao dan jučerašnji,
kao nekoliko noćnih sati.
5 Ti nas odnosiš kao poplava
jer smo prolazni kao san,
kao mlada jutarnja trava,
6 koja ujutro nikne i raste,
a uvečer uvene i osuši se.
7 Tvoj gnjev nas uništava,
a tvoja srdžba užasava.
8 Pred sebe si stavio naša zlodjela,
naše skrivene grijehe si obasjao.
9 Naš život završava zbog tvoje srdžbe,
naše godine kao uzdah prolaze.
10 Životni vijek nam je sedamdeset godina,
ako smo jaki, tada osamdeset.
A većina njih su muka i jad,
prolaze brzo i mi nestajemo.
11 Tko je iskusio punu žestinu tvoga gnjeva?
Tvoja srdžba strahopoštovanje izaziva.
12 Nauči nas da svoje dane dobro koristimo,
da mudrost steknemo.
13 BOŽE, nemoj više tako!
Sažali se nad svojim slugama.
14 Svako jutro ispuni nas svojom ljubavlju,
da se svaki dan radujemo i uživamo.
15 Daj da se radujemo onoliko dana
koliko si nam nanosio nevolje,
onoliko godina koliko smo iskusili nesreće.
16 Pokaži svojim slugama svoje djelo
i njihovoj djeci svoje veličanstvo.
17 Neka je naklonost Gospodara, našeg Boga, na nama.
Daj nam uspjeh u onom što činimo!
Da, neka u svemu uspijevamo!
Bog je tvoj zaštitnik
91 Ti, što živiš u skloništu Svevišnjega,
što boraviš u sjeni Svemoćnoga,
2 reci BOGU:
»Sigurnosti moja! Obrano moja!
Bože moj, u koga se uzdam!«
3 On će te izbaviti iz zamke skrivene
i od bolesti smrtonosne.
4 Svojim perjem će te pokriti
pod njegova krila ćeš se skloniti,
njegova vjernost će te štititi.
5 Nećeš se bojati strahote noću,
ni strijele koja leti danju,
6 ni bolesti koja se šulja u tami,
ni pomora koji hara u podne:
7 tisuću ljudi može pasti kraj tebe,
deset tisuća s tvoje desne strane,
ali tebi se neće približiti.
8 Samo gledaj pa ćeš vidjeti
da zle kazna snalazi.
9 Budući da je BOG tvoje sklonište,
Svevišnji tvoje utočište,
10 nikakvo zlo neće te snaći,
ni pošast se tvom domu primaći.
11 On će zapovjediti svojim anđelima
da te čuvaju na svim tvojim putovima.
12 Oni će te na rukama nositi
da ti noga u kamen ne udari.
13 Lavove i zmije gazit ćeš nogama,
lavove snažne i zmije otrovnice.
14 Bog kaže: »Izbavit ću one koji me vole,
zaštitit ću one koji se uzdaju u mene.
15 Meni će zavapiti i ja ću im odgovoriti.
S njima ću biti u nevolji,
spasit ću ih i čast im iskazati.
16 Nagradit ću ih dugim životom,
pokazati im svoje spasenje.«
Zahvaljujte i pjevajte Bogu
Hvalospjev za šabat[c].
92 Dobro je, BOŽE, tebi zahvaljivati
i pjevati tvome imenu, Svevišnji.
2 Jutrom objavljivati tvoju ljubav
i noću tvoju vjernost,
3 uz zvukove žičanih glazbala,
uz melodije harfe.
4 BOŽE, ti si me svojim djelima razveselio,
kličem zbog onoga što si učinio.
5 Kako su velika tvoja djela, BOŽE!
Kako su duboke tvoje misli!
6 Glupan ovo ne može znati,
bezumnik ne može razumjeti:
7 premda zli niču kao trava,
iako zločinci napreduju,
zauvijek će biti uništeni.
8 A ti si, BOŽE, uzvišen dovijeka.
9 Zaista, BOŽE, tvoji će neprijatelji propasti,
svi zlikovci bit će raspršeni.
10 Učinio si me jakim poput bika,[d]
pomazao me svježim uljem.[e]
11 Vidio sam poraz svojih neprijatelja,
čuo jauke zlih napadača.
12 Pravednici će procvasti kao palme
i napredovati kao libanonski cedrovi.
13 Oni su posađeni u BOŽJEM domu,
napreduju u njegovom dvorištu.
14 Čak i u starosti rod donose,
kao zeleno i zdravo drvo.
15 Oni su dokaz da je BOG pravedan.
On je moja Stijena,
kod njega ne postoji nepravda.
Bog kraljuje veličanstveno
93 BOG je Kralj,
veličanstvom se odjenuo i silom opasao.
