Print Page Options
Previous Prev Day Next DayNext

Bible in 90 Days

An intensive Bible reading plan that walks through the entire Bible in 90 days.
Duration: 88 days
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Version
Samuel 1 16:1-28:19

Samuel ide u Betlehem

16 BOG je rekao Samuelu: »Dokle ćeš tugovati za Šaulom? Odbacio sam ga kao kralja Izraela. Napuni sad svoj rog[a] uljem i kreni na put. Šaljem te kod Jišaja u Betlehem. Jednog od njegovih sinova izabrao sam sebi za kralja.«

»Kako da idem?« pitao je Samuel. »Ako Šaul sazna za to, ubit će me.«

»Uzmi sa sobom junicu i reci da si došao prinijeti žrtvu BOGU«, odgovorio je BOG. »Pozovi Jišaja na prinošenje žrtve. Pokazat ću ti što trebaš činiti. Pomazat ćeš onoga kojeg ti pokažem.«

Samuel je postupio kako mu je odredio BOG.

Otišao je u Betlehem. Starješine grada drhtali su od straha pri susretu s njim. Pitali su ga: »Dolaziš li u miru?«

»Dolazim u miru«, odgovorio je Samuel. »Došao sam prinijeti žrtvu BOGU. Očistite se i pridružite mi se na prinošenju žrtve.«

Samuel je posvetio Jišaja i njegove sinove. Potom ih je pozvao da se pridruže obredu žrtvovanja.

Kad su stigli, Samuel je uočio Eliaba. Pomislio je: »Sigurno je on taj kojeg je odabrao BOG.«

No BOG je rekao Samuelu: »Ne gledaj na izgled niti na visinu njegovog stasa. Nije on taj. BOG ne gleda kao čovjek. Čovjek gleda vanjštinu, a BOG gleda u srce.«

Jišaj je tada pozvao Abinadaba i doveo ga pred Samuela.

No Samuel je rekao: »Ni on nije taj kojeg je BOG odabrao.«

Tada je Jišaj izveo Šamu, no Samuel je rekao: »BOG nije odabrao ni njega.«

10 Jišaj je tako pred Samuela izveo sedmoricu svojih sinova, no Samuel mu je rekao: »BOG nije odabrao ni jednoga od njih.«

11 Zatim je Samuel upitao Jišaja: »Jesu li ovo svi tvoji sinovi?«

»Imam još najmlađeg«, odgovorio je Jišaj, »ali on čuva ovce.«

A Samuel je nato odgovorio: »Pošalji po njega. Nećemo sjedati za stol dok ne dođe.«

12 Poslali su po najmlađega i doveli ga. Imao je lijepe oči. Izgledao je zdravo[b] i lijepo.

BOG je progovorio Samuelu: »Ustani i pomaži ga! To je on.«

13 Samuel je uzeo rog s uljem i pomazao Davida pred njegovom braćom. Davida je snažno obuzeo BOŽJI duh i od tada je uvijek bio na njemu.

A Samuel se vratio u Ramu.

David u službi kod Šaula

14 BOŽJI je duh napustio Šaula. Sad ga je mučio zao duh, poslan od BOGA.

15 Sluge su govorili Šaulu: »Muči vas zao duh, poslan od Boga. 16 Gospodaru, dajte zapovijed svojim slugama da nađemo nekoga tko dobro svira harfu. Ako vas napadne zao duh poslan od Boga, čovjek će zasvirati i bit će vam bolje.«

17 Tako je Šaul poslao sluge: »Nađite nekoga tko dobro svira i dovedite ga k meni.«

18 Jedan od slugu je rekao: »Vidio sam jednog od Jišajevih sinova, iz Betlehema, da dobro svira. Hrabar je ratnik, pametno govori i lijepo izgleda. A i BOG je s njim.«

19 Tako je Šaul poslao glasnike k Jišaju, s porukom: »Pošalji mi Davida, tvoga sina koji čuva ovce.«

20 Jišaj je uzeo magarca i natovario na njega kruh, mijeh vina i jednog kozlića. Poslao je svog sina Davida s darovima k Šaulu. 21 David je otišao i stupio u njegovu službu. Šaul ga je jako zavolio pa je David postao njegov štitonoša.

22 Šaul je poručio Jišaju: »Pusti da David ostane kod mene u službi. Jako sam zadovoljan s njim.«

23 Kad god je zao duh poslan od Boga obuzeo Šaula, David bi zasvirao harfu. Šaul bi tada osjetio olakšanje. Bilo mu je bolje, a zao bi ga duh napustio.

