Bible in 90 Days

Nehemijina molitva

1 Ovo je izvještaj Nehemije, Hakalijinog sina:

Dvadesete godine Artakserksove vladavine,^[a] u mjesecu Kislevu^[b], dok sam bio u palači u gradu Suzi, ² došao je Hanani, jedan od moje braće, s još nekim ljudima iz Jude. Raspitao sam se kod njih o Židovima, koji su izbjegli progonstvo i ostali u Judi, i o Jeruzalemu.

³ Rekli su mi: »Oni koji su izbjegli progonstvo i ostali u pokrajini Judi u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemske su zidine razvaljene, a vrata uništena vatrom.«

⁴ Kad sam čuo te riječi, sjeo sam i zaplakao. Danima sam tugovao, postio i molio pred Bogom neba.

⁵ Zatim sam rekao:

»O, BOŽE! Ti si Bog neba—velik i moćan Bog! Čuvaš svoj savez i vjerno iskazuješ ljubav onima koji te vole i vrše tvoje zapovijedi. ⁶ Poslušaj me i pogledaj! Čuj molitvu svog sluge, dok se danonoćno pred tobom moli za tvoje sluge, za izraelski narod. Priznajem grijehe izraelskog naroda protiv tebe. Priznajem da smo i ja i moja obitelj griješili protiv tebe. ⁷ Loše smo se odnosili prema tebi. Nismo se držali tvojih zapovijedi, pravila i propisa koje si dao svome slugi Mojsiju.

⁸ Sjeti se što si rekao svom slugi Mojsiju: ‘Budete li nevjerni, raspršit ću vas među narode. ⁹ Ali, ako mi se vratite, ako držite i vršite moje zapovijedi—ma bili prognani i na kraj neba—odande ću vas sabrati i dovesti na mjesto koje sam izabrao za prebivalište svome imenu.’

¹⁰ Oni su tvoji sluge i tvoj narod koji si otkupio svojom velikom moći i svojom snažnom rukom.

¹¹ O, Gospodaru, pažljivo poslušaj molitvu ovoga tvog sluge i molitvu svih tvojih slugu koji te s radošću štuju. Daj svome slugi da uspije danas, daj da mu kralj bude naklonjen.«

U to sam vrijeme bio kraljev peharnik^[c].

Kralj šalje Nehemiju u Jeruzalem

2 Dvadesete godine vladavine kralja Artakserksa,^[d] u mjesecu Nisanu^[e], kad su kralju donijeli vino, ja sam ga uzeo i dao mu ga.

Budući da nikad prije nisam bio tužan pred njim, ² kralj me upitao: »Zašto izgledaš tužno, a nisi bolestan? Sigurno nosiš tugu u srcu.«

Tada sam se jako uplašio. ³ No rekao sam kralju: »Živio kralj zauvijek! Kako da ne budem tužan kad grad u kojem su pokopani moji preci leži opustošen i ruševan, a vrata mu je progutala vatra?«

⁴ Tada me kralj upitao: »Što želiš da učinim?«

Pomolio sam se Bogu neba ⁵ pa odgovorio kralju: »Ako je kralju po volji i ako smatra da sam mu dobar sluga, neka me pošalje u Judu, u grad gdje su pokopani moji preci, da ga ponovo sagradim.«

⁶ Tada me kralj, uz koga je sjedila kraljica, upitao: »Koliko će trajati tvoj put i kad ćeš se vratiti?«

Budući da je kralju bilo drago da me pošalje, naznačio sam mu vrijeme. ⁷ I još sam mu rekao: »Ako je kralju po volji, neka mi se daju pisma za upravitelje pokrajine preko rijeke Eufrat, da mi dopuste prolazak do Jude. ⁸ Trebam i pismo za Asafa, čuvara kraljeve šume, kako bi mi dao drva da napravim grede za vrata na hramskoj tvrđavi, na gradskim zidinama i na kući u kojoj ću stanovati.«

Kralj mi je dao što sam tražio jer mi je Bog bio naklonjen.

⁹ Stoga, otišao sam upraviteljima pokrajine preko rijeke Eufrat i dao im kraljeva pisma, a kralj je sa mnom poslao vojne zapovjednike i konjanike. ¹⁰ Kad su za to čuli Sanbalat Horonac i službenik Tobija Amonac, jako su se uznemirili što je netko došao raditi za dobrobit Izraelaca.

Nehemija pregledava jeruzalemske zidine

¹¹ Stigao sam u Jeruzalem i ostao ondje tri dana. ¹² Ustao sam noću i krenuo s još nekoliko ljudi. Nikome nisam rekao što mi je Bog stavio na srce da učinim za Jeruzalem. Nismo koristili teretne životinje osim one na kojoj sam jahao. ¹³ Noću sam se uputio kroz Dolinska vrata, pokraj Zmajevog bunara, do Smetlišnih vrata. Pregledavao sam zidine Jeruzalema, koje su bile razorene, i njihova vrata, koja je progutala vatra. ¹⁴ Zatim sam otišao dalje, do Izvorskih vrata i do Kraljevog jezerca. No ondje nije bilo mjesta da bi prošla životinja koju sam jahao ¹⁵ pa sam se noću kretao dolinom i dalje pregledavao zidine. Zatim sam se okrenuo, ušao kroz Dolinska vrata i vratio se.

¹⁶ Službenici nisu znali kamo sam otišao niti što sam radio. Nisam još ništa bio rekao Židovima, ni svećenicima, ni vođama, ni službenicima, ni drugima koji će obavljati radove.

¹⁷ Tada sam im rekao: »Vidite u kakvoj smo nevolji. Jeruzalem leži u ruševinama, a vrata su mu spaljena. Stoga, dođite da ponovo sagradimo jeruzalemski zid, da više ne budemo ruglo.«

¹⁸ Ispričao sam im i kako mi je Bog bio naklonjen i što mi je kralj rekao.

Odgovorili su: »Počnimo odmah graditi.« I prionuli su na to dobro djelo.

