Bible in 90 Days
38 Načinio je i 10 velikih posuda od bronce, po jednu za svaka kola. Svaka je posuda imala zapreminu od 880 litara[a] i promjer od 2 metra. 39 Pet je kola postavio na južnoj, a drugih pet na sjevernoj strani Hrama. Bazen More postavio je na jugoistočnoj strani.
Oprema Hrama
(2 Ljet 4,11–5,1)
40 Hiram je također napravio hramsko posuđe: lonce, lopatice i kotliće. Time je dovršio sav posao koji je obavljao za kralja Salomona u BOŽJEM Hramu. 41 Evo što je sve načinio Hiram:
dva stupa;
dvije zdjeličaste glave stupova;
dvije mreže od brončanih pletera koje su ukrašavale glave stupova;
42 četiristo ukrasa u obliku šipkovih plodova, raspoređenih u dva reda, na svakoj mreži koja je krasila glave stupova;
43 deset postolja s deset umivaonika;
44 bazen zvan More na postolju od dvanaest bikova;
45 lonce, lopatice i kotliće.
Svi predmeti, napravljeni za kralja Salomona i za Božji Hram, bili su od uglačane bronce. 46 Kralj je zapovjedio da se lijevaju u glinenim kalupima u dolini rijeke Jordan, između Sukota i Sartana. 47 Težina upotrijebljene bronce nije poznata jer Salomon nikad nije dao izmjeriti ukupnu težinu ovih mnogobrojnih predmeta.
48 Salomon je također dao napraviti i svu ostalu opremu za BOŽJI Hram:
zlatni žrtvenik;
zlatni stol za poseban kruh posvećen Bogu;
49 svijećnjake od čistog zlata, koji su stajali ispred Svetinje nad svetinjama, pet s južne i pet sa sjeverne strane;
cvjetove, svjetiljke i hvataljke;
50 vrčeve, škare za fitilj, plitice za žar i posude za tamjan, sve od čistog zlata;
kao i zlatne šarke na vratima, koja su vodila u Svetinju nad svetinjama, i na vratima na ulazu u glavnu prostoriju Hrama.
51 Kad je kralj Salomon završio sve planirane radove za Božji Hram, donio je i predmete koje je još njegov otac David posvetio za Hram. Srebro, zlato i posuđe pohranio je u riznicama BOŽJEGA Hrama.
Kovčeg saveza prenesen u Hram
(2 Ljet 5,2–6,2)
8 Tada je kralj Salomon okupio u Jeruzalemu sve izraelske starješine, glavare svih plemena, rodova i obitelji, da se sa Siona iz Davidova grada, donese Kovčeg BOŽJEGA saveza. 2 Svi su se izraelski muškarci okupili pred kraljem Salomonom u vrijeme Blagdana skloništa[b] u sedmome mjesecu, tj. Etanimu[c].
3 Svećenici su nosili Kovčeg naočigled svih okupljenih izraelskih starješina. 4 Nosili su BOŽJI kovčeg, Šator sastanka i svu pripadajuću posvećenu opremu. 5 Kralj Salomon i cijela izraelska zajednica, koja se okupila pred njim, žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se nije moglo prebrojati niti popisati.
6 Svećenici su donijeli Kovčeg BOŽJEGA saveza u unutrašnje svetište Hrama—Svetinju nad svetinjama. Smjestili su ga pod krilima kipova krilatih bića. 7 Njihova su krila natkrivala Kovčeg i njegove šipke za nošenje. 8 Šipke su bile toliko dugačke da su virile iz Svetinje nad svetinjama te su bile vidljive iz unutrašnjosti svetišta, ali ne i izvana. Ondje su i danas. 9 U Kovčegu su bile samo dvije kamene ploče koje je tu stavio Mojsije kod planine Horeb. Ondje je BOG sklopio savez s Izraelcima nakon izlaska iz Egipta.
10 Kad su svećenici izišli iz svetišta, oblak[d] je ispunio BOŽJI Hram. 11 BOŽJA je slava ispunila Hram, tako da nisu mogli obavljati službu.
12 Salomon je rekao: »BOG je postavio sunce da sja na nebu, ali je rekao da će stanovati u tamnom oblaku[e]. 13 Sagradio sam ti, Bože, veličanstven Hram, da u njemu zauvijek stanuješ.«
Salomon govori narodu
(2 Ljet 6,3-11)
14 Dok je sva okupljena izraelska zajednica ondje stajala, kralj se okrenuo prema njima i blagoslovio ih. 15 Rekao je:
»Neka je blagoslovljen Izraelov BOG. Ispunio je ono što je obećao mome ocu Davidu: 16 ‘Od dana kad sam svoj narod Izrael izveo iz Egipta, nisam izabrao ni jedan grad izraelskih plemena da se u njemu sagradi hram za mene. No izabrao sam Davida da vlada mojim narodom Izraelom.’
17 Moj je otac David svim srcem želio sagraditi hram u čast Izraelovom BOGU. 18 No BOG mu je rekao: ‘Dobro je da želiš sagraditi hram za mene. 19 No nećeš ga graditi ti, nego tvoj rođeni sin.’
20 BOG je sad ispunio svoje obećanje. Ja sam naslijedio svog oca Davida na izraelskom prijestolju, kao što je BOG bio obećao. I sagradio sam Hram u čast Izraelovom BOGU. 21 Pripremio sam u njemu mjesto za Božji kovčeg u kojem se čuvaju ploče saveza koji je BOG sklopio s našim precima nakon što ih je izveo iz Egipta.«
Salomonova molitva
(2 Ljet 6,12-42)
22 Tada je Salomon naočigled cijele izraelske zajednice stao pred BOŽJI žrtvenik i podigao ruke prema nebu. 23 Molio je:
»O BOŽE Izraelov, ni gore na nebu ni dolje na zemlji nema boga kao što si ti. Držiš se saveza sa svojim narodom. Iskazuješ im vjernost i ljubav kad te slijede svim srcem. 24 Održao si obećanje koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu. Danas si ispunio svaku riječ tog obećanja.
25 BOŽE Izraelov, održi i drugo obećanje koje si dao svom slugi, mome ocu Davidu, rekavši mu: ‘Ako mi tvoji sinovi budu poslušni, kao što si ti bio, uvijek će netko od tvojih nasljednika sjediti na izraelskom prijestolju.’ 26 Zato, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ koju si dao svome slugi, mom ocu Davidu.
27 No, zar ćeš doista živjeti na zemlji? Ta nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti, a kamoli Hram koji sam sagradio! 28 BOŽE moj, poslušaj molitvu svog sluge. Odgovori mi na molbe koje ti danas upućujem. 29 Noću i danju bdij nad ovim Hramom za koji si rekao: ‘Tu će me štovati.’ Poslušaj molitvu koju tvoj sluga moli za ovaj Hram. 30 Čuj naše molitve kad se ja i tvoj narod Izrael okrenemo ovome mjestu i pomolimo. Čuj nas u svome nebeskom domu i oprosti nam.
