Bible in 90 Days

Bog se ponovo ukazuje Salomonu

(1 Kr 9,1-9)

¹¹ Tako je Salomon završio BOŽJI Hram i kraljevsku palaču. Uspješno je dovršio sve što je planirao oko izgradnje. ¹² Tada mu se u noći ukazao BOG i rekao mu:

»Čuo sam tvoju molitvu. Izabrao sam za sebe ovo mjesto da bude hram za prinos žrtava.

¹³ Dogodit će se da zatvorim nebo i prestane padati kiša. Dogodit će se da zapovjedim skakavcima da opustoše zemlju ili da pošaljem pomor među svoj narod. ¹⁴ Ako se tada moj narod, koji meni pripada^[a], ponizi i pomoli, tražeći mene, te odustane od zla koje su činili, čut ću ih s neba, oprostiti im njihov grijeh i iscijeliti njihovu zemlju. ¹⁵ Moje će oči i uši biti otvorene za molitvu koja se uzdiže s ovog mjesta. ¹⁶ Izabrao sam i posvetio ovaj Hram kako bi se u njemu zauvijek štovalo moje ime. Uvijek ću ga gledati i misliti na njega.^[b]

¹⁷ Moraš živjeti preda mnom kao što je živio tvoj otac David. Moraš činiti sve što ti zapovijedam, držeći se mojih zakona i pravila. ¹⁸ Tada ću učvrstiti tvoje kraljevsko prijestolje jer sam se zakleo tvome ocu: ‘Uvijek će jedan od tvojih potomaka vladati Izraelom.’

¹⁹ No, ako se okrenete od mene, ako odbacite zakone i zapovijedi koje sam vam dao pa počnete služiti drugim bogovima i štovati ih, ²⁰ uklonit ću vas iz zemlje koju sam vam dao. Odbacit ću ovaj Hram posvećen svome imenu pa će ga izrugivati i prezirati svi narodi. ²¹ Svi koji budu prolazili pored ovoga, sad tako uzvišenog Hrama, pitat će se u nevjerici: ‘Zašto je BOG to učinio ovoj zemlji i ovome Hramu?’ ²² Odgovarat će im: ‘Zato što su ostavili BOGA svojih predaka koji ih je izveo iz Egipta. Priklonili su se drugim bogovima, štovali ih i služili im. Zato je svalio na njih svu tu nesreću.’«

Drugi Salomonovi pothvati

(1 Kr 9,15-28)

8 Salomonu je trebalo dvadeset godina za izgradnju BOŽJEGA hrama i svoje palače. ² Nakon toga je obnovio gradove koje mu je predao Hiram te ih je naselio Izraelcima. ³ Potom je otišao u Sopski Hamat i osvojio ga. ⁴ Obnovio je Tadmor u pustinji, kao i sve gradove u Hamatu koji su služili kao skladišta. ⁵ Obnovio je Gornji i Donji Bet Horon, pretvorivši ih u tvrđave sa zidinama, teškim vratima i zasunima. ⁶ Obnovio je Baalat i sve druge gradove u kojima su se skladištile žitarice i držala bojna kola te konji. Izgradio je sve što je želio u Jeruzalemu, Libanonu i na cijelom području kojim je vladao.

⁷ U zemlji su preostali ljudi koji nisu bili Izraelci—Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci. ⁸ Bili su to potomci naroda koje nisu uništili Izraelci. Njih je Salomon prisilio na robovski rad. Tako je i danas. ⁹ No Izraelce Salomon nije prisiljavao na ropstvo. Oni su bili njegovi vojnici, službenici i zapovjednici bojnih kola i konjice, ¹⁰ a neki su bili visoki službenici kralja Salomona. Njih je dvjesto i pedeset upravljalo ljudima.

¹¹ Salomon je iz Davidova grada doveo faraonovu kćer i smjestio je u palaču koju je za nju bio sagradio. Rekao je: »Moja žena neće živjeti u palači izraelskog kralja Davida jer su mjesta gdje se nalazio BOŽJI kovčeg sveta.«

¹² Potom je Salomon prinosio BOGU žrtve paljenice na BOŽJEM žrtveniku koji je podigao ispred hramskog trijema. ¹³ Žrtvovao je prema dnevnom rasporedu, kako je bio zapovjedio Mojsije. Žrtve su se prinosile na šabate, tijekom mladog mjeseca, kao i na tri blagdana koja su se redovno svetkovala svake godine—Blagdan beskvasnog kruha, Blagdan žetve^[c] i Blagdan skloništa. ¹⁴ U skladu s uputama svog oca Davida, odredio je svećeničke redove za njihove službe, kao i Levite za službu slavljenja i pomaganje svećenicima, u skladu s dnevnim potrebama službe u Hramu. Odredio je i skupine čuvara za svaka hramska vrata. Tako je bio zapovjedio David, Božji čovjek. ¹⁵ Izraelci ni u čemu nisu odstupali od kraljevih zapovijedi za svećenike i Levite, niti od njegovih uputa za riznice.

¹⁶ Tako je završen sav Salomonov posao, od dana kad je postavljen temelj BOŽJEGA Hrama do završetka radova.

BOŽJI je Hram bio dovršen.

¹⁷ Potom je Salomon otišao u Esjon Geber i Elat na obali Crvenog mora, u zemlji Edom, ¹⁸ a Hiram mu je onamo poslao brodove. Njima su upravljali njegovi iskusni mornari koji su dobro poznavali more. Zajedno sa Salomonovim slugama, otplovili su u Ofir i dopremili kralju Salomonu više od petnaest tona^[d] zlata.

Kraljica Šebe posjećuje Salomona

(1 Kr 10,1-13)

9 Kad je kraljica Šebe^[e] čula o Salomonovoj slavi, došla je u Jeruzalem da bi ga iskušala teškim pitanjima. Stigla je s velikom pratnjom slugu i deva natovarenih začinima, dragim kamenjem i s puno zlata. Pitala je Salomona sve što je imala na umu. ² Salomon je odgovorio na sva njezina pitanja. Ništa mu nije bilo nepoznato. Sve joj je objasnio. ³ Kraljica Šebe uvidjela je Salomonovu mudrost. Vidjela je palaču, koju je sagradio, ⁴ obilje jela na njegovom stolu, odaje njegovih službenika, poslugu i peharnike u raskošnim odorama. Vidjela je i žrtve paljenice^[f] koje je kralj prinosio BOGU u Hramu. Ostala je zadivljena, bez daha.

