Bible in 90 Days
19 Postavit ću znak među njih, a neke od preživjelih poslat ću drugim narodima—u Taršiš, Libiju, Lud[a] (poznat po strijelcima), Tubal[b], Grčku i na daleke otoke. Iako oni nisu nikad čuli za mene, niti vidjeli moju slavu—objavit će je među narodima.
20 Kao žrtveni prinos BOGU, oni će na moje Sveto brdo u Jeruzalemu dovesti svu vašu braću. Doći će iz svih naroda na konjima, kočijama, kolima, mazgama i devama. Bit će to kao kad Izraelci u čistoj posudi donose žitnu žrtvu u BOŽJI Hram. 21 A neke od njih uzet ću da budu svećenici i Leviti.
22 Nova nebesa i nova zemlja, koje ću stvoriti, trajat će vječno preda mnom, a toliko će trajati i vaše ime i potomci. 23 Svi će dolaziti i štovati me u dane štovanja: od jednoga mladog mjeseca do drugoga i od jednog šabata do drugoga.
24 Tko god izađe iz grada, vidjet će leševe ljudi koji su se pobunili protiv mene. Crvi, koji ih jedu, nikad ne ugibaju, a vatra, koja ih pali, nikad se ne gasi. Bit će odvratni svakome tko ih vidi.«
1 Ovo je zapis poruka proroka Jeremije, Hilkijinog sina. Jeremija je bio član obitelji svećenika iz Anatota[c], grada na području Benjaminovog plemena.
2 BOG je počeo govoriti Jeremiji u trinaestoj godini vladavine judejskoga kralja Jošije,[d] Amonovog sina. 3 Nastavio mu se obraćati tijekom vladavine judejskoga kralja Jojakima, Jošijinog sina, pa sve do trenutka kad je narod bio protjeran iz Jeruzalema i odveden u zatočeništvo. Dogodilo se to u petom mjesecu jedanaeste godine vladavine judejskoga kralja Sidkije, Jošijinog sina.
Bog poziva Jeremiju
4 Primio sam poruku od BOGA:
5 »Prije nego što sam te oblikovao
u majčinoj utrobi, poznavao sam te.
Izabrao sam te i prije nego što si bio rođen.
Postavio sam te za proroka narodima.«
6 »Ali, moj Gospodaru i BOŽE«, rekao sam, »ja ne znam govoriti pred drugima. Premlad sam.«
7 No BOG mi je rekao:
»Ne govori da si premlad
jer morat ćeš ići svima kojima te šaljem
i govoriti im sve što ti naredim da kažeš.
8 Ne boj se nikoga!
Uz tebe sam i branit ću te.«
Tako mi je rekao BOG.
9 Zatim je BOG pružio ruku i dotaknuo mi usne. Rekao je:
»Evo, stavio sam svoje riječi u tvoja usta.
10 Danas ti dajem vlast
u narodima i kraljevstvima
da čupaš i rušiš, razaraš i obaraš,
te da potom gradiš i sadiš.«
Dvije proročke vizije
11 Čuo sam BOGA kako mi govori: »Što vidiš, Jeremijo?«
Odgovorio sam: »Vidim granu bademovog drveta.«
12 »Dobro vidiš«, rekao mi je BOG, »jer ja bdijem[e] nad svojom riječi, da je izvršim.«
13 Tada sam čuo BOGA i drugi put: »Što vidiš?«
Rekao sam: »Vidim lonac čiji se uzavreli sadržaj izlijeva sa sjevera.«
14 A BOG mi je tada rekao: »Sa sjevera će doći nesreća.
Pogodit će sve ljude koji žive u ovoj zemlji.
15 Gledaj, sazivam sve narode sa sjevera«, rekao je BOG.
»Svi će doći i postaviti svoja prijestolja
na ulaze grada Jeruzalema.
Navalit će na gradske zidine,
napasti sve judejske gradove.
16 A ja ću objaviti presudu protiv svog naroda
jer su zli i mene su napustili.
Drugim bogovima prinosili su žrtve,
klanjali se kipovima koje su sami načinili.«
17 »A ti, ustani i spremi se!
Stani pred narod i govori im,
reci im sve što ti naredim.
I nemoj ih se bojati,
ili ću ti dati razlog da ih se bojiš.
18 Danas sam te pretvorio u čvrst grad,
u stup od željeza, u zid od bronce.
Dižeš se protiv cijele zemlje,
na kraljeve Jude i narodne poglavare,
na svećenike i narod cijele zemlje.
19 Svi će se oni protiv tebe boriti,
ali neće te poraziti.
Jer, ja sam uz tebe i branim te«,
rekao mi je BOG.
BOG osuđuje Judu zbog nevjere
2 Primio sam poruku od BOGA: 2 »Idi u Jeruzalem i reci svima što govori BOG:
Sjećam se kad ste bili mlad narod,
kako ste mi bili vjerni.
Voljeli ste me kao mladenka.
Slijedili ste me kroz pustinju,
gdje nije bilo usjeva.
3 Izraelci su BOGU bili svetinja,
prvi plodovi njegove žetve.
Svi koji su ih poželjeli načeti,
bili su proglašeni krivima i kažnjeni.«
Tako mi je rekao BOG.
4 Slušaj poruku BOGA, rode Jakovljev,
poslušajte, sva plemena Izraelova!
5 Ovako vam kaže BOG:
»Što su mi zamjerili vaši preci,
zašto su me napustili?
Štovali su bezvrijedne idole
pa su i sami postali ništavni.
6 Nisu se pitali: ‘Gdje je BOG,
koji nas je izveo iz Egipta,
proveo nas kroz golu pustoš,
kroz zemlju pustinja i provalija,
kroz zemlju suše i duboke tame,
zemlju kojom nitko ne putuje,
kraj u kojem nitko ne stanuje?’
7 Doveo sam vas u zemlju obilja,
da uživate u njenim plodovima i dobrima.
Ali vi ste zagadili moju zemlju,
moj posjed učinili odvratnim.
8 Svećenici nisu pitali: ‘Gdje je BOG?’
Poznavatelji zakona mene nisu poznavali,
vođe naroda protiv mene su se pobunili.
