Bible in 90 Days

¹³ »Nećemo«, odgovorili su oni. »Mi ćemo te samo vezati i predati njima. Nećemo te ubiti.«

Vezali su ga dvama novim konopima i doveli s Etamske stijene. ¹⁴ Kad su stigli do mjesta Lehi, Filistejci su im vičući potrčali ususret. Tada je Samsona snažno obuzeo BOŽJI duh, a konopi na njegovim rukama postali su poput niti koje izgaraju u plamenu. Raspali su se i otpali mu s ruku. ¹⁵ Pronašao je čeljust uginulog magarca, zgrabio je rukom i njome pobio tisuću ljudi.

¹⁶ Potom je rekao:

¹⁷ Kad je to izgovorio, bacio je čeljust. Zato se to mjesto zove Ramat Lehi^[b].

¹⁸ Samson je bio jako žedan. Zavapio je BOGU i rekao: »Dao si svome slugi da svojim rukama izbori ovu veliku pobjedu. Trebam li sad umrijeti od žeđi i pasti u ruke neobrezanima?«

¹⁹ Tada je Bog, tu kod mjesta Lehi, rastvorio pukotinu u zemlji iz koje je izvirala voda i Samson je pio. Povratila mu se snaga pa je živnuo. Zato se taj izvor zove En Hakore^[c]. I danas je ondje, pokraj mjesta Lehi.

²⁰ Samson je dvadeset godina bio sudac u Izraelu, u vrijeme vladavine Filistejca.

Samson u gradu Gazi

16 Jednom je Samson otišao u grad Gazu. Ondje je vidio prostitutku i odlučio provesti noć s njom.

² Stanovnicima je Gaze bilo dojavljeno: »Samson je došao u grad!«

Tada su opkolili grad i cijelu noć čekali u zasjedi na gradskim vratima. Tijekom noći nisu poduzimali ništa. U zoru su planirali napasti Samsona.

³ No on je ležao samo do ponoći. U ponoć je ustao, primio gradska vrata i izvalio ih zajedno s držačima i metalnim šipkama. Stavio ih je na ramena i odnio na vrh jednog brda, na putu prema gradu Hebronu.

Samson i Delila

⁴ Nakon ovih događaja, zaljubio se u ženu iz doline Sorek. Zvala se Delila.

⁵ Filistejski su vladari došli k njoj i rekli: »Nagovori ga da ti otkrije u čemu je tajna njegove snage. Saznaj kako ga možemo svladati i svezati. Tako ćemo ga pokoriti. Ako to učiniš, svaki od nas dat će ti tisuću i sto srebrnjaka^[d].«

⁶ Delila je pitala Samsona: »Molim te, reci mi u čemu je tajna tvoje snage? Kako bi te netko mogao svezati i onesposobiti?«

⁷ Samson joj je odgovorio: »Kad bi me netko svezao sedmerim novim tetivama za lûk^[e], bio bih nemoćan kao bilo koji drugi čovjek.«

⁸ Tada su filistejski vladari donijeli sedam novih tetiva za lûk, koje se još nisu osušile. Delila je njima svezala Samsona.

⁹ Dok su u drugoj sobi ljudi čekali u zasjedi, povikala je: »Samsone, dolaze Filistejci!«

No on je raskinuo tetive, kao da su niti koje izgaraju u plamenu. Tajna njegove snage nije bila otkrivena.

¹⁰ Delila je tada rekla Samsonu: »Prevario si me. Lagao si. A sad mi, molim te, reci kako te netko može svezati.«

¹¹ »Kad bi me vezali novim konopima koji još nisu korišteni«, rekao je on, »postao bih slab kao bilo koji drugi čovjek.«

¹² Delila je uzela nove konope i svezala ga. Dok su u drugoj sobi ljudi čekali u zasjedi, povikala je: »Samsone, dolaze Filistejci!«

Ali on je pokidao konope sa svojih ruku kao da su konci.

¹³ Delila je rekla Samsonu: »Dosad si me varao i govorio mi laži. A sad mi reci kako te netko može svezati.«

»Kad bi sedam pletenica^[f] moje kose utkala u spravu za tkanje«, rekao joj je, »postao bih slab kao bilo koji drugi čovjek.«

¹⁴ Dok je Samson spavao, Delila je sedam pletenica njegove kose utkala u spravu za tkanje. Viknula je: »Samsone, dolaze Filistejci!«

No on se probudio i oslobodio kosu iz sprave za tkanje.

¹⁵ Delila mu je tada rekla: »Kako možeš reći da me voliš, kad mi nisi otvorio svoje srce? Tri puta si me prevario, a još uvijek mi nisi rekao u čemu je tajna tvoje velike snage.«

¹⁶ Dosađivala je i nagovarala ga iz dana u dan. A onda mu je bilo svega dosta jer se osjećao izmoren do smrti. ¹⁷ Povjerio joj se: »Britva nikad nije dotakla moju kosu. Posvećen sam Bogu još od majčine utrobe. Kad bi me netko ošišao na ćelavo, snaga bi me napustila. Postao bih slab poput svakog drugoga čovjeka.«

¹⁸ Shvativši da joj se iskreno povjerio, Delila je poručila filistejskim vladarima: »Dođite još jedanput. Otkrio mi je svoju tajnu.«

Tada su filistejski vladari došli i donijeli joj ranije ugovoreni novac. ¹⁹ Uspavala je Samsona na svom krilu i pozvala jednog čovjeka da mu s glave odreže sedam pletenica. Tako je Samson onemoćao i napustila ga je snaga.

²⁰ Ona je povikala: »Samsone, dolaze Filistejci!«

On se probudio. Pomislio je da će se izvući kao i mnogo puta prije. No nije znao da ga je napustio BOG.

²¹ Filistejci su ga uhvatili, iskopali mu oči i odveli u grad Gazu. Okovali su ga brončanim lancima i dali mu da u zatvoru gura mlinski kamen i melje žito. ²² No kosa je na njegovoj glavi počela ponovo rasti.

Samsonova smrt

²³ Filistejski su se vladari okupili da bi prinijeli veliku žrtvu svome bogu Dagonu i proveselili se.

Govorili su: »Naš nam je bog predao našega neprijatelja Samsona.«

²⁴ Kad je narod vidio Samsona, slavili su svog boga. Govorili su: »Naš nam je bog predao našeg neprijatelja koji nam je opustošio zemlju i pobio mnogo ljudi.«

²⁵ Zavladalo je dobro raspoloženje pa su povikali: »Pozovite Samsona! Neka nas zabavlja!«

Iz zatvora su doveli vezanog Samsona, a on je pred njima morao plesati.

Zatim su ga postavili između stupova Dagonovog hrama. ²⁶ Mladiću, koji ga je vodio za ruku, Samson je rekao: »Daj mi da opipam stupove na kojima stoji hram. Želim se na njih nasloniti.«

²⁷ Hram je bio pun muškaraca i žena. Svi su filistejski vladari bili ondje. Na krovu hrama bilo je oko tri tisuće muškaraca i žena koji su se ondje izrugivali Samsonu.