Čvrsto je svijet postavio, da se ne bi poljuljao.
2 BOŽE, ti kraljuješ od iskona,
ti postojiš prije početka.
3 Podigla su se mora, BOŽE,
podigla su svoj glas,
podigla su huku valova.
4 Silniji od huke mnogih voda,
silniji od morskih valova,
silan je BOG na nebesima.
5 BOŽE, pouzdani su tvoji propisi,
svetost tvoj dom vječno krasi.
Bog se osvećuje za nepravdu
94 BOŽE, ti se osvećuješ nepravednima![f]
Pokaži se, Bože osvetniče!
2 Djeluj, Suče cijele zemlje,
daj oholome što zaslužuje!
3 BOŽE, dokle,
dokle će zli likovati?
4 Dokle će zlikovci drsko govoriti
i svojim se zlodjelima hvalisati?
5 BOŽE, oni satiru tvoj narod,
tlače one koji tebi pripadaju.
6 Ubijaju strance i udovice,
usmrćuju sirote.
7 Govore: »BOG ne vidi,
Bog Jakovljev neće primijetiti.«
8 Hoćete li shvatiti, glupani?
Budale, kad ćete se urazumiti?
9 Zar ne čuje Onaj koji je stvorio uho?
Zar ne vidi Onaj koji je oblikovao oko?
10 Zar ne kažnjava Onaj koji narode odgaja?
Zar nema znanja Onaj koji ljudski rod poučava?
11 BOG zna što ljudi misle,
zna da su im misli isprazne.
12 Blago čovjeku kojeg odgajaš, BOŽE,
kojeg iz svog zakona poučavaš.
13 Ti mu daješ odmor od zlih dana,
dok se za zlikovce kopa jama.
14 Jer, BOG neće ostaviti svoj narod,
neće napustiti svoj posjed[g].
15 Pravda će ponovo pravednost uspostaviti
i svi pravedni tomu će se prikloniti.
16 Tko će za mene ustati protiv zlikovaca?
Tko će za mene stati protiv zločinaca?
17 Da mi BOG nije u pomoć pritekao,
brzo bih se u smrtnoj tišini nastanio.
18 Kad mislim da ću pasti,
BOŽE, tvoja me ljubav drži.
19 Kad mi se brige nakupe,
tvoje utjehe me razvesele.
20 Ti nemaš ništa sa zlim vlastima
koje žele ozakoniti zla djela.
21 Udružuju se da pravednima uzmu život
i da nedužne osude na smrt.
22 Ali BOG mi je sigurna utvrda,
moj Bog mi je stijena i sklonište.
23 On će im vratiti za njihova zlodjela,
uništit će ih zbog njihovih grijeha.
Naš BOG, on će ih istrijebiti.
Poziv na štovanje i poslušnost
95 Dođite, da slavimo BOGA,
da radosno kličemo Stijeni našeg spasenja!
2 Izađimo pred njega s hvalama,
radosno mu pjevajmo pjesme.
3 Jer, BOG je velik Bog
i velik Kralj nad svim bogovima.
4 On posjeduje najdublje spilje
i njegovi su vrhunci planina.
5 More je njegovo, on ga je stvorio,
i njegove su ruke načinile kopno.
6 Dođite, da se poklonimo i njega štujemo,
da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7 Jer, on je naš Bog,
a mi smo narod koji mu pripada,
stado koje čuva.
Poslušajte danas njegov glas:
8 »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe,
kao onoga dana u pustinji kod Mase,[h]
9 gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali
iako su moja djela vidjeli.
10 Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja.
Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje,
i ne slijede moje putove.’
11 Zato sam bio ljut i zakleo se:
‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«
Sva zemlja neka slavi Boga
(1 Ljet 16,23-33)
96 Pjevajte BOGU novu pjesmu!
Pjevaj BOGU, cijela zemljo!
2 Pjevajte BOGU, slavite njegovo ime!
Kako nas je spasio, iz dana u dan pričajte!
3 O njegovoj slavi govorite svim narodima,
o njegovim čudesnim djelima svim ljudima!
4 BOG je velik i dostojan slavljenja,
strašniji je od svih bogova.
5 Jer, bogovi drugih naroda tek su kipovi,
a BOG je taj koji nebesa stvori.
6 Pred njim su divota i veličanstvo,
snaga i ljepota u njegovom su Hramu.
7 Svi ljudi svih naroda,
priznajte BOŽJU slavu i silu.
8 Slavite BOGA kako doista zaslužuje.
S prinosima u dvorište njegovog Hrama uđite!
9 Poklonite se BOGU u njegovoj svetoj divoti.
Neka sva zemlja pred njim drhti!