Proroci su govorili u ime lažnog boga Baala,
išli su za stvarima koje im nisu mogle pomoći.«
9 »Stoga, sad opet dižem tužbu protiv vas«,
rekao je BOG,
»vodit ću parnicu i protiv vaše unučadi.
10 Prijeđite preko mora na otok Cipar,
pošaljite nekog u Kedar, da pomno razmotri.
Vidjet ćete da nikad prije vas
nitko nije kao vi postupio.
11 Je li ikad neki narod promijenio svoje bogove
premda su štovali idole?
A moj je narod prezreo svog slavnoga Boga,
zamijenio ga štovanjem bezvrijednih idola.
12 Nebesa, zgražajte se nad tim,
drhtite u šoku od silnog užasa!«
Tako je rekao BOG.
13 »Moj je narod kriv za dvostruko zlo:
ostavili su mene—izvor žive vode,
a štovali su lažne bogove—napukle bunare
koji ne mogu zadržati vodu.«
14 »Izrael nije sluga niti je rođen kao rob.
Pa zašto ih neprijatelji odvode kao zatočenike?
15 Kao lavovi, na njega su rikali
i njegovu zemlju opustošili.
Gradovi su mu spaljeni i prazni.
16 Vojske iz Memfisa i Tahpanesa[f]
glavu su vam smrskale.
17 Sami ste krivi za svoju nesreću
jer ste prezreli svog BOGA
koji vas je dobrim putem vodio.
18 Izraelci, je li vam pomoglo
što ste išli u Egipat i pili vodu iz Nila?
Je li vam pomoglo
što ste išli u Asiriju i pili iz Eufrata?
19 Krivo ste činili i bit ćete kažnjeni.
Nesreća će se na vas svaliti,
a vi ćete iz toga morati učiti.
Shvatite kako je loše svog BOGA prezreti
i ne imati strahopoštovanja prema meni.«
Tako je rekao Gospodar BOG Svevladar.
20 »Davno sam slomio vaš jaram
i pokidao vaše lance,
ali rekli ste: ‘Nećemo ti služiti!’
No svuda ste se, kao prava bludnica,
klanjali drugima, i gore na uzvisinama
i dolje pod krošnjama.
21 Posadio sam vas kao biranu lozu,
nikli ste iz najboljeg sjemena.
Kako ste onda izrasli
u divlju lozu loših plodova?
22 Ako se i lužinom, s puno sapuna operete,
još će uvijek biti vidljiva mrlja vaše krivnje.«
Tako je rekao Gospodar BOG.
23 »Kako možeš reći: ‘Nisam se pokvario,
nisam se pred kipovima Baala klanjao?’
Gledaj što si u dolini[g] učinio,
razmisli kako si postupao.
Kao brza deva što trčkara uokolo,
i ti se predomišljaš bezglavo.
24 Kao divlja si pustinjska magarica,
što žudno njuši vjetar u vrijeme parenja
i nitko je ne može obuzdati kad se tjera.
Svaki će je željni mužjak naći,
laka je meta u vrijeme parenja.
25 Ne trči toliko za idolima,
da ti se obuća posve istroši
i grlo sasvim osuši.
Ali ti kažeš: ‘Ništa od toga.
Volim tuđe bogove.
Njih ću slijediti.’«
26 »Kao što je lopova sram kad ga uhvate na djelu,
tako bi se i narod Izraela trebao posramiti,
i svi njegovi kraljevi, poglavari, svećenici, proroci.
27 Drvenim idolima govore: ‘Ti si mi otac’,
kamenu izjavljuju: ‘Ti si me rodio.’
Okrenuli su mi leđa umjesto lice.
Ali u nevolji me zovu: ‘Dođi i spasi nas!’
28 Ali gdje su vam idoli koje ste sebi napravili?
Neka oni dođu i spase vas od nevolje!
Judejci, imate bogova koliko i gradova!«
29 »S kojim pravom iznosite tužbe protiv mene?
Svi ste se protiv mene pobunili.«
Tako poručuje BOG.
30 »Nije pomoglo što sam vas kažnjavao,
niste se popravili.
Svoje ste proroke mačevima sjekli,
kao razjareni lav ih ubijali.«
31 Ljudi ovog naraštaja,
obratite pažnju na riječ BOŽJU:
»Jesam li Izraelu bio kao pustinja,
ili kao opasna mračna zemlja?
Zašto mi onda moj narod govori:
‘Slobodni smo ići svojim putem,
više ti se nećemo vratiti’?
32 Djevojka ne zaboravlja svoj nakit,
kao ni nevjesta svoju vjenčanicu.
A moj narod mene zaboravlja
bezbroj puta, uvijek iznova.
33 Kako vješto nalazite nove ljubavnike!
I najpokvarenije žene mogu učiti od vas.
34 Na vama je krv nedužnih siromaha,
a niste ih našli da vam u kuću provaljuju.
35 A vi ipak tvrdite: ‘Nedužni smo.
Bog se ne ljuti na nas.’
Zato ću vas sad optužiti za laž
jer tvrdite da ništa niste skrivili.
36 Lutate uokolo tražeći pomoć,
stalno olako mijenjate mišljenje.
Ali, bit ćete razočarani i Egiptom,
kao što ste se razočarali Asirijom.
37 Bit ćete odvedeni iz Egipta[h],
s rukama na glavama.
Bog je odbacio te narode kojima vjerujete
i zato vam oni ne mogu pomoći.«
Nevjernica Izrael
3 »Ako se čovjek razvede od žene,
a ona ode i uda se za drugoga,
on je više ne može primiti natrag
jer bi zemlja bila zagađena nemoralom.[i]
A vi ste štovali mnoge idole,
kao što bludnica ima mnoge ljubavnike.
Zašto mislite da mi se možete vratiti?«
Tako mi je rekao BOG.
2 »Pogledajte gore na brdske goleti,
postoji li mjesto gdje niste bili silovani?
Pored puta ste ih sačekivali,
kao pljačkaš koji vreba u pustinji.
Zagadili ste zemlju bludom i nevjerom.
3 Zato kiše ne padaju
i proljetni pljuskovi izostaju.
A vi ste i dalje poput prostitutke,
ničega se ne sramite.
4 I još me zovete: ‘Oče moj,
prijatelju iz ranog djetinjstva!’
5 I kažete: ‘Zar ćeš se uvijek ljutiti na nas?
Hoće li ta srdžba zauvijek trajati?’