31 Oni koji budu griješili protiv bližnjih, bit će dovedeni pred ovaj žrtvenik. Ako nisu krivi, ovdje će zakletvom izjaviti svoju nevinost. 32 Ti slušaj s neba i presudi svojim slugama. Ako su krivi, neka budu kažnjeni. Ako su nevini, neka budu opravdani. Daj im ono što zaslužuju.
33 Kad tvoj narod Izrael bude poražen od neprijatelja, jer je griješio protiv tebe, neka se vrati k tebi i štuje tvoje ime, neka moli i traži tvoju naklonost u ovome Hramu. 34 Tada ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svog naroda. I dovedi ih ponovo u zemlju koju si dao njihovim precima.
35 Kad tvoj narod zgriješi protiv tebe pa se zatvori nebo i prestane padati kiša, neka upute svoje molitve prema ovome mjestu i štuju tvoje ime. Tada će se okrenuti od grijeha zbog tvoje kazne. 36 Poslušaj ih s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svome narodu Izraelu. Nauči ih da žive ispravno i pošalji kišu na zemlju koju si dao svom narodu u nasljedstvo.
37 Zemlju može zahvatiti glad, kuga, pomor, plijesan, skakavci ili gusjenice. Neprijatelji mogu napasti neki od tvojih gradova ili može doći neka druga pošast ili bolest. 38 Tada će pojedinci, ili čitav tvoj narod Izrael, iz tjeskobe svog srca pružati ruke u molitvi prema tvome Hramu. 39 Ti ih poslušaj iz svoga nebeskog doma i oprosti im. Ti jedini znaš što je ljudima u srcu. Postupi sa svakom osobom kako zaslužuje. 40 Tako će te tvoj narod poštovati i slušati, sve dok živimo u zemlji koju si dao našim precima.
41-42 I drugi će narodi čuti za tvoje slavno ime, za tvoju veliku snagu i velikodušnost. Zbog tebe će stranci, koji ne pripadaju tvom narodu Izraelu, dolaziti iz dalekih zemalja i moliti se u Hramu. 43 Poslušaj njihovu molitvu iz svoga nebeskog doma i učini što traže. Tako će svi narodi na zemlji poznavati tebe i imati strahopoštovanja prema tebi, kao tvoj narod Izrael. Svi će znati da je ovaj Hram, koji sam sagradio, pravo mjesto za štovanje tebe.
44 Ponekad će tvoj narod ići u rat protiv neprijatelja, kamo god ih pošalješ. Tada će se tvoji ljudi okrenuti prema gradu koji si izabrao, prema Hramu koji sam sagradio za tebe, i pomoliti se tebi, BOŽE. 45 Poslušaj s neba njihovu molitvu i podrži ih u njihovom pohodu.
46 Ponekad će tvoj narod zgriješiti protiv tebe jer nema tko ne griješi. Ti ćeš se na njih razljutiti i predati ih neprijateljima koji će ih odvesti u ropstvo u stranu zemlju. 47 U zemlji svog zatočeništva oni će se pokajati i zavapiti tebi, priznajući: ‘Griješili smo, krivo smo činili, zlo smo postupali.’ 48 U neprijateljskoj zemlji svog zatočeništva oni će se obratiti svim srcem i dušom. Pomolit će se tebi, okrenuti prema zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si odabrao i Hramu koji sam sagradio za tebe. 49 Poslušaj tada iz svoga nebeskog doma njihovu molitvu i podrži ih u njihovom nastojanju. 50 Oprosti svom narodu koji je griješio protiv tebe. Oprosti im sve prijestupe i učini da im se smiluju njihovi porobljivači. 51 Jer, oni su tvoj narod i tvoje vlasništvo—narod koji si izvukao iz Egipta kao iz užarene peći.
52 Poslušaj moje molitve i molitve svog naroda Izraela svaki put kad ti zavapimo. 53 BOŽE, izdvojio si Izrael za sebe od svih naroda na zemlji, kao što si davno obećao preko svoga sluge Mojsija, dok si naše pretke izvodio iz Egipta.«
Završna molitva i blagoslov
54 Kad je Salomon završio molitvu BOGU, ustao je s mjesta gdje je klečao pred BOŽJIM žrtvenikom, ruku raširenih prema nebu. 55 Snažnim je glasom blagoslovio cijelu okupljenu izraelsku zajednicu. Rekao je:
56 »Neka je blagoslovljen BOG koji je svom narodu Izraelu dao počinak, kao što je i obećao. Ni jedna riječ njegovih obećanja, koje je dao preko Mojsija, nije se izjalovila. 57 Neka naš BOG bude s nama, kao što je bio i s našim precima. Neka nas nikad ne napusti i ne zanemari. 58 Neka naša srca privuče k sebi, da živimo prema njegovim zapovijedima, zakonima i pravilima koje je objavio našim precima. 59 Neka se BOG uvijek sjeća moje molitve i neka dan za danom podržava svog slugu i svoj narod Izrael. 60 Tako će svi ljudi na zemlji shvatiti da je on jedini BOG. 61 Zato se uvijek, kao i danas, morate potpuno posvetiti našem BOGU, živjeti prema njegovim pravilima i držati se njegovih zapovijedi.«
Posvećenje Hrama
(2 Ljet 7,4-10)
62 Tada su kralj i cijeli Izrael prinosili žrtve BOGU. 63 Salomon je kao žrtvu slavljenicu prinio dvadeset dvije tisuće goveda i sto dvadeset tisuća ovaca. Tako su kralj i sav izraelski narod posvetili BOŽJI Hram.
64 Istog je dana kralj posvetio središnje dvorište ispred BOŽJEGA Hrama. Tu je prinosio žrtve paljenice, žitne žrtve i salo žrtava slavljenica jer je žrtvenik od bronce, koji je stajao pred BOGOM, bio premalen da primi sve žrtve i salo.
65 Tako su kralj Salomon i cijeli izraelski narod proslavili Blagdan skloništa[f] u Hramu. Ljudi su došli skroz od Hamatskog prolaza na sjeveru i od granice s Egiptom na jugu. Mnoštvo je sedam dana slavilo zajedno s BOGOM. Poslije su ostali još sedam dana, ukupno četrnaest dana. 66 Sljedećeg je dana Salomon raspustio narod. Svi su blagoslivljali kralja i radosni se vraćali svojim kućama, sretni i zadovoljni zbog svega dobrog što je BOG učinio za svog slugu Davida i za svoj narod Izrael.