²⁸ Samson je zavapio BOGU za pomoć: »Gospodaru BOŽE, sjeti me se. Molim te, daj mi snage još samo ovaj put. O Bože, daj mi da se osvetim Filistejcima za svoje oči.«

²⁹ Samson se oslonio o dva središnja stupa na kojima je stajao hram. Desnom se rukom odupro o jedan, a lijevom o drugi stup. ³⁰ Povikao je: »Daj mi da umrem s Filistejcima!«

Gurnuo je stupove svom snagom i hram se srušio na vladare i sav okupljeni narod. Tako je Samson više ljudi ubio umirući nego za svoga života.

³¹ Njegova su braća i cijela njegova obitelj došli preuzeti tijelo. Odnijeli su ga i pokopali u grobnici njegovog oca Manoaha, koja je između gradova Sore i Eštaola.

Samson je bio sudac u Izraelu dvadeset godina.

Mikini idoli

17 U Efrajimovom je gorju živio čovjek po imenu Mika. ² Rekao je svojoj majci: »Sjećaš li se onih tisuću i sto srebrnjaka^[g] koji su ti bili ukradeni? Čuo sam te kad si izrekla kletvu zbog njih. Ti su srebrnjaci kod mene. Ja sam ih uzeo.«

Njegova je majka uzvratila: »BOG te blagoslovio, sine moj!«

³ Mika je vratio majci srebrnjake, a ona je rekla: »Ovo srebro posvećujem BOGU. Dat ću ga svome sinu za izradu kipa od lijevanog srebra. Zato ga sada, sine, predajem tebi.«

⁴ Tako je Mika vratio srebrnjake majci, a ona je uzela dvjesto srebrnjaka. Dala ih je srebrnaru koji je od njih izlio srebrni kip. Kip je stajao u Mikinoj kući. ⁵ Mika je imao svetište za štovanje idola. Napravio je svećenički prsluk^[h] i kućne idole. Jednog je od svojih sinova postavio za svećenika. ⁶ U to vrijeme Izrael nije imao kralja pa je svatko činio što je sâm mislio da je ispravno.

⁷ Jedan mladić, Levit iz grada Betlehema u Judi, koji je živio među ljudima iz Judinog plemena, ⁸ napustio je Betlehem u potrazi za mjestom gdje bi se nastanio. Put ga je naveo u Efrajimovo gorje i u Mikinu kuću.

⁹ Mika ga je upitao: »Odakle dolaziš?«

»Ja sam Levit iz Betlehema u Judi«, odgovorio je mladić. »Tražim mjesto gdje bih se mogao nastaniti.«

¹⁰ »Ostani kod mene«, rekao mu je Mika. »Budi mi kao otac i svećenik. Dat ću ti deset srebrnjaka godišnje, odijelo i hranu.«

Levit je pristao. ¹¹ Složio se da ostane živjeti kod Mike. Bio mu je poput sina. ¹² Mika je postavio Levita za svećenika. Mladić je tako postao svećenik i živio je u njegovoj kući.

¹³ Tada je Mika rekao: »Sad znam da će BOG biti dobar prema meni jer imam Levita za svećenika.«

Pleme Dan osvaja grad Laiš

18 U ono vrijeme Izrael nije imao kralja. Ljudi iz plemena Dan tražili su zemlju koju bi naselili. Naime, još im nije bila dodijeljena zemlja kao ostalim izraelskim plemenima. ² Danovi su potomci iz cijeloga svog plemena odabrali petoricu sposobnih ratnika iz Sore i Eštaola pa su ih poslali u izviđanje i istraživanje zemlje.

Rekli su im: »Idite i istražite zemlju!«

Oni su otišli u Efrajimovo gorje. Došli su do Mikine kuće i ondje prenoćili.

³ Kad su bili blizu Mikine kuće, prepoznali su glas mladoga Levita. Svratili su i pitali ga: »Tko te doveo ovamo? Što radiš ovdje? Zašto si tu?«

⁴ Levit im je ispričao kako je Mika s njim postupio. Rekao je: »Mika me unajmio i postao sam njegov svećenik«.

⁵ Tada su mu rekli: »Molimo te, pitaj Boga za nas. Želimo znati hoće li naš pothvat biti uspješan«.

⁶ »Idite u miru«, odgovorio je svećenik. »BOG pazi na vaš pothvat.«

⁷ Mala je skupina od petorice ljudi nastavila svoj put. Stigli su u grad Laiš. Ljudi su ondje živjeli u sigurnosti, pod vladavinom Sidonaca. U gradu je bilo mirno i tiho te su imali svega i uživali u blagostanju. Živjeli su daleko od Sidonaca i nisu imali nikakve obveze prema drugim narodima.

⁸ Kad su se petorica izviđača vratila u Soru i Eštaol, njihova su ih braća pitala o zemlji u kojoj su bili.

⁹ Odgovorili su: »Spremite se i krenimo na njih. Vidjeli smo zemlju. Veoma je dobra. Što čekate? Nemojte oklijevati! Krenimo i zaposjednimo zemlju! ¹⁰ Ondje je narod koji ne očekuje napad. Zemlja je velika i ni u čemu ne oskudijeva. Bog nam je predaje.«

¹¹ Šesto naoružanih ljudi iz plemena Dan krenulo je iz Sore i Eštaola. ¹² Utaborili su se pored grada Kirjat Jearima u Judi. Zato se to mjesto, zapadno od Kirjat Jearima, i danas zove Mahane Dan^[i]. ¹³ Odatle su nastavili dalje u Efrajimovo gorje i stigli do Mikine kuće.

¹⁴ Petorica, koja su ranije išla u izviđanje zemlje oko grada Laiša, rekla su svojoj braći: »Znate li da u jednoj od ovih kuća postoji svećenički prsluk, kućni idoli, rezbareni kip i kip od srebra? Zato sad razmislite što ćete učiniti.«

¹⁵ Skrenuli su s puta i došli do Mikine kuće, u kojoj je živio mladi Levit. Pozdravili su mladića. ¹⁶ Šesto naoružanih Danovaca stajalo je pred ulazom u kuću. ¹⁷ Ona petorica, koja su ranije izviđala zemlju, ušla su u kuću i uzela rezbareni kip, svećenički prsluk, kućne bogove i srebrni kip. Svećenik je stajao pored ulaza, okružen sa šesto naoružanih ljudi.

¹⁸ Kad su ljudi ušli u Mikinu kuću i počeli uzimati stvari, svećenik ih je pitao: »Što to radite?«

¹⁹ »Tiho!« rekli su mu. »Rukom pokrij usta i dođi s nama. Budi nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenik u kući jednog čovjeka nego biti svećenik cijeloga izraelskog plemena u kojem je mnogo obitelji?«

²⁰ To se svidjelo svećeniku. Uzeo je prsluk, kućne bogove i rezbareni kip te pošao s ljudima iz Danovog plemena. ²¹ Krenuli su dalje svojim putem. Naprijed su bila djeca, životinje i stvari. ²² Kad su već odmaknuli od Mikine kuće, okupili su se ljudi iz Mikinog susjedstva i sustigli Danovce.

²³ Vikali su za njima. Danovci su se okrenuli i pitali Miku: »Što je tebi? Zašto vičete na nas?«

²⁴ »Uzeli ste moje svete predmete, koje sam napravio, i mog svećenika«, odgovorio je on. »Što mi je još ostalo? Kako me uopće možete pitati što mi je?«

²⁵ Danovci su mu tada rekli: »Ne podiži svoj glas. Među nama ima naglih ljudi koji bi te mogli napasti, a ti i tvoja obitelj izgubili biste život.«

²⁶ Danovci su krenuli dalje svojim putem. Mika je uvidio da su prejaki za njega pa se okrenuo i vratio kući.