¹⁹ Kad su za to čuli Sanbalat Horonac, službenik Tobija Amonac i Gešem Arapin, rugali su nam se i smijali.

»Što to radite?« pitali su. »Zar se bunite protiv kralja?«

²⁰ Odgovorio sam im: »Bog neba dat će nam da uspijemo. Mi smo njegovi sluge i počet ćemo graditi, a vi se nemojte uplitati jer nemate nikakvog posjeda ni povijesnog prava u Jeruzalemu.«

Graditelji sjevernih zidina

3 Svećenik Elijašib i njegova braća svećenici prionuli su na posao i ponovo sagradili Ovčja vrata. Posvetili su ih i namjestili vratna krila. Zidali su sve do kule Stotine i posvetili je, pa nastavili dalje, do Hananelove kule. ² Do njih su zidali Jerihonci, a do Jerihonaca Zakur, Imrijev sin.

³ Hasenini su sinovi ponovo sagradili Riblja vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune. ⁴ Do njih je popravke vršio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk, pa do njega Mešulam, Berekijin sin i Mešezabelov unuk, a do njega Sadok, Baanin sin. ⁵ Do njih su popravke obavljali Tekoanci, ali njihovi velikaši nisu se htjeli poniziti da rade pod svojim nadzornicima^[f].

Graditelji zapadnih zidina

⁶ Jojada, Paseahov sin, i Mešulam, Besodejin sin, popravili su Stara vrata. Postavili su grede i namjestili vratna krila, brave i zasune. ⁷ Do njih su popravljali Melatija iz Gibeona i Jadon iz Meronota, zajedno s ljudima iz Gibeona i Mispe, gdje se nalazi sjedište upravitelja pokrajine preko rijeke Eufrat.

⁸ Do njih je popravke vršio Uziel, Harhajin sin, jedan od zlatara, a do njega Ananija, jedan od izrađivača mirisnih pomasti. Obnovili su Jeruzalem sve do Širokog zida. ⁹ Do njih je popravke izvodio Refaja, Hurov sin, upravitelj polovice jeruzalemskog okruga.

¹⁰ Do njega je na zidinama nasuprot svoje kuće popravke obavljao Jedaja, Harumafov sin, a do njega Hatuš, Hašabnejin sin. ¹¹ Malkija, Harimov sin, i Hašub, Pahat Moabov sin, popravljali su sljedeći dio zidina i kulu Ložište.

¹² Do njih je radio Šalum, Halohešov sin, upravitelj druge polovice jeruzalemskog okruga. Pomagale su mu njegove kćeri. ¹³ Hanun i stanovnici Zanoaha obnavljali su Dolinska vrata. Obnovili su ih, postavili vratna krila, brave i zasune. Također, obnovili su 500 metara^[g] zida, sve do Smetlišnih vrata.

Graditelji istočnih zidina

¹⁴ Malkija, Rekabov sin, upravitelj okruga Bet Hakarem, obnovio je Smetlišna vrata. Ponovo ih je izgradio, postavio vratna krila, brave i zasune. ¹⁵ Šalum, Kol Hozeov sin, upravitelj okruga Mispe, vršio je popravak Izvorskih vrata. Obnovio ih je, natkrio, postavio vratna krila, brave i zasune. Također, popravio je zid kod bazena Šiloah, pokraj Kraljevskog vrta, pa sve do stepenica koje silaze iz Davidova grada.

¹⁶ Do njega je radio Nehemija, Azbukov sin, upravitelj polovice okruga Bet Sur. Obavio je popravke od Davidovih grobova sve do umjetnog jezera i Doma ratnika. ¹⁷ Do njega su popravljali Leviti pod vodstvom Rehuma, Banijevog sina, a do njega je, za svoj okrug, popravke obavljao Hašabija, upravitelj polovice okruga Keila.

¹⁸ Do njega su popravke vršila njihova braća pod vodstvom Bavaja, Henadadovog sina, upravitelja polovice okruga Keila. ¹⁹ Dalje je radio Ezer, Ješuin sin, upravitelj Mispe, popravljajući dio nasuprot uspona pa do oružarnice na uglu zidina.

²⁰ Do njega je Baruk, Zabajev sin, s velikim žarom popravljao dio od ugla do ulaza u kuću vrhovnog svećenika Elijašiba. ²¹ Na sljedećem dijelu, od ulaza do kraja Elijašibove kuće, popravke je radio Meremot, Urijin sin i Hakosov unuk.

²² Do njega su popravke izvodili svećenici koji su živjeli u okolici. ²³ Benjamin i Hašub popravljali su zidine nasuprot vlastite kuće, a Azarija, Maasejin sin i Ananijin unuk, popravljao je zidine pokraj svoje kuće.

²⁴ Binuj, Henadadov sin, radio je na dijelu od Azarijine kuće do zavoja na zidinama pa dalje do ugla. ²⁵ Palal, Uzajev sin, obavljao je popravke nasuprot zavoja i kule koja se diže iz gornje kraljeve palače, blizu stražarskog dvorišta. Do njega je radio Pedaja, Parošev sin.

²⁶ Hramski sluge, koji su živjeli na brdu Ofel, izvodili su radove do mjesta nasuprot Vodenih vrata na istoku i obližnje kule. ²⁷ Tekoanci su popravljali ostatak tog dijela od velike kule do Ofelskog zida.

²⁸ Svećenici su radili na komadu iznad Konjskih vrata, svaki nasuprot svoje kuće. ²⁹ Sadok, Imerov sin, radio je pred svojom kućom. Sljedeći je dio popravljao Šemaja, Šekanijin sin, stražar Istočnih vrata. ³⁰ Do njega su popravke vršili Hananija, Šelemijin sin, i Hanun, šesti Salafov sin. Zatim Mešulam, Berekijin sin, nasuprot svoga mjesta stanovanja.

³¹ Malkija, zlatar, izvršio je popravke sve do kuće hramskih slugu i trgovaca, nasuprot Nadzornih vrata, pa do gornje prostorije na uglu zidina. ³² Između gornje prostorije na uglu i Ovčjih vrata popravke su obavljali zlatari i trgovci.