⁵ Rekla je kralju: »Istina je sve što sam u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i tvojoj mudrosti. ⁶ Nisam vjerovala što se pričalo dok nisam došla i sama se uvjerila. Nisu mi rekli ni pola o tvojoj velikoj mudrosti. Ti si daleko veći nego što su mi pričali. ⁷ Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost! ⁸ Slava tvome BOGU! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na prijestolje kao kralja. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, BOG te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.«

⁹ Tada je kralju darovala četiri tone^[g] zlata, veliku količinu začina i drago kamenje. Nikad nije bilo takvih začina kakve je kraljica Šebe dala kralju Salomonu.

¹⁰ Hiramovi i Salomonovi sluge dopremili su iz Ofira zlato, skupocjeno drvo^[h] i drago kamenje. ¹¹ Kralj je od toga drveta dao načiniti stepenice za BOŽJI Hram i kraljevsku palaču te harfe i lire za svirače. Ništa slično do tada nije viđeno u Judi.

¹² Kralj Salomon dao je kraljici Šebe sve što je poželjela, više nego što je ona darovala njemu. Ona se potom sa svojom pratnjom vratila u svoju zemlju.

Salomonovo bogatstvo

(1 Kr 10,14-25)

¹³ Salomon je svake godine dobivao gotovo dvadeset i tri tone^[i] zlata, ¹⁴ osim zlata što su donosili putujući trgovci i preprodavači. Svi su kraljevi Arabije i upravitelji pokrajina u zemlji donosili Salomonu zlato i srebro.

¹⁵ Kralj Salomon dao je da se napravi dvjesto velikih štitova od kovanog zlata. Za svaki je utrošeno šest kilograma^[j] zlata. ¹⁶ Dao je napraviti i tristo malih štitova, svaki od tri kilograma^[k] kovanog zlata. Izložio ih je u Dvorani libanonske šume^[l].

¹⁷ Kralj je također dao napraviti veliko prijestolje ukrašeno slonovačom i obloženo čistim zlatom. ¹⁸ Šest je stepenica vodilo do prijestolja, a vrh je naslona bio zaobljen. S obje su strane sjedišta bili nasloni za ruke, a ispod njih su stajali kipovi lavova. ¹⁹ Dvanaest je lavljih kipova stajalo na prilaznom stepeništu, po jedan na krajevima svake stepenice. Ništa slično nije viđeno u drugim kraljevstvima.

²⁰ Svi su pehari kralja Salomona i sve posuđe u Dvorani libanonske šume bili od čistog zlata. Ništa u palači nije bilo načinjeno od srebra. Zbog silnog zlata, srebro se nije cijenilo u Salomonovo vrijeme.

²¹ Kralj je imao trgovačke brodove^[m] čiju su posadu činili Hiramovi sluge. Svake su tri godine brodovi dopremali novu pošiljku zlata, srebra i slonovače te majmune i paunove^[n].

²² Kralj je Salomon nadmašio bogatstvom i mudrošću sve druge kraljeve na zemlji. ²³ Svi su kraljevi željeli vidjeti Salomona i čuti mudrost kojom ga je obdario Bog. ²⁴ Iz godine u godinu svaki je posjetitelj donosio darove—predmete od srebra i zlata, odjeću, oružje, začine, konje i mazge.

²⁵ Salomon je imao 4.000 konjušnica za konje i bojna kola, kao i 12.000 konjanika. Bili su smješteni u posebnim gradovima u kojima su se držala bojna kola. Neke je od njih smjestio i kod sebe u Jeruzalemu. ²⁶ Vladao je svim kraljevima od rijeke Eufrat do zemlje Filistejaca, pa sve do granice Egipta. ²⁷ Kralj je učinio Jeruzalem veoma bogatim. U gradu je bilo srebra kao kamenja, a cedrovine kao smokava u dolinama.

²⁸ Konje su za Salomona dobavljali iz Egipta i svih drugih zemalja.

Salomonova smrt

(1 Kr 11,41-43)

²⁹ Ostala Salomonova djela, od prvog do zadnjega, zabilježena su u zapisima proroka Natana, u Proroštvu Ahije iz Šila te u Viđenjima vidioca Idoa. Ido je pisao o Jeroboamu, Nebatovom sinu.

³⁰ Salomon je vladao u Jeruzalemu četrdeset godina, nad cijelim Izraelom. ³¹ Nakon smrti pokopan je u gradu svog oca Davida. Salomonov je sin Roboam postao sljedeći kralj.

Pobuna Izraela protiv Roboama

(1 Kr 12,1-20)

10 Roboam je otišao u Šekem, gdje je došao sav izraelski narod da bi ga proglasili kraljem. ² Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta gdje se bio sklonio od kralja Salomona.

³ Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Tada je čitav Izrael rekao Roboamu: ⁴ »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret koji je navalio na nas i služit ćemo ti.«

⁵ Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.«

I narod se razišao.

⁶ Kralj Roboam tražio je savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života.

»Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?« pitao ih je.

⁷ Rekli su mu: »Ako budeš ljubazan prema ovom narodu, bit će zadovoljni. Ako im daš povoljan odgovor, uvijek će ti služiti.«

⁸ No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su bili u njegovoj službi.

⁹ Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.«

¹⁰ Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst.^{[o] 11} Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’«

¹² Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem.

¹³ Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu. ¹⁴ Odgovorio im je prema savjetu mladića: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.«

¹⁵ Kralj, dakle, nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, a koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila.

¹⁶ Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu:

Zatim su se svi Izraelci vratili svojim domovima. ¹⁷ Roboam je stoga vladao samo nad Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima.

¹⁸ Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam ga je poslao k Izraelcima, ali oni su ga kamenovali na smrt. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem. ¹⁹ Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas.

Šemajino proroštvo

(1 Kr 12,21-24)

11 Kad je Roboam stigao u Jeruzalem, okupio je 180.000 odabranih ratnika iz Judinog i Benjaminovog plemena. Htio je povesti rat protiv Izraela i vratiti kraljevstvo pod svoju vlast.

² No BOG je govorio Šemaji, Božjem čovjeku: ³ »Govori Roboamu, Salomonovom sinu i kralju Jude, kao i svim Izraelcima koji žive u Judi i Benjaminu. ⁴ Reci im da BOG kaže: ‘Ne idite u rat protiv svoje braće. Vratite se kućama, jer sve što se dogodilo, ja sam uzrokovao.’«

Oni su poslušali BOGA i odustali od pohoda na Jeroboama.

Roboam utvrđuje Judu

(1 Kr 14,21-31)

⁵ Roboam je živio u Jeruzalemu. U Judi je izgradio gradove za obranu. ⁶ Utvrdio je Betlehem, Etam, Tekou, ⁷ Bet Sur, Soko, Adulam, ⁸ Gat, Marešu, Zif, ⁹ Adoraim, Lakiš, Azeku, ¹⁰ Soru, Ajalon i Hebron. Bili su to utvrđeni gradovi u Judi i Benjaminu. ¹¹ Ojačao je zidine, postavio im zapovjednike i dobavio zalihe hrane, ulja i vina. ¹² U sve je gradove postavio štitove i koplja te ih tako ojačao. Na taj je način zadržao Judu i Benjamin.