²⁷ A Danovci su došli u Laiš, noseći predmete koje je Mika napravio i vodeći njegovog svećenika. Ondje su zatekli stanovnike u miru i sigurnosti, koji nisu očekivali napad. Pobili su ih mačevima i spalili grad. ²⁸ Stanovnicima grada nitko nije došao u pomoć jer su bili predaleko od grada Sidona i nisu imali saveznika. Bilo je to u dolini koja pripada gradu Bet Rehob. Danovci su obnovili grad i ondje se nastanili. ²⁹ Grad su nazvali Dan, po svome pretku Danu koji je bio Izraelov sin. No, izvorno, grad se zvao Laiš.

³⁰ Danovci su sebi postavili kip i štovali ga. Jonatan, Geršomov sin i Mojsijev^[j] potomak, i njegovi sinovi bili su svećenici Danovog plemena sve do vremena kad je narod bio odveden u ropstvo. ³¹ Danovci su sebi postavili idola kojeg je napravio Mika. Taj je kip stajao u Šilu sve dok je ondje bio Božji dom.

Levit i njegova žena ropkinja

19 U vrijeme kad Izrael još nije imao kralja, jedan je Levit živio u udaljenome dijelu Efrajimovoga gorja. Uzeo je sebi ženu ropkinju^[k] iz Betlehema u Judi. ² No bila mu je nevjerna pa je otišla. Vratila se u kuću svog oca u Betlehemu u Judi i živjela ondje četiri mjeseca. ³ Tada je njezin muž krenuo po nju s namjerom da je nagovori na povratak. Poveo je sa sobom slugu i dva magarca.

Kad je došao do kuće^[l] njezinog oca, djevojčin ga je otac vidio i radosno mu izišao ususret. ⁴ Nagovorio ga je da ostane kod njega pa je ovaj ostao tri dana. Jeli su, pili i noćili. ⁵ Četvrtoga su dana ustali rano ujutro. Levit se spremao za polazak.

No djevojčin je otac rekao svome zetu: »Prvo nešto pojedi. Poslije možeš ići.«

⁶ Njih su dvojica sjela zajedno te su jeli i pili. Tada je djevojčin otac rekao: »Molim te, ostani još noćas i uživaj.«

⁷ Levit je već bio spreman za polazak, ali njegov ga je domaćin nagovorio da ostane još jednu noć.

⁸ Petog je dana ustao rano ujutro, spreman krenuti na put. No djevojčin je otac opet zamolio: »Pojedi nešto i ostani do poslijepodne.«

Tako su njih dvojica ponovo sjela zajedno i jela.

⁹ Levit je sad bio spreman krenuti, zajedno sa svojom ženom ropkinjom i slugom. No djevojčin je otac rekao: »Molim te, ostani još ovu noć. Dan je na izmaku. Prespavaj ovdje i uživaj. Sutra rano ujutro ustani i kreni na put kući.«

¹⁰ No Levit nije htio ostati još jednu noć. Spremio se i krenuo. Sa sobom je vodio dva osedlana magarca i ženu ropkinju. Stigli su do grada Jebusa (to jest, Jeruzalema). ¹¹ Kad su bili blizu Jebusa, dan se već primicao kraju. Sluga je rekao svom gospodaru: »Molim te, skrenimo u grad Jebusejaca i prenoćimo ovdje.«

¹² »Ne«, odgovorio je njegov gospodar Levit, »nećemo ulaziti u strani grad koji ne pripada Izraelcima. Produžit ćemo do grada Gibee^[m].« ¹³ Rekao je slugi: »Hajdemo na neko drugo mjesto. Prenoćit ćemo u Gibei ili Rami.«

¹⁴ Produžili su dalje, a sunce je već bilo zašlo kad su stigli do Gibee u zemlji Benjaminovog plemena. ¹⁵ Skrenuli su u grad da nađu prenoćište. Došli su na gradski trg i sjeli, ali nitko ih nije htio pustiti u kuću preko noći.

¹⁶ Tada je naišao neki starac, koji se uvečer vraćao s rada na polju. Bio je iz Efrajimovoga gorja, ali živio je ovdje u Gibei koja je pripadala Benjaminovcima.

¹⁷ Starac je ugledao putnika na gradskom trgu pa ga je upitao: »Kamo ideš? Odakle dolaziš?«

¹⁸ »Putujemo iz Betlehema u Judi«, odgovorio je Levit. »Idemo u udaljeni dio Efrajimovoga gorja, gdje je moj dom. Bio sam u Betlehemu u Judi, a sad se vraćam kući^[n]. No nitko me ne želi primiti u svoju kuću. ¹⁹ Imam sa sobom slame i sijena za magarce te kruha i vina za sebe, za djevojku i za slugu. Ništa nam ne treba.«

²⁰ A starac mu je tada rekao: »Mir s tobom. Dođi u moju kuću. Dat ću vam sve što je potrebno, samo nemojte ostati preko noći na trgu.«

²¹ Starac ih je odveo u svoju kuću, nahranio je magarce, oprali su noge pa su jeli i pili.

²² Dok su uživali u gostoprimstvu svog domaćina, gradski su zločinci opkolili kuću i zalupali na vrata. Dovikivali su starcu, gospodaru kuće: »Dovedi nam čovjeka koji je odsjeo u tvojoj kući. Želimo seks s njim!«

²³ Starac, glava kuće, izašao je pred njih i rekao: »Ne, braćo moja, nemojte činiti zlo! Taj je čovjek gost u mojoj kući.^[o] Nemojte činiti takvu gadost! ²⁴ Tu su moja kći djevica i čovjekova žena ropkinja. Evo, sad ću ih dovesti pa činite s njima što želite. No nemojte učiniti takvu gadost s ovim čovjekom.«

²⁵ No ti ljudi nisu htjeli slušati starca pa je Levit zgrabio svoju ženu ropkinju i izgurao je k njima van na ulicu. Silovali su je i zlostavljali cijelu noć, sve do jutra. Kad je počelo svitati, pustili su je.

²⁶ Ujutro je žena došla i pala pred vrata kuće, gdje je odsjeo njezin gospodar. Ležala je ondje dok se nije razdanilo. ²⁷ Levit je ujutro ustao i otvorio vrata kuće, spreman nastaviti put. No ondje, na ulazu u kuću, ležala je njegova žena ropkinja s rukama na kućnom pragu.

²⁸ Rekao je: »Ustani, idemo dalje«.

No odgovora nije bilo. Levit je stavio njezino tijelo na magarca i otišao svojoj kući. ²⁹ Kad je došao kući, uzeo je nož i isjekao joj tijelo na dvanaest komada. Zatim ih je razaslao u sve dijelove Izraela.

