Bible in 90 Days

Postanak svijeta

1 U početku je Bog stvorio nebo i zemlju.^{[a] 2} Zemlja je bila bezoblična i kaotična. Prekrivale su je duboke vode, a nad njima se prostirala tama. Božji je Duh lebdio nad vodama.

Prvi dan—svjetlost

³ Tada je Bog rekao: »Neka bude svjetlost.« I nastala je svjetlost. ⁴ Bog je vidio da je svjetlost dobra i razdvojio je svjetlost od tame. ⁵ Svjetlost je nazvao »dan«, a tamu »noć«.

Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to prvi dan.

Drugi dan—nebo

⁶ Tada je Bog rekao: »Neka bude svod, da razdvaja vode koje su gore od voda koje su dolje.« ⁷ Time je Bog napravio svod kojim je razdvojio vode pod svodom od voda nad svodom. I bilo je tako. ⁸ Bog je svod nazvao »nebo«.

Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to drugi dan.

Treći dan—kopno i biljke

⁹ Tada je Bog rekao: »Neka se vode pod nebom saberu na jedno mjesto i neka se pojavi kopno.« I bilo je tako. ¹⁰ Bog je kopno nazvao »zemlja«, a sabrane vode »more«. I Bog je vidio da je dobro.

¹¹ Tada je Bog rekao: »Neka zemlja rodi bilje: svakovrsne biljke što daju sjeme i svakovrsne voćke što daju plodove sa sjemenom.« I bilo je tako. ¹² Zemlja je pustila svakovrsne biljke što donose sjeme i svakovrsno drveće koje donosi plod sa sjemenom. I Bog je vidio da je dobro.

¹³ Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to treći dan.

Četvrti dan—sunce, mjesec i zvijezde

¹⁴ Tada je Bog rekao: »Neka budu svjetlila na nebeskom svodu, da razdvajaju dan od noći i da označavaju doba, dane i godine. ¹⁵ I neka svjetlila na nebeskom svodu osvjetljavaju zemlju.« I bilo je tako. ¹⁶ Bog je napravio dva velika svjetlila: veće da vlada danju i manje da vlada noću. Načinio je i zvijezde. ¹⁷ Postavio je svjetlila na nebeski svod da osvjetljavaju zemlju, ¹⁸ da vladaju danju i noću te da razdvajaju svjetlost od tame. I Bog je vidio da je dobro.

¹⁹ Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to četvrti dan.

Peti dan—ribe i ptice

²⁰ Tada je Bog rekao: »Neka se vode napune mnoštvom živih bića i neka ptice polete nebeskim svodom iznad zemlje.« ²¹ Tako je Bog stvorio velike morske životinje i sva živa bića koja se kreću u vodi. Stvorio ih je prema njihovim vrstama, da ispunjavaju mora. Stvorio je i sve ptice prema njihovim vrstama. I Bog je vidio da je dobro.

²² Bog ih je blagoslovio riječima: »Parite se i razmnožavajte. Ispunite morske vode. I neka se ptice razmnože na zemlji.«

²³ Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to peti dan.

Šesti dan—kopnene životinje i čovjek

²⁴ Tada je Bog rekao: »Neka zemlja proizvede svakovrsna živa bića: pitome i divlje životinje svake vrste, velike i male životinje svake vrste.« I bilo je tako. ²⁵ Bog je načinio svakovrsne životinje—pitome i divlje, velike i male. I Bog je vidio da je dobro.

²⁶ Tada je Bog rekao: »Načinimo čovjeka kao sliku onoga što jesmo, da bude poput nas. Dat ćemo mu vlast nad ribama i pticama, nad svim životinjama i nad svom zemljom.«

²⁸ Bog ih je blagoslovio riječima: »Imajte puno djece da bude sve više ljudi. Ispunite zemlju ljudima i gospodarite njome. Vladajte ribama u moru, pticama na nebu i svakim živim stvorom što se kreće po zemlji.«

²⁹ Zatim je Bog rekao: »Evo, dajem vam na cijeloj zemlji svaku biljku što nosi sjeme i svako stablo što nosi plod sa sjemenom—neka vam budu hrana. ³⁰ A svim životinjama na zemlji, svim pticama u zraku i svemu što gmiže po zemlji—svemu što živi i diše—dajem sve zeleno bilje za hranu.« I bilo je tako.

³¹ Bog je pogledao sve što je stvorio i vidio da je veoma dobro.

Došla je večer, a zatim jutro. Bio je to šesti dan.

2 Tako su dovršeni nebo i zemlja i sve na njima.

Sedmi dan—počinak

² Do sedmog je dana Bog završio svoj rad pa je tog dana mirovao. ³ Zato je Bog blagoslovio sedmi dan i odredio ga posebnim i svetim jer je sedmog dana počinuo od svih svojih djela stvaranja.

⁴ To je postanak neba i zemlje. Tako su stvoreni.

Edenski vrt

Kad je BOG^[b] stvorio zemlju i nebo, ⁵ po zemlji još nisu niknule ni divlje, a ni poljske biljke. BOG još nije pustio kišu na zemlju i nije bilo čovjeka da je obrađuje. ⁶ No voda bi izvirala iz tla i natapala svu površinu.

⁷ BOG je oblikovao čovjeka od zemlje iz tla^[c]. U nosnice mu je udahnuo dah života i on je postao živo biće. ⁸ Zatim je BOG zasadio vrt u Edenu, na istoku. Ondje je smjestio čovjeka kojeg je oblikovao. ⁹ BOG je učinio da iz zemlje izraste svakovrsno drveće, lijepog izgleda i ukusnih plodova. A nasred vrta bilo je stablo čiji plodovi ljudima daju život, i stablo čiji plodovi ljudima daju sposobnost raspoznavanja dobra i zla.

¹⁰ Iz Edena je tekla rijeka i navodnjavala vrt, a odande se razdvajala na četiri rijeke. ¹¹ Prva se zove Pišon i teče po čitavoj zemlji Havili. U toj zemlji ima zlata ¹² i to zlato je čisto. A ima i mirisnih smola i kamena oniksa. ¹³ Druga rijeka zove se Gihon i teče po čitavoj zemlji Kuš^[d]. ¹⁴ Treća rijeka zove se Tigris i teče istočno od Asirije. Četvrta je rijeka Eufrat.