¹³ Svi svećenici i Leviti u Izraelu bili su uz njega, u kojem god dijelu zemlje živjeli. ¹⁴ Leviti su ostavili svoje pašnjake i polja te došli u Judu i Jeruzalem. Jeroboam i njegovi sinovi bili su ih odbacili kao svećenike u službi BOGA. ¹⁵ Jeroboam je postavio svoje svećenike da štuju likove jaraca i teladi koje je dao napraviti i postaviti u svetištima na uzvisinama.

¹⁶ Svi iz izraelskih plemena, koji su od srca željeli štovati Izraelovog BOGA, došli su za Levitima u Jeruzalem, da prinose žrtve BOGU svojih predaka. ¹⁷ Oni su ojačali kraljevstvo Jude. Tijekom tri godine podržavali su Roboama, Salomonovog sina. Cijelo su to vrijeme živjeli vjerno poput Davida i Salomona.

Roboamova obitelj

¹⁸ Roboam je oženio Mahalatu, kćer Jerimota i Abihajle. Jerimot je bio Davidov sin, dok je Abihajla bila kći Eliaba, Jišajevog sina. ¹⁹ Rodila mu je sinove Jeuša, Šemariju i Zahama. ²⁰ Poslije je oženio Maaku, Abšalomovu unuku^[p], koja mu je rodila Abiju, Ataja, Zizu i Šelomita. ²¹ Roboam je volio Maaku, Abšalomovu kćer, više od svih svojih žena i žena ropkinja^[q]. Imao je osamnaest žena i šezdeset žena ropkinja te dvadeset i osmoricu sinova i šezdeset kćeri. ²² Roboam je istaknuo Abiju, Maakinog sina, kao prvog među njegovom braćom. Namjeravao ga je postaviti za kralja. ²³ Postupao je mudro i razaslao neke od svojih sinova širom svih pokrajina Jude i Benjamina, po svim utvrđenim gradovima. Osigurao im je svega u izobilju, pa i mnogo žena.

Egipatski kralj Šišak napada Jeruzalem

(1 Kr 14,25-28)

12 Roboam je učvrstio svoju vlast. No tada su on i cijeli Izrael odbacili BOŽJI zakon.

² Budući da su bili nevjerni BOGU, u petoj godini vladavine kralja Roboama, egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. ³ Napad je izvršen sa 1.200 bojnih kola i 60.000 konjanika. Nebrojena je vojska pratila Šišaka iz Egipta: Libijci, Sukijci i Etiopljani. ⁴ Zauzeo je utvrđene gradove u Judi i stigao sve do Jeruzalema.

⁵ Tada je prorok Šemaja došao k Roboamu i judejskim poglavarima. Bili su se okupili u Jeruzalemu, u strahu pred Šišakom. Rekao im je: »Ovo kaže BOG: ‘Ostavili ste me. Zato ja sad vas ostavljam Šišaku.’«

⁶ Tada su izraelski poglavari i kralj ponizno priznali: »BOG je pravedan.«

⁷ Kad je BOG vidio njihovu poniznost, rekao je Šemaji: »Ponizili su se i neću ih uništiti. Uskoro ću ih osloboditi. Neću pustiti da se preko Šišaka iskali moj bijes na Jeruzalemu. ⁸ Ipak, postat će njegovi podanici. Tako će moći naučiti razliku između služenja meni i služenja zemaljskim kraljevima.«

⁹ Egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. Odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače, kao i sve zlatne štitove koje je Salomon dao napraviti. ¹⁰ Kralj Roboam nadomjestio je odnesene štitove brončanima i povjerio ih na čuvanje stražarima na ulazu u kraljevsku palaču. ¹¹ Kad god je kralj odlazio u BOŽJI Hram, straža je za njim nosila štitove i poslije ih vraćala u stražarnicu.

¹² Roboam se ponizio i BOŽJI bijes odvratio se od njega. BOG ga nije sasvim uništio. U Judi je ipak još bilo dobro.

¹³ Kralj Roboam učvrstio je svoju vlast u Jeruzalemu. Kad je postao kralj, imao je četrdeset i jednu godinu. Vladao je sedamnaest godina u Jeruzalemu, gradu koji je BOG odabrao među svim izraelskim plemenima da u njega stavi svoje ime. Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka. ¹⁴ Činio je zlo jer nije srcem odlučio tražiti BOGA.

¹⁵ Roboamova djela, od prvog do posljednjeg, zabilježena su u zapisima proroka Šemaje i zapisima vidioca Idoa. Oni su zapisivali obiteljska stabla. Cijelo to vrijeme vodio se rat između Roboama i Jeroboama. ¹⁶ Roboam je umro i pridružio se svojim precima. Sahranjen je u Davidovom gradu. Sljedeći je kralj postao njegov sin Abija.

Abija, kralj Jude

(1 Kr 15,1-8)

13 U osamnaestoj godini vladavine kralja Jeroboama u Izraelu, kralj Jude postao je Abija. ² Vladao je u Jeruzalemu tri godine. Majka mu se zvala Mikaja, a bila je Urielova kći, iz grada Gibee.

Između Abije i Jeroboama vodio se rat. ³ Abija je izašao u borbu s vojskom od 400.000 odabranih junaka, a Jeroboam mu se suprotstavio sa 800.000 odabranih ratnika.

⁴ Tada je Abija stao na planini Semaraim u Efrajimovom gorju i rekao: »Slušajte, Jeroboame i cijeli Izraele! ⁵ Znate da je Izraelov BOG dodijelio Davidu i njegovim potomcima pravo kraljevanja u Izraelu, za sva vremena. Potvrdio je to trajnim savezom^[r]. ⁶ No ipak se Jeroboam, Nebatov sin, sluga Davidovog sina Salomona, pobunio protiv svoga gospodara. ⁷ Oko njega su se okupile bezvrijedne ništarije i digle protiv Roboama, Salomonovog sina. On je tada bio još mlad i neodlučan pa im se nije mogao suprotstaviti. ⁸ Vi mislite da se možete suprotstavljati BOŽJEM kraljevstvu u rukama Davidovih potomaka jer vas je veliko mnoštvo i sa sobom imate zlatnu telad, koju je Jeroboam dao napraviti da vam budu bogovi. ⁹ Otjerali ste BOŽJE svećenike, Aronove potomke i Levite. Sami ste sebi postavili svećenike, kao što to čine narodi u drugim zemljama. Svatko tko dođe i donese junca i sedam ovnova, može postati svećenik lažnih bogova. ¹⁰ No za nas, BOG je naš Bog. Nismo ga odbacili. Imamo svećenike koji služe BOGU i Aronovi su potomci. Leviti im pomažu. ¹¹ Svakog jutra i svake večeri prinose BOGU žrtve paljenice i mirisni tamjan. Postavljaju niz kruhova na čisti stol i brinu se o svjetiljkama na zlatnim svijećnjacima, koje pale svake večeri. Držimo odredbe svoga BOGA, a vi ste ga odbacili. ¹² Bog je s nama i on nas vodi. Njegovi će svećenici svojim ratnim trubama pozvati u borbu protiv vas. Izraelci, ne borite se protiv BOGA svojih predaka jer nećete uspjeti.«