³⁰ Svatko tko je to vidio, rekao je: »Takvo nešto nije se dogodilo od dana kad su Izraelci izašli iz Egipta pa sve do danas. Treba o tome razmisliti, vijećati i izreći presudu.«

Izraelci ratuju protiv Benjaminovog plemena

20 Skupila se cijela zajednica izraelskog naroda. Ljudi su došli iz svih područja Izraela, od Dana do Beer Šebe^[p] i iz zemlje Gilead^[q]. Udružili su se pred BOGOM u Mispi. ² Vođe cijeloga naroda, svih Izraelovih plemena, zauzeli su svoja mjesta na saboru Božjeg naroda. Bilo je četiristo tisuća ljudi naoružanih mačevima. ³ Benjaminovci su čuli da se Izraelci okupljaju u Mispi.

Izraelci su rekli: »Želimo čuti kako se dogodio ovaj strašni zločin.«

⁴ Levit, muž ubijene žene, odgovorio je: »Došao sam sa svojom ženom ropkinjom u grad Gibeu u Benjaminovoj zemlji. Ondje smo prenoćili. ⁵ Tijekom noći došli su građani Gibee i opkolili kuću u kojoj sam odsjeo. Htjeli su me ubiti. Silovali su moju ženu ropkinju i ona je umrla. ⁶ Uzeo sam njezino tijelo i isjekao ga. Komade tijela razaslao sam u sve krajeve Izraela jer je ovaj strašan zločin počinjen u Izraelu. ⁷ Govorite sad, Izraelci! Donesite odluku što trebamo učiniti.«

⁸ Cijeli je narod složno ustao i rekao: »Nitko od nas neće otići u svoj šator. Nitko se neće vratiti svojoj kući. ⁹ Ovako ćemo učiniti s Gibeom. Bacit ćemo kocku i odabrati ljude. ¹⁰ Iz svakoga izraelskog plemena uzet ćemo desetoricu iz svake postrojbe od sto, sto ljudi iz svake postrojbe od tisuću te tisuću ljudi iz svake postrojbe od deset tisuća. Oni će biti zaduženi za nabavu hrane za vojsku, a vojska će kazniti građane Gibee u Benjaminovoj zemlji za zločin koji su počinili u Izraelu.«

¹¹ Svi su se Izraelci okupili u Gibei, složni u namjeri da kazne građane Gibee. ¹² Izraelska su plemena poslala glasnike širom Benjaminovog plemena. Pitali su: »Kakav se to zločin dogodio među vama? ¹³ Izručite nam te propalice iz Gibee. Pogubit ćemo ih i ukloniti zlo iz Izraela.«

No Benjaminovci nisu htjeli poslušati svoju braću Izraelce, ¹⁴ nego su iz svih gradova došli u Gibeu, spremni za borbu protiv Izraelaca. ¹⁵ Tog se dana iz gradova Benjaminovaca okupilo dvadeset i šest tisuća ljudi naoružanih mačevima. Od stanovnika Gibee postrojilo se sedamsto najboljih ratnika. ¹⁶ Među cijelom je vojskom bilo sedamsto najboljih ljevorukih ratnika, od kojih je svaki mogao kamenom iz praćke pogoditi muhu^[r]. ¹⁷ A sva izraelska plemena, osim Benjaminovaca, okupila su četiristo tisuća vrsnih ratnika naoružanih mačevima.

Prva bitka

¹⁸ Izraelci su otišli u Betel. Ondje su uputili pitanje Bogu: »Tko od nas treba prvi krenuti u bitku protiv Benjaminovaca?«

BOG je odgovorio: »Neka prvo ide Judino pleme.«

¹⁹ Sljedećeg su jutra Izraelci ustali i utaborili se pored Gibee. ²⁰ Krenuli su u bitku protiv Benjaminovaca, rasporedivši se ispred grada. ²¹ Benjaminovci su izašli iz grada. Tog je dana na bojnom polju palo dvadeset i dvije tisuće Izraelaca.

Druga bitka

²² Izraelci su ipak skupili hrabrost i još jednom se rasporedili za bitku, na istome mjestu kao i prvog dana.

²³ Otišli su k BOGU i plakali pred njim do večeri. Pitali su BOGA: »Trebamo li opet krenuti u bitku protiv naše braće Benjaminovaca?«

A BOG je odgovorio: »Krenite na njih.«

²⁴ I tako su se Izraelci i drugi dan sukobili s Benjaminovcima, ²⁵ a oni su i drugi dan izišli iz Gibee, spremni za bitku. Pobili su osamnaest tisuća Izraelaca, sve samih vrsnih ratnika vičnih maču.

Treća bitka i pokolj Benjaminovaca

²⁶ Tada su se svi Izraelci, cijela vojska, okupili u Betelu. Sjedili su i plakali pred BOGOM. Postili su cijeli taj dan do večeri i prinosili BOGU žrtve paljenice i slavljenice.

²⁷ Izraelci su ponovo uputili pitanje BOGU. (U to se vrijeme Božji kovčeg saveza nalazio u Betelu. ²⁸ Opsluživao ga je Pinhas, Eleazarov sin i Aronov unuk.)

Izraelci su pitali: »Trebamo li ponovo poći u bitku protiv naše braće Benjaminovaca ili da odustanemo?«

BOG je odgovorio: »Idite! Sutra ću vam dati pobjedu.«

²⁹ Izraelci su postavili ljude u zasjedu svuda oko Gibee. ³⁰ Krenuli su i treći dan protiv Benjaminovaca. Kao i prije, rasporedili su se ispred grada. ³¹ Benjaminovci su izašli u napad. Povlačeći se, Izraelci su ih mamili dalje od grada. Kao i prije, vojska Benjaminovaca počela je nanositi gubitke izraelskoj vojsci. Na otvorenom polju, na putovima za Betel i za Gibeu, ubijeno je tridesetak Izraelaca.

³² Dok su Benjaminovci mislili da pobjeđuju kao i prije, Izraelci su se naizgled povlačili. Tako su ih pokušavali namamiti dalje od grada, na otvoreni prostor.

³³ Svi su Izraelci napustili svoje položaje i rasporedili se kod mjesta zvanog Baal Tamar. Tada su, skriveni u zasjedi zapadno od Gibee, krenuli u napad. ³⁴ Deset je tisuća najboljih izraelskih ratnika napalo grad. Bitka je bila teška. Benjaminovci nisu slutili da ih čeka propast.

³⁵ BOG je porazio Benjaminovce pred Izraelcima. Izraelci su tog dana pobili dvadeset i pet tisuća i sto ratnika iz Benjaminovog plemena. ³⁶ Tada su Benjaminovci shvatili da su poraženi.

Izraelci su se povlačili pred Benjaminovcima, pouzdavajući se u zasjedu koju su postavili pored Gibee. ³⁷ Vojnici su iz zasjede krenuli u napad na Gibeu. Upali su u grad i mačevima pobili sve stanovnike. ³⁸ S ljudima, koji su ostali u zasjedi pored grada, bio je dogovoren znak. Izraelska je vojska čekala da ugleda veliki oblak dima koji se diže iz grada. ³⁹ Na taj znak Izraelci su trebali krenuti u bitku.

Benjaminovci su počeli nanositi gubitke izraelskoj vojsci. Pobili su tridesetak ljudi, misleći da pobjeđuju kao i u prvoj bitci.