10 Narodima govorite: »BOG kraljuje!«
Učvrstio je svijet, i neće se poljuljati.
Narodima će pravedno suditi.
11 Neka se raduju nebesa,
neka se veseli zemlja.
Neka huči more i sve u njemu.
12 Neka slave polja i sve na njima.
Tada će drveće po šumama klicati
13 pred BOGOM koji dolazi.
On dolazi vladati[i] zemljom.
U pravednosti vladat će svijetom
i narodima u svojoj vjernosti.
Bog kraljuje i donosi radost pobožnima
97 BOG kraljuje! Neka kliče zemlja,
neka se raduju zemlje daleke!
2 Oko njega su oblaci i gusta tama,
pravednost i pravda temelj su njegovog prijestolja.
3 Pred njim vatra ide
i uništava mu neprijatelje.
4 Munje njegove svijet obasjavaju,
zemlja to gleda i drhti.
5 Planine, kao vosak se pred BOGOM tope,
pred Gospodarom cijele zemlje.
6 Nebesa njegovu pravednost objavljuju
i svi narodi gledaju mu slavu.
7 Osramoćeni će biti
svi koji štuju kipove,
koji se idolima ponose.
Bogu se poklonite, svi bogovi!
8 Sion to čuje i raduje se,
vesele se gradovi Jude
zbog tvojih presuda, BOŽE.
9 BOŽE, nad svom zemljom ti si Svevišnji,
od svih bogova daleko si uzvišeniji.
10 Vi, koji volite BOGA, mrzite zlo.
On čuva živote svojih vjernika,
iz ruku zlih ljudi ih izbavlja.
11 Svjetlost obasjava pravedne
i radost u srcu čestite.
12 Pravednici, u BOGU se radujte,
i njegovu svetost slavite!
Čitav svijet neka slavi Boga!
Hvalospjev.
98 Pjevajte BOGU novu pjesmu
jer čudesna je djela učinio!
Njegova silna i sveta desnica[j]
pobjedu mu je donijela.
2 BOG je svoje spasenje obznanio,
svoju je pravednost narodima otkrio.
3 Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti
prema Izraelovom narodu.
Svi su krajevi zemlje vidjeli
kako nas je Bog spasio.
4 Svi na zemlji, radosno BOGU kličite!
Slavite ga radosnim pjesmama i povicima.
5 Slavite BOGA lirama!
Da, lirama mu svirajte.
6 Pušite u trube i rogove.
Pred BOGOM, našim Kraljem, radosno kličite!
7 Neka huči more i sve što ga nastanjuje,
svijet i svi koji u njemu žive!
8 Rijeke, rukama plješćite,
planine, složno kličite,
9 pred BOGOM koji dolazi
zemljom vladati.
Svijetom će vladati pravedno
i narodima suditi pošteno.
Bog je moćan i svet Kralj
99 BOG kraljuje—
neka drhte narodi!
Na prijestolju sjedi među krilatim bićima[k]—
neka se trese zemlja!
2 Velik je BOG na Sionu,
uzvišen nad svim narodima.
3 Neka slave tvoje veliko i strašno ime.
Jer, ti si svet!
4 Ti si moćan Kralj koji voli pravdu,
uspostavio si je u Jakovljevom narodu
i činiš što je pravedno i ispravno.
5 Slavite našeg BOGA i klanjajte se
kod podnožja njegovog prijestolja,
jer on je svet!
6 Mojsije i Aron bili su njegovi svećenici,
Samuel je bio zastupnik i molitelj.
Molili su BOGA i on im je odgovarao.
7 Govorio im je iz stupa od oblaka,
a oni su držali njegove zapovijedi
i zakone koje su od njega primili.
8 BOŽE naš, odgovarao si na njihove molitve,
pokazao si se kao Bog koji prašta,
ali i kažnjava ljude za zla djela.
9 Našeg BOGA slavite,
na njegovoj svetoj gori ga štujte!
Jer, svet je naš BOG!
Svi su pozvani Boga slaviti
Pjesma zahvale.
100 Kliči BOGU radosno, sva zemljo!
2 Štujte BOGA s radošću,
dođite pred njega kličući mu!
3 Znajte da BOG jest Bog.
On nas je stvorio i mi smo njegovi,
njegov smo narod, stado za koje skrbi.
4 Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata
i s hvalospjevima u hramska dvorišta.
Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte.
5 Jer, BOG je dobar!
Njegova ljubav zauvijek traje.
Vjeran je kroz sve naraštaje.
Kraljevo obećanje
Davidova pjesma.
101 Pjevat ću o vjernosti i pravdi,
tebi ću, BOŽE, pjevati.
2 Trudit ću se živjeti besprijekorno.
Kad ćeš doći k meni?