¹³ Jeroboam je poslao skupinu svojih vojnika u pozadinu Abijine vojske. Njegove su trupe tako bile ispred Judejaca, a manji im je dio bio iza leđa. ¹⁴ Kad su se Judejci osvrnuli oko sebe, vidjeli su da se bitka vodi i sprijeda i straga. Zavapili su BOGU, a svećenici su puhali u trube. ¹⁵ Tada su Judejci podigli borbenu viku. Dok su vikali, Bog je porazio Jeroboama i cijeli Izrael pred Abijom i Judom. ¹⁶ Izraelci su bježali pred Judejcima. Bog je dao da ih Judejci nadjačaju. ¹⁷ Abija i njegova vojska nanijeli su Izraelcima teške gubitke. Ubijeno je 500.000 najboljih izraelskih ratnika. ¹⁸ Tako su Izraelci tada poraženi, a Judejci su pobijedili jer su se oslonili na BOGA svojih predaka. ¹⁹ Abija je progonio Jeroboama, oteo mu je gradove Betel, Ješanu i Efron s okolnim selima. ²⁰ Jeroboam više nije uspio povratiti svoju moć tijekom Abijine vladavine. BOG je udario na njega te je umro.

²¹ No Abija je postajao sve jači. Imao je četrnaest žena. Bio je otac dvadeset i dvojice sinova i šesnaest kćeri.

²² Ostala Abijina djela, ono što je činio i govorio, zabilježena su u zapisima vidioca Idoa.

Asa, kralj Jude

(1 Kr 15,9-24)

14 Abija je umro i sahranjen je u Davidovom gradu. Njegov je sin Asa postao sljedeći kralj. Tijekom deset godina Asine vladavine u zemlji je bio mir. ² Asa je postupao dobro i pravedno pred svojim BOGOM. ³ Uklonio je poganske žrtvenike i svetišta na uzvisinama, srušio svete stupove i posjekao kipove božice Ašere. ⁴ Zapovjedio je Judejcima da traže BOGA svojih predaka te da se pridržavaju njegovih zakona i zapovijedi. ⁵ Iz svih je judejskih gradova uklonio poganska svetišta i žrtvenike za prinos tamjana. Za njegove je vladavine u kraljevstvu bio mir. ⁶ Utvrdio je gradove u Judi jer je u zemlji bilo mirno. Tih se godina nije ratovalo. BOG je Asi dao odmor.

⁷ Asa je rekao Judejcima: »Izgradimo ove gradove i okružimo ih zidinama, kulama i vratima ojačanima željezom. Zemlja je još uvijek naša jer smo slijedili svoga BOGA. Slijedili smo ga, a on nam je dao mir sa svih strana.«

Tako su gradili i uspješno se razvijali. ⁸ Asa je imao vojsku od 300.000 Judejaca i 280.000 tisuća Benjaminovaca. Judejci su bili naoružani velikim štitovima i kopljima, a Benjaminovci lakim štitovima i lukovima sa strijelama. Sve su to bili hrabri ratnici.

⁹ Etiopljanin Zerah krenuo je na njih vojskom od milijun ljudi i tristo bojnih kola. Probio se sve do grada Mareše. ¹⁰ Asa mu je krenuo ususret. Vojske su se suočile pred bitku u Sefatskoj dolini kod Mareše.

¹¹ Asa je zavapio svome BOGU: »BOŽE, samo ti možeš pomoći kad se slabi suprotstavljaju moćnima. Pomozi nam, BOŽE naš, jer u tebe se pouzdajemo i u tvoje smo ime krenuli protiv ove silne vojske. BOŽE, ti si naš Bog. Tebe čovjek ne može nadvladati.«

¹² I tako je BOG porazio vojsku Etiopljana pred Asom i Judejcima. Etiopljani su pobjegli. ¹³ Asa i njegovi ljudi progonili su ih sve do grada Gerara. Toliko je Etiopljana poginulo da se njihova vojska više nije okupila. BOG i njegova vojska potpuno su ih uništili. Judejci su sakupili velik plijen. ¹⁴ Uništili su sve gradove oko Gerara jer je u njima zavladao strah od BOGA. Judejci su opljačkali gradove i sakupili velik plijen. ¹⁵ Napali su i naseobine stočara te oteli mnogo ovaca i deva. Potom su se vratili u Jeruzalem.

Asine reforme

15 Duh je BOŽJI obuzeo Azariju, Odedovog sina. ² Izašao je u susret Asi i rekao mu: »Poslušaj me, Asa. Slušajte, svi ljudi Jude i Benjamina. BOG je s vama dokle god ste vi s njim. Ako ga budete tražili, naći ćete ga. No, ako ga zapostavite, on će zapostaviti vas. ³ Dugo je vremena Izrael bio bez pravog Boga, bez svećenika koji bi ih poučavali i bez Božjeg zakona. ⁴ Ali kad su se Izraelci u svojoj nevolji okrenuli BOGU Izraela, tražili su ga i pronašli. ⁵ U tim nemirnim vremenima nitko se nije mogao sigurno kretati. Među stanovnicima svih zemalja vladao je nemir i nered. ⁶ Uništavali su jedni druge. Narod je ustajao protiv naroda, grad protiv grada. Bog ih je izlagao svim vrstama nevolja. ⁷ No, vi budite hrabri! Nemojte odustati jer će vaš trud biti nagrađen.«

⁸ Asa je bio ohrabren kad je čuo proročke riječi proroka Azarije, Odedovog sina. Uklonio je odvratne idole iz cijele Jude i Benjamina, kao i iz gradova koje je bio zauzeo u Efrajimovom gorju. Obnovio je žrtvenik posvećen BOGU koji je stajao ispred ulaza u BOŽJI Hram. ⁹ Tada je okupio sve ljude iz Jude i Benjamina, kao i ljude iz Efrajimovog, Manašeovog i Šimunovog plemena koji su živjeli u Judi. Mnogi su se doselili iz Izraela kad su uvidjeli da je BOG uz Asu. ¹⁰ Okupili su se u Jeruzalemu, u trećemu mjesecu petnaeste godine Asine vladavine. ¹¹ Toga su dana prinosili žrtve BOGU od plijena koji su dotjerali. Žrtvovano je sedamsto goveda i sedam tisuća ovaca. ¹² Potom su se zakletvom obvezali da će svim svojim srcem i dušom slijediti Izraelovog BOGA. ¹³ Obvezali su se da će usmrtiti svakog, bio on mlad ili star, muškarac ili žena, tko odbije slijediti Izraelovog BOGA. ¹⁴ Zakleli su se BOGU uz glasne povike, uz zvukove truba i rogova^[s]. ¹⁵ Cijela Juda radovala se zbog ove prisege jer su se zakleli svim svojim srcem. Revno su tražili BOGA i pronašli ga, a BOG im je tada dao mir u cijeloj zemlji.