David i Golijat

17 Filistejci su okupili svoje ratne postrojbe kod Soka, na području Jude. Utaborili su se pored Efes Damima, između Soka i Azeke, a Šaul i Izraelci skupili su se i utaborili u dolini Ela. Postrojili su se, spremni za bitku s Filistejcima. Filistejci su bili na jednom brdu, a Izraelci na drugome, nasuprot njima. Dijelila ih je dolina.

Iz filistejskog je tabora istupio ratnik po imenu Golijat. Bio je iz Gata, visok preko tri metra[c]. Imao je na glavi brončanu kacigu. Bio je obučen u pločasti oklop od bronce, težak pedeset kilograma[d]. Na nogama je imao brončane štitnike, a na leđima mu je visjelo kratko, brončano koplje. Držak je njegovog koplja bio dugačak kao tkalačko vratilo, a šiljak na vrhu težak šest kilograma[e]. Pred njim je hodao njegov štitonoša.

Stao je i povikao prema izraelskim jedinicama: »Zašto ste se postrojili za bitku? Ja sam Filistejac, a vi ste Šaulovi ljudi. Odaberite, dakle, jednog od vas pa neka se dođe boriti sa mnom. Ako me nadjača i ubije, bit ćemo vaši robovi. Ali, ako ja ubijem njega, vi ćete postati naši robovi i služiti nam.«

10 Filistejac je rekao: »Danas izazivam izraelsku vojsku! Pošaljite mi čovjeka da se bori sa mnom.«

11 Kad su Šaul i Izraelci čuli što govori Filistejac, bili su obeshrabreni i jako uplašeni.

12 [f] David je bio sin Jišaja, Efratovca iz Betlehema u Judi. Jišaj je imao osmoricu sinova. U Šaulovo vrijeme, bio je već jako star. 13 Trojica najstarijih Jišajevih sinova otišla su sa Šaulom u rat. Prvorođeni je sin bio Eliab, drugi Abinadab, a treći Šama. 14 David je bio najmlađi sin. Trojica najstarijih sinova bili su u Šaulovoj vojsci, 15 a David je povremeno odlazio od Šaula i brinuo se za očeve ovce u Betlehemu.

16 Četrdeset dana, svakog jutra i večeri, Filistejac je izlazio pred Izraelce i izazivao ih.

17 Jišaj je rekao svome sinu Davidu: »Uzmi za svoju braću ovu košaru[g] prženog žita i ovih deset kruhova. Odnesi im to brzo u vojni tabor. 18 Uzmi i ovih deset sireva za zapovjednika njihove postrojbe. Vidi kako su ti braća. Donesi mi od njih nešto po čemu ću znati da su dobro. 19 Oni su sa Šaulom i svim ostalim Izraelcima u dolini Ela. Bore se protiv Filistejaca.«

20 David je ustao rano ujutro. Ostavio je ovce na brigu drugom pastiru. Natovario je hranu i krenuo, kao što mu je Jišaj bio naredio. Stigao je u tabor baš kad je vojska izlazila na borbene položaje uz ratni poklič. 21 Izraelci i Filistejci rasporedili su se u bojne redove, jedni nasuprot drugih. 22 David je ostavio onu hranu čuvaru zaliha i otrčao do bojnih redova pozdraviti braću. 23 Dok je s njima razgovarao, ratnik Golijat, Filistejac iz Gata, izašao je iz bojnih redova i viknuo isto što i prije, pa ga je čuo i David. 24 Kad su Izraelci ugledali Golijata, pobjegli su pred njim u silnom strahu.

25 Govorili su: »Jeste li vidjeli tog čovjeka? On radi ruglo od Izraela. Kralj će dati veliko bogatstvo onome tko ga ubije. I još će mu dati svoju kćer za ženu. I još će njegovu obitelj osloboditi plaćanja poreza u Izraelu.«

26 David je upitao ljude koji su stajali blizu njega: »Što će dobiti onaj tko ubije Filistejca i skine ovu sramotu s Izraela? Tko je taj neobrezani[h] Filistejac da se ruga vojsci živoga Boga?«

27 Izraelski su vojnici rekli Davidu za nagradu koja će pripasti onome tko ubije Golijata.

28 Kad je Eliab, Davidov najstariji brat, čuo da on razgovara s vojnicima, razljutio se na Davida i upitao ga: »Zašto si došao ovdje i kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Poznata mi je tvoja uobraženost i tvoje zle nakane. Došao si samo da bi gledao bitku.«