BOG ponovo govori Salomonu
(2 Ljet 7,11-22)
9 Salomon je završio izgradnju BOŽJEGA Hrama, kraljevske palače i svega drugog što je želio izgraditi. 2 Tada mu se BOG ponovo obratio kao i prije u Gibeonu. 3 Rekao je:
»Čuo sam tvoju molitvu i molbu koju si mi uputio. Posvetio sam Hram koji si izgradio. Tu će me štovati zauvijek. Stalno ću paziti na njega.
4 Moraš živjeti preda mnom pošteno i pravedno kao tvoj otac David. Moraš činiti sve što zapovijedam, držeći se mojih zakona i pravila. 5 Tada ću zauvijek učvrstiti tvoje kraljevsko prijestolje nad Izraelom, kao što sam obećao tvome ocu Davidu: ‘Uvijek će jedan od tvojih potomaka vladati Izraelom.’
6 Ako se ti i tvoji potomci ipak okrenete od mene, ako prestanete poštovati zapovijedi i zakone koje sam vam dao pa počnete služiti i štovati druge bogove, 7 uklonit ću Izrael iz zemlje koju sam mu dao. Odbacit ću ovaj Hram posvećen mome imenu. Svi će se narodi rugati i podsmjehivati Izraelu, 8 a Hram će postati gomila ruševina[g]. Svi će se prolaznici pitati u nevjerici: ‘Zašto je BOG to učinio ovoj zemlji i ovom Hramu?’ 9 Odgovarat će im: ‘Zato što su ostavili BOGA koji je njihove pretke izveo iz Egipta. Priklonili su se drugim bogovima, štovali ih i služili im. Zato je BOG svalio na njih svu ovu nesreću.’«
Salomonov sporazum s Hiramom
(2 Ljet 8,1-2)
10 Salomonu je trebalo dvadeset godina za izgradnju BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. 11 Nakon toga je Hiramu, kralju Tira, darovao dvadeset gradova u Galileji. Tako mu se zahvalio za svu cedrovinu, građevno drvo i zlato koje mu je on priskrbio. 12 Hiram je doputovao iz Tira da vidi gradove koje mu je darovao Salomon, ali nisu mu se svidjeli.
13 »Kakvi su ovo bezvrijedni gradovi, moj brate?« upitao je.
Zato se još i danas taj kraj naziva zemlja Kabul[h]. 14 Potom je Hiram poslao kralju još četiri tone[i] zlata.
Ostali Salomonovi radovi
(2 Ljet 8,1-18)
15 Kralj je Salomon nametnuo radnu obavezu te su robovi izgradili BOŽJI Hram, kraljevsku palaču, Milo i zidine Jeruzalema. Obnovljeni su Hasor, Megido i Gezer. 16 Faraon, egipatski kralj, zaposjeo je Gezer i spalio ga. Pobio je njegove stanovnike Kanaanace i dao ga u miraz svojoj kćeri, Salomonovoj ženi. 17 Salomon je obnovio, ne samo Gezer nego i Donji Bet Horon, 18 Baalat i Tamar u judejskoj pustinji. 19 Obnovio je i sve gradove u kojima su se skladištile žitarice i držala bojna kola i konji. Salomon je izgradio sve što je želio u Jeruzalemu, Libanonu i na cijelome području svoje vladavine.
20 U zemlji je još ostalo ljudi koji nisu bili Izraelci—bili su to Amorejci, Hetiti, Perižani, Hivijci i Jebusejci. 21 Oni su bili potomci naroda koje Izraelci nisu uspjeli istrijebiti i njih je Salomon prisilio na robovski rad. Tako je i danas. 22 No Izraelce Salomon nije prisiljavao na ropstvo. Oni su mu bili vojnici, službenici, časnici, članovi kraljevskih specijalnih postrojbi[j] i zapovjednici bojnih kola i konjice. 23 Petsto pedeset predradnika nadgledalo je radnike pri izvođenju Salomonovih javnih radova.
24 Faraonova kći preselila se iz Davidova grada u palaču koju je kralj izgradio za nju. Salomon je potom izgradio Milo.
25 Tri puta godišnje Salomon je na žrtveniku, koji je izgradio BOGU, prinosio žrtve paljenice i slavljenice. Uz njih je pred BOGOM palio kâd ispunjavajući tako svoje hramske obaveze.
26 Kralj Salomon je gradio i brodove u Esjon Geberu, pokraj Elata na obali Crvenog mora, u zemlji Edom. 27 Hiram je Salomonu poslao iskusne mornare, koji su dobro poznavali more, da služe na tim brodovima s njegovim slugama. 28 Oni su otplovili u Ofir i odande kralju Salomonu dopremili četrnaest tona[k] zlata.
Salomon i kraljica Šebe
(2 Ljet 9,1-12)
10 Kraljica Šebe[l] je čula kako je Salomon postao slavan zbog BOGA. Došla je u Jeruzalem iskušati kralja teškim pitanjima. 2 Stigla je s velikom pratnjom slugu i deva natovarenih začinima, dragim kamenjem i puno zlata. Pitala je Salomona sve što je imala na umu. 3 Salomon je odgovorio na sva njezina pitanja. Ništa mu nije bilo nepoznato i sve joj je objasnio. 4 Kraljica Šebe uvidjela je svu Salomonovu mudrost. Vidjela je i palaču koju je sagradio, 5 obilje jela na njegovom stolu, odaje njegovih službenika, poslugu i peharnike u raskošnim odorama. Vidjela je i žrtve paljenice koje je kralj prinosio BOGU u Hramu. Ostala je zadivljena, bez daha.
6 Rekla je kralju: »Istina je sve što sam u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i tvojoj mudrosti. 7 Nisam vjerovala što se pričalo dok nisam došla i sama se uvjerila. Nisu mi rekli ni pola toga. Tvoja mudrost i bogatstvo daleko nadmašuju priče koje sam čula. 8 Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost! 9 Slava tvome BOGU! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na izraelsko prijestolje. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, BOG te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.«
10 Tada je kralju darovala četiri tone[m] zlata, veliku količinu začina i drago kamenje. Kraljica Šebe dala je kralju Salomonu više začina nego što je ikad doneseno u Izrael.
11 Hiramovi su brodovi dopremili iz Ofira zlato, veliku količinu skupocjenog drva[n] i drago kamenje. 12 Kralj je od tog drva dao napraviti potpornje za BOŽJI Hram i kraljevsku palaču te harfe i lire za svirače. Do danas u Izraelu nisu viđene tolike količine skupocjenog drva.
13 Kralj je Salomon, povrh uobičajenih kraljevskih poklona, poklonio kraljici Šebe sve što je poželjela. Ona se potom s pratnjom vratila u svoju zemlju.