¹⁵ BOG je uzeo čovjeka i stavio ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i održava. ¹⁶ BOG je zapovjedio čovjeku: »Slobodno jedi sa svakog stabla u vrtu, ¹⁷ ali nemoj jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla! Ako ih pojedeš, sigurno ćeš umrijeti.«

¹⁸ Zatim je BOG rekao: »Čovjeku nije dobro da bude sâm. Načinit ću mu prikladnu družicu.«

¹⁹ Tada je BOG od zemlje oblikovao sve životinje i ptice pa ih doveo pred čovjeka, da vidi kako će ih nazvati. I kako god je čovjek nazvao neko živo biće—tako mu je bilo ime. ²⁰ Čovjek je dao ime svakoj vrsti pitomih životinja, ptica i divljih životinja.

No čovjeku se nije našla prikladna družica. ²¹ Zato je BOG učinio da čovjek padne u dubok san. Zatim mu je, dok je spavao, izvadio jedno rebro i to mjesto zatvorio mesom. ²² Od rebra, što mu ga je uzeo, BOG je načinio ženu i doveo je pred čovjeka.

²³ Čovjek je rekao:

²⁴ Zato čovjek ostavlja oca i majku, i združuje se sa svojom ženom te oni postaju jedno.

²⁵ A oboje su bili goli, i čovjek i njegova žena, i nije ih bilo sram.

Prvi grijeh

3 Zmija je bila lukavija od svih divljih životinja koje je stvorio BOG. Ona upita ženu: »Zar je Bog zaista rekao da ne smijete jesti ni sa jednog stabla u vrtu?«

² Žena odgovori: »Smijemo jesti plodove sa svih stabala u vrtu, ³ osim sa jednoga. Bog je rekao: ‘Nemojte jesti plod stabla koje je usred vrta! Ne dirajte ga, da ne umrete!’«

⁴ Tada zmija reče ženi: »Ne, nećete umrijeti. ⁵ Nego, Bog zna da će vam se otvoriti oči kad pojedete taj plod. I bit ćete kao Bog—znat ćete što je dobro, a što zlo.«

⁶ Žena je vidjela da plod lijepo izgleda, da je dobar za jelo i da je poželjan jer će je učiniti mudrom. Stoga, ubere plod stabla i pojede ga. A dala je i svome mužu, koji je bio s njom, pa je i on jeo. ⁷ Tada su se oboma otvorile oči i spoznali su da su goli. Zato su spleli smokvinog lišća i napravili si pregače.

⁸ Potom su čuli korake BOGA, koji je hodao vrtom za večernjeg povjetarca, pa su se sakrili od BOŽJE prisutnosti među drveće u vrtu. ⁹ BOG je pozvao čovjeka i upitao ga: »Gdje si?«

¹⁰ Čovjek je rekao: »Čuo sam da si u vrtu i uplašio sam se, jer sam gol, pa sam se sakrio.«

¹¹ »Tko ti je rekao da si gol?« upita ga Bog. »Zar si jeo plod stabla koji sam ti zabranio jesti?«

¹² »Žena koju si dao da bude uz mene«, odgovori čovjek, »dala mi je plod sa stabla pa sam jeo.«

¹³ Tada BOG upita ženu: »Što si učinila?«

»Zmija me prevarila«, kaže žena, »pa sam jela.«

Posljedice grijeha

¹⁴ BOG je rekao zmiji:

¹⁶ A ženi je rekao:

¹⁷ Zatim je rekao čovjeku:

²⁰ Adam je svojoj ženi dao ime Eva^[h] jer je ona majka svih živih.

²¹ BOG je čovjeku i njegovoj ženi načinio odjeću od životinjske kože i odjenuo ih.

Adam i Eva izbačeni iz vrta

²² Zatim je BOG rekao: »Gle, ljudi su postali poput nas—znaju što je dobro, a što zlo. Ne smijemo dopustiti da uberu plod sa stabla života, da ga ne bi pojeli i živjeli zauvijek!«

²³ Zato ih je BOG protjerao van iz edenskog vrta, da obrađuju zemlju od koje je čovjek i stvoren. ²⁴ Prognao je tako ljude iz edenskog vrta. Istočno od vrta postavio je krilata bića^[i] i vatreni mač, koji se kretao na sve strane, da čuvaju put prema stablu života.

Kain i Abel

4 Adam je spavao sa svojom ženom Evom pa je zatrudnjela i rodila sina. Rekla je: »S BOŽJOM sam pomoću dobila muško dijete!« i dala mu ime Kain^[j].

² Kasnije je rodila i Kainovog brata Abela. On je postao stočar, a Kain zemljoradnik.

³ Nakon nekog vremena, Kain je prinio BOGU dar od plodova zemlje, ⁴ a Abel je prinio prvinu okota svoga stada—najbolje, masne komade mesa. BOG je s naklonošću pogledao Abela i njegov prinos, ⁵ ali Kaina i njegov prinos nije prihvatio. Zato se Kain jako razljutio, a lice mu se namrgodilo.

⁶ »Zašto si ljut«, upita BOG Kaina, »i zašto si se namrgodio? ⁷ Ako činiš što je dobro, prihvatit ću te^[k]. A ako ne činiš što je dobro, grijeh će te zaskočiti i zavladati tobom. No ti imaš vlast nad njime.«

⁸ Kain je rekao svom bratu Abelu: »Hajdemo van, na polje.« Kad su izašli na polje, Kain je napao Abela i ubio ga.

⁹ Kasnije, BOG upita Kaina: »Gdje ti je brat Abel?«

»Ne znam«, odgovorio je. »Zar sam ja čuvar svoga brata?«

¹⁰ Tada BOG reče: »Što si učinio? Slušaj! Krv tvog brata viče iz zemlje prema meni. ¹¹ Zato te proklinjem u odnosu na zemlju. Upila je krv tvoga brata dok ti se cijedila s ruke. ¹² Kad je budeš obrađivao, više ti neće rađati svojim plodovima. Bit ćeš lutalica i bjegunac na zemlji.«

¹³ »Moja je kazna veća nego što mogu podnijeti«, rekao je Kain BOGU. ¹⁴ »Protjerao si me s ove zemlje i morat ću se skrivati od tvog lica. Bit ću lutalica i bjegunac na zemlji. Tko god naiđe, može me ubiti.«

¹⁵ »Neće biti tako!« reče mu BOG. »Ako netko ubije Kaina, stići će ga sedmerostruka osveta.«

I BOG je stavio znak na Kaina, da ga tko ne ubije kad ga sretne.