Čestito ću živjeti u svojoj palači.
3 Ono što je loše, neću ni pogledati.
Mrzim ono što čine otpadnici,
ne želim u tome sudjelovati.
4 Odbacit ću pokvarenost,
nikakvo zlo ne želim činiti.
5 Zaustavit ću svakoga
tko tajno kleveće bližnjega.
Oholost i bahatost
neću dopuštati.
6 Potražit ću vjerne u zemlji,
takvi će sa mnom živjeti.
Tko živi besprijekorno,
takav će mi služiti.
7 Tko se bavi prijevarom,
u mom domu neće stanovati.
Tko govori laži,
pred mojim očima neće stajati.
8 Iz dana u dan ću zatirati
sve koji čine zlo u zemlji.
Tako ću sve zlikovce
iz BOŽJEG grada ukloniti.
Molitva čovjeka u nevolji
Molitva izmučenog patnika koji se žali BOGU.
102 Poslušaj moju molitvu, BOŽE,
neka moj vapaj dođe do tebe.
2 Nemoj mi okrenuti leđa[l]
u dan moje nevolje.
Saslušaj me i brzo se odazovi
na dan kad te pozovem.
3 Jer, život mi nestaje kao dim,
tijelo mi gori kao žeravica.
4 Srce mi je kao trava, zgaženo i uvenulo,
pa zaboravljam na jelo.
5 Zbog glasnog jadikovanja,
postao sam kost i koža.
6 Usamljen sam kao lešinar u pustinji,
kao sova što živi u ruševinama.
7 Ležim budan jer ne mogu spavati.
Sličan sam samotnoj ptici na krovu.
8 Neprijatelji me neprestano vrijeđaju.
Izrugivači moje ime koriste za psovku.
9 Umjesto kruha, jedem pepeo
dok mi suze u čašu kapaju.
10 To je zbog tvog bijesa i srdžbe
jer si me dignuo pa odbacio.
11 Život mi prolazi kao večernja sjena
i sušim se kao trava koja vene.
12 Ali ti, BOŽE, kraljuješ na prijestolju dovijeka,
ljudi te se sjećaju kroz sva pokoljenja.
13 Ustat ćeš i na Sion se sažaliti,
došlo je vrijeme milosti,
došao je pravi čas.
14 Jer, tvoje sluge vole njegovo kamenje,
a žaloste ih njegove ruševine.
15 BOŽJEG imena bojat će se narodi
i tvoje slave svi zemaljski kraljevi.
16 Jer, BOG će ponovo sagraditi Sion
i pokazati se u svojoj slavi.
17 Saslušat će molitvu bespomoćnih,
neće njihovu molbu prezreti.
18 Neka se ovo zapiše za naraštaj budući
pa će hvaliti BOGA narod koji će se tek roditi:
19 »BOG je pogledao iz svog svetišta na visinama,
s nebesa je osmotrio zemlju,
20 da čuje zapomaganje zatočenih
i oslobodi na smrt osuđene,
21 da BOŽJE ime objavljuju na Sionu,
da ga hvale u Jeruzalemu
22 kad se narodi i kraljevstva okupe
da zajedno BOGU služe.«
23 Usred života snagu mi je skršio,
dane moga života je skratio.
24 Rekao sam: »Bože moj, nemoj me uzeti dok sam mlad!
A tvoje godine traju kroz sve naraštaje.
25 Davno si temelje zemlje postavio
i nebo svojim rukama načinio.
26 Ti ostaješ, a oni će nestati,
kao odjeća će se potrošiti.
Kao odijelo ćeš ih promijeniti
i tako će proći.
27 Ali ti si uvijek isti
i tvoj život ne završava.
28 Mi smo tvoji sluge
i naša djeca živjet će spokojno,
pod tvojom skrbi njihovo potomstvo bit će sigurno.«
Zahvala za Božju dobrotu i ljubav
103 Slavi BOGA, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo.
2 Slavi BOGA, dušo moja,
i ne zaboravi sva dobročinstva njegova.
3 On ti grijehe oprašta,
od bolesti te ozdravlja.
4 On ti od propasti čuva život,
iskazuje ti ljubav i milost.
5 On ti život ispunjava dobrima,
mladost ti kao orlu obnavlja.
6 BOG čini što je pravedno
i potlačenima donosi pravdu.
7 Svoje planove objavio je Mojsiju,
svoja djela izraelskom narodu.
8 BOG je suosjećajan i milostiv,
ne ljuti se lako i pun je ljubavi.
9 On neće stalno optuživati,
niti se zauvijek ljutiti.
10 Ne postupa s nama po našim grijesima
niti nam uzvraća po našoj krivnji.