⁴⁰ Tada se iz grada počeo dizati veliki oblak dima. Benjaminovci su se osvrnuli i vidjeli da je cijeli grad u plamenu. ⁴¹ Zatim su Izraelci krenuli u napad. Benjaminovce je obuzeo užas. Znali su da ih čeka propast. ⁴² Bježali su pred Izraelcima u pustinju. No našli su se usred bitke, među ubojitom vojskom iz izraelskih gradova. ⁴³ Izraelci su opkolili Benjaminovce. Bespoštedno su ih progonili. Istočno od Gibee, konačno su ih i porazili. ⁴⁴ Poginulo je osamnaest tisuća vrsnih ratnika iz Benjaminovog plemena. ⁴⁵ Benjaminovci su se tada okrenuli i pobjegli prema pustinji, do mjesta zvanog Rimonska stijena. No Izraelci su duž putova pobili pet tisuća Benjaminovih vojnika. I dalje su ih progonili, sve do mjesta zvanog Gidom. Tu su Izraelci pobili još dvije tisuće ljudi. ⁴⁶ Tog je dana poginulo ukupno dvadeset i pet tisuća Benjaminovih hrabrih ratnika. ⁴⁷ Šesto je ljudi uspjelo pobjeći u pustinju. Sklonili su se kod Rimonske stijene i ostali ondje četiri mjeseca.

⁴⁸ Izraelci su se zatim vratili u Benjaminovu zemlju. Po svim su gradovima mačevima poubijali i ljude i životinje. Uništili su sve što su našli i spalili svaki grad u koji su ušli.

Otmica žena za Benjaminovce

21 Kad su Izraelci bili u gradu Mispi, zakleli su se: »Nitko od nas neće udati svoju kćer za Benjaminovca.«

² Nakon toga su otišli u Betel. Sjedili su ondje pred Bogom do večeri, glasno naričući i gorko plačući.

³ »O, BOŽE Izraelov«, govorili su, »zašto se nešto ovako strašno moralo dogoditi? Zašto je jedno čitavo izraelsko pleme trebalo nestati?«

⁴ Sutradan su rano ujutro ljudi ustali i ondje napravili žrtvenik. Na njemu su prinijeli žrtve paljenice i slavljenice.

⁵ Potom su Izraelci pitali: »Koje Izraelovo pleme nije došlo na skup pred BOGOM?« Bili su se, naime, čvrsto zakleli da će svatko tko ne dođe na skup u Mispu biti pogubljen.

⁶ No Izraelcima je bilo žao njihove braće Benjaminovaca.

»Danas je jedno pleme odsječeno od Izraela«, rekli su. ⁷ »Zakleli smo se BOGOM da nećemo davati svoje kćeri Benjaminovcima za žene. Kako ćemo onda pronaći žene za preostale Benjaminovce?«

⁸ Pitali su se: »Koje Izraelovo pleme nije došlo pred BOGA u Mispu?«

Pokazalo se da na skup plemena nije došao nitko iz grada Jabeš u Gileadu. ⁹ Kad se vršilo prebrojavanje, vidjelo se da nema ni jednog stanovnika odande.

¹⁰ Zato je zajednica poslala onamo dvanaest tisuća najhrabrijih ratnika. Bilo im je zapovjeđeno: »Idite u Jabeš u Gileadu i pobijte mačevima stanovnike grada, uključujući žene i djecu. ¹¹ Ubijte svakog muškarca i svaku ženu koja je spavala s muškarcem, a djevice ostavite na životu.«

¹² Među stanovnicima Jabeša u Gileadu pronašli su četiristo mladih žena koje nisu spavale s muškarcem. Doveli su ih u tabor kod grada Šila, u zemlji Kanaan. ¹³ Tada je cijela zajednica poručila Benjaminovcima, koji su bili na Rimonskoj stijeni, da proglašavaju mir s njima. ¹⁴ Benjaminovci su se tada vratili. Izraelci su im predali žene kojima je pošteđen život u pokolju u Jabešu u Gileadu. No nije ih bilo dovoljno za sve.

¹⁵ Izraelcima je bilo žao Benjaminovog plemena jer ih je BOG odcijepio od drugih izraelskih plemena.

¹⁶ Starješine zajednice su se pitali: »Žene iz Benjaminovog plemena pobijene su. Gdje da nađemo žene za preostale Benjaminovce? ¹⁷ Preživjelim Benjaminovcima treba osigurati nasljednike da pleme ne bi izumrlo. ¹⁸ Svoje im kćeri ne možemo i dati za žene jer smo se zakleli: ‘Proklet bio onaj tko Benjaminovcu dâ ženu.’ ¹⁹ No svake godine u Šilu održava se svetkovina u čast BOGU. Taj grad nalazi se sjeverno od grada Betela, istočno od puta koji vodi iz Betela u Šekem, te južno od grada Lebone.«

²⁰ Zato su zapovjedili Benjaminovcima: »Idite i sakrijte se u vinogradima. ²¹ Odande gledajte kad će djevojke iz Šila izaći na ples. Iskočite iz vinograda i svatko neka sebi ugrabi ženu od djevojaka iz Šila. Zatim se s njima vratite u Benjaminovu zemlju. ²² Kad njihovi očevi ili braća dođu kod nas žaliti se, reći ćemo im: ‘Budite ljubazni i ostavite im djevojke za žene. Tijekom rata nismo uspjeli za svakog od njih pribaviti ženu. Vi niste krivi za kršenje zakletve jer svoje kćeri niste dali svojevoljno.’«

²³ Benjaminovci su učinili kako im je rečeno. Svaki je sebi ugrabio jednu od djevojaka koje su plesale. Potom su se vratili u svoju zemlju, obnovili gradove i nastanili se ondje. ²⁴ Tada su se Izraelci razišli. Svaki se čovjek vratio u svoje pleme, u svoj rod, na svoju zemlju.

²⁵ U to vrijeme nije bilo kralja u Izraelu pa je svatko činio što je mislio da je ispravno.

Glad u zemlji Judinog plemena

1 U vrijeme vladavine sudaca^[s] nastala je glad u zemlji Judi. Neki je čovjek iz Betlehema u Judi odselio sa ženom i obojicom sinova u zemlju Moab, kao stranac. ² Zvao se Elimelek, njegova žena Naomi, a sinovi Mahlon i Kilion. Bili su Efraćani iz Betlehema u Judi. Otišli su u zemlju Moab i ondje se nastanili.

³ Naomin je muž Elimelek umro, a ona je ostala sama sa sinovima ⁴ koji su oženili Moapke—Kilion Orpu, a Mahlon Rutu. Nakon što su ondje živjeli deset godina, ⁵ umrli su i Mahlon i Kilion. Tako je Naomi ostala i bez muža i bez sinova.

Naomi i Ruta vraćaju se u Betlehem

⁶ Naomi je u Moabu čula da je BOG priskočio u pomoć svome narodu i dao im hrane. Pripremila se za povratak sa svojim snahama. ⁷ Napustila je mjesto u kojem je živjela i krenula s njima prema zemlji Judi.