¹⁶ Tada Kain ode od BOGA i nastani se u zemlji Nod^[l], istočno od Edena.

Kainovi potomci

¹⁷ Kain je spavao sa svojom ženom pa je zatrudnjela i rodila Henoka. Kain je sagradio grad i nazvao ga Henok, po svome sinu. ¹⁸ Henoku se rodio Irad, a Iradu Mehujael. Mehujaelu se rodio Metušael, a Metušaelu Lamek.

¹⁹ Lamek je imao dvije žene: jedna se zvala Ada, a druga Sila. ²⁰ Ada je rodila Jabala. On je predak svih koji žive u šatorima i uzgajaju stoku. ²¹ Njegov brat zvao se Jubal. On je predak svih koji sviraju liru i frulu. ²² Sila je rodila Tubal-Kaina. On je kovao sve vrste alata od bakra i željeza. Tubal-Kainova sestra zvala se Naama.

²³ Lamek se hvalio svojim ženama:

Novorođeni sin

²⁵ Adam je opet spavao sa svojom ženom pa je rodila sina i dala mu ime Šet. Rekla je: »Bog mi je dao^[m] drugo dijete umjesto Abela jer ga je Kain bio ubio.« ²⁶ I Šetu se rodio sin kojem je dao ime Enoš.

U to su vrijeme ljudi počeli štovati BOGA po imenu^[n].

Adamovi potomci

(1 Ljet 1,1-4)

5 Ovo je zapis o Adamovim potomcima.

Kad je Bog stvorio čovjeka, stvorio ga je da bude poput Boga. ² Stvorio je muško i žensko. Nakon što ih je stvorio, blagoslovio ih je i nazvao »čovjek«.

³ Kad je Adam imao 130 godina, rodio mu se sin sličan njemu. Dao mu je ime Šet. ⁴ Nakon Šetovog rođenja, Adam je živio 800 godina. Dobio je još sinova i kćeri. ⁵ Tako je Adam živio ukupno 930 godina i umro.

⁶ Kad je Šet imao 105 godina, rodio mu se Enoš. ⁷ Nakon Enoševog rođenja, Šet je živio 807 godina. Dobio je još sinova i kćeri. ⁸ Tako je Šet živio ukupno 912 godina i umro.

⁹ Kad je Enoš imao 90 godina, rodio mu se Kenan. ¹⁰ Nakon Kenanovog rođenja, Enoš je živio 815 godina. Dobio je još sinova i kćeri. ¹¹ Tako je Enoš živio ukupno 905 godina i umro.

¹² Kad je Kenan imao 70 godina, rodio mu se Mahalalel. ¹³ Nakon Mahalalelovog rođenja, Kenan je živio 840 godina. Dobio je još sinova i kćeri. ¹⁴ Tako je Kenan živio ukupno 910 godina i umro.

¹⁵ Kad je Mahalalel imao 65 godina, rodio mu se Jared. ¹⁶ Nakon Jaredovog rođenja, Mahalalel je živio 830 godina. Dobio je još sinova i kćeri. ¹⁷ Tako je Mahalalel živio ukupno 895 godina i umro.

¹⁸ Kad je Jared imao 162 godine, rodio mu se Henok. ¹⁹ Nakon Henokovog rođenja, Jared je živio 800 godina. Dobio je još sinova i kćeri. ²⁰ Tako je Jared živio ukupno 962 godine i umro.

²¹ Kad je Henok imao 65 godina, rodio mu se Metušalah. ²² Nakon Metušalahovog rođenja, Henok je živio u bliskom odnosu s Bogom^[o] 300 godina. Dobio je još sinova i kćeri. ²³ Tako je Henok živio ukupno 365 godina. ²⁴ Henok je živio u bliskom odnosu s Bogom, a zatim je nestao, jer ga je uzeo Bog.

²⁵ Kad je Metušalah imao 187 godina, rodio mu se Lamek. ²⁶ Nakon Lamekovog rođenja, Metušalah je živio 782 godine. Dobio je još sinova i kćeri. ²⁷ Tako je Metušalah^[p] živio ukupno 969 godina i umro.

²⁸ Kad je Lamek imao 182 godine, rodio mu se sin. ²⁹ Dao mu je ime Noa^[q], govoreći: »On će nam donijeti olakšanje od teškog i napornog fizičkog rada na zemlji koju je BOG prokleo.« ³⁰ Nakon Noinog rođenja, Lamek je živio 595 godina. Dobio je još sinova i kćeri. ³¹ Tako je Lamek živio ukupno 777 godina i umro.

³² Kad je Noa imao 500 godina, rodili su mu se Šem, Ham i Jafet.

Pokvarenost čovječanstva

6 Kako su se ljudi počeli množiti i naseljavati zemlju, rađale su im se kćeri. ² Božji su sinovi^[r] primijetili ljepotu ljudskih kćeri pa ih odabirali i uzimali sebi za žene.

³ Tada je BOG rekao: »Moj duh, koji čovjeku daje život, neće u njemu ostati zauvijek jer je samo smrtnik. Neka živi još stotinu i dvadeset godina.«^[s]

⁴ U to vrijeme, a i kasnije, na zemlji su živjeli divovi^[t] jer su Božji sinovi spavali s ljudskim kćerima i one su im rađale djecu. Bili su to junaci, iz davnina poznati ratnici.

⁵ BOG je vidio koliko je velika čovjekova pokvarenost na zemlji—da su sve misli što dolaze iz njegovog srca stalno usmjerene na zlo. ⁶ Ražalostilo se BOŽJE srce te je požalio što je stvorio čovjeka na zemlji.