Salomonovo bogatstvo
(2 Ljet 9,13-29)
14 Salomon je svake godine dobivao gotovo 23 tone[o] zlata, 15 i to pored zlata što ga je sakupljao od putujućih trgovaca i preprodavača, svih kraljeva Arabije i upravitelja pokrajina.
16 Kralj Salomon je dao da se od kovanog zlata napravi 200 velikih štitova. Za svaki je utrošeno 6 kilograma[p] zlata. 17 Dao je napraviti i 300 malih štitova, svaki od kilograma i pol[q] kovanog zlata. Izložio ih je u Dvorani libanonske šume.
18 Kralj je također dao načiniti veliko prijestolje, ukrašeno slonovačom i obloženo čistim zlatom. 19 Šest je stepenica vodilo do prijestolja, a vrh je naslona bio zaobljen. S obje su strane sjedišta bili nasloni za ruke, a ispod njih su stajali kipovi lavova. 20 Dvanaest je lavljih kipova stajalo na prilaznom stubištu, po jedan na krajevima svake stepenice. Ništa slično nije viđeno u drugim kraljevstvima.
21 Svi pehari kralja Salomona i sve posuđe u Dvorani libanonske šume bili su od čistog zlata. Ništa u palači nije bilo napravljeno od srebra jer se ono nije cijenilo u Salomonovo vrijeme. 22 Kralj je raspolagao flotom Hiramovih trgovačkih brodova[r] koji su svake tri godine dopremali u Izrael novu pošiljku zlata, srebra i slonovače te majmune i paunove[s].
23 Kralj Salomon nadmašio je bogatstvom i mudrošću sve druge kraljeve na zemlji. 24 Cijeli je svijet želio vidjeti Salomona i čuti mudrost kojom ga je obdario Bog. 25 Iz godine u godinu, svaki je posjetitelj donosio poklone—predmete od srebra i zlata, odjeću, oružje, začine, konje i mazge.
26 Salomon je sakupio mnogo bojnih kola i konja. Imao je 1.400 bojnih kola i 12.000 konja koje je držao u gradovima određenim za čuvanje i u Jeruzalemu. 27 Kralj je učinio Jeruzalem veoma bogatim. U gradu je bilo srebra kao kamenja, a cedrovine kao smokava u dolinama. 28 Salomon je uvozio konje iz Egipta i Kue[t], gdje su ih kupovali kraljevi trgovci. 29 Bojna su kola nabavljali u Egiptu za 600 srebrnjaka[u] po komadu, a konje za 150 srebrnjaka[v] po grlu. Kola i konje dalje su prodavali svim hetitskim i aramejskim kraljevima.
Salomon i njegove žene
11 Osim faraonove kćeri, kralj Salomon volio je mnoge druge strankinje—Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje. 2 One su bile iz naroda za koje je BOG rekao Izraelcima: »Ne sklapajte brakove s njima jer će vas zavesti da štujete njihove bogove«. No Salomon ih je ipak volio i ženio.
3 Imao je sedamsto žena kraljevskog roda i tristo žena ropkinja[w]. Zbog njih je zapostavio Boga. 4 Kad je ostario, uputile su ga na druge bogove te više nije bio svim srcem odan svome BOGU, kao njegov otac David. 5 Štovao je Aštartu—božicu Sidonaca, i Milkoma—odvratno božanstvo Amonaca. 6 Tako je Salomon činio zlo pred BOGOM i nije mu bio potpuno odan kao što je to bio njegov otac David. 7 Na jednom je brdu istočno od Jeruzalema podigao svetište Kemošu, odvratnom idolu Moabaca. Nedaleko je podigao i svetište Moleku, idolu kojeg su štovali Amonci. 8 Isto je činio za sve svoje žene koje su željele štovati bogove svojih naroda.
9 BOG je bio ljut na Salomona jer mu nije bio odan iako mu se dva puta objavio 10 i zapovjedio da ne smije štovati druge bogove. No Salomon se toga nije držao.
11 Stoga je BOG rekao Salomonu: »Kad već postupaš tako da ne poštuješ moj savez i moje zapovijedi, oduzet ću ti kraljevstvo i predati ga jednome od tvojih službenika. 12 No zbog tvog oca Davida, neću to učiniti za tvoga života, nego ću oduzeti kraljevstvo tvome sinu. 13 No ipak, neću mu uzeti cijelo kraljevstvo. Zbog mog sluge Davida i zbog Jeruzalema—grada koji sam izabrao, ostavit ću mu jedno pleme da njime vlada.«
Salomonovi neprijatelji
14 Tada je BOG podigao neprijatelja protiv Salomona. Bio je to Hadad iz edomske kraljevske obitelji. 15 U prošlosti je David ratovao s Edomom, a Joab je tada bio glavni vojni zapovjednik. Kad je Joab jednom otišao u Edom sahraniti poginule vojnike, pobio je sve preživjele Edomce. 16 Izraelci su tada ostali u Edomu šest mjeseci i ondje, na čelu s Joabom, pobili sve muškarce. 17 Hadad, koji je tada još bio dječak, pobjegao je u Egipat s nekim Edomcima koji su bili u službi njegovog oca. 18 Bježali su iz Midjana u Paran, gdje im se pridružilo još ljudi, te je cijela grupa otišla u Egipat. Faraon, egipatski kralj, pomogao je izbjeglicama pa je Hadad tako dobio kuću, hranu i zemlju.
19 Stekao je veliku faraonovu naklonost. Oženio se sestrom faraonove žene, kraljice Tahpenese. 20 Tahpenesina je sestra rodila Haranu sina po imenu Genubat, kojeg je Tahpenesa odgojila u kraljevskoj palači zajedno s drugom faraonovom djecom.
21 Hadad je u Egiptu dočuo da su David i Joab mrtvi te je rekao faraonu: »Pusti me da se vratim u svoju zemlju.«
22 A faraon je pitao: »Ovdje imaš sve što ti treba. Zašto bi se vraćao u svoju zemlju?«
No Hadad je bio uporan: »Molim te, pusti me da idem.«
23 Bog je podigao još jednu osobu protiv Salomona. Bio je to Rezon, Eliadov sin, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja Sobe. 24 Nakon što je David porazio Hadadezera, Rezon je okupio preostale ljude i postao vođa odmetnika. Nastanili su se u Damasku, gdje je Rezon postao kralj. 25 Kao i Hadad, Rezon je cijeloga Salomonovog života bio protivnik Izraela. Vladao je Aramom i prezirao Izrael.
26 Protiv kralja pobunio se i Jeroboam, Nebatov sin, Efraćanin iz Serede. Majka mu je bila udovica Serua. Bio je Salomonov službenik, ali se pobunio protiv kralja.
27 Slijedi priča kako se Jeroboam okrenuo protiv kralja. Salomon je izgradio Milo i obnovio zidine oko grada svog oca Davida. 28 Jeroboam je bio dobar radnik. Kad je Salomon vidio kako mladić dobro obavlja svoj posao, postavio ga je za upravitelja nad svim radnicima iz plemena koja su potekla od Josipa.