Neprijateljske spletke

4 Kad je Sanbalat čuo da ponovo gradimo zid, bio je vrlo ljut i bijesan. Rugao se Židovima ² pa je pred svojim pristašama i samarijskom vojskom govorio: »Što to rade oni jadni Židovi? Zar misle da će nešto obnoviti? Zar misle da će prinositi žrtve? Možda misle da će završiti u samo jedan dan? Možda misle da mogu obnoviti spaljeno kamenje iz one gomile krša?«

³ A Tobija Amonac, koji je bio pokraj njega, rugao se: »Ma kakve to oni zidine grade—da im se popne lisica, srušile bi se!«

⁴ No ja sam molio: »Čuj nas, Bože naš, jer nas preziru. Okreni njihove uvrede na njihove glave. Predaj ih kao plijen u zemlju ropstva. ⁵ Ne opraštaj njihovu krivnju! Ne daj da im se grijeh izbriše pred tobom jer su vrijeđali graditelje.«

⁶ Tako smo obnavljali zidine. Spojili smo sve dijelove do pola visine zidina jer je narod radio svim srcem.

⁷ No Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdođani čuli su da je obnova jeruzalemskih zidina napredovala i da se pukotine zatvaraju pa su se jako razljutili. ⁸ Svi su zajedno skovali urotu da dođu i bore se protiv Jeruzalema kako bi napravili pomutnju. ⁹ A mi smo se molili svome Bogu i danonoćno postavljali stražu da se zaštitimo od njih.

¹⁰ Potom su Judejci rekli: »Radnici gube snagu, a krša je toliko da ne možemo raditi na zidu. ¹¹ Naši su neprijatelji rekli: ‘Neće oni ništa znati niti vidjeti! Već ćemo ih napasti i pobiti pa će se zaustaviti radovi.’«

¹² Tada su došli Židovi, koji su živjeli blizu naših neprijatelja, i deset nam puta ponovili: »Planiraju vas napasti sa svih strana.«

¹³ Stoga sam postavio ljude s mačevima, kopljima i lukovima iza najnižih dijelova zidina i ondje gdje su još bili procijepi u zidinama. Rasporedio sam ih po obiteljima. ¹⁴ Nakon što sam sve pregledao, ustao sam i rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Ne bojte ih se! Sjetite se BOGA, koji je velik i silan. Borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i svoje domove.«

¹⁵ Kad su naši neprijatelji čuli da znamo za njihovu urotu i da ju je Bog osujetio, svi smo se vratili na zidine, svatko na svoj posao.

¹⁶ Od toga je dana jedna polovica mojih ljudi radila, a druga polovica držala koplja, štitove, lukove i oklope. Zapovjednici su stajali iza cijelog naroda Jude ¹⁷ koji je gradio zid. Nosači su tereta radili jednom rukom, a drugom držali oružje. ¹⁸ Svaki je graditelj imao mač pripasan uz bok dok je radio, a pokraj mene je stajao trubač, spreman upozoriti ljude.

¹⁹ Tada sam rekao vođama, službenicima i ostalom narodu: »Posao je velik i opsežan, a mi smo na zidinama daleko jedan od drugoga. ²⁰ Gdje god čujete zvuk roga, ondje nam se pridružite. Naš će se Bog boriti za nas.«

²¹ Tako smo nastavili posao. Radili smo od rane zore pa do navečer, kad su se pojavile zvijezde, a cijelo je vrijeme pola ljudi držalo koplja.

²² U to sam vrijeme još rekao narodu: »Neka svaki čovjek sa svojim čuvarom ostane u Jeruzalemu, da bi nam noću bili stražari, a danju radnici.«

²³ Ni ja, ni moja braća, ni moji ljudi, ni stražari, koji su bili sa mnom, nismo sa sebe skidali odjeću. Svatko je držao svoje oružje pri ruci, čak i kada smo išli po vodu.

Nehemija pomaže potlačenima

5 Ljudi i njihove žene podigli su veliku viku na svoju židovsku braću. ² Jedni su govorili: »Nas i naših sinova i kćeri ima mnogo. Treba nam žita da bismo jeli i preživjeli.«

³ Drugi su govorili: »Zalažemo svoje njive, vinograde i kuće da dobijemo žita za vrijeme gladi.«

⁴ A neki su govorili: »Morali smo posuditi novac da kralju platimo porez na njive i vinograde. ⁵ Od iste smo krvi i mesa kao naša braća, a naša djeca kao njihova djeca, ali mi prisiljavamo svoje sinove i kćeri na ropstvo. Neke od naših kćeri već su u ropstvu, a mi smo bespomoćni jer naše njive i vinogradi pripadaju drugima.«^[h]

⁶ Kad sam čuo njihove vapaje i pritužbe, jako sam se naljutio. ⁷ Zatim sam razmislio o tome. Okrivio sam vođe i službenike: »Vi uzimate kamatu od vlastitog naroda!« Potom sam sazvao velik skup protiv njih ⁸ i rekao: »Koliko god je bilo moguće, otkupili smo svoju židovsku braću koja su bila prodana drugim narodima. A sad vi sami prodajete vlastitu braću, i to svom narodu!«

Oni su šutjeli jer nisu imali što reći.

⁹ »Nije dobro to što radite«, rekao sam dalje. »Zar ne trebate živjeti poštujući svoga Boga, da nas neprijateljski narodi više ne ismijavaju? ¹⁰ I ja i moja braća i moji ljudi posuđujemo narodu novac i žito. Neka se više ne uzima kamata. ¹¹ Vratite im danas njihove njive, vinograde, maslinike, kuće i kamatu od novca, žita, vina i ulja.«

¹² »Vratit ćemo im to«, rekli su, »i više nećemo ništa tražiti od njih. Učinit ćemo kao što kažeš.«

Tada sam pozvao svećenike i zatražio od vođa i službenika da se zakunu da će učiniti kao što su rekli.