⁷ Zato je BOG rekao: »Izbrisat ću sa zemlje ljudski rod koji sam stvorio. Uništit ću i velike životinje, male životinje što gmižu po zemlji i ptice. Požalio sam što sam ih stvorio.«

⁸ Međutim, BOG je bio zadovoljan čovjekom po imenu Noa.

Noa i pripreme za potop

⁹ Ovo je pripovijest o Noi:

Noa je bio pravedan, čovjek besprijekornog ponašanja u svome naraštaju. Živio je u bliskom odnosu s Bogom.^{[u] 10} Imao je trojicu sinova: Šema, Hama i Jafeta.

¹¹ Zemlja se pred Bogom iskvarila i bila je puna nasilja. ¹² Bog je vidio da je iskvarena jer su svi ljudi na zemlji živjeli iskvareno. ¹³ Rekao je Noi: »Odlučio sam stati na kraj svim ljudima jer se zbog njih zemlja ispunila nasiljem. Evo, uništit ću ih—izbrisati sa zemlje. ¹⁴ Zato, sagradi sebi arku^[v] od smolastog drveta^[w]. U njoj napravi odjeljke, a izvana i iznutra premaži je smolom. ¹⁵ Ovako je sagradi: neka bude sto pedeset metara duga, dvadeset i pet metara široka i petnaest metara visoka.^{[x] 16} Napravi krov^[y] na arci tako da ostaviš pola metra^[z] prostora ispod vrha. Na jednoj strani načini vrata, a unutar arke napravi donju, srednju i gornju razinu.

¹⁷ A ja ću pustiti poplavne vode na zemlju da unište sve što diše. Sve što je na zemlji, umrijet će. ¹⁸ No s tobom ću sklopiti svoj savez. Ući ćeš u arku sa svojom ženom, sinovima i njihovim ženama. ¹⁹ U arku uvedi po dvoje od svih živih bića, mužjaka i ženku, pa će s tobom preživjeti. ²⁰ Neka uđe i par od svake vrste ptica, od svake vrste velikih i malih životinja, da se održe na životu. ²¹ Također, uzmi sve vrste hrane za jelo i uskladišti je u arci, da služi za prehranu i tebi i njima.«

²² I Noa je upravo tako napravio. Učinio je sve što mu je Bog zapovjedio.

Potop

7 BOG reče Noi: »Uđite u arku, ti i sva tvoja obitelj, jer sam vidio da si jedino ti preda mnom pravedan u ovome naraštaju. ² Uzmi sa sobom sedam parova, mužjaka i ženku, od svake čiste životinje. Zatim jedan par, mužjaka i ženku, od svake nečiste životinje. ³ I sedam parova, mužjaka i ženku, od svake ptice. Tako će se očuvati njihova vrsta na zemlji. ⁴ Jer, za sedam ću dana pustiti da neprestano, tijekom četrdeset dana i četrdeset noći, pada kiša. Svako ću živo stvorenje, koje sam stvorio, ukloniti s lica zemlje.«

⁵ I Noa je učinio sve što mu je zapovjedio BOG.

⁶ Noa je imao šesto godina kad su vode preplavile zemlju. ⁷ Ušao je u arku sa svojom ženom, sinovima i njihovim ženama, da pobjegnu od poplavnih voda. ⁸ Od čistih i nečistih životinja, od ptica i od svega što gmiže po tlu, ⁹ dvoje po dvoje, mužjak i ženka, ušli su u arku s Noom—kao što mu je zapovjedio Bog. ¹⁰ Sedam dana nakon toga, vode su počele poplavljati zemlju.

¹¹ Šestote godine Noinog života, sedamnaestog dana drugog mjeseca, šiknuli su svi izvori iz dubina i otvorile se brane na nebu. ¹² Kiša je padala na zemlju tijekom četrdeset dana i četrdeset noći.

¹³ Tog su istog dana u arku ušli Noa, njegova žena, njegovi sinovi Šem, Ham i Jafet, i njihove tri žene. ¹⁴ S njima su ušle i sve vrste divljih životinja, sve vrste pitomih životinja, sve vrste što gmižu po tlu i sve vrste ptica. ¹⁵ Dvoje po dvoje od svih živih bića ušlo je s Noom u arku. ¹⁶ Ušli su mužjak i ženka od svih živih bića, kao što mu je zapovjedio Bog.

Tada je BOG za njim zatvorio vrata.

¹⁷ Četrdeset dana podizale su se vode na zemlji. Kako su vode rasle, tako su ponijele arku i podigle je visoko iznad zemlje. ¹⁸ Vode su rasle i podigle se visoko nad zemljom, a arka je plutala na površini vode. ¹⁹ Toliko su se silno vode podigle nad zemljom da su prekrile sve najviše planine pod nebom. ²⁰ Narasle su sedam i pol metara^[aa] iznad potopljenih planina. ²¹ Umrla su sva živa bića: ptice, pitome životinje, divlje životinje, sve što gmiže po tlu i sav ljudski rod. ²² Na kopnu je poginulo sve što je imalo dah života u nosnicama. ²³ Bog je uništio svako živo biće na zemlji: ljude, životinje, stvorenja što gmižu po tlu i ptice. Bili su izbrisani s lica zemlje. Ostao je samo Noa i oni koji su bili s njim u arci.

²⁴ Zemlja je bila poplavljena stotinu i pedeset dana.

Prestanak potopa

8 Bog nije zaboravio Nou niti sve divlje i pitome životinje koje su s njim bile u arci. Učinio je da puše vjetar nad zemljom, a vode su se povlačile. ² Zatvorili su se izvori iz dubina i nebeske brane te se zaustavila kiša. ³ Vode su postupno odlazile sa zemlje. Nakon stotinu i pedeset dana toliko su se spustile ⁴ da se sedamnaestog dana sedmoga mjeseca arka zaustavila na gorju Ararat. ⁵ Vode su nastavile opadati do desetog mjeseca, a prvog dana desetog mjeseca pokazali su se vrhovi planina.