Evo, baš tako govorite,
ali i dalje zlo činite
koliko god možete.«
Dvije nevjerne sestre: Izrael i Juda
6 U vrijeme vladavine judejskoga kralja Jošije BOG mi je rekao: »Jesi li vidio sve što je nevjernica Izrael[j] učinila? Kako mi je bila nevjerna, kako me prevarila sa svakim idolom. Varala me svuda, na svakom uzvišenju, pod svakom krošnjom. 7 Mislio sam da će mi se poslije svega vratiti, ali nije. Vidjela je to i njezina sestra, nevjernica Juda. 8 Znala je da sam nevjernicu Izrael zbog preljuba otpustio s potvrdom o razvodu. No nije se uplašila, već se i sama ponašala kao prostitutka. 9 Olako se prostituirala, a zapravo je onečistila zemlju. Štovala je bogove od kamena i drva kao da su joj ljubavnici. 10 Nakon svega, ta nevjerna sestra Juda nije se istinski vratila k meni. Samo se pretvarala«, rekao mi je BOG.
11 BOG mi je rekao i ovo: »Odmetnica Izrael ipak je pravednija od nevjernice Jude. 12 Idi i objavi ljudima na sjeveru da im ovo poručuje BOG:
‘Vrati mi se, nevjerni narode Izraela.
Vratite se i više se neću na vas mrštiti.
Jer, ja sam vjeran’, rekao je BOG.
‘Neću se na vas zauvijek ljutiti.
13 Ali morate priznati svoju krivnju:
pobunili ste se protiv svog BOGA.
Štovali ste idole drugih naroda,
klanjali im se pod svakom krošnjom.
Niste se meni pokorili.’«
Tako mi je rekao BOG.
14 »Vratite mi se, vi nevjerna djeco«, govori BOG, »jer sam pokazao da sam vaš pravi gospodar. Uzet ću po jednu osobu iz svakoga grada, po dvoje iz svake proširene obitelji, i dovesti ih natrag na Sion. 15 Postavit ću vam vođe[k] koji su mi po volji. Oni će vas voditi svojim znanjem i mudrošću, i 16 bit će vas mnogo u cijeloj zemlji«, rekao je BOG.
»U to vrijeme više se neće govoriti: ‘Sjećam se kad smo imali Kovčeg BOŽJEGA Saveza.’ Ljudi o njemu neće razmišljati, neće ga se sjećati, neće im nedostajati, neće imati potrebu napraviti drugi. 17 Jeruzalem će se tada zvati ‘BOŽJE prijestolje’ i svi narodi će se tu okupljati u čast BOGU. Više nitko neće tvrdoglavo živjeti po svome. 18 Tada će se narod Jude i Izraela ujediniti. Vratit će se zajedno sa sjevera u zemlju koju sam dao u posjed njihovim precima.«
19 »Htio sam da mi budete kao djeca,
da vam dobru zemlju dam u posjed,
ljepšu no što imaju svi drugi narodi.
Mislio sam, zvat ćete me ‘Moj Oče’
i uvijek me vjerno slijediti.
20 Ali, kao što nevjerna žena prevari muža,
tako ste i vi mene prevarili,
narode Izraela«, rekao je BOG.
21 Čuje se plač po brdskim goletima,
naricanje i molitva naroda Izraela.
Jer, svog su BOGA zaboravili,
krivim putem skrenuli.
22 »Vratite se, moja djeco nevjerna!
Naučit ću vas kako da budete vjerni.«
»Samo recite ‘Vraćamo se k tebi
jer ti si naš BOG.
23 Bilo je glupo štovati idole,
uzalud stvarati buku po brdima.
Samo naš BOG donosi Izraelu spas.
24 Otkad pamtimo, sramotni je bog Baal
proždirao sve što su naši očevi imali;
stada sitne i krupne stoke, sinove i kćeri.
25 Trebamo sami leći u svoj sram,
neka nas sramota naša prekrije.
Mi i naši preci protiv svog BOGA smo griješili,
odmalena pa do danas, svog BOGA nismo slušali.’«
4 »Ako se želiš vratiti, Izraele,
vrati se meni«, rekao je BOG.
»Odbacite svoje odvratne idole,
i više nemojte od mene odlutati.
2 Tada ćete moći prisezati vjerno i pravedno,
iskreno se zaklinjati BOGOM.
Tada će narodi biti blagoslovljeni
i svi će me slaviti i hvaliti.«
3 A ovako BOG govori ljudima Jude i Jeruzalema:
»Preorite svoje neobrađene njive
i ne bacajte sjeme među trnje.
4 Predajte se BOGU,
svoja srca promijenite.[l]
Inače, moj će gnjev na vas planuti,
Judejci i jeruzalemski građani!
Poput vatre će se proširiti,
nitko ga neće moći ugasiti,
zbog svega zla što ste počinili.«
Judi prijeti propast sa sjevera
5 BOG kaže da Judi i Jeruzalemu objavite ovu poruku:
»Po cijeloj zemlji u rogove zatrubite!
Vičite iz svega glasa i pozivajte:
‘Okupite se! Bježimo u utvrđene gradove!
6 Podignite zastavu da upućuje prema Sionu,
bez oklijevanja u zaklon bježite.’
Jer, nesreću vam donosim sa sjevera,
strašnu propast i razaranje.«
7 Lav je izašao iz svog brloga,
krenuo je razarač naroda.
Napustio je svoj dom da vam zemlju opustoši.
Gradovi će vam u ruševinama ležati, opustjeli.
8 Obucite crninu i glasno naričite:
»Bog se još uvijek ljuti na nas!«
9 »Toga dana«, rekao je BOG,
»svu hrabrost izgubit će kralj i poglavari,
užasnut će se svećenici, zgroziti proroci.«
10 Tada sam rekao: »Ali, Gospodaru BOŽE, prevario si ljude Jude i Jeruzalema! Rekao si im: ‘Imat ćete mir’, a sad im je mač pod grlom.«
11 U to vrijeme, narodu Jude i Jeruzalema bit će rečeno:
»Vruć vjetar puše s brdskih goleti,
obrušava se iz pustinje na moj narod.
Nije to ugodan vjetar što osvježava,
niti onaj što zrnje od pljeve pročišćava.