¹³ A istresao sam i svoju lentu^[i] te rekao: »Neka ovako Bog istrese iz svoje kuće i od svoje zarade svakog čovjeka koji ne održi ovo obećanje. Neka ga tako istrese i isprazni!«

Nato je cijeli skup rekao: »Amen«, i hvalio BOGA. I narod je učinio kao što je obećao.

¹⁴ Osim toga, otkad sam postavljen za njihovog upravitelja u Judi, od dvadesete do trideset i druge godine vladavine kralja Artakserksa—ukupno dvanaest godina—ni ja ni moja braća nismo jeli hranu koja se dodjeljuje upravitelju. ¹⁵ Prijašnji upravitelji, moji prethodnici, otežavali su život ljudima, uzimajući im hranu i vino te četrdeset srebrnjaka^[j]. Čak su i njihovi pomoćnici tlačili narod. No ja, iz poštovanja prema Bogu, nisam tako postupao, ¹⁶ nego sam se držao radova na ovim zidinama. Nikom nismo uzimali zemlju i svi moji ljudi bili su zaokupljeni poslom. ¹⁷ Štoviše, za mojim je stolom bilo stotinu pedeset ljudi, Židova i njihovih vođa, kao i onih koji su nam došli iz okolnih naroda. ¹⁸ Svakog sam dana dao pripremiti jednog vola, šest najboljih ovaca i razne peradi, a svakih deset dana sve vrste vina u izobilju. Ali, bez obzira na sve to, nisam zahtijevao hranu koja se dodjeljuje upravitelju jer je ovaj narod već bio teško opterećen.

¹⁹ Bože moj, zapamti, za moje dobro, sve što sam učinio za ovaj narod.

Urota protiv Nehemije

6 Sanbalat, Tobija, Arapin Gešem i ostali naši neprijatelji doznali su da sam sagradio zidine i da u njima nije ostalo nijednog otvora—iako još nisam postavio krila na vrata. ² Sanbalat i Gešem su mi poručili: »Hajde da se sastanemo u mjestu Kefirim, u dolini Ono.«

No namjeravali su mi nauditi ³ pa sam im poslao glasnike s ovim odgovorom: »U velikom sam poslu i ne mogu doći. Posao bi stao ako bih ga ostavio i otišao k vama.«

⁴ Četiri su mi puta slali istu poruku, a ja sam im svaki put isto odgovarao.

⁵ Zatim mi je, peti put, Sanbalat poslao svog pomoćnika s istom porukom i nezapečaćenim pismom u ruci ⁶ u kojem je pisalo:

»Šire se glasine među narodima, a Gešem ih potvrđuje. Ti i Židovi spremate se na pobunu, stoga i gradite zidine. Govori se da ćeš postati njihov kralj ⁷ i da si već postavio proroke da o tebi objave u Jeruzalemu: ‘Juda ima kralja!’ O tome će biti obaviješten perzijski kralj, zato dođi na savjetovanje sa mnom.«

⁸ Poslao sam mu ovaj odgovor: »Ništa od toga što kažeš nije se dogodilo, nego si sve to smislio u svojoj glavi.«

⁹ Svi su nas oni htjeli uplašiti, misleći: »Odustat će od posla i neće ga završiti.«

A sad, Bože, osnaži me!

¹⁰ Jednog sam dana otišao u kuću Šemaje, Delajinog sina i Mehetabelovog unuka, dok je bio zatvoren u svojoj kući.^[k]

Rekao je: »Nađimo se u Božjem Hramu, u Svetištu^[l], i zatvorimo vrata jer će doći da te ubiju. Već će noćas doći da te ubiju.«

¹¹ No odgovorio sam mu: »Zar ja da bježim? Može li čovjek kao što sam ja ući u Hram i ostati živ? Neću tamo ulaziti!«

¹² Tada sam shvatio da ga nije poslao Bog, nego su mu Tobija i Sanbalat platili da me prevari porukom. ¹³ Unajmili su ga da me zastraši pa da me navede na grijeh. Oni bi me zatim ozloglasili i osramotili.

¹⁴ Bože moj, sjeti se Tobije i Sanbalata po njihovim djelima. Sjeti se i proročice Noadije i ostalih proroka koji su me htjeli zastrašiti.

Završetak zidina

¹⁵ Zidine su završene dvadeset i petog dana mjeseca Elula^[m], za pedeset i dva dana. ¹⁶ Kad su svi naši neprijatelji čuli i svi narodi oko nas vidjeli da su zidine završene, obeshrabrili su se. Shvatili su da je to djelo učinjeno uz pomoć našeg Boga. ¹⁷ Tih su dana židovski vođe slali mnoga pisma Tobiji, a on im je odgovarao. ¹⁸ Mnogi su ljudi u Judi bili prisegom vezani uz njega jer je bio zet Šekanije, Arahovog sina, a njegov je sin Johanan oženio kćer Mešulama, Berekijinog sina. ¹⁹ Osim toga, meni su govorili o njegovim dobrim djelima, a njemu su govorili što sam ja rekao. Tobija je stalno slao pisma da me zastraši.

7 Nakon što su sagrađene zidine i namještena vratna krila, postavljeni su vratari, pjevači i Leviti. ² Svog sam brata Hananija postavio za upravitelja Jeruzalema, a Hananiju^[n] za zapovjednika tvrđave jer je bio vjeran i poštovao Boga više od većine ljudi.

³ Rekao sam im: »Neka se vrata Jeruzalema ne otvaraju dok sunce ne ugrije. Dok su čuvari vrata još na dužnosti, neka zatvore vratna krila i postave zasune. Građane Jeruzalema postavite za stražare. Jedni neka stražare na stražarskim mjestima, a drugi pokraj svojih kuća.«

Popis povratnika

(Ezr 2,1-70)

⁴ Grad je bio velik i prostran, ali je u njemu bilo malo ljudi i kuće se još nisu obnovile. ⁵ Bog mi je stavio na srce da okupim vođe, glavare i običan narod, da se upišu prema obiteljima. Pronašao sam i knjigu obiteljskih stabala prvih povratnika u kojoj je pisalo:

⁶ Ovo su ljudi pokrajine Jude koji su se vratili iz zatočeništva, a koje je babilonski kralj Nabukodonosor bio odveo u progonstvo. Vratili su se u Jeruzalem i Judu, svatko u svoj grad. ⁷ Predvodili su ih Zerubabel, Ješua, Nehemija, Azarija, Raamija, Nahamani, Mordekaj, Bilšan, Misperet, Bigvaj, Nehum i Baana.