29 Jednom kad je Jeroboam putovao iz Jeruzalema, susreo je na putu Ahiju, proroka iz Šila. Prorok je bio ogrnut novim ogrtačem, a oni su bili sami na otvorenom polju.
30 Ahija je skinuo svoj novi ogrtač i razderao ga na dvanaest komada. 31 Rekao je Jeroboamu: »Uzmi za sebe deset komada jer ovako kaže BOG Izraela: ‘Oduzet ću kraljevstvo Salomonu i tebi dati deset plemena. 32 Zbog mog sluge Davida i grada Jeruzalema, koji sam odabrao između svih Izraelovih plemena, jedno ću pleme ipak ostaviti Davidovoj obitelji. 33 Salomonu oduzimam kraljevstvo jer me on[x] napustio i štovao sidonsku božicu Aštartu, moapskog boga Kemoša i amonskog boga Milkoma. Salomon nije živio prema mojim pravilima i nije dobro postupao. Nije se držao mojih zakona i zapovijedi kao što je to bio činio njegov otac David.
34 No, ipak, neću to učiniti za Salomonovog života. Zbog mog sluge Davida, koga sam izabrao i koji se držao mojih zapovijedi i zakona, pustit ću Salomona da vlada do kraja svoga života. 35 Kraljevstvo ću oduzeti njegovom sinu, a tebi ću tada dati deset plemena. 36 Jedno ću pleme ipak ostaviti njegovom sinu, kako bi obitelj mog sluge Davida uvijek služila u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao da u njemu nastanim svoje ime. 37 A tebe ću postaviti za kralja Izraela i vladat ćeš svime što želiš. 38 Ako se budeš pokoravao svim mojim zapovijedima, živio prema mojim pravilima, činio dobro držeći se mojih zakona i zapovijedi, kao što je činio moj sluga David, bit ću uz tebe. Uzdići ću tvoju porodicu u kraljevsku obitelj, poput Davidove. Izrael će biti tvoje kraljevstvo. 39 Ponizit ću Davidove potomke zbog Salomonova grijeha, ali ne zauvijek.’«
40 Salomon je pokušao ubiti Jeroboama, ali je on pobjegao u Egipat kod kralja Šišaka. Sklonio se ondje do Salomonove smrti.
Salomonova smrt
(2 Ljet 9,29-31)
41 Ostala povijest Salomonove vladavine, sve što je učinio i mudro izrekao, zapisano je u knjizi Salomonove povijesti[y]. 42 Četrdeset je godina u Jeruzalemu vladao cijelim Izraelom. 43 Nakon smrti pokopan je u gradu svog oca Davida. Salomonov sin Roboam postao je sljedeći kralj.
Odvajanje sjevernih plemena
(2 Ljet 10,1-19)
12 Roboam je otišao u Šekem, a ondje je došao i sav izraelski narod, da bi ga proglasili kraljem. 2 Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta, gdje se bio sklonio od kralja Salomona. Vratio se u Seredu, u Efrajimovom gorju.[z]
3 Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Cijela se izraelska zajednica okupila pred Roboamom. Rekli su mu: 4 »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret, koji je navalio na nas, pa ćemo ti služiti.«
5 Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.«
I narod se razišao.
6 Kralj Roboam je tražio savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života.
Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?«
7 A oni su mu rekli: »Ako se ovaj put postaviš kao sluga svom narodu i daš im povoljan odgovor, oni će ti uvijek služiti.«
8 No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su sad bili u njegovoj službi.
9 Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.«
10 Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima, koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst.[aa] 11 Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’«
12 Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem.
13 Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu 14 prema savjetu mladića s kojima je odrastao: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.«
15 Kralj dakle nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila.
16 Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu:
»Mi nemamo udio u Davidovom kraljevstvu!
Mi nismo nasljednici Jišajevog sina!
Krenimo svojim kućama, Izraele!
Pustimo Davidovog potomka da se brine za vlastitu obitelj.«
Zatim su se Izraelci vratili svojim domovima. 17 Stoga je Roboam vladao samo Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima.
18 Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam poslao ga je Izraelcima, ali oni su ga kamenovali do smrti. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem. 19 Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas.
20 Kad je cijeli Izrael čuo da se Jeroboam vratio, pozvali su ga pred okupljene predstavnike naroda i proglasili kraljem cijeloga Izraela. Jedino je Judino pleme ostalo odano Davidovoj vladarskoj kući.
Šemajino proroštvo
(2 Ljet 11,1-4)
21 Roboam je stigao u Jeruzalem i okupio sto osamdeset tisuća odabranih ratnika iz Judinog i Benjaminovog plemena. Htio je povesti rat protiv Izraela i vratiti kraljevstvo pod svoju vlast.
22 No Bog je govorio Šemaji, Božjem čovjeku: 23 »Govori Roboamu, Salomonovom sinu i kralju Jude, i cijelom narodu Jude i Benjamina, i svima ostalima. 24 Reci im da BOG kaže: ‘Ne idite u rat protiv svoje braće Izraelaca. Vratite se kućama jer sve što se dogodilo, ja sam uzrokovao.’«
I oni su poslušali BOŽJU riječ. Vratili su se u svoje domove kao što im je bio rekao BOG.
Jeroboam potiče štovanje idola
25 Jeroboam je obnovio grad Šekem u Efrajimovom gorskome kraju. Ondje je živio. Potom se preselio u Penuel[ab], grad koji je također obnovio.
26 Razmišljao je: »Ljudi bi mogli poželjeti vratiti se pod vlast Davidove vladarske kuće. 27 Ako nastave prinositi žrtve BOGU u jeruzalemskom Hramu, s vremenom će se opet prikloniti prijašnjem gospodaru. Vratit će se Roboamu, kralju Jude, a mene ubiti.«
28 Kralj je tražio savjet i potom dao napraviti dva zlatna teleta. Rekao je narodu: »Nema više potrebe da idete u Jeruzalem. Ovo su tvoji bogovi, Izraele, koji su te izveli iz Egipta.«[ac]
29 Jedno je tele postavio u Betelu, a drugo u Danu. 30 Bio je to strašan grijeh jer je narod počeo štovati idole.
31 Također, na mjestima štovanja drugih bogova, Jeroboam je podigao svetišta, a za svećenike je postavljao ljude od kojih nisu svi bili Leviti[ad]. 32 Ustanovio je i novi vjerski blagdan za narod Izraela, sličan onome koji se slavio u Judi. Petnaestog dana, osmog mjeseca[ae], Jeroboam i svećenici, koje je sam postavio, prinosili su zlatnoj teladi žrtve u idolskim svetištima Betela. 33 Kralj Jeroboam prinosio je žrtve i palio mirisnu smolu na žrtveniku u Betelu, na dan koji je sam proglasio blagdanom.