12 Taj vjetar puno je jači
i dolazi kad mu ja kažem.
A sad ću izreći presudu protiv njih.«
13 Eno ih, nadiru kao oblaci,
bojna kola su im kao vihor.
Konji su im brži od orlova.
Propast ćemo! Teško nama!
14 Narode Jeruzalema, spasi se!
Očisti svoje srce od svakog zla,
ne smišljaj više opake planove.
15 Glasnik nosi zlokobnu poruku iz Dana,[m]
i s efrajimskih brda[n] stižu loše vijesti:
16 »Reci svima da dolaze,[o]
obznani u Jeruzalemu:
‘Neprijatelji nadiru iz daleke zemlje,
dižu bojni poklič na judejske gradove.
17 Okružili su Jeruzalem kao čuvari
što budno paze na polja pred žetvu.
Jer, Jeruzalem se protiv mene pobunio
pa ga sad napadaju neprijatelji.’«
Tako mi je rekao BOG.
18 »Na sebe si nesreću navukla,
svojim životom, svojim djelima.
Tvoja te zloća dovela do gorke patnje,
do boli koja prodire duboko u srce.«
Plač Jeruzalema
19 O, kakva tjeskoba, kakva tuga!
Cijelog me svladala bol.
Muči me strah i srce divlje lupa,
ne mogu šutjeti jer čujem zvuk roga
što vojsku zove u boj.
20 Iza jedne nevolje već slijedi druga,
cijela zemlja je opustošena.
Moji šatori su srušeni u trenu,
šatorska krila su zgažena na tlu.[p]
21 Dokad ću gledati ratne zastave
i slušati zvuk roga što zove u bitku?
22 »Moj narod je glup, mene ne poznaju.
Kao budalasta djeca, ništa ne razumiju.
Vješti su kad smišljaju zlo,
a ne znaju činiti dobro«, kaže Bog.
Propast na pomolu
23 Gledao sam zemlju,
bila je bezoblična i kaotična.
I s neba je svaka svjetlost nestala.[q]
24 Gledao sam planine,
podrhtavale su, brda su se tresla.
25 Gledao sam, ali nije bilo ljudi
i sve su ptice s neba odletjele.
26 Gledao sam, plodna zemlja bila je pustinja,
a svi njeni gradovi ležali su u ruševinama
pred BOGOM i njegovim gnjevom.
27 Jer, ovako kaže BOG:
»Cijela zemlja bit će opustošena,
ali ipak je neću potpuno uništiti.
28 Tugovat će zemlja,
potamnjet će nebo.
Tako sam rekao i neću popustiti,
odlučio sam, neću odustati.«
29 Kad čuje zvuk konjanika i strijelaca,
sav narod Jude dat će se u bijeg.
Jedni će naći sklonište po spiljama,[r]
drugi se sakriti po šikarama,
a neki bježeći popeti u brda.
Svi će gradovi po Judi opustjeti,
nitko više u njima neće živjeti.
30 Što to radiš, Judo opustošena?
Zašto se u crveno oblačiš
i svoj zlatni nakit stavljaš?
Zašto oči bojom ukrašavaš?
Znaš da se uzalud uljepšavaš.
Tvoji te ljubavnici sad preziru, žele te ubiti.
31 Čujem urlik žene u trudovima,
vrisak žene koja prvi put rađa.
To je glas kćeri Sion[s],
bori se za dah, za pomoć moli.
Govori: »Jao, meni! Dolaze me ubiti!«
Grijeh Jeruzalema
5 »Prođite ulicama Jeruzalema,
dobro pogledajte i razmislite.
Tražite po svim gradskim trgovima!
Nađete li jednu osobu
koja postupa ispravno
i nastoji biti vjerna,
sve ću oprostiti«, rekao je Bog.
2 »Iako se na živog BOGA zaklinju,
ipak lažno prisežu.«
3 BOŽE, znam da od ljudi
tražiš vjernost i iskrenost.
Judejce udaraš, ali njih ništa ne boli,
satireš ih, odbijaju se promijeniti.
Bezosjećajni su, neće se pokajati.
4 Mislio sam: »Samo siromašni su tako bezumni
jer ne poznaju BOŽJA učenja i pravi put.
5 Otići ću poglavarima i s njima razgovarati,
oni će sigurno BOŽJI zakon poznavati.«
Ali i oni su se pobunili protiv Boga
i nisu mu htjeli služiti.
6 Zato će im prijetiti lavovi iz šume,
napadat će ih vukovi iz pustinje.
Leopardi će vrebati blizu gradova,
tko god izađe, rastrgat će ga.
Jer, mnogo puta su pogriješili,
puno puta od Boga odlutali.
7 Bog kaže: »Judejci, zašto bih vam oprostio?
Pa i vaša djeca već su me odbacila,
zaklinju se bogovima koji nisu stvarni.
Dao sam im sve što trebaju,
a ipak su me iznevjerili.
Provode vrijeme u javnim kućama.
8 Oni su kao pohotni pastusi,
za tuđim ženama njište.
9 Zar da ih takve ne kaznim?«
pita BOG pa dalje kaže:
»Takav narod zaslužuje osvetu.«
10 »Prođite brazdama vinograda,
lozu kidajte, ali ne do kraja.
Uklonite nove grane
jer ne pripadaju BOGU.
11 Jer, narodi Izraela i Jude
potpuno su me iznevjerili«,
rekao je BOG.
12 Ti su ljudi lagali o BOGU.
Govorili su: »On nam neće ništa učiniti,
neće nas snaći nikakvo zlo,
nećemo iskusiti ni rat ni glad.
13 Proroci su samo prazan vjetar[t],
Božje riječi nema u njima.
Zadesit će ih nevolje koje proriču drugima.«
14 Stoga, kaže BOG Svevladar:
»Rekli su da ih neću kazniti.
Zato će moje riječi u tvojim ustima
biti kao vatra, Jeremijo!
Spalit će ih kao suho drvo.«
15 Narode Izraela, poručuje vam BOG:
»Dovodim neprijatelje izdaleka,
narod drevan i dugovječan.
To je narod čiji jezik ne poznajete,
njihov govor razumjeti nećete.
16 Njihovi spremnici za strijele
su kao otvoreni grobovi.