Popis Izraelaca:

⁶⁴ Te su tri obitelji tražile zapise o svojim obiteljskim stablima, ali ih nisu mogle pronaći pa su bile isključene iz svećenstva. ⁶⁵ Upravitelj im je zabranio jesti hranu za svećenike, sve dok se ne pojavi svećenik koji će se poslužiti Urimom i Tumimom^[o] da riješi slučaj.

⁶⁶ Cijela je skupina povratnika brojala 42.360 ljudi. ⁶⁷ K tomu, još je bilo i 7.337 njihovih slugu i sluškinja te 245 pjevača i pjevačica. ⁶⁸ Imali su 736 konja, 245 mazgi, ⁶⁹ 435 deva i 6.720 magaraca. ⁷⁰ Neki su obiteljski glavari dali priloge za radove. Upravitelj je dao u riznicu 1.000 zlatnika^[p], 50 posuda i 530 svećeničkih odora. ⁷¹ Drugi su obiteljski glavari dali u riznicu za radove 20.000 zlatnika^[q] i 1.250 kilograma^[r] srebra. ⁷² Ostali je narod dao ukupno 20.000 zlatnika, 1.150 kilograma^[s] srebra i 67 svećeničkih odora.

⁷³ Svećenici, Leviti, vratari, pjevači, hramski sluge i ostali Izraelci nastanili su se u svojim gradovima. Do sedmoga mjeseca svi su se Izraelci smjestili po svojim gradovima.

Ezra čita Zakon

8 U sedmom se mjesecu cijeli narod u jedinstvu okupio na trgu ispred Vodenih vrata. Tada su rekli učitelju Ezri da donese Knjigu Mojsijevog zakona, koji je BOG dao Izraelu. ² Prvog je dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donio Zakon pred skup na kojem su bili muškarci, žene i svi koji su bili sposobni razumjeti^[t]. ³ Čitao ga je glasno na trgu ispred Vodenih vrata, od ranog jutra do podneva, pred muškarcima i ženama te svima koji su bili sposobni razumjeti. Sav je narod pažljivo slušao Knjigu zakona. ⁴ Učitelj Ezra stajao je na visokome drvenom podiju, napravljenom za tu prigodu. Pokraj njega su s desne strane stajali Matitija, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam.

⁵ Ezra je otvorio knjigu naočigled svih jer je stajao poviše njih. Kad ju je otvorio, sav je narod ustao. ⁶ Ezra je blagoslovio BOGA, velikog Boga, a čitav je narod podigao ruke i odgovorio: »Amen! Amen^[u]!« pa se poklonio licem do zemlje štujući BOGA.

⁷ Dok je narod ondje stajao, Leviti Ješua, Bani, Šerebija, Jamin, Akub, Šabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad, Hanan i Pelaja poučavali su Zakon. ⁸ Čitali su iz Knjige Božjeg zakona, tumačili je i objašnjavali što znači, da bi narod razumio što se čita.

⁹ Tada su namjesnik Nehemija, svećenik i učitelj Ezra, ali i Leviti koji su poučavali narod, svima rekli: »Ovaj je dan svet vašem BOGU. Ne tugujte i ne plačite!«

Jer, sav je narod plakao slušajući riječi Zakona.

¹⁰ Nehemija im je još rekao: »Idite i jedite najbolju hranu i pijte slatko vino,^[v] a dio pošaljite onima koji nemaju ništa spremljeno. Ovaj je dan svet našem BOGU. Ne žalostite se jer je BOŽJA radost vaša snaga.«

¹¹ Leviti su smirivali narod govoreći: »Budite tiho, umirite se, jer je ovo sveti dan. Ne žalostite se!«

¹² I sav je narod otišao jesti, piti, dijeliti hranu i slaviti s velikom radošću jer su razumjeli riječi koje su im objavljene.

Blagdan skloništa

¹³ Drugoga su se dana glavari svih obitelji, sa svećenicima i Levitima, okupili oko učitelja Ezre da bi proučili riječi Zakona. ¹⁴ U Zakonu, koji je BOG dao preko Mojsija, našli su zapisano da Izraelci trebaju boraviti u skloništima za blagdana u sedmome mjesecu. ¹⁵ Našli su još da trebaju objaviti i razglasiti po svim gradovima i u Jeruzalemu: »Idite u gorje i donesite grane pitome masline, divlje masline, mirte, palme i grane drugog drveća s lišćem, da se naprave skloništa«, kao što je zapisano.

¹⁶ Narod je otišao i donio grane. Zatim su napravili skloništa na krovovima i dvorištima svojih kuća, na dvorištima Božjega Hrama, na trgu kod Vodenih vrata i na trgu kod Efrajimovih vrata. ¹⁷ Cijela je zajednica povratnika iz zatočeništva napravila skloništa i boravila u njima. Izraelci to nisu činili još od vremena Jošue, Nunovog sina, pa sve do tog dana. Silno su se veselili. ¹⁸ I dan za danom, od prvog do posljednjeg dana blagdana, Ezra je čitao iz Knjige Božjeg zakona. Sedam su dana slavili blagdan, a osmog su dana imali svečani skup, kao što je propisano zakonom.

Narod priznaje svoje grijehe

9 Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca, Izraelci su se okupili na post, odjeveni u pokajničke tkanine i posuti prašinom^[w]. ² Oni koji pripadaju izraelskom rodu odvojili su se od svih stranaca. Stajali su i priznavali svoje grijehe i prekršaje svojih predaka. ³ Svatko je stajao na svome mjestu i tri su sata naglas čitali iz Knjige zakona svog BOGA, a sljedećih su tri sata priznavali svoje grijehe i klanjali se svome BOGU.