Prokletstvo žrtvenika u Betelu
13 Dok je Jeroboam stajao pred žrtvenikom u Betelu, iz Jude je došao Božji čovjek i donio mu BOŽJU riječ. 2 Prema BOŽJOJ zapovijedi, proklinjao je žrtvenik: »Žrtveniče, ovako ti poručuje BOG: ‘U Davidovoj vladarskoj obitelji rodit će se sin po imenu Jošija. Na tebi će žrtvovati svećenike iz svetišta koja su posvećena drugim bogovima, a koji danas ovdje pale mirisnu smolu. Na tebi će se spaljivati ljudske kosti!’«
3 Istoga je dana i potvrdio svoje riječi. Rekao je: »Evo vam znak da govorim BOŽJU riječ: Ovaj će se žrtvenik raspasti i pepeo s njega prosut će se na zemlju.«
4 Kad je kralj Jeroboam čuo poruku Božjeg čovjeka protiv žrtvenika u Betelu, digao je svoju ruku sa žrtvenika i pokazao na njega: »Uhitite ga!«
No tada mu se ukočila ruka. Više je nije mogao micati. 5 Žrtvenik se raspao i pepeo s njega prosuo se, sve u skladu s BOŽJOM riječi koju je objavio Božji čovjek.
6 Tada je kralj rekao Božjem čovjeku: »Zauzmi se za mene pred tvojim BOGOM i moli ga da mi ozdravi ruka.«
Božji je čovjek molio BOGA i kraljeva je ruka ozdravila. Bila je kao i prije.
7 Kralj je pozvao Božjeg čovjeka: »Dođi k meni i jedi sa mnom. Želim ti dati dar.«
8 No on je odgovorio kralju: »Ne idem s tobom, čak i ako mi ponudiš pola svoga kraljevstva. Ovdje ne smijem ni jesti ni piti. 9 BOG mi je zapovjedio da ovdje ništa ne uzimam za hranu i piće te da se ne vraćam putem kojim sam došao.«
10 Otišao je drugim putem. Nije se vraćao putem kojim je stigao u Betel.
Stari prorok iz Betela
11 U Betelu je živio jedan stari prorok. Sinovi[af] su mu ispričali što je Božji čovjek učinio tog dana u Betelu. Prepričali su mu i što je rekao kralju Jeroboamu.
12 Otac ih je pitao: »Kojim je putem otišao?«
Kad su mu sinovi pokazali put kojim je otišao Božji čovjek iz Jude, 13 rekao je: »Osedlajte mi magarca.«
Osedlali su mu magarca, a on je uzjahao 14 i krenuo za Božjim čovjekom.
Našao ga je kako sjedi pod hrastom. Pitao je: »Jesi li ti Božji čovjek koji je došao iz Jude?«
»Jesam«, odgovori on.
15 Tada ga stari prorok pozove: »Krenimo mojoj kući i jedimo zajedno.«
16 No on mu odgovori: »Ne smijem se vratiti s tobom, niti ovdje smijem jesti i piti. 17 Jer, BOG mi je zapovjedio: ‘Ne uzimaj ovdje ništa za jelo i piće, i ne vraćaj se istim putem kojim si došao.’«
18 Tada mu je stari prorok rekao laž: »Ja sam prorok kao i ti. Božji mi je anđeo rekao BOŽJU riječ: ‘Dovedi ga natrag svojoj kući da se najede i napije.’«
19 Tako se Božji čovjek vratio te je jeo i pio u domu starog proroka.
20 Dok su sjedili za stolom, stari je prorok čuo BOŽJU riječ. 21 Objavio ju je Božjem čovjeku koji je došao iz Jude: »Ovako govori BOG: ‘Nisi poslušao BOŽJU riječ. Nisi se pokorio BOŽJOJ zapovijedi. 22 Vratio si se, jeo si i pio na mjestu na kojem sam ti zabranio da uzimaš hranu i piće. Zato ti tijelo neće biti sahranjeno u grobu tvojih predaka.’«
23 Nakon što je Božji čovjek jeo i pio, stari prorok, koji ga je na prijevaru doveo natrag, osedlao mu je svog magarca. 24 Na putu ga je presreo lav i ubio ga. Njegovo je tijelo ležalo na putu, a pored su stajali magarac i lav. 25 Ljudi su prolazili i vidjeli na putu leš i lava kako stoji do njega. To su dojavili u grad, gdje je živio stari prorok.
26 Kad je to čuo stari prorok, koji je Božjeg čovjeka vratio s njegovog puta, rekao je: »To je Božji čovjek koji nije poslušao BOŽJU riječ. Zato je BOG poslao lava, koji ga je rastrgao i ubio, kao što je BOŽJA riječ upozoravala.«
27 Stari je prorok rekao svojim sinovima da mu osedlaju magarca, a oni su to i učinili. 28 Pronašao je leš kako leži na putu. Pored tijela su stajali magarac i lav. Lav nije pojeo tijelo niti je naudio magarcu. 29 Prorok je položio tijelo Božjeg čovjeka na magarca i vratio se u grad. Želio ga je dostojno ožaliti i sahraniti. 30 Tijelo je položio u svoju grobnicu i tugovao nad njim: »Jao, brate moj!«
31 Nakon što ga je sahranio, rekao je svojim sinovima: »Kad umrem, pokopajte me u ovaj grob. Moje kosti položite pored kostiju Božjeg čovjeka. 32 Jer, sigurno će se ostvariti sve ono što je prema BOŽJOJ riječi objavio o žrtveniku u Betelu i svetištima u gradovima Samarije.«
Jeroboam ustrajava u zlu
33 Ni poslije ovog događaja Jeroboam se nije odvratio od zla, već je i dalje u svetištima svojevoljno postavljao svećenike iz svih izraelskih plemena.[ag] Tko god je želio, mogao je služiti kao svećenik. 34 Bio je to grijeh Jeroboamove vladarske obitelji koji je doveo do njezinog pada i propasti kraljevstva.
Jeroboamov sin umire
14 U to se vrijeme teško razbolio Abija, Jeroboamov sin.
2 Jeroboam je uputio svoju ženu: »Idi u Šilo kod proroka Ahije, onoga koji je prorokovao da ću biti izraelski kralj. Preruši se da te netko ne prepozna. 3 Odnesi proroku deset kruhova, kolače i teglu meda. Reći će ti što će biti s našim sinom.«
4 Jeroboamova je žena učinila kako je kralj rekao. Otišla je u Šilo, u dom proroka Ahije. On nije mogao vidjeti jer su mu oči oslabjele od staračkog sljepila.