⁸ Rekla je snahama: »Vratite se kući svojim majkama! Neka vam BOG bude dobar, kao što ste vi bile dobre meni i mojim pokojnim sinovima. ⁹ Dao vam BOG da se obje skrasite, svaka u domu svoga novog muža.«

Zatim ih poljubi za rastanak i sve glasno zaplaču. ¹⁰ No one joj odvrate: »Ne, ići ćemo s tobom tvome narodu.«

¹¹ Naomi ih je uvjeravala: »Vratite se, kćeri moje. Zašto biste išle sa mnom? Zar ću roditi još sinova koji bi vam mogli biti muževi? ¹² Idite, vratite se, kćeri moje. Prestara sam za udaju. Čak i kad bi to bilo moguće, kad bih već noćas bila s mužem i kad bih rodila sinove, ¹³ zar biste ih čekale da odrastu i tako dugo se odrekle udaje? Ne, kćeri moje. Teško mi je, teže nego vama, jer se BOG okrenuo protiv mene.«

¹⁴ Nato su ponovo glasno zaplakale. Zatim je Orpa poljubila svekrvu, oprostila se i otišla, a Ruta je ostala s njom.

¹⁵ Naomi joj je rekla: »Gle, Orpa se vraća svom narodu i svojim bogovima. Vrati se i ti s njom!«

¹⁶ Ali Ruta odgovori: »Ne nagovaraj me da te ostavim i da odem od tebe. Kamo ti ideš, ići ću i ja, gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja. Tvoj narod bit će moj narod, a tvoj Bog bit će moj Bog. ¹⁷ Gdje ti umreš, umrijet ću i ja, i tamo će me sahraniti. Neka me stigne BOŽJA kazna ako me išta osim smrti rastavi od tebe.«

¹⁸ Kad je Naomi uvidjela da je Ruta čvrsto odlučila poći s njom, prestala ju je odgovarati. ¹⁹ Tako su išle zajedno sve do Betlehema. Kad su stigle, čitav se grad uskomešao zbog njih.

Žene su govorile: »Zar je to stvarno Naomi?«

²⁰ A ona im reče: »Znate da moje ime znači Sretnica, ali zovite me Ogorčena^[t] jer mi je Svemoćni zagorčao život. ²¹ Imala sam sve kad sam otišla, a sad me BOG vratio bez ičega. Zašto da me zovete sretnim imenom kad me svemoćni BOG odlučio kazniti i donio mi nesreću?«

²² Tako se Naomi vratila iz zemlje Moab sa svojom snahom, Moapkom Rutom. Stigle su u Betlehem upravo kad je počinjala žetva ječma.

Ruta upoznaje Boaza

2 Naomi je imala rođaka s muževe strane, Boaza, bogatog i utjecajnog čovjeka iz Elimelekove obitelji.

² Ruta upita Naomi: »Mogu li ići u polja i sakupljati ostatke klasja iza onoga tko mi dopusti?«

Naomi joj odgovori: »Možeš, kćeri.«

³ Tako je Ruta otišla u polja i sakupljala ostatke za žeteocima^[u]. Došla je tako i do polja koje je pripadalo Boazu, Elimelekovom rođaku.

⁴ Boaz je stigao iz Betlehema i pozdravio žeteoce: »Neka je BOG s vama!«

»Neka te BOG blagoslovi!« odzdravili su mu.

⁵ Boaz upita mladića koji je nadgledao žeteoce: »Čija je ona mlada žena?«

⁶ »To je mlada Moapka koja se vratila s Naomi«, odgovori nadzornik. ⁷ »Pitala me smije li sakupljati ostatke nakon žetelaca. Došla je rano jutros i radila sve dosad—samo se nakratko odmorila pod sjenicom.«

⁸ Tada Boaz reče Ruti: »Slušaj, mila. Ne moraš ići na druga polja. Ostani ovdje na mom polju i sakupljaj ostatke. Drži se mojih sluškinja. ⁹ Gledaj na kojem će polju sluge žeti pa idi za sluškinjama koje vežu snopove. Slugama sam naredio da te puste na miru, a kad ožedniš, posluži se iz posude i pij vodu što su je sluge zahvatili.«

¹⁰ Ona mu se pokloni do zemlje i kaže: »Zašto si tako dobar prema meni? Pomažeš mi iako sam strankinja! Kako to da uopće razgovaraš sa mnom?«

¹¹ A Boaz joj odgovori: »Čuo sam sve što si učinila za svekrvu nakon smrti muža—kako si otišla od oca i majke, iz svog zavičaja, i došla živjeti s narodom koji nisi poznavala. ¹² Neka ti BOG uzvrati za ono što si učinila. Neka te bogato nagradi Izraelov BOG jer si došla tražiti njegovu zaštitu.«

¹³ »Daj da i dalje uživam tvoju naklonost, gospodaru«, reče Ruta. »Utješio si me i ljubazno razgovarao sa mnom, svojom sluškinjom, iako nemam pravo na to kao tvoje druge sluškinje.«

¹⁴ Kad je bilo vrijeme ručka, Boaz joj je rekao: »Dođi i jedi s nama. Posluži se kruhom i umakom od vinskog octa.«

Sjela je pokraj žetelaca, a on ju je ponudio prženim zrnjem. Jela je koliko je htjela i sačuvala ostatak.

¹⁵ Kad je nastavila sakupljati ostatke, Boaz zapovjedi slugama: »Pustite je da sakuplja čak i među snopovima. Ne sprečavajte je! ¹⁶ Dok žanjete, namjerno ispuštajte klasje iz snopova i neka slobodno sakuplja. Ne prigovarajte joj!«

¹⁷ Sakupljala je klasje sve do večeri, a zatim odvojila zrnje i nakupila punu košaru^[v] ječma. ¹⁸ Ponijela je ječam sa sobom u grad i pokazala svekrvi koliko je skupila. Izvadila je ostatak ručka i dala Naomi.

¹⁹ »Gdje si toliko sakupila?« upita je svekrva. »Gdje si danas radila? Blagoslovljen onaj koji je bio tako dobar prema tebi!«

Tada je ispričala svekrvi kako je radila u polju koje pripada čovjeku po imenu Boaz.

²⁰ »Blagoslovio ga BOG koji je uvijek vjeran i dobar, živima i mrtvima^[w]!« usklikne Naomi i doda: »Taj nam je čovjek blizak rod, jedan od naših skrbnika^[x].«

²¹ Ruta nadoda: »Boaz me pozvao da nastavim sakupljati klasje. Rekao je da ostanem uz njegove radnike do kraja žetve.«

²² Naomi je rekla svojoj snahi Ruti: »Kćeri, dobro je da budeš s njegovim sluškinjama, da ti se na drugom polju ne bi dogodilo kakvo zlo.«

²³ Tako se Ruta držala Boazovih sluškinja i sakupljala klasje sve do kraja žetve ječma, a kasnije i žetve pšenice. A živjela je kod svoje svekrve.

Ruta i Boaz na gumnu

3 Nešto kasnije, Rutina svekrva Naomi rekla joj je: »Kćeri moja, moram ti naći dom u kojem ćeš biti zbrinuta. ² Kao što znaš, Boaz, s čijim si sluškinjama radila, naš je rođak. Poslušaj me: on će noćas raditi na gumnu^[y]. ³ Okupaj se i namiriši, lijepo se obuci i idi do gumna, ali ne prilazi mu dok se ne najede i napije. ⁴ Pogledaj gdje će leći pa mu otkrij noge i legni mu do nogu^[z], a on će ti reći što da učiniš.«

⁵ Ruta odgovori: »Učinit ću sve što si mi rekla.«

⁶ Ona ode do gumna i učini sve kako ju je svekrva uputila. ⁷ Boaz je jeo i pio te dobro raspoložen legao pokraj hrpe ječma i zaspao. Ruta je tiho prišla, otkrila mu noge i legla. ⁸ Usred noći Boaz se trgnuo i iznenađen pogledao, a ono—žena pokraj njegovih nogu!