⁴ Leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani i Kenani stajali su na stepenicama i glasno vapili svome BOGU.

⁵ Zatim su Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: »Ustanite i blagoslivljajte svog BOGA, onoga koji je oduvijek i zauvijek!«

Molitva naroda

³⁸ »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.«

Potpisnici sporazuma

10 Na zapečaćenom su sporazumu potpisana sljedeća imena: upravitelj Nehemija (Hakalijin sin), Sidkija, ² Seraja, Azarija, Jeremija, ³ Pašhur, Amarija, Malkija, ⁴ Hatuš, Šebanija, Maluk, ⁵ Harim, Meremot, Obadija, ⁶ Daniel, Gineton, Baruk, ⁷ Mešulam, Abija, Mijamin, ⁸ Maazija, Bilgaj i Šemaja. Oni su bili svećenici.

⁹ Potpisani Leviti: Ješua (Azanijin sin), Binuj iz Henadadove obitelji, Kadmiel ¹⁰ i njihova braća: Šebanija, Hodija, Kelita, Pelaja, Hanan, ¹¹ Mika, Rehob, Hašabija, ¹² Zakur, Šerebija, Šebanija, ¹³ Hodija, Bani i Beninu.

¹⁴ Potpisani glavari naroda: Paroš, Pahat Moab, Elam, Zatu, Bani, ¹⁵ Buni, Azgad, Bebaj, ¹⁶ Adonija, Bigvaj, Adin, ¹⁷ Ater, Ezekija, Azur, ¹⁸ Hodija, Hašum, Besaj, ¹⁹ Harif, Anatot, Nebaj, ²⁰ Magpijaš, Mešulam, Hezir, ²¹ Mešezabel, Sadok, Jadua, ²² Pelatija, Hanan, Anaja, ²³ Hošea, Hananija, Hašub, ²⁴ Haloheš, Pilha, Šobek, ²⁵ Rehum, Hašabna, Maaseja, ²⁶ Ahija, Hanan, Anan, ²⁷ Maluk, Harim i Baana.

²⁸ A ostali narod—svećenici, Leviti, vratari, pjevači, hramski sluge i svi koji su se odvojili od stranih naroda radi Božjeg zakona, sa svojim ženama, sinovima i kćerima koji su sposobni razumjeti— ²⁹ pridružuju se svojoj braći i uglednicima. Svi zajedno obavezuju se pod prokletstvom i zakletvom da će živjeti prema Božjem zakonu, koji im je dan preko Božjeg sluge Mojsija, te da će držati i vršiti sve zapovijedi, pravila i uredbe BOGA, svoga Gospodara.

Detalji sporazuma

³⁰ »Obećavamo da nećemo davati svoje kćeri za žene drugim narodima niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima.

³¹ Ako na dan odmora drugi narodi budu donijeli i prodavali robu ili žitarice, nećemo od njih kupovati na dan odmora niti na bilo koji drugi sveti dan. Svake sedme godine^[ab] nećemo obrađivati zemlju i poništit ćemo sve dugove.

³² Obavezujemo se da će svatko od nas davati trećinu srebrnjaka^[ac] godišnje za troškove službe u Hramu našeg Boga: ³³ za posvećeni kruh, za redovne žitne žrtve i redovne žrtve paljenice. Zatim, za žrtve koje se prinose na dan odmora, na blagdane tijekom mladog mjeseca i druge blagdane te za posvećene darove. Nadalje, to je i za žrtve za grijeh da bi se obavio obred očišćenja Izraela. Naposljetku, to je i za sve radove na održavanju Doma našeg Boga.

³⁴ Mi svećenici, Leviti i narod ždrijebom smo odredili kad će svaka od naših obitelji donijeti drva u Hram našeg Boga. U određeno vrijeme svake godine svaka obitelj treba dati prilog u drvima, za vatru na žrtveniku našeg BOGA, kao što je zapisano u Zakonu.

³⁵ Obavezujemo se i da ćemo svake godine u BOŽJI Hram donositi prvine uroda svojih usjeva i prvine svih plodova sa svake voćke.

³⁶ I kao što je zapisano u Zakonu, u Hram svoga Boga dovodit ćemo prvorođene sinove i prvine okota svoje krupne i sitne stoke. Dovodit ćemo ih svećenicima koji služe u Hramu našeg Boga.

³⁷ Također, donosit ćemo svećenicima, za spremišta Doma našeg Boga, prvine svojih samljevenih žitarica, najbolje od žitarica za žrtvene prinose, prvine plodova sa svakog stabla i prvine mladog vina te ulja. A Levitima ćemo donositi desetinu svojih usjeva jer oni prikupljaju desetinu u svim mjestima gdje se obavljaju poslovi. ³⁸ Neka svećenik, koji je Aronov potomak, prati Levite dok primaju desetinu. Leviti neka donesu desetinu desetine u Hram našeg Boga, u spremišta. ³⁹ Izraelski narod i Leviti neka donose svoje priloge od žitarica, vina i ulja. Neka se pohrane u spremišta gdje se nalaze predmeti svetišta i gdje borave svećenici koji obavljaju službu te vratari i pjevači.

Nećemo zanemariti Hram svoga Boga.«

Naseljavanje Jeruzalema

11 Glavari naroda nastanili su se u Jeruzalemu. Ostatak je naroda bacao kocku da bi se izabralo deset posto stanovništva koje će živjeti u svetom gradu Jeruzalemu, dok će ostali ostati u svojim gradovima. ² I narod je blagoslovio sve koji su dobrovoljno pristali živjeti u Jeruzalemu.

³ Glavari pokrajine Jude nastanili su se u Jeruzalemu. Neki Izraelci, svećenici, Leviti, hramski sluge i potomci Salomonovih slugu živjeli su u gradovima Jude. Živjeli su na svome posjedu, u svom gradu, ⁴ a neki ljudi iz Jude i Benjamina živjeli su u Jeruzalemu.