⁶ Nakon četrdeset dana, Noa otvori prozor, koji je napravio na arci, ⁷ i pusti gavrana. Gavran je odlijetao i vraćao se dok se vode nisu isušile sa zemlje. ⁸ Zatim je Noa pustio golubicu, da vidi jesu li se vode povukle s površine zemlje. ⁹ No ona nije našla mjesto na koje bi se spustila, jer je voda i dalje prekrivala svu površinu, pa se vratila. On ispruži ruku, prihvati je i unese u arku. ¹⁰ Pričekao je još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu iz arke. ¹¹ Uvečer se vratila i u kljunu donijela mladi list masline! Tako je Noa znao da su se vode povukle sa zemlje. ¹² Zatim je pričekao još sedam dana pa je ponovo pustio golubicu, ali mu se više nije vratila.

¹³ Šesto i prve godine Noinog života, prvog dana prvoga mjeseca, poplavne su vode nestale sa zemlje. Noa je skinuo pokrov s arke, pogledao i vidio da se suši površina. ¹⁴ Do dvadeset i sedmog dana drugog mjeseca zemlja je bila posve suha.

¹⁵ Tada je Bog rekao Noi: ¹⁶ »Izađite iz arke—ti, tvoja žena, sinovi i njihove žene. ¹⁷ Izvedi sa sobom i sve vrste živih stvorenja: ptice, životinje i sve što gmiže po tlu. Neka se pare i razmnože tako da ponovo ispune zemlju.«

¹⁸ I Noa je izašao zajedno sa ženom, sinovima i njihovim ženama. ¹⁹ Sve životinje, sve što gmiže i sve ptice, prema svojim vrstama—sve što se kreće na zemlji—izašlo je iz arke.

Božje obećanje

²⁰ Zatim je Noa sagradio BOGU žrtvenik^[ab] pa uzeo od svih čistih životinja i svih čistih ptica te ih prinio kao žrtve paljenice^[ac] na žrtveniku.

²¹ BOG je omirisao taj ugodan miris i rekao u sebi: »Nikad više neću prokleti zemlju zbog čovjeka iako su mu misli zle već od mladosti. Nikad više neću uništiti sva živa bića kao što sam učinio.

Novi početak

9 Bog je tada blagoslovio Nou i njegove sinove. Rekao im je: »Imajte puno djece da vas bude sve više. Ispunite zemlju ljudima. ² Bojat će vas se sve životinje na zemlji i sve ptice na nebu, sva stvorenja što gmižu po tlu i sve ribe u moru. Vama ih predajem. ³ Sve što se kreće i živi, neka vam bude hranom. Nekoć sam vam dao zeleno bilje za hranu, a sad vam dajem sve.

⁴ Samo nemojte jesti meso u kojem je još krv jer to znači da je život u njemu. ⁵ Za vašu krv, vaše živote, tražit ću da se položi račun. Tražit ću to od svake životinje koja ubije čovjeka i od svakog čovjeka koji ubije drugog čovjeka. Ako tko uzme život drugoj osobi, tražit ću njegov život.

⁷ Imajte puno djece, da vas bude sve više. Namnožite se da zemlja bude puna ljudi.«

⁸ Zatim je Bog rekao Noi i njegovim sinovima: ⁹ »A ja sad sklapam svoj savez s vama i s vašim potomstvom, ¹⁰ i sa svakim živim bićem koje je s vama—pticama, svim pitomim i divljim životinjama, sa svime što je s vama izašlo iz arke—sa svakim stvorom što će živjeti na zemlji. ¹¹ Sklapam svoj savez s vama: Nikad više poplavne vode neće smaknuti sva živa bića. Nikad više potop neće uništiti zemlju.«

¹² Bog je rekao: »Ovo je znak saveza koji sklapam s vama i sa svakim živim bićem koje je s vama, za sve buduće naraštaje. ¹³ Duga^[ad] koju sam stavio u oblake bit će znak saveza između mene i zemlje. ¹⁴ Kad god pošaljem oblake nad zemlju i na njima se bude vidjela duga, ¹⁵ sjetit ću se svog saveza s vama i sa svakim živim bićem. I nikad više neće biti potopa koji bi uništio sva živa stvorenja. ¹⁶ Kad se u oblaku pojavi duga, vidjet ću je i sjetiti se vječnog saveza između Boga i svakog živoga bića na zemlji.«

¹⁷ I Bog je rekao Noi: »To je znak saveza koji sam sklopio između sebe i svih živih stvorenja na zemlji.«

Noa i njegovi sinovi

¹⁸ Iz arke su izašli Noini sinovi Šem, Ham i Jafet. Ham je bio Kanaanov otac. ¹⁹ Njih su trojica bili Noini sinovi i njihovi su potomci napučili cijelu zemlju.

²⁰ Noa je počeo obrađivati zemlju pa je posadio vinograd. ²¹ Jednom je prilikom pio vino i opio se te zaspao gol u svome šatoru. ²² Ham, Kanaanov otac, vidio je svog oca golog, i to je rekao braći koja su bila vani. ²³ Tada su Šem i Jafet uzeli ogrtač, raširili ga do svojih ramena i, hodajući unatrag, pokrili svoga gologa oca. Okrenuli su lice na drugu stranu da ga ne bi gledali obnaženoga.

²⁴ Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, ²⁵ rekao je:

²⁶ I još je rekao:

²⁸ Nakon potopa Noa je živio još 350 godina. ²⁹ Tako je on živio ukupno 950 godina i umro.

Noina loza

(1 Ljet 1,5-23)

10 Ovo je zapis o Noinim sinovima: Šemu, Hamu i Jafetu, kojima su se nakon potopa rodili sinovi.

Jafetovi potomci

Hamovi potomci

⁸ Kušu se rodio i Nimrod koji je bio prvi veliki ratnik na zemlji. ⁹ BOG mu je dao da bude vrstan lovac. Zato se za dobre lovce kaže: »Po BOŽJOJ volji vrstan lovac kao Nimrod.« ¹⁰ Prva uporišta njegovog kraljevstva bila su Babilon, Erek, Akad i Kalne u zemlji Babiloniji^[aj]. ¹¹ Odande je otišao u Asiriju, gdje je sagradio gradove Ninivu, Rehobot Ir, Kalah ¹² i Resen, koji je između Ninive i velikoga grada Kalaha.