5 No BOG je rekao Ahiji: »Jeroboamova žena dolazi raspitati se za sudbinu svoga teško bolesnog sina. Odgovorit ćeš joj kako te ja uputim.« A ona se pretvarala da je neka druga žena.
6 No kad je Ahija začuo zvuk njenih koraka na ulazu, rekao je: »Uđi, Jeroboamova ženo! Zašto se pretvaraš da si netko drugi? Imam loše vijesti za tebe. 7 Idi i reci Jeroboamu što mu poručuje Izraelov BOG: ‘Odabrao sam te između Izraelaca i postavio za vladara svoga naroda Izraela. 8 Oduzeo sam kraljevstvo Davidovim potomcima i dao ga tebi. No ti nisi bio kao moj sluga David, koji je poštovao moje zapovijedi, i slijedio me svim svojim srcem, uvijek postupajući ispravno. 9 Učinio si više zla od bilo koga prije tebe. Odbacio si me i načinio vlastite bogove. Razljutio si me idolima od zlata. 10 Zato će tvoju obitelj snaći nesreća. Ubit ću svakoga muškog potomka tvoje obitelji, bio on rob ili slobodan. Potpuno ću vas uništiti, kao što vatra proždire suhi izmet[ah]. 11 Psi će pojesti tijela onih iz Jeroboamove obitelji koji umru u gradu, a ptice onih koji umru u polju. Tako je rekao BOG.’
12 Stoga, vrati se kući. Čim nogom kročiš u grad, dječak će umrijeti. 13 Cijeli će Izrael žaliti za njim i sahraniti ga. On će biti jedini čije će tijelo biti dostojno sahranjeno jer je jedini iz Jeroboamove obitelji koji je učinio nešto ugodno Izraelovom BOGU.
14 BOG će uskoro sebi podići kralja nad Izraelom koji će potpuno izbrisati Jeroboamovu obitelj. 15 BOG će kazniti Izrael. Izraelci će se od straha tresti kao trska u vodi. Iščupat će Izrael iz ove dobre zemlje, koju je dao njihovim precima, i otjerati ih preko rijeke Eufrat. BOG će tako učiniti jer ga je narod razljutio izrađujući likove božice Ašere[ai]. 16 On će predati Izrael neprijateljima zbog grijeha koje je činio Jeroboam i navodio druge da ih čine.«
17 Tada je Jeroboamova žena ustala i vratila se u Tirsu. Dječak je umro čim je kročila preko kućnog praga. 18 Dostojno je sahranjen i cijeli je Izrael za njim žalio, kao što je BOG bio objavio po riječima svog sluge, proroka Ahije.
Jeroboamov kraj
19 Ostala Jeroboamova djela, kako je ratovao i vladao, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva[aj]. 20 Vladao je dvadeset i dvije godine. Potom je umro i sahranjen je sa svojim precima. Njegov je sin Nadab postao sljedeći kralj.
Roboam, kralj Jude
(2 Ljet 11,5–12,16)
21 Roboam, Salomonov sin, imao je četrdeset i jednu godinu kad je postao kralj Jude. Sedamnaest je godina vladao u Jeruzalemu, gradu koji je BOG odabrao između svih izraelskih plemena za svoje prebivalište. Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka.
22 Judejci su pred BOGOM činili zlo, izazivajući svojim grijesima njegovu ljubomoru[ak] više nego svi njihovi preci. 23 Na svakom višem brdu i pod svakim pogodnim zelenim drvetom podizali su žrtvenike i stupove[al]. 24 Također, u zemlji je bilo i muškaraca koji su se bavili kultskom prostitucijom[am]. Izraelski je narod bio sad gori od onih naroda kojima je BOG oduzeo zemlju i prepustio je Izraelcima.
25 U petoj godini vladavine kralja Roboama egipatski je kralj Šišak napao Jeruzalem. 26 Odnio je sve blago iz BOŽJEGA hrama i kraljevske palače, kao i sve zlatne štitove koje je Salomon dao napraviti. 27 Kralj Roboam nadomjestio je odnesene štitove brončanima i povjerio ih na čuvanje stražarima na ulazu u kraljevsku palaču. 28 Kad god je kralj odlazio u BOŽJI Hram, straža je za njim nosila štitove i poslije ih vraćala u stražarnicu.
29 Ostala Roboamova djela i sve što je činio zapisano je u knjizi Povijest kraljeva Jude[an]. 30 Sve to vrijeme vodio se rat između Roboama i Jeroboama. 31 Roboam je umro i sahranjen je sa svojim precima u Davidovom gradu. Majka mu se zvala Naama i bila je Amonka. Njegov je sin Abijam postao sljedeći kralj.
Abijam, kralj Jude
(2 Ljet 13,1–14,1)
15 U osamnaestoj godini vladavine kralja Jeroboama, Nebatovog sina, Abijam je postao kralj Jude. 2 Vladao je u Jeruzalemu tri godine. Majka mu se zvala Maaka i bila je Abšalomova kći. 3 Griješio je jednako kao i njegov otac. Nije bio odan BOGU kao predak mu David. 4 No upravo zbog Davida, BOG je Abijamu dao kraljevstvo[ao] u Jeruzalemu i sina nasljednika. I u to je vrijeme BOG štitio Jeruzalem. 5 Jer, David je pred BOGOM sve činio ispravno i nije odstupao od Božjih zapovijedi osim kad je zgriješio protiv Urije Hetita.[ap]
6 Rat koji se vodio između Roboama i Jeroboama trajao je cijeloga Abijamovog života.[aq] 7 Ostala Abijamova djela, i sve što je činio, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude. Tijekom rata protiv Jeroboama 8 Abijam je umro i sahranjen je u Davidovom gradu. Njegov je sin Asa postao sljedeći kralj.
Asa, kralj Jude
(2 Ljet 14,1–16,14)
9 Dvadesete godine vladavine izraelskoga kralja Jeroboama, kralj Jude postao je Asa. 10 U Jeruzalemu je vladao četrdeset i jednu godinu. Baka[ar] mu se zvala Maaka i bila je Abšalomova kći.
11 Asa je pred BOGOM sve činio ispravno kao i njegov predak David. 12 Protjerao je iz zemlje muškarce koji su služili kao kultske prostitutke i uklonio sve idole koje su podigli njegovi preci. 13 Čak je i svoju baku Maaku uklonio s položaja kraljice-majke jer je postavila odvratan lik božice Ašere. Asa ga je posjekao i spalio u dolini potoka Kidrona. 14 Asa nije uklonio poganska svetišta na uzvišenjima premda je cijelog života i svim srcem bio vjeran BOGU. 15 On i njegov otac posvetili su Bogu zavjetne darove u srebru, zlatu i posuđu. Asa ih je sve pohranio u BOŽJEM hramu.