Judini potomci koji su se naselili u Jeruzalemu:

Ataja, Uzijin sin, potomak Uzije, Zaharije, Amarije, Šefatije, Mahalalela i Peresa. ⁵ Maaseja, Baruhov sin, potomak Baruha, Kol Hozea, Hazaje, Adaje, Jojariba, Zaharije i Šilonija. ⁶ Svih Peresovih potomaka, koji su živjeli u Jeruzalemu, bilo je 468 sposobnih ljudi.

⁷ Benjaminovi potomci koji su se naselili u Jeruzalemu:

Salu, potomak Mešulama, Joeda, Pedaje, Kolaje, Maaseje, Itiela i Ješaja. ⁸ I njegovi sljedbenici Gabaj i Salaj—ukupno 928 ljudi. ⁹ Joel, Zikrijev sin, bio je njihov glavni zapovjednik. Juda, Hasenuin sin, bio je drugi zapovjednik nad gradom.

¹⁰ Svećenici koji su se naselili u Jeruzalemu:

Jojaribov sin Jedaja, Jakin i ¹¹ Seraja—potomak Hilkije, Mešulama, Sadoka, Merajota i Ahituba—nadzornik Božjega Hrama. ¹² Zatim, njihova braća koja su obavljala poslove Božjeg Hrama—ukupno 822 ljudi. Adaja, potomak Jerohama, Pelalije, Amsija, Zaharije, Pašhura i Malkije. ¹³ Zatim njegova braća, glavari rodovskih obitelji—njih 242. Amašaj, potomak Azarela, Ahzaja, Mešilemota i Imera ¹⁴ te njegova braća—128 sposobnih ljudi. Njihov je zapovjednik bio Zabdiel, Hagedolimov sin.

¹⁵ Leviti koji su se naselili u Jeruzalemu:

Šemaja, potomak Hašuba, Azrikama, Hašabije i Bunija. ¹⁶ Šabetaj i Jozabad, dvojica levitskih glavara, nadzornici vanjskih poslova Božjega Hrama. ¹⁷ Matanija—potomak Mike, Zabdija i Asafa—voditelj pjevanja pjesama slavljenja i zahvaljivanja. Bakbukija, drugi po dužnosti nad svojom braćom. Abda, potomak Šamue, Galala i Jedutuna. ¹⁸ Ukupan je broj Levita u svetom gradu bio 284.

¹⁹ Vratari koji su se naselili u Jeruzalemu:

Akub, Talmon i njihova braća—stražari nad vratima grada—njih 172.

²⁰ Ostali Izraelci, svećenici i Leviti bili su u svim gradovima Jude, svatko na svome nasljedstvu. ²¹ Hramski su sluge živjeli na brdu Ofel, a nadređeni su im bili Siha i Gišpa. ²² Nadglednik Levita u Jeruzalemu bio je Uzi, potomak Banija, Hašabije, Matanije, Mike i Asafa. Kao Asafov potomak, on je bio jedan od pjevača odgovornih za službu u Božjem Hramu. ²³ Svakodnevne su dužnosti pjevača bile određene kraljevom zapovijedi. ²⁴ Petahija, potomak Mešezabela, Zeraha i Jude, bio je kraljev povjerenik za sve poslove s narodom.

²⁵ Što se tiče sela i njihovih polja, neki su ljudi iz naroda Jude živjeli u Kirjat Arbi i pripadajućim selima, u Dibonu i pripadajućim selima, u Jekabseelu i pripadajućim selima, ²⁶ u Ješui, Moladi, Bet Peletu, ²⁷ Hasar Šualu, Beer Šebi i pripadajućim selima, ²⁸ Siklagu, Mekoni i pripadajućim selima, ²⁹ En Rimonu, Sori, Jarmutu, ³⁰ u Zanoahu i Adulamu, s pripadajućim selima, u Lakišu s okolnim poljima i Azeki s okolnim selima. Dakle, nastanili su se sve od Beer Šebe do doline Hinom. ³¹ Benjaminovi su potomci živjeli od Gebe nadalje, u Mikmašu, Aju, Betelu i pripadajućim selima, ³² Anatotu, Nobu, Ananiji, ³³ Hasoru, Rami, Gitaimu, ³⁴ Hadidu, Seboimu i Nebalatu, ³⁵ Lodu, Onu i Dolini zanatlija. ³⁶ I određene su se skupine Levita nastanile s Benjaminovcima.

Svećenici i Leviti

12 Ovo su svećenici i Leviti koji su se vratili sa Šealtielovim sinom Zerubabelom i Ješuom:

Bili su to vođe svećenika i njihova braća u Ješuino vrijeme.

⁸ Leviti su bili: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebija, Juda i Matanija. Matanija je sa svojom braćom bio zadužen za pjesme zahvalnice. ⁹ Njihova braća, Bakbukija i Uni, stajali su nasuprot njih tijekom službe.

¹⁰ Ješui se rodio Jojakim, Jojakimu se rodio Elijašib, Elijašibu se rodio Jojada, ¹¹ Jojadi se rodio Jonatan, a Jonatanu se rodio Jadua.

¹² U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bili su:

²² Glavari levitskih obitelji i svećenici u vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue popisani su u vrijeme vladavine perzijskoga kralja Darija. ²³ Glavari obitelji Levijevih potomaka do vremena Johanana, Elijašibovog sina, zapisani su u knjizi o njihovoj povijesti.^[ad]

²⁴ Vođe Levita bili su Hašabija, Šerebija, Kadmielov sin Ješua i njihova braća. Stajali su jedni nasuprot drugih, da naizmjence Bogu pjevaju hvale i zahvale, kao što je propisao Božji čovjek David.

²⁵ Vratari su bili Matanija, Bakbukija, Obadija, Mešulam, Talmon i Akub. Čuvali su spremišta kod hramskih vrata. ²⁶ Bili su u službi u vrijeme Jojakima, Ješuinog sina i Josadakovog unuka, i u vrijeme upravitelja Nehemije te svećenika i učitelja Ezre.