¹⁶ Kralj Asa je čak i svoju baku Maaku uklonio s položaja kraljice-majke jer je postavila odvratan lik božice Ašere. Asa ga je posjekao, smrvio i spalio u dolini potoka Kidrona. ¹⁷ Asa nije uklonio poganska svetišta iz Izraela premda je cijelog života i svim srcem bio vjeran BOGU. ¹⁸ On i njegov otac posvetili su Bogu zavjetne darove u srebru, zlatu i posuđu. Asa ih je pohranio u Hram. ¹⁹ Rata nije bilo sve do trideset i pete godine Asine vladavine.

Posljednje godine Asine vladavine

(1 Kr 15,16-24)

16 U trideset i šestoj godini Asine vladavine^[t] izraelski je kralj Baaša zaratio protiv Jude. Osvojio je grad Ramu i učinio ga vojnim sjedištem da bi mogao kontrolirati kretanje u Asinu Judeju. ² Tada je Asa sakupio zlato i srebro iz riznica BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Poslao ga je Ben Hadadu, kralju Arama koji je vladao u Damasku, te mu poručio:

³ »Sklopimo savez kakav su imali naši očevi. Šaljem ti srebro i zlato. Raskini savez s izraelskim kraljem Baašom pa će me prestati napadati.«

⁴ Ben Hadad se priklonio Asi. Poslao je svoje vojne zapovjednike na izraelske gradove. Razorili su Ijon, Dan, Abel Maim i sve Naftalijeve gradove sa skladištima. ⁵ Kad je Baaša to čuo, zaustavio je izgradnju Rame. Prestao je sa svim radovima. ⁶ Tada je kralj Asa okupio sve Judejce. Uzeli su kamen i drvo, koje je Baaša koristio u Rami, pa je Asa tom građom dao obnoviti gradove Gebu i Mispu.

⁷ U to je vrijeme vidjelac Hanani došao k judejskom kralju Asi. Rekao mu je: »Pouzdao si se u pomoć kralja Arama, a ne u svog BOGA. Zato se vojska kralja Arama otela tvojoj vlasti. ⁸ Etiopljani i Libijci bili su silna vojska s mnogo bojnih kola i konjanika. No protiv njih si se pouzdao u BOGA, a on ti je dao da ih pobijediš. ⁹ Jer, BOŽJE oči po cijeloj zemlji traže ljude odanog srca da bi ih osnažio, a ti si ovaj put postupio bezumno. Zato ćeš odsad pa nadalje uvijek ratovati.«

¹⁰ Asa se razljutio na vidioca zbog njegovih riječi. Bio je toliko bijesan da ga je bacio u tamnicu. U to je vrijeme Asa okrutno ugnjetavao dio naroda.

¹¹ Asina djela, od prvog do posljednjega, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela.

¹² U trideset i devetoj godini svoje vladavine Asa je obolio od infekcije nogu. Bolest je postajala sve teža. No ni u bolesti nije tražio BOŽJU pomoć, već samo pomoć liječnika. ¹³ U četrdeset i prvoj godini svoje vladavine Asa je umro i pridružio se svojim precima. ¹⁴ Sahranili su ga u grobnicu koju je za sebe dao isklesati u Davidovom gradu. Položili su ga na odar ispunjen mješavinom začina i različitih miomirisa. U njegovu su čast zapalili veliku vatru.

Jošafat, kralj Jude

(1 Kr 22,41-50)

17 Jošafat, Asin sin, vladao je nakon svog oca. Tijekom njegove je vladavine Juda bila jača od Izraela. ² Smjestio je vojsku u svim utvrđenim judejskim gradovima. Razmjestio je vojne postrojbe po cijeloj zemlji Judi, kao i u gradovima Efrajima koje je osvojio njegov otac Asa. ³ BOG je bio uz Jošafata jer je već kao mlad živio poput pretka mu Davida. Nije štovao lažnog boga Baala. ⁴ Slijedio je Boga kojeg je štovao i njegov otac. Poštovao je njegove zapovijedi. Nije se povodio za običajima u Izraelu. ⁵ Stoga, BOG je učvrstio njegovo kraljevstvo. Iz cijele su mu Jude donosili darove pa je stekao veliko bogatstvo i čast. ⁶ Svim je srcem bio posvećen štovanju BOGA. Iz Jude je uklonio poganska svetišta na uzvisinama i likove božice Ašere.

⁷ U trećoj je godini svoje vladavine^[u] poslao službenike Ben Haila, Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju da poučavaju u judejskim gradovima. ⁸ S njima su išli i Leviti Šemaja, Netanija, Zebadija, Asahel, Šemiramot, Jonatan, Adonija, Tobija i Tob Adonija te svećenici Elišama i Joram. ⁹ Poučavali su u Judi, a imali su sa sobom knjigu BOŽJEG zakona. Obišli su sve judejske gradove i poučavali narod.

¹⁰ Strah od BOGA obuzeo je sva kraljevstva u zemljama oko Jude te nisu kretali u rat protiv Jošafata. ¹¹ Neki su Filistejci donijeli Jošafatu darove i srebro. Neki su mu Arapi dotjerali 7.700 ovnova i 7.700 jaraca.

¹² Jošafat je postajao sve moćniji. Gradio je u Judi tvrđave i gradove sa skladištima. ¹³ U judejskim je gradovima pohranio velike zalihe. Hrabri ratnici bili su uz njega u Jeruzalemu. ¹⁴ Ovo je njihov popis po obiteljima:

Iz Jude, zapovjednici nad postrojbama od tisuću vojnika;

¹⁷ Iz Benjamina;

¹⁹ Bili su to ljudi u kraljevoj službi, uz one koje je kralj razmjestio po utvrđenim gradovima širom cijele Jude.

18 Kad je Jošafat stekao veliko bogatstvo i čast, brakom je povezao svoju obitelj s obitelji izraelskog kralja Ahaba.^{[v] 2} Nakon nekoliko godina otišao je kod Ahaba u Samariju. Da bi ugostio judejskoga kralja i njegovu pratnju, Ahab je tom prilikom zaklao mnogo ovaca i goveda. Nagovarao ga je da krenu u vojni pohod na grad Ramot u Gileadu.