16 Između judejskog kralja Ase i izraelskog kralja Baaše vodio se rat sve vrijeme njihove vladavine. 17 Izraelski je kralj Baaša zaratio protiv Jude. Osvojio je grad Ramu i učinio ga vojnim sjedištem da bi kontrolirao kretanje u Asinu Judeju.
18 No Asa je uzeo sve srebro i zlato iz riznica BOŽJEGA hrama i kraljevske palače. Blago je povjerio svojim službenicima i poslao ih Ben Hadadu, Tabrimonovom sinu i Hezjonovom unuku, kralju Arama, koji je vladao u Damasku. Poručio mu je: 19 »Sklopimo savez kakav su imali naši očevi. Šaljem ti poklon u srebru i zlatu. Raskini savez s izraelskim kraljem Baašom pa će me prestati napadati.«
20 Ben Hadad priklonio se Asi. Poslao je svoje vojne zapovjednike na izraelske gradove. Napali su Ijon, Dan, Abel Bet Maaku, cijeli Kinerot[as] i sva područja Naftalijevog plemena. 21 Kad je Baaša čuo za napade, prestao je utvrđivati Ramu i vratio se u Tirsu. 22 Tada je kralj Asa objavio proglas za sve Judejce pa su oni uzeli kamen i drvo koje je Baaša koristio u Rami i prenijeli građu u Benjaminovu Gebu i Mispu. Tako je kralj Asa obnovio i ojačao te gradove.
23 Sva ostala Asina djela, sve o njegovoj moći, o onome što je činio i o gradovima koje je izgradio, zapisano je u knjizi Povijest kraljeva Jude. U starosti je bolovao od infekcije nogu. 24 Kad je Asa umro, sahranjen je sa svojim precima u Davidovom gradu. Njegov je sin Jošafat postao sljedeći kralj.
Nadab, kralj Izraela
25 Nadab, Jeroboamov sin, postao je izraelski kralj u drugoj godini Asine vladavine Judom. Vladao je Izraelom dvije godine. 26 Činio je zlo pred BOGOM jednako kao i njegovi preci, potičući na grijeh i cijeli Izrael.
27 Baaša, Ahijin sin iz Isakarovog plemena, urotio se protiv Nadaba. Nadab je s cijelom izraelskom vojskom opsjedao filistejski grad Gibeton, a tom je prilikom Baaša ubio Nadaba. 28 To se dogodilo u trećoj godini vladavine judejskog kralja Ase. Baaša je postao sljedeći kralj Izraela.
Baaša, kralj Izraela
29 Čim je Baaša postao kralj, pobio je cijelu Jeroboamovu obitelj. Nitko nije preživio, baš kao što je BOG najavio preko svog sluge, proroka Ahije iz Šila. 30 Dogodilo se to zbog mnogih grijeha kralja Jeroboama. On je cijeli Izrael poticao na grijeh, što je silno razljutilo Izraelovog BOGA.
31 Sve o Nadabovim djelima zapisano je u knjizi Povijest kraljeva Izraela. 32 Cijelo je vrijeme svoje vladavine nad Izraelom Baaša ratovao s judejskim kraljem Asom.
33 Baaša, Ahijin sin, postao je kralj cijelog Izraela u trećoj godini vladavine judejskog kralja Ase. Vladao je u Tirsi tijekom dvadeset i četiri godine. 34 Činio je zlo pred BOGOM jednako kao Jeroboam i navodio cijeli Izrael na grijeh.
16 Prorok Jehu, Hananijev sin, prenio je kralju Baaši poruku od BOGA: 2 »Podigao sam te iz prašine i učinio vladarom nad mojim narodom Izraelom. No ti si krenuo Jeroboamovim stopama i naveo moj narod Izrael na grijeh. Njihovi su me grijesi razljutili. 3 Zato ću uništiti Baašu i njegovu obitelj, jednako kao što sam uništio obitelj Jeroboama, Nebatovog sina. 4 Psi će pojesti tijela onih članova Baašine obitelji koji umru u gradu, a ptice onih koji umru u polju.«
5 O ostalim Baašinim djelima, o onome što je činio i o njegovoj snazi, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. 6 Baaša je umro[at] i sahranjen je u Tirsi. Njegov je sin Ela postao sljedeći kralj.
7 Ono što je BOG rekao protiv Baaše i njegove obitelji preko proroka Jehua, Hananijevog sina, bilo je zbog sveg zla koje je Baaša učinio pred BOGOM. Baaša ga je razljutio svojim djelima, posebno ubijanjem Jeroboamove obitelji. Zato je BOG postupio s Baašinom obitelji jednako kao s Jeroboamovom.
Ela, kralj Izraela
8 Dvadeset i šeste godine vladavine judejskoga kralja Ase, kralj je Izraela postao Ela, Baašin sin. Vladao je u Tirsi dvije godine.
9 No protiv njega urotio se Zimri, jedan od njegovih službenika koji je bio zapovjednik polovice postrojbi bojnih kola. Dok se Ela u Tirsi opijao u kući Arse, upravitelja palače, 10 Zimri je ušao, napao ga i ubio. Bilo je to dvadeset i sedme godine vladavine judejskog kralja Ase. Zimri je zavladao nakon Ele. 11 Čim je dobio vlast i sjeo na prijestolje, pobio je cijelu Baašinu obitelj. Nije poštedio nijednog muškarca, bio on Baašin rođak ili prijatelj. 12 Tako je Zimri uništio cijelu Baašinu obitelj, u skladu s onim što je BOG rekao protiv njega preko proroka Jehua. 13 Dogodilo se to zbog svih grijeha koje su počinili Baaša i njegov sin Ela. Također, navodili su i cijeli Izrael na grijeh. Štovali su ništavne idole i tako razljutili Izraelovog BOGA.
14 Ostala Elina djela, i sve što je činio, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.
Zimri, kralj Izraela
15 U dvadeset i sedmoj godini vladavine judejskog kralja Ase, Zimri je postao kralj Izraela. Vladao je samo sedam dana. Izraelska je vojska tada opsjedala grad Gibeton koji je pripadao Filistejcima. 16 Kad su Izraelci u taboru čuli da se Zimri urotio protiv kralja i ubio ga, istog su dana proglasili Omrija, zapovjednika vojske, kraljem Izraela. 17 Omri je u pratnji svih Izraelaca obustavio opsadu Gibetona i krenuo u osvajanje Tirse. 18 Kad je Zimri vidio da je grad osvojen, otišao je u kulu na kraljevskoj palači. Vojnici su je zapalili dok je on još bio unutra. Tako je umro 19 zbog grijeha koje je počinio. Činio je zlo pred BOGOM. Postupao je isto kao Jeroboam i navodio je Izrael na grijeh.
20 Ostala Zimrijeva djela, i sve o njegovoj uroti, zapisano je u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International