11 Koliko je nebo visoko nad zemljom,
toliko on voli one koji ga poštuju.
12 Koliko je istok daleko od zapada,
toliko od nas naše grijehe udaljava.
13 Kao što se otac sažali na djecu,
tako se BOG sažali na one koji ga poštuju.
14 On zna kako smo stvoreni,
sjeća se da smo prah.
15 Čovjekov život je kao trava:
procvate kao poljski cvijet,
16 a onda puhne vjetar i on nestane,
ni njegovo mjesto ne pamti ga više.
17 Ali BOŽJA ljubav je vječna
prema onima koji ga poštuju.
Dobar je prema njihovim potomcima,
18 prema onima koji se drže njegovog saveza
i koji čuvaju njegove zapovijedi.
19 BOG je svoje prijestolje postavio na nebesima
i on kraljuje nad svima.
20 Slavite BOGA, njegovi moćni anđeli,
koji činite što vam kaže
i pokoravate se njegovoj riječi.
21 Slavite BOGA, sve vojske njegove,
sluge koji njegovu volju izvršavate.
22 Slavite BOGA, sva djela njegova,
na svim mjestima gdje on vlada.
Slavi BOGA, dušo moja!
Zahvala Bogu, stvoritelju i skrbniku
104 Slavi BOGA, dušo moja!
Kako si velik, o BOŽE moj!
Odjenuo si slavu i veličanstvo.
2 Svjetlost si kao ogrtač ogrnuo.
Nebesa razastireš kao šator.
3 Na nebeskim vodama postavljaš svoje odaje.
Od oblaka praviš svoja kola.
Putuješ na krilima vjetra.
4 Vjetrove koristiš kao glasnike
i vatrene munje kao sluge.
5 Zemlju si na temelje postavio
i nikada se neće poljuljati.
6 Pokrio si je dubokim morima,
vode su se podigle iznad planina.
7 Zaprijetio si vodama i one su pobjegle,
kad si zagrmio, brzo su se povukle.
8 S planina su u doline otekle,
do mjesta koje si im odredio.
9 Postavio si im granicu koju prijeći ne smiju,
da ponovo zemlju ne prekriju.
10 Ti vode iz izvora izlijevaš u klance
pa između planina teku,
11 napajaju svaku divlju životinju.
Divlji magarci gase žeđ,
12 a ptice se pokraj gnijezde,
pjevaju među granama.
13 Iz svojih nebeskih odaja planine natapaš,
zemlja je puna plodova tvoga rada.
14 Ti daješ travu za stoku,
i biljke na korist ljudima,
da stvaraju hranu iz zemlje:
15 vino, koje razveseljuje srce,
ulje, od kojeg se sjaji lice,
i kruh, koji osnažuje tijelo[m].
16 Vodom se natapaju BOŽJA stabla,
libanonski cedrovi koje on posadi.
17 Na njima vrapci grade gnijezda,
a rode svoj dom na jelama.
18 Visoke planine utočište su divokozama,
a stijene planinskim zečevima.
19 Stvorio si mjesec da određuje razdoblja,
sunce zna kada je vrijeme zalaska.
20 Ti spuštaš tamu i pada noć
kad izlaze sve šumske životinje.
21 Lavovi riču za plijenom,
kao da hranu od Boga traže.
22 Kad sunce izađe, oni se povlače
i liježu u svoje jazbine.
23 Tada čovjek ide na posao
i radi do večeri.
24 BOŽE, toliko toga si stvorio!
Sve si mudro učinio.
Puna je zemlja tvojih stvorenja.
25 Gle more, tako je veliko i široko,
vrvi od stvorenja bezbrojnih,
bića malih i velikih.
26 Po njemu plove lađe,
u njemu se igra Levijatan[n],
morska neman koju si stvorio.
27 Svi oni čekaju na tebe,
da im daš hranu u pravo vrijeme.
28 Kad im daješ, oni sabiru,
kad otvoriš ruku, site se dobrima.
29 Kad se od njih okreneš,
oni se uplaše.
Kad im oduzmeš dah[o], oni ugibaju
i u prah se vraćaju.
30 A kad pošalješ svoj dah[p], oni nastaju,
i tako obnavljaš zemlju.
31 Neka BOŽJA slava zauvijek traje!
Neka se BOG u svojim djelima raduje!
32 Kad on zemlju pogleda, ona zadrhti,
kad planine dotakne, one se zadime.
33 Dok sam živ, BOGU ću pjevati,
dok me bude, BOGA ću slaviti.
34 Neka mu se svide moje misli
jer zbog BOGA sam radostan.
35 Neka grešnici nestanu sa zemlje
i neka više ne bude zlih ljudi.