⁹ »Tko si ti?« upita on.

»Ruta. Tebi pripadam«, odgovori mu. »Primi me k sebi^[aa] jer si moj rođak i skrbnik.«

¹⁰ »BOG te blagoslovio, mila« odgovori on. »Ovo što si sad učinila za svoju obitelj još je više od onoga prije. Mogla si tražiti mladog muža, siromašnog ili bogatog, ali nisi. ¹¹ A sad, mila, ništa se ne brini! Učinit ću za tebe sve što tražiš jer svi u našem gradu znaju da si poštena žena. ¹² Istina je da sam ti rođak i da sam te dužan zbrinuti, ali postoji čovjek koji ti je bliži rod od mene. ¹³ Ostani ovdje do jutra pa ćemo onda vidjeti—ako te on primi pod svoje okrilje, neka bude tako. No, ako te on ne primi, zaklinjem se BOGU, ja ću te primiti. Spavaj ovdje do jutra.«

¹⁴ Tako je ona ostala spavati pokraj njega. Smatrao je kako ne bi bilo dobro da se pročuje da je žena došla na gumno pa je ustala dok je još bio mrak.

¹⁵ Tada joj je Boaz rekao: »Primi svoj ogrtač rukama i rastvori ga.«

Kad je rastvorila ogrtač, nasuo je u njega šest mjera ječma^[ab] i natovario joj na leđa. Zatim se vratio u grad.

¹⁶ Ruta se vratila k svekrvi, a ona je upita: »Kako je bilo, kćeri?«

I Ruta joj ispriča sve što je Boaz učinio za nju ¹⁷ pa doda: »Dao mi je i sav ovaj ječam i rekao: ‘Ne možeš se vratiti svekrvi praznih ruku.’«

¹⁸ Naomi je rekla: »Strpi se, kćeri, dok ne doznaš što će biti. On se neće smiriti dok sve ne obavi. Još danas će se pobrinuti za to.«

Boaz uzima Rutu za ženu

4 Toga je dana Boaz otišao na mjesto za vijećanje kod gradskih vrata i sjeo ondje. Kad je naišao onaj rođak i skrbnik kojeg je spominjao, Boaz mu je rekao: »Prijatelju, dođi ovamo i sjedni.«

I on dođe i sjedne.

² Zatim Boaz zatraži desetoricu gradskih starješina da i oni sjednu s njima. Kad su svi sjeli, ³ on reče skrbniku: »Naomi se vratila iz Moaba i prodaje komad zemlje koji je pripadao našem rođaku Elimeleku. ⁴ Smatrao sam da te trebam obavijestiti o tome i predložiti da ga ti kupiš pred ljudima koji ovdje sjede i pred starješinama moga naroda. Ako ga namjeravaš otkupiti, otkupi ga. A ako ne, reci mi da znam jer ja imam pravo otkupa nakon tebe.«

On odgovori: »Otkupit ću ga.«

⁵ No Boaz nastavi: »Onog dana kad kupiš zemlju od Naomi, moraš uzeti i udovicu njenog pokojnog sina, Moapku Rutu, za ženu. Tako će se očuvati pokojnikova loza i zemlja kao vlasništvo njegove obitelji.«^[ac]

⁶ Nato skrbnik odgovori: »U tom slučaju ne mogu kupiti zemlju jer ne želim umanjiti nasljedstvo svoje obitelji. Kupi je ti jer ja ne mogu.«

⁷ U to su se vrijeme u Izraelu otkup i prijenos imovine potvrđivali tako što bi jedna osoba izula sandalu i dala je drugoj. Tako su Izraelci ovjeravali da je postignut dogovor.

⁸ Zato je skrbnik rekao Boazu: »Ti kupi zemlju« pa je izuo sandalu i dao je Boazu^[ad].

⁹ Tada je Boaz rekao starješinama i svima okupljenima: »Vi ste danas svjedoci da kupujem od Naomi sve što je bilo Elimelekovo, Kilionovo i Mahlonovo. ¹⁰ Također, uzimam sebi za ženu Moapku Rutu, Mahlonovu udovicu, da sačuvam pokojnikovo vlasništvo u njegovoj obitelji i da ga se uvijek sjećaju ljudi iz njegove obitelji i zavičaja. Vi ste danas tome svjedoci.«

¹¹ A starješine i svi koji su bili kod gradskih vrata potvrde: »Svjedoci smo. Dao BOG da žena, koja ulazi u tvoj dom, bude kao Rahela i Lea koje su podigle obitelj Izraelu, a ti da budeš ugledan u Efrati i slavan u Betlehemu. ¹² Neka ti BOG dâ mnogo djece s Rutom, da ti dom bude velik kao Peresov, kojeg je Tamara rodila Judi.«

¹³ Tako je Boaz uzeo Rutu u svoj dom i ona mu je postala ženom. Spavao je s njom i BOG joj je dao da zatrudni pa je rodila sina.

¹⁴ Žene su rekle Naomi: »Hvala BOGU, koji ti je danas dao ovo dijete za skrbnika. Neka postane slavan u Izraelu! ¹⁵ On će ti pružiti novi život i brinuti se o tebi u tvojoj starosti. A rodila ti ga je snaha koja te voli i koja ti vrijedi više od sedmorice sinova.«

¹⁶ Naomi je uzela dijete i stavila ga u krilo. Ona se dalje brinula o njemu.

¹⁷ Ime su djetetu dale susjede.

»Naomi opet ima sina«, rekle su i dale mu ime Obed^[ae]. On je kasnije bio otac Jišaja, Davidovog oca.

Davidovo obiteljsko stablo

¹⁸ A ovo je Peresova loza:

Samuelovo rođenje

1 U Efrajimovom gorju, u Rami, živio je neki čovjek iz Efrajimovog plemena, a zvao se Elkana. Bio je Jerohamov sin, Elihuov unuk, Tohuov praunuk i Sufov prapraunuk. ² Elkana je imao dvije žene, Anu i Peninu. Penina je imala djece, dok Ana nije mogla imati djece.

³ Svake je godine Elkana sa ženama išao iz svoga grada u Šilo, pokloniti se BOGU Svevladaru i prinijeti žrtvu. Ondje su Hofni i Pinhas, sinovi vrhovnog svećenika Elija, služili kao BOŽJI svećenici.

⁴ Kad god bi Elkana prinosio žrtvu, davao je dio mesa svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima. ⁵ Ani bi davao dvostruki dio, jer ju je volio, unatoč tomu što joj BOG nije dao djecu^[ag]. ⁶ Kako Ani BOG nije dao djecu, njezina ju je suparnica Penina stalno izazivala u namjeri da je uzruja. ⁷ Tako je to bilo iz godine u godinu. Kad god bi odlazili u BOŽJE svetište u Šilu, Penina bi toliko izazivala Anu da ona od jada i žalosti nije mogla niti jesti.

⁸ Elkana bi tada pitao Anu: »Zašto plačeš i ne jedeš? Zašto si potištena? Zar ti ja ne značim više od desetorice sinova?«

⁹ Jednom, nakon što su jeli i pili, Ana je ustala i otišla u svetište pred BOGA.