Oni su prekaljeni ratnici.
17 Žetvu i hranu će uništiti,
sinove i kćeri vam pobiti.
Otet će vam sitnu i krupnu stoku,
proždrijeti grožđe i smokve.
Mačevima će vam razoriti gradove,
sve vaše neosvojive utvrde.«
18 »Ali čak ni tada«, kaže BOG, »neću dopustiti da vas potpuno unište. 19 Jeremijo, pitat će te: ‘Zašto nam je sve ovo učinio naš BOG?’, a ti im reci: ‘Ostavili ste me i u svojoj zemlji služili stranim bogovima. Zato ćete sada služiti strancima u zemlji koja vam ne pripada.’«
20 »Obznani Jakovljevom narodu,
objavi svima u Judeji:
21 ‘Poslušaj, glupi, bezumni narode.
Imate oči, a ne vidite!
Imate uši, a ne čujete!
22 A trebali biste se mene bojati’«,
rekao je BOG.
»Preda mnom biste trebali drhtati od straha.
Ja sam postavio pijesak moru kao granicu
i ono nikad neće preko pijeska prijeći.
Valovi se valjaju, ali dalje ne mogu;
iako silno huče, neće se preliti.
23 Ali ovaj narod je tvrdoglav i buntovan,
napustili su me, s pravog puta skrenuli.
24 Judejci si nikada ne kažu:
‘Trebamo imati strahopoštovanja prema svom BOGU.
On nam osigurava kišu u jesen i proljeće
i brine se da žetva bude u pravo vrijeme.’
25 Krivo ste radili pa ne uživate blagoslov,
vaši grijesi lišili su vas svakog dobra.
26 Zlikovci su među mojim narodom.
Vrebaju iz zasjede kao da love ptice,
a u svoje zamke hvataju ljude.
27 Kao što je kavez pun ptica,
njihove kuće pune su stvari
koje su prijevarom uzeli.
Laganjem su postali bogati i moćni.
28 Uhranjeni su i skupo odjeveni,
nema kraja njihovim zločinima.
Ne brinu se za siročad,
ne brane prava siromašnih.
29 Zar da ih takve ne kaznim?«
pita BOG pa dalje kaže:
»Takav narod zaslužuje osvetu.«
30 »Užasna, grozna stvar
dogodila se u zemlji Judi.
31 Proroci lažno prorokuju,
svećenici čine što im drago,
a moj narod baš tako voli!
A što će biti kad tomu dođe kraj?«
Jeruzalem pod opsadom
6 »Bježite na sigurno, Benjaminovci!
Napustite Jeruzalem!
Zatrubite rogovima u Tekoi!
Zapalite signalnu vatru u Bet Hakeremu!
Jer, propast nadire sa sjevera[u],
prijeti vam strašno razaranje.
2 Ti si kao bujan pašnjak,[v] Jeruzaleme[w],
ali ipak ću te razoriti!
3 Protivnički kraljevi okružit će te vojskama
i kao pastiri zaposjesti svojim stadima.
Svuda uokolo podići će šatore
i ovdje napasati svoje ovce.«
4 Oni govore:
»Spremite se za bitku protiv Jeruzalema!
Krećemo u napad točno u podne!«
Ali, poslije će reći:
»O ne, dan se već bliži kraju
i večernje sjene sve su duže.
5 Hajdemo onda u napad noću!
Razorimo jeruzalemske tvrđave!«
6 Jer, BOG Svevladar kaže:
»Posijecite drveće oko Jeruzalema,
podignite opsadni nasip[x] oko grada.
Ovaj grad mora biti kažnjen
jer u njemu vlada ugnjetavanje.
7 Kao što bunar čuva svježom pitku vodu,
tako ovaj grad čuva svježom svoju zloću.
Čuju se vapaji zbog pljačke i nasilja,
stalno gledam bol i jad.
8 Slušaj, Jeruzaleme, i pripazi,
ili ću se protiv tebe okrenuti.
U pustoš ću te pretvoriti,
nitko tu više neće živjeti.«
9 BOG Svevladar kaže:
»Sakupi što je ostalo od Izraela,[y]
pomno, kao zadnje bobe grožđa.
Svaki trs pažljivo provjeriti treba,
kao što berač rukom provjerava.«
10 Kome da govorim? Koga da upozorim?
Tko će me uopće čuti i saslušati?
Uši su im zatvorene[z], ne mogu me čuti.
BOŽJU riječ ne vole, ne žele je slušati.
11 Zato kiptim od BOŽJEGA gnjeva,
ne mogu se više suspregnuti!
»Izlij ga po zaigranoj djeci na ulici,
po mladićima što su se tu okupili.
Neka zahvati muževe i žene,
i starce koji su već dugo živjeli.
12 Kuće će im biti predane drugima,
skupa s njihovim poljima i ženama.
Kaznit ću ljude u ovoj zemlji!«
Tako kaže BOG.
13 »To je zato što Izraelci žele imati sve više i više,
od prvog do zadnjega, svi su pohlepni.
Varaju čak i proroci i svećenici.
14 Rane mog naroda pokušavaju liječiti površno.
Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž.
15 Svojih grozota trebali bi se sramiti,
ali nemaju stida, ne mogu se crvenjeti.
Zato, kada budem kažnjavao,
oni će pasti sasvim nisko,
kao što su drugi pali.«
Tako govori BOG.
16 No BOG kaže i ovo:
»Na raskrižja stanite i razmotrite.
Raspitajte se gdje su drevni putevi.[aa]
Pitajte koji je put dobar i njime krenite.
Ali vi ste rekli: ‘Tim putem nećemo ići.’
17 Odredio sam među vama proroke[ab]
koji su vam rekli: ‘Zvuk upozorenja osluškujte.’
Ali vi ste rekli: ‘Nećemo slušati.’
18 Narodi, zato sada slušajte,
svu pažnju na mene obratite.[ac]
19 Poslušajte, narodi zemlje!
Svaljujem nesreću na Judejce
zbog zla koje su smišljali i učinili.
Moje riječi nisu slušali,
moj nauk su odbacili.
20 Što će mi vaš tamjan iz Šebe[ad],
mirisna trska iz daleke zemlje?