Slavi BOGA, dušo moja!
Slavi BOGA!
Bog je vjeran svom narodu
105 Zahvaljujte BOGU, objavljujte mu ime,
razglašavajte njegova djela narodima.
2 Pjevajte mu, hvalospjeve mu pjevajte,
o svim njegovim čudesnim djelima govorite.
3 Hvalite se njegovim svetim imenom!
Radujte se vi, koji BOGA štujete.
4 Tražite BOGA i njegovu snagu,
uvijek tražite njegovu prisutnost.
5 Sjetite se čudesnih djela koja je učinio,
njegovih čuda i presuda koje je izrekao.
6 Vi, potomci Abrahama, njegovog sluge,
Jakovljevi sinovi, njegovi izabranici!
7 On je naš BOG.
Njegovi su zakoni po svoj zemlji.
8 On zauvijek pamti svoj savez,
obećanje koje je dao tisućama naraštaja,
9 savez koji je sklopio s Abrahamom,
zakletvu koju je dao Izaku.
10 Potvrdio ju je Jakovu kao zakon,
kao vječni savez Izraelu:
11 »Tebi ću dati zemlju Kanaan,
ona će biti tvoje nasljedstvo.«
12 Kad ih je bilo vrlo malo,
dok su ondje bili došljaci
13 i lutali od naroda do naroda,
od jednog kraljevstva do drugoga,
14 nikome nije dao da ih ugnjetava.
Zbog njih je upozoravao kraljeve:
15 »Ne dirajte moje izabranike,
ne ozljeđujte moje proroke!«
16 Uzrokovao je glad u njihovoj zemlji,
prekinuo je opskrbu kruhom.
17 Poslao je pred njima čovjeka
po imenu Josip, prodanog u roblje.
18 Noge su mu okovali lancima,
stavili mu željezni obruč oko vrata
19 dok se nije ispunilo što je prorekao,
dok se BOŽJA poruka nije ostvarila.
20 Tada je kralj naredio da ga puste,
vladar naroda ga je oslobodio.
21 Postavio ga za gospodara nad svojim domom
i za upravitelja nad svim svojim imanjem.
22 Obučavao je kraljeve službenike
i učinio mudrijima najviše mu savjetnike.
23 Zatim je Izrael došao u Egipat,
Jakov je bio došljak u Hamovoj zemlji[q].
24 BOG je njegov narod učinio plodnim
i jačim od njegovih neprijatelja.
25 Učinio je da Egipćani mrze njegov narod,
da loše postupaju s njegovim slugama.
26 Poslao je svog slugu Mojsija
i Arona, svog izabranika.
27 Oni su pokazali Božje znakove
i njegova čuda u Hamovoj zemlji.
28 A on je poslao tamu i zamračio zemlju,
no Egipat se pobunio protiv njegove riječi.
29 Vodu im je pretvorio u krv
pa su uginule sve ribe.
30 Zemlja im se ispunila žabama,
čak su ušle u kraljevske odaje.
31 Na njegovu zapovijed doletjeli su rojevi muha
i komaraca na cijelu njihovu zemlju.
32 Umjesto kiše, poslao je tuču,
munje su sijevale po čitavoj zemlji.
33 Potukao im je lozu i smokvina stabla,
slomio je sve drveće u njihovoj zemlji.
34 Na njegovu zapovijed došli su skakavci,
najezda bezbrojnih štetočina.
35 Izjeli su sve biljke
i proždrli sve usjeve.
36 Pobio je sve prvorođeno u njihovoj zemlji,
sve njihove prvijence.
37 Izveo je Izrael sa srebrom i zlatom,
svi su bili zdravi i snažni.
38 Egipat se obradovao njihovom odlasku
jer ih je spopao strah zbog njih.
39 Bog je nad njima postavio oblak
i vatru da im noću svijetli.
40 Tražili su meso pa im je poslao prepelice,
obiljem nebeskog kruha ih je hranio.
41 Stijenu je otvorio i voda je šiknula,
poput rijeke pustinjom je potekla.
42 Jer, sjetio se svetog obećanja
koje je dao Abrahamu, svom slugi.
43 Svoj narod je izveo s radošću,
izabranike svoje uz pjesmu.
44 Dao im je zemlje drugih naroda,
tuđi su trud zaposjeli
45 da bi se držali njegovih uredbi
i njegove zapovijedi izvršavali.
Slavite BOGA!
Božja dobrota prema njegovom narodu
106 Slavite BOGA!
Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
njegova ljubav traje zauvijek.
2 Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela,
tko mu može dovoljno zahvaliti?
3 Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi,
koji uvijek čine što je ispravno.
4 Sjeti me se, BOŽE,
kad pokazuješ naklonost svom narodu,
u pomoć mi pritekni i spasi me.