³ Izraelski je kralj Ahab pitao judejskoga kralja Jošafata: »Ideš li sa mnom na Ramot Gilead?«

Jošafat je odgovorio: »Ti i ja bit ćemo kao jedno. Moji će se ljudi boriti uz tvoje.«

⁴ No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«

⁵ Tada je izraelski kralj okupio četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebamo li ići u rat protiv Ramot Gileada ili ne?«

»Idite«, odgovorili su oni, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«

⁶ No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«

⁷ Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. Ali ja ga mrzim jer mi nikad ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.«

Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«

⁸ Tada je izraelski kralj poslao jednoga svog službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.

⁹ Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu^[w] ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.

¹⁰ Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove^[x] i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«

¹¹ Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«

¹² U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu reci isto.«

¹³ No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što govori moj Bog.«

¹⁴ Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramot Gileada ili ne?«

»Idi i uspjet ćeš«, odgovori Mikaja, »jer, bit će ti predani.«

¹⁵ No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«

¹⁶ Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori: ‘Ovaj narod nema gospodare. Neka se svatko mirno vrati kući.’«

¹⁷ Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«

¹⁸ A Mikaja će: »Slušaj sad poruku BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva.

¹⁹ Pitao je: ‘Tko će namamiti izraelskog kralja Ahaba da napadne Ramot Gilead i ondje pogine?’

Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo. ²⁰ Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ A BOG je pitao: ‘Kako?’ ²¹ ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’

²² Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«

²³ Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.

²⁴ A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.«

²⁵ Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu. ²⁶ Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor. Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«

²⁷ A Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.«

Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«

²⁸ Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.

²⁹ Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.«

I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.

³⁰ Kralj Arama zapovjedio je zapovjednicima svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«

³¹ Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, mislili su da je izraelski kralj.

Krenuli su na njega, a on je počeo vikati. BOG mu je pomogao skrenuvši napad dalje od njega. ³² Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati. ³³ No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio izraelskog kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa.

Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola. Izvedi me iz bitke. Ranjen sam.«

³⁴ Bitka je bjesnjela cijeli dan. Izraelski kralj oslonio se na stranicu svojih kola. Tako je bio uspravljen sve do večeri, naočigled Aramejaca. Umro je u sumrak.

19 Judejski kralj Jošafat vratio se siguran u svoju palaču u Jeruzalemu. ² No presreo ga je vidjelac Jehu, Hananijev sin. Rekao je kralju Jošafatu: »Zašto pomažeš grešnicima? Zašto voliš one koji mrze BOGA? Zbog toga je BOG ljut na tebe. ³ No ipak ima nešto dobro kod tebe. Uklonio si iz zemlje kipove božice Ašere i svim svojim srcem slijediš BOGA.«

⁴ Jošafat je živio u Jeruzalemu, ali je odlazio i među ljude u krajevima od Beer Šebe do Efrajimovog gorja. Vraćao ih je BOGU kojeg su štovali njihovi preci. ⁵ U zemlji je imenovao suce, i to u svakom utvrđenom gradu u Judi. ⁶ Govorio im je: »Prosuđujte pažljivo jer ne sudite za ljude, već za BOGA. On s vama donosi presudu. ⁷ Imajte strahopoštovanja prema BOGU. Sudite promišljeno jer s našim BOGOM nema iskrivljavanja pravde, pristranosti ili podmićivanja.«

⁸ Jošafat je nadalje u Jeruzalemu imenovao pojedine Levite, svećenike i poglavare izraelskih obitelji da prosuđuju u BOŽJE ime i rješavaju sporove. Oni su živjeli i radili u Jeruzalemu.

⁹ Zapovjedio im je: »Radite u strahopoštovanju prema BOGU, u potpunoj vjernosti i predanosti. ¹⁰ Vaša braća, koja žive u gradovima, iznosit će pred vas svoje slučajeve. Bilo da je riječ o ubojstvu ili nekom drugom prekršaju Zakona i zapovijedi, pravila i odredbi—vaša je dužnost upozoravati ih da ne griješe protiv BOGA. Tako vas i vašu braću neće zadesiti BOŽJA srdžba. Radite tako i nećete pogriješiti. ¹¹ Vrhovni vam je svećenik Amarija nadređen u svim poslovima koji se tiču BOGA. Zebadija, Išmaelov sin, poglavar Judinog plemena, nadređen vam je u svim poslovima koji se tiču kralja. Leviti će vam služiti kao pisari. Budite hrabri u izvršavanju ovih uputa! Neka je BOG s onima koji čine dobro!«

20 Nakon ovih događaja, protiv Jošafata su zaratili Moapci i Amonci te s njima i neki od Meunjana^[y].

² Neki su ljudi došli i rekli Jošafatu: »Ogromna vojska ide na tebe iz Edoma^[z]. Dolaze s one strane Mrtvog mora. Već su u Haseson Tamaru!« (Taj grad zvao se i En Gedi.)

³ Jošafat se uplašio. Molio je BOGA za vodstvo. Proglasio je post u čitavoj Judi. ⁴ Svi su se Judejci okupili da traže pomoć od BOGA. Iz svih su judejskih gradova došli tražiti BOGA.

⁵ U novom je dvorištu BOŽJEGA Hrama Jošafat stao pred skup ljudi iz Jude i Jeruzalema te ⁶ rekao:

»BOŽE naših predaka, ti si Bog na nebesima. Vladaš svim kraljevstvima i narodima. U tvojoj je ruci snaga i moć. Nitko ti se ne može suprotstaviti. ⁷ Bože naš, protjerao si stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom. Predao si ovu zemlju zauvijek potomcima svoga prijatelja Abrahama. ⁸ Oni su tu živjeli i podigli Hram tvome imenu. Govorili su: ⁹ ‘Ako nas snađe nesreća, mač, kazna, pomor ili glad, stat ćemo pred ovaj Hram i pred tebe. Jer, tvoje je ime u ovome Hramu. Zavapit ćemo ti u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’

¹⁰ A sad, evo ljudi iz Amona, Moaba i s planine Seir. Nisi dopustio da Izraelci uđu u njihovu zemlju nakon što su došli iz Egipta.^[aa] Tada su ih zaobišli i nisu ih uništili. ¹¹ Vidi kako nam uzvraćaju. Dolaze nas otjerati s tvog posjeda, koji si nam dao u nasljedstvo. ¹² Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer, nemoćni smo protiv ovoga silnoga mnoštva koje ide na nas. Ne znamo što da učinimo, ali naše su oči uperene u tebe.«

¹³ Svi su judejski muškarci stajali pred BOGOM sa svojom novorođenčadi, ženama i djecom.