Kasnije su se obitelji Kanaanaca raštrkale ¹⁹ pa se njihovo područje protezalo od Sidona prema Geraru, sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Seboimu, sve do Laše.

²⁰ Hamovi su to sinovi prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima.

Šemovi potomci

²¹ A sinovi su se rodili i Šemu^[ak], Jafetovom starijem bratu i praocu svih Eberovih potomaka^[al].

³¹ Šemovi su to sinovi, prema svojim obiteljima, jezicima, zemljama i narodima.

³² Obitelji su to Noinih sinova prema svojim lozama unutar svojih naroda. Nakon potopa, od njih su se po zemlji proširili narodi.

Bog raspršuje ljude po svijetu

11 Na cijelome svijetu govorio se samo jedan jezik i koristile iste riječi. ² Kako su se ljudi kretali po istoku, naišli su na dolinu u zemlji Babiloniji i ondje se nastanili. ³ »Hajdemo praviti cigle i peći ih da otvrdnu«, rekli su jedan drugome. Tako su koristili ciglu umjesto kamena i katran umjesto žbuke. ⁴ Zatim su rekli: »Hajdemo sagraditi sebi grad i toranj^[an] s vrhom do neba, da steknemo ugled i da se ne raspršimo po cijelome svijetu.«

⁵ BOG je sišao vidjeti grad i toranj što su ih zidali ljudi. ⁶ »Zaista su jedan narod i svi govore jednim jezikom«, rekao je BOG. »Ovo je tek početak njihovih djela. Što god naume, sad će im biti ostvarivo. ⁷ Hajde da siđemo i pobrkamo im jezik, da se međusobno ne razumiju.«

⁸ Tako ih je BOG odande raspršio po cijelome svijetu, a zidanje je grada zaustavljeno. ⁹ Grad se zvao Babilon zato što je BOG ondje pobrkao^[ao] jezik cijeloga svijeta. Odande ih je BOG raspršio po čitavoj zemlji.

Šemovi potomci

(1 Ljet 1,24-27)

¹⁰ Ovo je Šemovo potomstvo^[ap]:

Dvije godine nakon potopa, kad je Šem imao 100 godina, rodio mu se Arpakšad. ¹¹ Nakon Arpakšadovog rođenja, Šem je živio 500 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

¹² Kad je Arpakšad imao 35 godina, rodio mu se Šelah. ¹³ Nakon Šelahovog rođenja, Arpakšad je živio 403 godine. Dobio je još sinova i kćeri.

¹⁴ Kad je Šelah imao 30 godina, rodio mu se Eber. ¹⁵ Nakon Eberovog rođenja, Šelah je živio 403 godine. Dobio je još sinova i kćeri.

¹⁶ Kad je Eber imao 34 godine, rodio mu se Peleg. ¹⁷ Nakon Pelegovog rođenja, Eber je živio 430 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

¹⁸ Kad je Peleg imao 30 godina, rodio mu se Reu. ¹⁹ Nakon Reuovog rođenja, Peleg je živio 209 godina i imao još sinova i kćeri.

²⁰ Kad je Reu imao 32 godine, rodio mu se Serug. ²¹ Nakon Serugovog rođenja, Reu je živio 207 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

²² Kad je Serug imao 30 godina, rodio mu se Nahor. ²³ Nakon Nahorovog rođenja, Serug je živio 200 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

²⁴ Kad je Nahor imao 29 godina, rodio mu se Terah. ²⁵ Nakon Terahovog rođenja, Nahor je živio 119 godina. Dobio je još sinova i kćeri.

²⁶ Nakon što je Terah napunio 70 godina, rodili su mu se Abram, Nahor i Haran.

Terahovi potomci

²⁷ Ovo je Terahovo potomstvo:

Terahu su se rodili Abram, Nahor i Haran.

Haranu se rodio Lot. ²⁸ Haran je umro za života svog oca, u Uru Kaldejskom, u zemlji gdje je rođen.

²⁹ I Abram i Nahor su se oženili. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova Milka. Milka je bila kći Harana koji je još imao i kćer Isku. ³⁰ Saraja nije imala djece jer je bila neplodna.

³¹ Terah je uzeo sina Abrama, unuka Lota, Haranovog sina, i svoju snahu Saraju, Abramovu ženu, pa se s njima zaputio iz Ura Kaldejskog u zemlju Kanaan. No kad su stigli do Harana, ondje su se i nastanili.

³² Terah je živio 205 godina i umro je u Haranu.

Božji poziv i obećanje Abramu

12 BOG je rekao Abramu: »Ostavi svoju zemlju, svoju rodbinu i dom svog oca. Idi u zemlju koju ću ti pokazati.

⁴ I Abram je krenuo, kao što mu je BOG rekao, a s njim je pošao i Lot. Abram je imao sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. ⁵ Sa sobom je poveo svoju ženu Saraju, nećaka Lota, uzeo je svu imovinu koju su stekli i sve robove koje su imali u Haranu. Zaputili su se u zemlju Kanaan. Kad su stigli, ⁶ Abram je prošao zemljom sve do mjesta Šekem, do poznatoga hrasta Moreh^[aq]. Tada su ondje živjeli Kanaanci.

⁷ BOG se pokazao Abramu i rekao mu: »Ovu ću zemlju dati tvome potomstvu.«

Ondje je Abram napravio žrtvenik BOGU koji mu se pokazao. ⁸ Potom je otišao u brda, istočno od Betela, gdje je razapeo svoj šator. Betel mu je bio na zapadu, a Aj na istoku. Abram je ondje napravio žrtvenik BOGU i štovao BOGA^[ar]. ⁹ Zatim je nastavio putovati, od mjesta do mjesta, prema jugu.

Abram i Saraja u Egiptu

¹⁰ U zemlji je zavladala toliko velika glad da je Abram otišao u Egipat kako bi neko vrijeme ondje živio kao stranac.