5 Daj da vidim napredak tvojih izabranika,
da se radujem s tvojim narodom,
da se ponosim tvojim nasljednicima.
6 Griješili smo kao naši preci,
činili smo zlo i postupali opako.
7 Kad su nam preci bili u Egiptu,
nisu razumjeli tvoja čudesa.
Nisu pamtili tvoja brojna djela ljubavi
pa su se kraj Crvenog mora pobunili.
8 Ali on ih je spasio zbog svog imena,
da pokaže svoju veliku silu.
9 Zaprijetio je Crvenom moru
i ono je presušilo,
kroz dubine ih je proveo kao kroz pustinju.
10 Spasio ih je od mrzitelja,
izbavio ih od neprijatelja.
11 Vode su prekrile njihove neprijatelje,
nitko od njih nije ostao živ.
12 Tada su njegovim riječima povjerovali
i hvalospjev mu otpjevali.
13 Ali brzo su zaboravili njegova djela,
nisu čekali na njegovo vodstvo.
14 Žudjeli su za hranom u pustinji,
iskušavali su Boga u pustoši.
15 Što su tražili, to im je dao,
ali im je i opaku bolest poslao.
16 U taboru su počeli zavidjeti Mojsiju
i BOŽJEM svetom svećeniku Aronu.
17 Zemlja se otvorila i progutala Datana,
prekrila pristaše Abirama.
18 Vatra je planula na njihove sljedbenike,
plamen je spalio te zlikovce.
19 Kod Horeba su tele napravili
pa su metalni kip štovali.
20 Tako su zamijenili Božju slavu
kipom vola koji jede travu.
21 Zaboravili su Boga koji ih je spasio,
koji je velika djela u Egiptu činio:
22 čudesna djela u Hamovoj zemlji[r]
i strašna djela kraj Crvenog mora.
23 Zato je rekao da će ih istrijebiti,
ali je Mojsije, njegov izabranik,
stao između da mu gnjev odvrati,
da ne budu uništeni.
24 Zatim su prezreli dobru zemlju,
nisu vjerovali njegovom obećanju.
25 Gunđali su u svojim šatorima,
nisu slušali BOŽJI glas.
26 Zato im se svečano zakleo
da će popadati mrtvi po pustinji,
27 da će im raštrkati potomke među narode,
gdje će pomrijeti u stranim zemljama.
28 Dali su se bogu Baalu u Peoru
i jeli žrtve u čast mrtvima[s].
29 Svojim djelima razljutili su BOGA
pa je pomor izbio među njima.
30 Tada je Pinhas ustao i kaznio krivce,
pa je pomor prestao.[t]
31 To mu se uračunalo u pravednost,
zauvijek, za sve naraštaje.
32 Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe
pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja:
33 toliko su ga ogorčili,
da je izgovorio nesmotrene riječi.
34 Nisu uništili kanaanske narode,
kao što im je BOG zapovjedio,
35 nego su se pomiješali s njima
i činili zlo baš kao oni.
36 Služili su njihovim idolima,
koji su im postali kao zamka.
37 Svoje sinove i kćeri
žrtvovali su demonima.
38 Nevinu krv su prolijevali,
krv svojih sinova i kćeri.
Kanaanskim idolima su ih žrtvovali,
i zemlja se onečistila zbog krvi.
39 Tako su se svojim postupcima zaprljali,
svojim djelima Bogu su postali nevjerni.
40 Stoga, BOG se na svoj narod razljutio,
njegovo mu se nasljedstvo zgadilo.
41 Predao ih je u ruke drugih naroda
pa su njima zavladali njihovi mrzitelji.
42 Neprijatelji su ih potlačili
i svojoj vlasti podvrgli.
43 Mnogo puta Bog ih je spašavao,
a oni su i dalje bili buntovni
i sve su dublje u grijeh tonuli.
44 Ipak, na njihovu je nevolju pogledao
kad im je vapaj začuo.
45 Radi njih sjetio se svog saveza
i sažalio se zbog svoje vjerne ljubavi.
46 Učinio je da im se smiluju
svi koji su ih porobili.
47 Spasi nas, BOŽE naš,
i saberi nas iz drugih naroda,
da tvome svetom imenu zahvaljujemo
i da te pobjedonosno slavimo.
48 Neka je slavljen Izraelov BOG,
oduvijek i zauvijek.
Neka sav narod kaže: »Amen!«
Slavite BOGA!
Peta knjiga Psalama
(Psalmi 107–150)
U slavu Božje dobrote
107 Zahvaljujte BOGU jer je dobar,
vječna je ljubav njegova.