¹⁴ Tada je usred okupljenog skupa Duh BOŽJI sišao na Jahaziela. Bio je on Zaharijin sin, Benajin unuk, Jeielov praunuk i Matanijin pra-praunuk. Bio je Levit, Asafov potomak.

¹⁵ Rekao je: »Poslušajte, cijela Judo i stanovnici Jeruzalema! Slušaj, kralju Jošafate! BOG vam poručuje: ‘Ne bojte se! Ne strepite pred tim velikim mnoštvom. Jer, bitka nije vaša, nego Božja. ¹⁶ Sutra krenite na njih! Oni će se popeti kroz prijevoj Sis. Naći ćete ih na kraju doline, prema pustinji Jeruel. ¹⁷ Vi se nećete boriti u ovoj bitci. Zauzmite svoje položaje, držite ih i gledajte kako vam BOG donosi pobjedu. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se! Ne strepite! Sutra krenite na njih i BOG će biti s vama’.«

¹⁸ Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje. I svi Judejci i stanovnici Jeruzalema poklonili su se pred BOGOM, slaveći ga. ¹⁹ Leviti iz obitelji Kehata i Koraha^[ab] ustali su i iz svega glasa slavili Izraelovog BOGA.

²⁰ Sljedećeg su dana ljudi ustali rano ujutro i krenuli u pustinju Tekoa. Kad su kretali, Jošafat je stao i rekao: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Vjerujte u svog BOGA i održat ćete se. Vjerujte njegovim prorocima i uspjet ćete.«

²¹ Kralj se savjetovao s ljudima i potom odredio one koji će pjevati BOGU i slaviti divotu njegove svetosti. Hodali su na čelu vojske i pjevali:

²² Kad su počeli pjevati i slaviti, BOG je postavio zasjedu pred ljudima iz Amona, Moaba i s planine Seir. Vojska, koja je krenula u rat protiv Jude, bila je poražena. ²³ Amonci i Moapci uništavali su i istrebljivali stanovnike s planine Seir. Nakon što su ih sve poubijali, počeli su se ubijati međusobno.

²⁴ Judejci su stigli do mjesta s pogledom na pustinju. Očekivali su da će vidjeti golemu neprijateljsku vojsku, no na tlu su ležala samo mrtva tijela. Nitko nije uspio pobjeći.

²⁵ Jošafat i njegovi ljudi prišli su leševima da sakupe plijen. Našli su mnogo stoke, odjeće i dragocjenosti. Sakupili su za sebe više plijena nego što su mogli ponijeti. Bilo ga je toliko da su sakupljali tri dana. ²⁶ Četvrtoga su se dana okupili u Dolini blagoslova, gdje su blagoslovili BOGA. Zato se ta dolina i danas zove Dolina blagoslova^[ac].

²⁷ Svi ljudi iz Jude i Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, vratili su se radosni u Jeruzalem. BOG im je dao da likuju nad svojim neprijateljima. ²⁸ S harfama, lirama i trubama ušli su u Jeruzalem i u BOŽJI Hram. ²⁹ Sva su okolna kraljevstva strepjela pred Bogom. Čuli su da se BOG borio protiv Izraelovog neprijatelja. ³⁰ I tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u miru jer mu je njegov Bog omogućio odmor od svih okolnih neprijatelja.

Kratak pregled Jošafatove vladavine

(1 Kr 22,41-50)

³¹ Jošafat je vladao Judom. Imao je trideset i pet godina kad je postao kralj. Vladao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Majka mu se zvala Azuba i bila je Šilhijeva kći. ³² U svemu je slijedio svog oca Asu i od toga nije odstupio. Postupao je ispravno pred BOGOM. ³³ No poganska svetišta na uzvisinama ipak nije uklonio. Narod se još uvijek nije bio svim srcem priklonio Bogu svojih predaka.

³⁴ Ostala Jošafatova djela, od prvog do posljednjega, zabilježena su u zapisima Jehua, Hananijevog sina, koji su upisani u knjigu Povijest izraelskih kraljeva.

³⁵ Poslije je judejski kralj Jošafat sklopio savez s izraelskim kraljem Ahazijom, koji je činio zlo. ³⁶ Zajedno su gradili brodove koji su trebali ploviti u grad Taršiš^[ad]. Brodove su gradili u Esjon Geberu. ³⁷ Tada je Eliezer, Dodavahov sin iz Mareše, prorokovao Jošafatu: »Sklopio si savez s Ahazijom i BOG će zato uništiti što si sagradio.«

Brodovi su se razbili pa nisu mogli ploviti u Taršiš.

Joram, kralj Jude

(2 Kr 8,16-24)

21 Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Joram postao sljedeći kralj. ² Joramova braća, Jošafatovi sinovi, bili su: Azarija, Jehiel, Zaharija, Azarija, Mihael i Šefatija. Svi su oni bili sinovi judejskoga kralja Jošafata. ³ Otac im je davao mnogo darova u srebru i zlatu, dragocjenosti i utvrđene gradove u Judi. No kraljevstvo je predao Joramu, prvorođenome sinu. ⁴ Kad je Joram preuzeo kraljevstvo svog oca i učvrstio vlast, mačem je poubijao svu svoju braću i neke od izraelskih poglavara.

⁵ Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao osam godina. ⁶ Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao njegova obitelj. ⁷ Ipak, zbog saveza, koji je sklopio s Davidom, BOG nije želio uništiti njegovu vladarsku lozu. Davidu je obećao da će on i njegovi potomci zauvijek vladati^[ae] u Izraelu.

⁸ U vrijeme Joramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svoga kralja. ⁹ Joram je tada krenuo na njih sa svim svojim zapovjednicima i bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali Joram se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima. ¹⁰ Sve do danas Edom je neovisan od Jude. U isto se vrijeme od Joramove vlasti odcijepio i grad Libna, pošto je kralj bio zapostavio BOGA svojih predaka. ¹¹ Gradio je poganska svetišta po judejskim brdima i navodio stanovnike Jeruzalema na štovanje idola. Odveo je Judejce daleko od njihovog Boga.

¹² Od proroka Ilije dobio je pismo u kojem je stajalo:

»BOG tvoga pretka Davida poručuje: ‘Nisi živio poput svog oca Jošafata ili judejskoga kralja Ase, ¹³ nego poput kraljeva Izraela. Zaveo si Judejce i stanovnike Jeruzalema da budu nevjerni Bogu, kao što je Ahabova obitelj zavela Izrael. Poubijao si svoju rođenu braću, a bili su bolji od tebe. ¹⁴ Stoga, BOG će sad strašno kazniti tvoj narod, tvoju djecu i tvoje žene. Uništit će tvoju imovinu, ¹⁵ a ti ćeš teško oboljeti na crijeva. Bolest će se pogoršavati iz dana u dan, a na kraju će ti se prosuti utroba.’«

¹⁶ BOG je protiv Jorama podigao Filistejce i Arape koji su živjeli blizu Etiopljana. ¹⁷ Krenuli su na Judu. Provalili su u zemlju i odnijeli svu imovinu iz kraljevske palače. Odveli su Joramove sinove i žene. Ostao je samo najmlađi Ahazija^[af].