Ne prihvaćam prinose koje mi palite,
ne želim žrtve koje mi koljete.«
21 Zato BOG govori:
»Prisilit ću Judejce da se suoče s nevoljama,
kao s kamenjem preko kojega svi padaju.
Očevi i djeca će se spoticati,
popadati susjedi i prijatelji.«
22 No BOG kaže i ovo:
»Sa sjevera nadire vojska,
velik narod stiže izdaleka.
23 Lûkom i kopljem naoružani,
okrutni su i bez milosti.
Topot njihovih konja
čuje se kao huka mora.
Vojska za bitku spremna
kreće na tebe, Jeruzaleme!«
24 Kad smo ove vijesti čuli,
od straha smo se ukočili.
Obuzela nas je tjeskoba,
u muci smo kao žena koja rađa.
25 Ne izlazite van na polja i ceste.
Opasno je svuda uokolo,
mačevi neprijatelja prijete.
26 Dragi moj narode, obucite crninu,
u pepeo se uvaljajte.[ae]
Naričite gorko zbog blizine smrti,
kao da vam je umro jedini sin.
Jer, razorna vojska ide na vas.
27 »Kao što radnik ispituje kakvoću metala,
tako ćeš i ti, Jeremijo, ispitivati moj narod;
pomno provjeravati kakvi su i kako žive.«
28 Izvijestio sam: »Tvrdoglavi su i buntovni,
idu naokolo i druge kleveću.
Kvare se kao bronca i željezo,
ponašaju se pokvareno.
29 Mijeh silno vatru raspiruje,
da bi se iz srebra uklonilo olovo.
No uzalud je pročišćavanje
jer se iz naroda ne uklanja zlo.
30 Drugi će ih zvati ‘Odbačeno Srebro’
jer odbacio ih je BOG.«
Jeremijina propovijed u Hramu
7 Jeremija je primio poruku od BOGA: 2 »Stani na ulaz BOŽJEGA Hrama i svima objavi: ‘Judejci, poslušajte BOŽJU poruku. Slušajte me, svi vi koji ovdje ulazite da štujete BOGA. 3 Ovako vam poručuje BOG Svevladar, Bog Izraela: Ispravite svoje živote i počnite činiti dobro. Jer, samo tako ću vam dopustiti da budete ovdje.[af] 4 Nemojte misliti da ste sigurni vjerujući prijevarnim riječima: »Ovo je BOŽJI Hram! Ovo je BOŽJI Hram! Ovo je BOŽJI Hram!« 5 Potrebno je uistinu promijeniti svoj način života i svoje postupke. Budite pošteni jedan prema drugome. 6 Brinite se za strance, siročad i udovice. Ne prolijevajte ovdje nevinu krv i ne štujte idole, jer to vam samo nanosi štetu. 7 Ako budete tako radili, dopustit ću da ostanete ovdje, u zemlji koju sam odavno predao vašim precima u trajni posjed.
8 No vi nastavljate vjerovati lažima koje nikom ne koriste! 9 Zar ćete krasti i ubijati, činiti preljub, lažno se zaklinjati, prinositi žrtve Baalu i drugim bogovima za koje prije niste niti znali? 10 Mislite li da takvi možete doći pred mene, u Hram koji nosi moje ime? Možete li stajati preda mnom i tvrditi da ste sigurni, a istovremeno činiti sve te gadosti? 11 Zar vam ovaj Hram, koji nosi moje ime, služi kao razbojničko sklonište? Vidio sam sve što ste radili.’« Tako kaže BOG.
12 »Judejci, idite u grad Šilo, gdje se nalazilo moje prvo svetište. Idite i pogledajte što sam tamo napravio zbog pokvarenosti Izraelaca.[ag] 13 A i vi ste takvi.« Tako poručuje BOG! »Govorio sam vam uvijek iznova, ali niste me slušali. Zvao sam vas, ali niste se odazvali. 14 Stoga, uništit ću ovaj Hram u Jeruzalemu, koji nosi moje ime i u koji se vi pouzdajete. Kao što sam razorio svetište u Šilu, tako ću razoriti i Hram i ovo mjesto koje sam predao vama i vašim precima. 15 Odbacit ću vas, kao što sam odbacio i vašu braću Efrajimovce[ah].
16 A ti, Jeremijo, nemoj više moliti za Judejce. Ne preklinji za njih i ne upućuj mi molbe, jer te neću slušati. 17 Zar ne vidiš što rade po judejskim gradovima, po ulicama Jeruzalema? 18 Djeca sakupljaju drvo, očevi pale vatru, a žene mijese tijesto i prave kolačiće za božicu zvanu Kraljica Neba[ai]. Donose prinose pića drugim bogovima, da bi me razljutili. 19 Ali ne samo da mene ljute«, kaže BOG, »već sami sebe sramote.« 20 Zato Gospodar BOG kaže: »Ovdje ću pokazati svoj gnjev. Kaznit ću ljude i životinje, drveće u polju i plodove zemlje. Moj će gnjev gorjeti kao vatra i ništa ga neće moći ugasiti.«
Poslušnost je vrednija od žrtvovanja
21 BOG Svevladar, Bog Izraela, govori: »Mogli biste uzeti meso žrtava paljenica zajedno s mesom drugih žrtava i pojesti ga! 22 Kad sam izveo vaše pretke iz Egipta, nisam im dao nikakvu odredbu da mi pale prinose i kolju žrtve. 23 Umjesto toga, rekao sam im: ‘Budite mi poslušni, ja ću biti vaš Bog, a vi moj narod. Živite kako vam zapovijedam i bit će vam dobro.’ 24 Ali nisu bili poslušni. Nisu obraćali pažnju. Tvrdoglavo su činili što su htjeli. Zbog svoga zlog srca, vratili su se unatrag umjesto da napreduju. 25 Otkad su vaši preci izašli iz Egipta pa sve do danas, uporno sam vam slao svoje sluge, proroke. 26 Ali niste slušali, niste obraćali pažnju. Bili ste tvrdoglavi i učinili još više zla nego vaši preci.«
27 »Tako ćeš reći Judejcima, Jeremijo, ali oni te neće slušati. Zvat ćeš ih, ali oni ti se neće odazvati. 28 Zato im reci i ovo: ‘Ovo je narod koji nije slušao svog BOGA. Nisu htjeli prihvatiti Božji odgoj. Poštenje je među njima nestalo, više ga niti ne spominju.’«[aj]
Dolina pokolja
29 »Jeremijo, odreži svoju kosu i baci je.[ak] Idi, tuguj po brdskim goletima. Jer, BOG je odbacio, napustio ovaj naraštaj koji će osjetiti njegovu srdžbu. 30 Vidio sam da Judejci čine zlo«, rekao je BOG. »Svoje su odvratne idole postavili u Hram koji je meni posvećen. Zagadili su ga! 31 Podigli su svetiša u Tofetu[al], u dolini Ben Hinom, za spaljivanje svojih sinova i kćeri. Ja im to nikad nisam zapovjedio. Takvo što meni ne bi palo na pamet. 32 Zato, pazite«, govori BOG, »dolaze dani kad se ovo mjesto više neće zvati Tofet niti dolina Ben Hinom. Zvat će se Dolina pokolja jer će u Tofetu biti toliko mrtvih da više neće biti mjesta za nove grobove. 33 Leševi će postati hrana pticama i zvijerima, a nitko neće ostati da ih plaši i rastjeruje. 34 Iz judejskih gradova i s jeruzalemskih ulica nestat će zvukovi veselja i radosti, i svaki zvuk svadbenog slavlja. Zemlja će ostati potpuno pusta i prazna.«
8 BOG kaže: »Tada će neprijatelji iz grobova povaditi kosti judejskih kraljeva i poglavara, svećenika i proroka, kosti stanovnika Jeruzalema. 2 Ostavit će ih izložene suncu, mjesecu i zvijezdama; njihovim bogovima koje je narod toliko volio i poštovao. Nitko ih neće skupiti i sahraniti. Ostat će kao gnojivo, bačeno na tlo.