A svećenik Eli sjedio je na svojoj stolici pokraj ulaza u BOŽJE svetište.

¹⁰ Sva očajna, gorko je zaplakala, pa se pomolila BOGU. ¹¹ Zavjetovala se ovim riječima: »BOŽE Svevladaru, pogledaj me koliko sam jadna. Tvoja sam sluškinja. Nemoj me zaboraviti. Ako dobijem muško dijete, posvetit ću ga tebi, da ti služi do smrti, a ni britva mu neće prijeći preko glave.«^[ah]

¹² Kako se Ana dugo molila, Eli je promatrao njezina usta. ¹³ Molila je u sebi—micale su joj se usne, a glas joj se nije čuo. Eli je pomislio da je pijana pa joj je ¹⁴ rekao: »Dokle ćeš se opijati ženo? Ostavi se vina.«

¹⁵ »Nije, gospodaru, to što misliš«, odgovorila mu je Ana, »nego sam očajna. Nisam pila ni vino ni pivo. Izlijevala sam svoje srce pred BOGOM. ¹⁶ Nemoj misliti da sam poročna. Molila sam ovdje zbog svoje velike muke i žalosti.«

¹⁷ Nato joj je Eli odgovorio: »Idi u miru i neka ti Izraelov Bog ispuni molbu koju si mu uputila.«

¹⁸ Ana je dodala: »Nadam se da ćeš biti zadovoljan svojom sluškinjom.«

Nakon toga je otišla svojim putem pa je onda i nešto pojela. Više nije imala tužan izraz lica.

¹⁹ Sutradan su svi poranili, poklonili se BOGU i vratili kući u Ramu. Elkana je spavao s Anom, a BOG je se sjetio. ²⁰ Tako je ona zatrudnjela pa je došlo i vrijeme da rodi. Rodila je sina i dala mu ime Samuel^[ai]. Rekla je: »Tražila sam ga od BOGA.«

Ana posvećuje Samuela Bogu

²¹ Kad je Elkana ponovo išao s obitelji prinijeti godišnju žrtvu BOGU i tako izvršiti zavjete, ²² Ana nije išla s njima. Rekla je mužu: »Čim dječaka prestanem dojiti, dovest ću ga pred BOGA jer će ondje ostati cijeli svoj život^[aj].«

²³ Nato je Elkana rekao: »Učini kako misliš da je najbolje. Ostani kod kuće dok ne prestaneš dojiti. Neka ti BOG pomogne da ispuniš obećanje.«

Ana je ostala kod kuće dojiti i čuvati svog sina dok ga više nije trebalo dojiti. ²⁴ Kad je prestala dojiti, povela ga je, još onako maloga, u BOŽJE svetište u Šilu. Povela je i junca starog tri godine, nešto brašna i mijeh^[ak] vina.

²⁵ Kad su zaklali i žrtvovali junca, dječaka su doveli Eliju. ²⁶ Ana mu je tada rekla: »Gospodaru moj! Kunem ti se, ja sam ona žena koja je stajala ovdje pokraj tebe i molila se BOGU. ²⁷ Molila sam tada za ovo dijete, a BOG mi je ispunio molbu koju sam mu uputila. ²⁸ Zato ga sad dajem BOGU—neka mu služi cijeli svoj život.«

Tada se i Elkana^[al] poklonio pred BOGOM.

Anin hvalospjev Bogu

2 Potom je Ana izmolila ovu molitvu:

¹¹ Elkana i obitelj vratili su se kući u Ramu, a dječak Samuel ostao je služiti BOGU pod nadzorom svećenika Elija.

Grijeh Elijevih sinova

¹² Elijevi su sinovi, također svećenici, bili nečasni ljudi i nisu marili za BOGA. ¹³ Nisu marili ni za svećeničke dužnosti prema narodu. Kad bi netko prinosio žrtvu, još dok se žrtveno meso kuhalo, svećenikov bi sluga dolazio s vilicom u ruci ¹⁴ i zabadao u kotao ili lonac. Što god bi se nabolo na vilicu, svećenik je uzimao za sebe. Tako su se ponašali prema svim Izraelcima koji su dolazili u Šilo.

¹⁵ Čak i prije nego što je žrtveno meso bilo kuhano, svećenikov je sluga dolazio i nalagao ljudima koji su prinosili žrtve: »Dajte svećeniku meso da ga ispeče. On neće prihvatiti kuhano meso, nego samo sirovo.«

¹⁶ Ako bi netko rekao: »Neka se prvo skuha žrtveno meso, a onda uzmi što god hoćeš«, sluga je odgovarao: »Ne! Daj ga odmah! Ako nećeš, uzet ću ti silom!«

¹⁷ Grijeh je ovih mladića bio vrlo velik pred BOGOM jer su se s prijezirom odnosili prema žrtvi koja se prinosila BOGU.

Samuel odrasta u Božjem svetištu

¹⁸ Mladi je Samuel služio BOGU. Bio je odjeven u lanenu odjeću. ¹⁹ Svake bi mu godine njegova majka sašila novi mali ogrtač. Kad bi s mužem dolazila prinijeti godišnju žrtvu, donijela bi mu ogrtač.

²⁰ Eli bi tada ovako blagoslivljao i Elkanu i njegovu ženu: »Neka ti BOG dâ još djece od ove žene, da ti nadoknade ovo dijete koje je izmolila i predala BOGU.«

Nakon toga svi bi se vraćali kući.

²¹ BOG se ponovo prisjetio Ane pa je zatrudnjela i rodila još trojicu sinova i dvije kćeri.

A Samuel je rastao i služio u svetištu pred BOGOM.

Proroštvo protiv Elijeve obitelji

²² Eli je već bio star čovjek. Čuo je od naroda što njegovi sinovi rade Izraelu. Čuo je i da spavaju sa ženama koje su služile kod ulaza u Šator sastanka. ²³ Zato je rekao sinovima: »Zašto se tako ponašate? Od naroda slušam o vašim zlim djelima. ²⁴ Nemojte tako, sinovi moji! Nije dobro to što čujem da govori BOŽJI narod. ²⁵ Ako čovjek sagriješi protiv čovjeka, Bog će se zauzeti za njega. No kad čovjek sagriješi protiv BOGA, tko će se zauzeti za njega?«

Ali oni nisu poslušali svog oca. BOG ih je zato odlučio pogubiti.

²⁶ Sve je to vrijeme Samuel rastao i stjecao BOŽJU naklonost, ali i naklonost naroda.

²⁷ Jednom je neki Božji čovjek došao Eliju pa mu rekao: »BOG ti kaže: ‘Nisam li se ja objavio obitelji tvog pretka Arona dok su još bili u Egiptu i robovali faraonu? ²⁸ Od svih izraelskih plemena, odabrao sam tvog pretka da mi bude svećenik, da prinosi žrtve na mom žrtveniku, da prinosi kâd i da nosi svećenički prsluk. I dao sam obitelji tvog pretka meso od žrtava koje prinosi izraelski narod. ²⁹ Zašto onda ne poštuješ moje žrtve i moje darove, kao što sam zapovjedio? Zašto svojim sinovima ukazuješ veću čast nego meni? Debljate se od najboljih komada svake žrtve koju mi prinosi narod.’