¹⁸ Nakon tih događaja, BOG je kaznio Jorama neizlječivom bolešću crijeva. ¹⁹ Njegovo je stanje iz dana u dan bilo sve teže, sve dok mu nakon dvije godine nisu ispala crijeva. Umro je u strašnim mukama. Narod nije palio vatru u njegovu čast, kao što je to bio običaj prilikom smrti njegovih prethodnika. ²⁰ Kad je postao kralj, imao je trideset i dvije godine. Vladao je u Jeruzalemu osam godina. Nitko nije požalio za njim. Sahranili su ga u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama.

Ahazija, kralj Jude

(2 Kr 8,25-29; 9,21-28)

22 Stanovnici Jeruzalema za kralja su postavili Ahaziju, Joramovog najmlađeg sina. Svu su njegovu stariju braću poubijali ljudi koji su došli s Arapima i upali u tabor. Tako je Ahazija, sin judejskoga kralja Jorama, postao kralj.

² Ahazija je imao dvadeset i dvije godine^[ag] kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao godinu dana. Majka mu se zvala Atalija i bila je Omrijeva unuka. ³ Postupao je kao pripadnici Ahabove obitelji. Njegova ga je majka poticala na zlo. ⁴ U BOŽJIM je očima bio kralj koji čini zlo, kao što je činila i Ahabova obitelj. Oni su ga savjetovali nakon smrti njegovog oca, što ga je naposljetku odvelo u propast. ⁵ Slušao je njihove savjete i krenuo s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u rat protiv Hazaela, kralja Arama. Bilo je to kod Ramota u Gileadu, gdje su Aramejci ranili Jorama. ⁶ On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje je zadobio u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela.

A judejski je kralj Ahazija, Joramov sin, otišao u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina. ⁷ Bog je učinio da to bude Ahazijina propast. Kad je ondje stigao, otišao je s Joramom k Jehuu, Nimšijevom sinu, kome je BOG namijenio da uništi Ahabovu obitelj. ⁸ Dok je Jehu izvršavao kaznu nad Ahabovom obitelji, zatekao je ondje i poubijao judejske službenike i Ahazijine rođake koji su bili u kraljevoj službi. ⁹ Tražio je i samog Ahaziju. Njegovi su ga ljudi uhvatili dok se skrivao u Samariji. Doveden je k Jehuu i pogubljen. Ipak, dostojno su ga sahranili. Govorili su: »Bio je potomak Jošafata, koji je svim srcem slijedio BOGA.« Tako u Ahazijinoj obitelji nije ostao nitko tko bi bio sposoban vladati kraljevstvom.

Atalija, kraljica Jude

(2 Kr 11,1-16)

¹⁰ Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj Judinog plemena. ¹¹ No Jošabata, kći kralja Jorama, ukrala je Ahazijinog sina Joaša, da ga ne ubiju s ostalim potomcima kraljevske obitelji. Sakrila ga je s njegovom dojiljom u spavaonicu. Jošabata, kći kralja Jorama i žena svećenika Jojade, bila je Ahazijina sestra. Zato ga je i sakrila pred Atalijom pa nije bio ubijen. ¹² Ostao je s njima sakriven šest godina u Božjem Hramu dok je Atalija vladala zemljom.

23 No sedme se godine Jojada odvažio i sklopio sporazum sa zapovjednicima vojnih postrojbi. Bili su to Azarija—Jerohamov sin, Išmael—Johananov sin, Azarija—Obedov sin, Maasej—Adajev sin i Elišafat—Zikrijev sin. ² Išli su po cijeloj Judi i okupljali Levite iz svih judejskih gradova i poglavare izraelskih obitelji. Potom su došli u Jeruzalem. ³ Cijela zajednica, okupljena u Božjem Hramu, sklopila je savez s kraljem.

Jojada im je rekao: »Vladat će kraljev sin. BOG je to objavio o Davidovim potomcima. ⁴ Ovako ćete učiniti: trećina vas svećenika i Levita, koji ste na dužnosti na šabat, dan odmora, čuvat će ulaze u Hram, ⁵ druga će trećina biti u kraljevskoj palači, a treća na Vratima utemeljenja^[ah]. Svi ostali neka budu u dvorištima BOŽJEGA Hrama. ⁶ Ne puštajte nikog u BOŽJI Hram, osim svećenika i Levita na dužnosti. Oni smiju ući jer su posvećeni. Svi ostali neka vrše BOŽJE odredbe kako su im dane. ⁷ Leviti trebaju okružiti kralja, s oružjem u svojim rukama. Ubijte svakoga tko uđe u Hram. Ostanite uz kralja kamo god se bude kretao.«

⁸ Leviti i svi Judejci učinili su kako im je zapovjedio svećenik Jojada. Svaki je poveo svoje ljude, kako one na dužnosti tako i one koji nisu bili na dužnosti na šabat, dan odmora. Svećenik Jojada nije bio oslobodio dužnosti ni jedan svećenički red. ⁹ Razdijelio je zapovjednicima koplja te velike i male štitove koji su pripadali kralju Davidu, a čuvali su se u Božjem Hramu. ¹⁰ Rasporedio je ljude s oružjem u ruci oko Hrama i žrtvenika, od desne do lijeve strane. Štitili su kralja sa svih strana. ¹¹ Tada su izveli kraljevog sina i stavili mu krunu. Uručili su mu dokument Saveza^[ai] i proglasili ga kraljem. Jojada i njegovi sinovi izvršili su nad njim obred pomazanja. Svi su vikali: »Živio kralj!«

¹² Kad je Atalija čula viku naroda, koji je trčao i slavio kralja, ušla je k njima u BOŽJI Hram. ¹³ Vidjela je kralja kako stoji uz kraljevski stup na ulazu u Hram, a pored njega službenike i trubače. Cijeli je narod zemlje radosno svirao u trube, a pjevači su glazbalima predvodili pjesmu slavljenja.

Tada je Atalija razderala svoju odjeću i povikala: »Izdaja! Izdaja!«

¹⁴ Svećenik Jojada pozvao je vojne zapovjednike i naredio im: »Izvedite je van kroz redove vojnika. Pogubite mačem nju i svakoga tko krene za njom.« Jojada nije htio da je pogube u BOŽJEM Hramu. ¹⁵ Vojnici su zgrabili Ataliju i ubili je na ulazu za konje u kraljevsku palaču.