3 Judejce, koji preostanu, prisilit ću da odu iz svoje zemlje u progonstvo, gdje će im smrt biti draža od života«, kaže BOG Svevladar.
Grijeh i kazna
4 »Jeremijo, reci Judejcima da im BOG poručuje:
Kad netko padne, opet se podigne.
Kad zaluta, okrene se i vrati.
5 Narod Jeruzalema krenuo je krivim putem.
Zašto uporno njime nastavljaju?
Vjeruju u svoje zablude,
odbijaju vratiti se.
6 Pomno sam ih slušao,
ali nisu iskreno govorili.
Nije im žao zbog njihovih pogrešaka.
Nitko ne kaže: ‘Jao, što sam učinio!’
Svatko ide svojim putem kako želi,
jure bezglavo, kao konji u bitku.
7 Čak i roda na nebu
zna kad je pravo vrijeme.
Grlica, lastavica i drozd znaju
kad treba letjeti u novi dom.
Ali moj narod ne zna
što zapovijeda BOG.
8 I dalje govorite: ‘Mudri smo
jer uz sebe imamo BOŽJI nauk.’
Ali pisari su svojim pisaljkama
Božje učenje pretvorili u laž.
9 Ti mudri ljudi bit će posramljeni,
ostat će zbunjeni i šokirani.
Jer, odbili su poslušati BOŽJU riječ.
Kakvu još mudrost mogu imati?
10 Zato ću njihove žene dati drugima,
a polja će pripasti njihovim osvajačima.
Jer, svi žele imati sve više i više,
od prvog do zadnjega, svi su pohlepni.
Varaju čak i proroci i svećenici.
11 Rane mog naroda liječe površno.
Kažu: ‘Sve je dobro’, ali to je laž.
12 Svojih grozota trebali bi se sramiti,
ali nemaju stida, ne mogu se zacrvenjeti.
Zato će propasti, kao i drugi,
kad ih budem kažnjavao.
Bit će oboreni i odbačeni.«
Tako je rekao BOG.
13 »Kad ih dokrajčim«, kaže BOG,
»neće biti grožđa na vinovoj lozi,
ni plodova na smokvinom stablu.
Čak će se i lišće osušiti i povenuti.
Izgubit će sve što sam im dao.[am]
14 A oni će reći: ‘Zašto sjedimo ovdje?
Skupimo se! Pobjegnimo u utvrđene gradove!
Budući da će nas naš BOG uništiti,
ondje možemo umrijeti!
Protiv našeg BOGA smo griješili,
dao nam je otrovnu vodu piti.
15 Nadali smo se da ćemo imati mir,
ali ništa dobro nije nas zadesilo.
Vjerovali smo da će nas on izliječiti,
ali samo nas je užas okružio.
16 Iz Dana se čuje frktanje konja,
trese se zemlja od topota kopita.
Došli su razoriti zemlju i sve u njoj,
svaki grad i sve ljude što u njemu žive.’
17 Pazite, šaljem otrovnice[an] među vas,
zmije koje ne možete zaustaviti.
Sve će vas izgristi«, rekao je BOG.
Jeremija nariče
18 Moja tuga ne može se ublažiti,
obolio sam od velikog jada.[ao]
19 Slušajte vapaj mog naroda,
po cijeloj zemlji čuje se plač:
»Zar BOG više nije na Sionu?
Zar njegov Kralj više nije ondje?«
Bog kaže: »Zašto su izazivali moj gnjev
štujući idole, ništavne tuđe bogove?«
20 »Žetva je prošla i ljeto je završilo,
a za nas nema spasa«, plakao je narod.
21 Moj je narod teško ranjen
i srce mi zbog toga krvari.
Tugujem, očaj me obuzima.
22 Zar u Gileadu nema lijeka,
zar ondje nema liječnika?
Zašto onda moj narod nije iscijeljen?
9 Da mi je glava bunar vode,
a oči izvor suza,
plakao bih dan i noć
za svojim ubijenim ljudima.[ap]
2 E, da mogu u pustinju otići,
negdje gdje noće putnici.
Da mogu ostaviti svoj narod,
otići negdje daleko od njih.
Jer, svi su oni nevjerni,
rulja izdajnička.
3 »Napinju svoj jezik kao lûk,
spremni odapinjati laži.
U zemlji su na snazi obmane
umjesto istine.
Srljaju iz grijeha u grijeh,
na mene pažnju ne obraćaju«.
Tako govori BOG.
4 »Neka se svatko čuva svog susjeda,
nek' se ne oslanja ni na vlastitog brata.