¹¹ Na ulasku u Egipat rekao je svojoj ženi Saraji: »Slušaj, znam da si prekrasna žena. ¹² Kad te Egipćani vide, bit će ljubomorni što si mi žena pa će me ubiti, a tebe zadržati za sebe. ¹³ Zato, reci da si mi sestra, da zbog tebe dobro prođem i da mi poštede život.«

¹⁴ Kad je Abram stigao u Egipat, Egipćani su vidjeli da je Saraja vrlo lijepa. ¹⁵ A vidjeli su je i faraonovi službenici pa je pohvalili pred njim. Tako su je doveli na faraonov dvor da bude jedna od njegovih žena^[as]. ¹⁶ Radi nje je faraon lijepo postupao s Abramom te je on stekao ovce i koze, goveda, magarce i magarice, deve, robove i ropkinje.

¹⁷ No BOG je poslao teške bolesti na faraona i njegove ukućane zbog Abramove žene Saraje. ¹⁸ Stoga je faraon pozvao Abrama i upitao: »Što si mi učinio? Zašto mi nisi rekao da je ona tvoja žena? ¹⁹ Zašto si rekao da ti je sestra pa sam je uzeo sebi za ženu? Sad ti je vraćam—uzmi je i idi!« ²⁰ Zatim je faraon dao zapovijed svojim ljudima pa su otpremili Abrama s njegovom ženom i svom imovinom.

Abram i Lot se razdvajaju

13 Abram se iz Egipta vratio na jug Kanaana sa svojom ženom i svom imovinom, a s njime i Lot. ² Abram je imao veliko bogatstvo u stoci, srebru i zlatu. ³ Iz južnog je kraja nastavio putovati prema sjeveru. Išao je od mjesta do mjesta, sve do Betela. Došao je do onog mjesta između Betela i Aja gdje mu je prije bio šator ⁴ i gdje je bio napravio žrtvenik. Ondje je Abram štovao BOGA^[at].

⁵ Cijelo to vrijeme i Lot je putovao s Abramom te je i on imao stada sitne i krupne stoke, i brojnu obitelj i robove. ⁶ Onaj kraj nije mogao izdržavati obojicu jer su imali toliku imovinu da nisu mogli živjeti zajedno. ⁷ Dolazilo je do svađe između Abramovih i Lotovih pastira. U to su vrijeme ondje živjeli i Kanaanci i Perižani.

⁸ Stoga je Abram rekao Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, niti između mojih i tvojih pastira—pa rodbina smo. ⁹ Sva ti je zemlja na raspolaganju. Razdvojimo se. Ako ti odeš lijevo, ja ću desno. Ako ti odeš desno, ja ću lijevo.«

¹⁰ Lot je podigao pogled i vidio da je sva dolina rijeke Jordan prema Soaru dobro navodnjena. Izgledala je kao BOŽJI vrt, ili kao egipatska zemlja, jer je to bilo prije nego što je BOG uništio Sodomu i Gomoru. ¹¹ Lot je izabrao za sebe svu Jordansku dolinu pa se zaputio na istok. Tako su se razdvojili: ¹² Abram je živio u Kanaanu, dok je Lot živio između gradova u dolini i utaborio se u šatorima sve do Sodome. ¹³ A muškarci u Sodomi bili su zli i jako su griješili protiv BOGA.

¹⁴ Nakon što se Lot odvojio, BOG je rekao Abramu: »Podigni pogled s ovog mjesta na sjever, jug, istok i zapad. ¹⁵ Svu zemlju koju vidiš dat ću tebi i tvom potomstvu zauvijek. ¹⁶ Učinit ću da tvog potomstva bude kao zemljinog praha. Ako se može prebrojiti zemljin prah, i tvoje će se potomstvo moći prebrojiti. ¹⁷ Idi i prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi dati.«

¹⁸ Tada je Abram preselio svoj šator i nastanio se kod Mamreovih hrastova^[au] na području grada Hebrona. Ondje je BOGU napravio žrtvenik.

Abram spašava Lota

14 U to su vrijeme Amrafel, kralj Babilonije, Ariok, kralj Elasara, Kedarlaomer, kralj Elama, i Tidal, kralj Gojima, započeli rat. ² Zaratili su s Berom, kraljem Sodome, Biršom, kraljem Gomore, Šinabom, kraljem Adme, Šemeberom, kraljem Seboima i kraljem grada Bele, to jest Soara. ³ Napadnuti su kraljevi udružili snage u dolini Sidim, na području Mrtvog mora. ⁴ Dvanaest su godina bili služili Kedarlaomeru, ali su se trinaeste pobunili.

⁵ Četrnaeste su godine, Kedarlaomer i kraljevi, koji su ostali uz njega, porazili Refajce u Ašterot Karnaimu, Zuzejce u Hamu, Emijce u Šave Kirjataimu ⁶ i Horijce u gorskom kraju Seir, sve do El Parana pokraj pustinje. ⁷ Zatim su se okrenuli i otišli u En Mišpat, to jest Kadeš, pa su pokorili čitavu zemlju Amalečana, kao i Amorejce koji su živjeli u Haseson Tamaru.

⁸ Tada su kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Seboima i kralj Bele (to jest Soara) izašli u dolinu Sidim i poveli bitku ⁹ protiv Kedarlaomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Babilonije, i Arioka, kralja Elasara. Četvorica su se kraljeva borila protiv petorice kraljeva. ¹⁰ Dolina Sidim bila je puna jama s katranom, pa kad su kraljevi i ratnici Sodome i Gomore bježali, neki su upali u jame, a ostali pobjegli u brda. ¹¹ Pobjednici su uzeli svu imovinu i svu hranu Sodome i Gomore pa otišli. ¹² Budući da je Lot, Abramov nećak, živio u Sodomi, zarobili su i njega sa svom njegovom imovinom.

¹³ A jedan je čovjek pobjegao neprijateljima te došao i javio to Hebreju^[av] Abramu, koji je živio kod hrastova Amorejca Mamre, Eškolovog i Anerovog brata. Mamre, Eškol i Aner bili su Abramovi saveznici. ¹⁴ Kad je Abram čuo da mu je nećak zarobljen, sazvao je svojih tristo osamnaest uvježbanih ljudi, robove rođene u njegovom domu, i krenuo u potjeru za kraljevima sve do Dana. ¹⁵ Tijekom noći Abram je svoje ljude rasporedio za napad, porazio neprijatelje i progonio ih sve do Hobe, sjeverno od Damaska. ¹⁶ Tako je vratio svu imovinu, a vratio je i nećaka Lota i njegovu imovinu, zajedno sa ženama i ostalim narodom.