2 Oni koje je BOG otkupio,
od neprijatelja oslobodio,
neka mu uvijek iznova zahvaljuju.
3 Okupio ih je iz mnogih zemalja,
s istoka i zapada, sjevera i juga.
4 Lutali su bespućem pustinje,
ne nalazeći put do grada
u kojem bi se nastanili.
5 Bili su gladni i žedni,
potpuno klonuli.
6 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
7 Poveo ih je pravim putem,
ravno u grad gdje će živjeti.
8 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
9 Jer, on žednima gasi žeđ,
a gladne hrani dobrim jelima.
10 Neki su bili u tami zarobljeni,
zatvorenici željezom okovani.
11 Radili su protiv Božjih riječi
i prezirali upute Svevišnjeg.
12 Lomili su se pod teretom teškog života,
posrtali i padali, no pomoći nije bilo.
13 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
14 Izveo ih je iz tamnice,
raskidao njihove okove.
15 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
16 Jer, on probija metalna vrata
i lomi njihove šipke od željeza.
17 Neki su se glupo odlučili za grijeh
pa su trpjeli zbog svojih prijestupa.
18 Sva hrana im se zgadila,
bili su na rubu smrti.
19 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
20 Na njegovu riječ su ozdravili,
od smrti su bili spašeni.
21 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
22 Prinosite žrtve zahvalnice
i o njegovim djelima
pjevajte pjesme radosnice.
23 Neki su brodovima zaplovili morima
da bi poslovali preko velikih voda.
24 Vidjeli su što može BOG,
na moru su gledali njegova čudesa.
25 Na njegovu riječ, vihor je zapuhao
i divlje morske valove podigao.
26 Dizali su se do neba i spuštali u dubinu.
U opasnosti, sva hrabrost im je nestala.
27 Teturali su i posrtali kao pijani,
mornarska vještina nije im pomogla.
28 Tada su BOGA pozvali upomoć,
a on ih je izvukao iz nevolje.
29 Oluju je utišao,
morske valove smirio.
30 Radovali su se mirnom moru,
a on ih je odveo u željenu luku.
31 Zahvalite BOGU na njegovoj vjernoj ljubavi,
na čudesnim djelima koja za vas čini.
32 Neka ga slavi sav okupljeni narod,
neka ga hvali vijeće starješina.
33 Rijeke je pretvorio u pustinju,
a izvore vode u suho tlo.
34 Plodna zemlja postala je slana
zbog zloće njenih stanovnika.
35 No od pustinje nastala je zemlja s jezerima,
a iz suhe zemlje potekli su izvori vode.
36 Ondje je naselio gladne,
tu su podigli svoj grad.
37 Obradili su polja i vinograde,
zemlja im je rodila u obilju.
38 Imali su mnogo djece,
a stoka im se namnožila.
39 No zbog ugnjetavanja, tjeskobe i tuge,
bili su poniženi i broj im se smanjio.
40 Ali onaj koji može poniziti vladare
i natjerati ih da bespućem lutaju,
41 on nevoljnike podiže iz bijede,
obitelji im povećava kao da su stada.
42 Kad to vide, pravedni se raduju,
a loši ljudi svoja usta zatvaraju.
43 Tko je mudar, o svemu će razmisliti
i BOŽJU vjernu ljubav uvidjeti.
Molitva za pomoć u borbi protiv neprijatelja
Davidova pjesma.
108 Spreman sam i odlučan, Bože,
cijelim bićem, glazbom tebe slaviti.
2 Neka se probude harfa i lira,
neka zora budna ustane!
3 Zahvaljivat ću ti, BOŽE, pred svima,
psalme o tebi pjevati narodima.
4 Jer, ljubav je tvoja viša od nebesa,
tvoja vjernost seže do oblaka.
5 Bože, uzvišen si nad nebesima
i cijela zemlja gleda tvoju slavu.
6 Pomozi nam svojom silnom snagom
dok molim da se tvoji vjerni spase.
7 Bog je rekao u svom Hramu:
»Pobijedit ću i podijeliti zemlju.
Dat ću im grad Šekem i dolinu Sukot.
8 Gilead i Manaše su moji.
Efrajim je kaciga koja glavu čuva,
a Juda moja vladarska palica.
9 Moab mi je posuda za pranje nogu,
preko Edoma bacam sandalu[u],
nad Filistejom, slavim pobjedu.«
10 Tko će me uvesti u utvrđeni grad?
Tko će me voditi u Edom?
11 Zar si nas napustio, Bože?
Ne predvodiš li ti naše vojske?
12 Pomozi nam protiv neprijatelja
jer ljudska pomoć je bezvrijedna.
13 Bog gazi naše neprijatelje,
s njim idemo do pobjede.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International