Jer, svaki je brat prevarant[aq],
a tvoj susjed je klevetnik.
5 Svatko svog prijatelja vara,
nitko ne govori istinu.
Judejci su se navikli lagati.
Toliko su u grijeh ogrezli
da se više ne mogu ni kajati.
6 Iza nasilja slijedi drugo nasilje,
laž dolazi iza prijevare.
Ne obraćaju pažnju na mene.«
Tako govori BOG.
7 Zato BOG Svevladar kaže:
»Kao što radnik zagrijava metal,
da provjeri njegovu čistoću,
tako ću i ja provjeriti njih.
Jer, što drugo da učinim
zbog svoga voljenog naroda?
8 Jezici su im otrovne strijele,
govore same laži.
Ljubazno pričaju svom susjedu,
a tajno mu pripremaju zasjedu.
9 Zar da ih takve ne kaznim?«
pita BOG pa dalje kaže:
»Takav narod zaslužio je kaznu,
moraju dobiti što zaslužuju.«
10 Zaplakat ću zbog planina,
naricati nad pustim poljima.
Jer, sve je pusto, nitko ne prolazi,
ne čuje se ni mukanje goveda.
Odjetjele su ptice, nestale zvijeri.
11 BOG kaže: »Jeruzalem ću pretvoriti
u gomilu ruševina, jazbinu šakala.
Opustošit ću judejske gradove,
neće imati stanovnike.«
12 Tko je dovoljno mudar da to razumije? Kome je BOG govorio, da može drugima objasniti? Zašto je zemlja razorena i prazna, kao pustinja? Zašto nitko ne prolazi?
13 »Zato što su Judejci odbacili zakon koji sam im dao. Nisu me slušali niti slijedili moje upute«, govori BOG. 14 »Tvrdoglavo su išli svojim putem. Štovali su lažne bogove baale, kao što su ih naučili njihovi preci.« 15 Zato ovako kaže BOG Svevladar, Bog Izraela: »Uskoro ću im dati da jedu gorku hranu i piju otrovanu vodu. 16 Rastjerat ću ih među druge narode, za koje njihovi preci nisu ni znali. Poslat ću na njih neprijatelje, naoružane mačevima, koji će ih progoniti dok ih sve ne pobiju.«
17 BOG Svevladar govori:
»O svemu razmislite!
Pozovite i platite narikače
koje dobro rade svoj posao.
18 Neka požure naricati nad nama,
da nam se oči ispune suzama
i tuga[ar] prelije preko kapaka.«
19 Sa Siona se čuje tužaljka:
»Uništeni smo! Osramoćeni!
Kuće su nam porušene,
zemlju moramo napustiti.«
20 Uplakane žene, poslušajte što BOG kaže,
slušajte riječi koje od njega dolaze.
Naučite svoje kćeri da glasno nariču.
Neka jedna drugu nauče ovu pogrebnu pjesmu:
21 »Smrt se popela kroz prozore,
prodrla je u naše tvrđave.
Pokosila djecu na ulicama,
mladiće na trgovima.«
22 Ovako govori BOG:
»Leševi ljudi ležat će
kao gnoj na poljima.
Kao snopovi žita,
ostavljeni nakon žetve,
koje nitko neće skupiti.«
23 Ovako kaže BOG:
»Neka se mudrac ne hvali svojom mudrošću,
ni snažan čovjek svojom snagom,
ni bogataš svojim bogatstvom.
24 Ako se već netko želi hvaliti,
neka se onda pohvali da razumije
i da obraća pažnju na mene.
Neka se hvali što zna da sam ja BOG,
onaj koji drži svoja obećanja,
sudi pravedno i zemlji donosi pravdu.
Jer, to mi donosi zadovoljstvo.«
Tako je rekao BOG.
25 »Pazite! Dolaze dani«, govori BOG, »kad ću kazniti sve one koji su mi samo naizgled vjerni jer su obrezani. 26 Kaznit ću Egipćane, Judejce, Edomce, Amonce i Moapce,[as] kao i sve one koji žive u pustinji i skraćuju kosu na sljepoočnicama.[at] Jer, svi ti narodi nisu zapravo obrezani, kao ni Izraelci, kojima nisu obrezana srca.«
Bog i idoli
10 Slušajte što govori BOG, izraelski narode. 2 BOG vam poručuje:
»Ne usvajajte običaje drugih naroda.
Ne bojte se znakova na nebu[au].
Njih se boje drugi narodi.
3 Njihovi običaji su besmisleni.
Štuju obično stablo iz šume,
oblikovano dlijetom drvodjelje.
4 Ukrase ga srebrom i zlatom,
čekićem i čavlima učvrste,
da se ne bi srušilo.
5 Njihovi su idoli kao strašila u vrtu[av],
ne govore, ne hodaju, treba ih nositi.
Ne bojte se, ne mogu vam naštetiti,
ali vam ni dobro neće donijeti.«
6 O BOŽE, nitko nije velik kao ti!
Veliko i moćno tvoje je ime!
7 Svi bi se trebali bojati tebe, Kralju svih naroda.
Zaslužuješ strahopoštovanje.
Ima puno mudraca u narodima,
ali nitko nije mudar kao što si ti.
8 Svi su oni glupi i budalasti,
poučavaju o beskorisnim drvenim bogovima.
9 Pokrivaju ih kovanim srebrom iz Taršiša,
ukrašavaju zlatom dovezenim iz Ufaza.
Idoli su djelo drvodjelja i zlatara.
Odjeveni su u plavu i ljubičastu odjeću
koju su načinili vješti zanatlije.
10 Ali BOG je jedini pravi Bog,
živi Bog, Kralj koji će vladati zauvijek.
Zemlja se trese od njegove srdžbe,
narodi ne mogu izdržati njegov gnjev.
11 Recite im: »Lažni bogovi
nisu nebo i zemlju stvorili.
Bit će uništeni i protjerani
sa zemlje i podno neba.«[aw]
12 Bog je svojom silom stvorio zemlju,
svojom mudrošću utemeljio svijet,
svojim znanjem raširio nebo.
13 Kad zagrmi, na nebu se okupljaju vode,
on diže oblake sa svih krajeva zemlje.
On je taj koji čini da kišu prate munje,
iz svojih spremišta izgoni vjetrove.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International