Melkisedek

¹⁷ Kad se Abram vraćao nakon pobjede nad Kedarlaomerom i kraljevima koji su bili uz njega, kralj Sodome izašao mu je ususret u dolini Šave (to jest Kraljevoj dolini). ¹⁸ Melkisedek, kralj Šalema, donio je kruh i vino. On je bio svećenik Boga Svevišnjeg. ¹⁹ Blagoslovio je Abrama, govoreći:

Tada je Abram dao Melkisedeku desetinu sveg plijena.

²¹ Kralj Sodome rekao je Abramu: »Vrati mi ljude, a imovinu zadrži za sebe.«

²² No Abram mu je odgovorio: »Zakleo sam se^[aw] BOGU, Bogu Svevišnjem, stvoritelju neba i zemlje, ²³ da neću uzeti ni konca, ni remena od obuće, niti bilo što tvoje, da ne bi rekao: ‘Ja sam učinio Abrama bogatim’. ²⁴ Neću uzeti ništa. Samo ono što su moji momci pojeli i dio koji pripada ljudima koji su išli sa mnom—Aneru, Eškolu i Mamreu. Oni neka uzmu svoj dio.«

Božji savez s Abramom

15 Nakon ovih događaja, BOG je govorio Abramu u viziji:

² Abram je odgovorio: »Gospodaru BOŽE, što ćeš mi dati? Nemam djece, a moj će nasljednik biti Eliezer iz Damaska. ³ Nisi mi dao potomstvo pa će taj rob biti moj nasljednik.«

⁴ Tada mu je BOG rekao: »Neće on biti tvoj nasljednik, nego će ti sin biti nasljednik.«

⁵ Zatim je izveo Abrama van i rekao: »Pogledaj u nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti—toliko će biti tvoje potomstvo.«

⁶ Abram je povjerovao BOGU. I BOG mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.

⁷ Zatim mu reče: »Ja sam BOG, koji te izveo iz Ura Kaldejskog^[ax] da ti dam ovu zemlju, da je zaposjedneš.«

⁸ »Gospodaru BOŽE«, rekao je Abram, »kako mogu znati da ću je zaposjesti?«

⁹ BOG mu je odgovorio: »Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i golubića.«

¹⁰ Abram mu sve to donese i rasiječe na polovice pa ih sve stavi jednu nasuprot druge. Samo ptice nije rasjekao. ¹¹ Tada su se ptice grabljivice počele obrušavati na strvine, a Abram ih je tjerao.

¹² Kad je sunce bilo na zalasku, Abram je pao u čvrst san i obuzela ga duboka i jeziva tama.

¹³ BOG mu je rekao: »Znaj dobro da će tvoji potomci biti došljaci u tuđoj zemlji. Bit će robovi i bit će potlačeni četiri stotine godina. ¹⁴ No kaznit ću narod kojem će robovati i oni će nakon toga izaći s velikom imovinom. ¹⁵ Ti ćeš doživjeti duboku i sretnu starost te umrijeti^[ay] u miru. ¹⁶ Tek će se četvrti naraštaj tvojih potomaka vratiti ovamo jer grijeh Amorejaca još nije dosegao mjeru^[az].«

¹⁷ Kad je sunce zašlo i pao mrak, pojavila se posuda sa zadimljenim žarom i plamteća baklja^[ba] te su prošli između rasječenih dijelova životinja^[bb].

¹⁸ Toga je dana BOG sklopio savez s Abramom i obećao: »Tvojim potomcima dajem ovu zemlju, od egipatske rijeke do velike rijeke Eufrat. ¹⁹ Zemlja je to Kenijaca, Kenižana, Kadmonaca, ²⁰ Hetita, Perižana, Rafajaca, ²¹ Amorejaca, Kanaanaca, Girgašana i Jebusejaca.«

Hagara i Išmael

16 Abramova žena Saraja nije mu rađala djecu, a imala je ropkinju Egipćanku koja se zvala Hagara, ² pa je rekla Abramu: »Gle, BOG mi nije dao djecu. Idi i spavaj s mojom ropkinjom—možda ću ih dobiti preko nje.«

I Abram je poslušao Saraju. ³ Prošlo je deset godina kako je Abram živio u Kanaanu, kad je njegova žena Saraja dala svoju ropkinju, Egipćanku Hagaru, svome mužu Abramu za ženu. ⁴ Spavao je s Hagarom pa je zatrudnjela. Kad je vidjela da je trudna, počela je prezirati svoju gospodaricu.

⁵ Saraja je rekla Abramu: »Ti si kriv za nepravdu koja mi je učinjena. Dala sam svoju ropkinju u tvoj zagrljaj, a kad je vidjela da je trudna, počela me prezirati. BOG će presuditi tko je od nas dvoje u pravu.«^[bc]

⁶ »Slušaj, tvoja je ropkinja u tvojoj vlasti«, rekao je Abram. »Učini s njom kako misliš da je najbolje.«

Saraja je tada zlostavljala Hagaru pa je ona pobjegla od nje.

⁷ BOŽJI je anđeo pronašao Hagaru kod izvora u pustinji, koji se nalazi na putu za Šur. ⁸ Upitao je: »Hagaro, Sarajina ropkinjo, odakle si došla i kamo ideš?«

»Bježim od svoje gospodarice Saraje«, odgovorila je.

⁹ »Vrati se gospodarici i pokori joj se«, rekao joj je BOŽJI anđeo ¹⁰ i objavio: »Dat ću ti toliko potomaka da se njihovo mnoštvo neće moći prebrojati.« ¹¹ I još joj je BOŽJI anđeo objavio:

¹³ Tada je ona BOGA, koji joj je govorio, nazvala Bog Koji Me Vidi^[bf]. Rekla je: »Vidjela sam Boga koji me vidi!« ¹⁴ Zato se taj bunar zove Bunar Živoga Koji Me Vidi^[bg], a nalazi se između Kadeša i Bereda.

¹⁵ Hagara je Abramu rodila sina, a on mu je dao ime Išmael. ¹⁶ Abram je imao osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Išmaela.