Posveta jeruzalemskih zidina

²⁷ Kad su se posvećivale jeruzalemske zidine, narod je potražio Levite u svim mjestima gdje su živjeli. Doveli su ih u Jeruzalem da radosno proslave posvetu pjevanjem pjesama hvale i sviranjem činela, harfi i lira. ²⁸ Okupili su i skupine pjevača iz okruga oko Jeruzalema; iz Netofe i okolnih sela, ²⁹ iz Bet Gilgala i s područja Gebe i Azmaveta. Pjevači su za sebe bili sagradili sela oko Jeruzalema.

³⁰ Svećenici i Leviti izvršili su obred očišćenja za sebe, a zatim i za narod, za vrata i zidine. ³¹ Doveo sam židovske glavare na zidine i odredio dvije velike skupine da pjevaju zahvalnice i hodaju u povorci. Jedna je išla nadesno, prema Smetlišnim vratima, ³² a za njom je išao Hošaja i pola glavara Jude. ³³ Slijedili su ih Azarija, Ezra, Mešulam, ³⁴ Juda, Benjamin, Šemaja, Jeremija. ³⁵ Zatim još neki svećenici s trubama: Zaharija, potomak Šemaje, Matanije, Mikaje, Zakura i Asafa. ³⁶ Potom njegova braća: Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani—s glazbalima Božjeg čovjeka Davida. ³⁷ Kod Izvorskih vrata popeli su se stepenicama do Davidova grada, gdje se zidine strmo uzdižu, te nastavili iznad Davidove kuće do Vodenih vrata na istoku.

³⁸ Druga je skupina pjevača krenula nalijevo. Slijedio sam ih na zidine s polovinom naroda. Išli su pored kule Ložište do Širokih zidina. ³⁹ Zatim iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata i Ribljih vrata, pa kraj Hananelove kule i kule Stotine, do Ovčjih vrata, sve dok nisu stali kod Stražarskih vrata.

⁴⁰ Tada su obje skupine pjevača pjesama zahvalnica zauzele svoja mjesta u Božjem Hramu, a tako i ja te pola službenika sa mnom. ⁴¹ Zatim svećenici s trubama: Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija. ⁴² Potom još svećenici: Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Zborovi su zapjevali, a vodio ih je Jizrahija.

⁴³ Toga su dana prinosili mnogo žrtava i veselili se, a Bog im je donio veliku radost. Veselile su se i žene i djeca. Nadaleko se mogla čuti radost Jeruzalema.

⁴⁴ Tada su postavljeni ljudi odgovorni za spremišta za priloge, prvine plodova i desetine. Odgovorni su primali udjele s polja oko gradova, koje zakon zahtijeva za svećenike i Levite. Narod Jude radovao se zbog svećenika i Levita koji su bili u službi. ⁴⁵ Oni su obavljali posao koji im je dao Bog, uključujući obrede očišćenja, a pjevači i vratari obavljali su svoj posao, prema zapovijedi Davida i njegovog sina Salomona. ⁴⁶ Jer, još su u Davidove i Asafove dane imali voditelja pjevača i pjevali pjesme slavljenja i zahvaljivanja Bogu. ⁴⁷ Stoga, u vrijeme Zerubabela i Nehemije sav je Izrael svakoga dana davao priloge za pjevače i vratare. Odvajali su i dio za druge Levite, koji su odvajali dio za Aronove potomke.

Isključenje stranaca iz zajednice

13 Toga su dana pred narodom glasno čitali Mojsijevu knjigu. Našli su zapisano da ni jedan Amonac ni Moabac nikad ne smije ući u Božju zajednicu. ² A to je zato što nisu Izraelcima dali kruha i vode, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune. No naš je Bog prokletstvo okrenuo u blagoslov. ³ Kad je narod čuo taj zakon, isključio je iz Izraela sve ljude miješanog porijekla.

Nehemijine reforme

⁴ Prije toga svećenik Elijašib bio je određen da vodi brigu o spremištima Doma našeg Boga. Budući da je bio vrlo blizak s Tobijom, ⁵ dao mu je veliku sobu. U njoj su se prije držali prinosi žitarica, tamjan^[ae] i hramski predmeti. Zatim desetina žita, mladog vina i ulja, što se po zapovijedi davalo Levitima, pjevačima i vratarima, te još i prilozi za svećenike.

⁶ Dok se sve to događalo, ja nisam bio u Jeruzalemu jer sam trideset i druge godine vladavine babilonskog kralja Artakserksa otišao k njemu. Nakon nekog sam ga vremena zatražio dopuštenje za odlazak ⁷ i vratio se u Jeruzalem. Tamo sam saznao za zlo koje je Elijašib učinio kad je Tobiji dao sobu unutar Božjega Hrama. ⁸ To me jako razljutilo pa sam izbacio sve Tobijine stvari iz sobe. ⁹ Zatim sam naredio da naprave obredno čišćenje^[af] soba pa sam u njih vratio opremu Božjega Hrama, prinose žitarica i tamjan.

Davanje desetine

¹⁰ A saznao sam i to da Levitima nisu davali njihov dio. Stoga su se svi Leviti i pjevači, voditelji službe, vratili na svoja polja. ¹¹ Zato sam ukorio službenike i upitao ih: »Zašto je Božji Hram zapostavljen?« Potom sam okupio Levite i pjevače te ih postavio na njihova radna mjesta. ¹² Tada su svi u Judi ponovo počeli donositi u spremišta desetinu žitarica, mladog vina i ulja. ¹³ Svećenika Šelemiju, učitelja Sadoka i Levita Pedaju postavio sam kao voditelje spremišta. Za pomoćnika sam im odredio Hanana, Zakurovog sina i Matanijinog unuka. Njih se smatralo pouzdanima. Njihova je dužnost bila dijeliti zalihe svojoj braći.

¹⁴ Bože moj, sjeti me se po tome. I nemoj zaboraviti sve dobro što sam učinio za Hram svoga Boga i njegovu službu.