29 »Što sam sad učinio?« upitao je David. »Zar ne smijem niti razgovarati?«

30 Zatim se okrenuo nekom drugome i raspitivao se kao i prije, a vojnici su mu odgovarali kao i prije.

31 Kad se pročulo što David govori i kad su to prenijeli Šaulu, on je poslao po njega.

32 David je rekao Šaulu: »Neka nitko ne bude obeshrabren zbog tog Filistejca. Ja ću se boriti s njim.«

33 Šaul je odgovorio: »Nisi ti u stanju boriti se protiv tog Filistejca. Ti si još dječak, a on je ratnik od svoje mladosti.«

34 No David je rekao Šaulu: »Ja, tvoj sluga, čuvam ovce svog oca. Kad lav ili medvjed dođe i odnese neku ovcu iz stada, 35 ja potrčim za njim, udarim ga i istrgnem mu ovcu iz ralja. A ako nasrne na mene, uhvatim ga za grivu, udarim i ubijem. 36 Ubio sam već i lava i medvjeda. Ovaj neobrezani Filistejac proći će kao jedan od njih jer se rugao vojskama živoga Boga. 37 BOG, koji me izbavio iz lavljih i medvjeđih šapa, izbavit će me iz šaka ovog Filistejca.«

Nato je Šaul rekao Davidu: »Idi i neka BOG bude s tobom.«

38 Šaul je zatim odjenuo Davida u svoju bojnu opremu. Na glavu mu je stavio brončanu kacigu, a na tijelo oklop. 39 David je pripasao mač za oklop i pokušao se kretati, ali nije bio navikao na takvu opremu.

»Ne mogu se u tome kretati«, rekao je Šaulu, »jer nisam navikao.«

I sve je skinuo.

40 Zatim je uzeo u ruku svoj štap, izabrao pet oblih kamenova iz potoka, stavio ih u svoju pastirsku torbu pa s praćkom u ruci krenuo prema Filistejcu.

41 Filistejac se primicao sve bliže Davidu, a njegov je štitonoša išao pred njim. 42 Kad je Filistejac bolje pogledao Davida, prezreo ga je. Vidio je da je on još samo dječak, rumen i ljepuškast.

43 »Zar sam ja pas«, rekao je on Davidu, »kad na mene ideš štapom?«

Zatim je prokleo Davida zazivajući svoje bogove. 44 Rekao je: »Samo dođi. Dat ću tvoje meso pticama i zvijerima.«

45 No David je rekao Filistejcu: »Ti na mene ideš mačem, kopljem i sulicom[i], a ja na tebe idem u ime BOGA Svevladara, Boga Izraelovih vojski, kojeg si vrijeđao. 46 Danas će te BOG predati meni, a ja ću te oboriti i odrubiti ti glavu. Danas ću leševe filistejskih vojnika dati pticama i zvijerima pa će sva zemlja znati da u Izraelu postoji Bog. 47 I svi ovdje okupljeni znat će da BOG ne spašava mačem ili kopljem. Jer, bitka je BOŽJA i on će vas predati u naše ruke.«

48 Dok se Filistejac primicao da ga napadne, David brzo potrča prema bojištu da napadne njega. 49 Posegnu rukom u torbu, izvadi jedan kamen pa ga odapne iz praćke i pogodi Filistejca u čelo. Kamen mu se zari u čelo i on padne na zemlju, licem prema dolje. 50 Tako je David praćkom i kamenom svladao Filistejca—bez mača u ruci oborio ga je i ubio.

51 David je dotrčao do Filistejca, nadnio se nad njega, izvukao mu mač iz korica pa ga dokrajčio odrubivši mu glavu.

Kad su Filistejci vidjeli da je njihov junak mrtav, pobjegli su. 52 Vojnici Izraela i Jude pojurili su naprijed uz bojni poklič. Progonili su Filistejce sve do Gata i do gradskih vrata Ekrona. Tijela Filistejaca ležala su duž puta koji vodi u Šaaraim, sve do Gata i Ekrona. 53 Nakon potjere za Filistejcima, Izraelci su se vratili u njihov tabor i opljačkali ga.

54 David je uzeo Filistejčevu glavu i odnio je u Jeruzalem, a Golijatovo je bojno oružje zadržao za sebe.

55 Kad je Šaul vidio Davida kako ide na Filistejca, upitao je Abnera, glavnog zapovjednika vojske: »Abnere, čiji sin je taj mladić?«

Abner je odgovorio: »Kunem ti se kralju da ne znam.«

56 A kralj je rekao: »Raspitaj se čiji je sin taj mladić.«

57 Tek što se David vratio nakon što je ubio Filistejca, Abner ga je odveo pred Šaula. U ruci je još uvijek držao Filistejčevu glavu.

58 »Čiji si ti sin, mladiću?« upitao ga je Šaul.

A David je odgovorio: »Ja sam sin tvog sluge Jišaja iz Betlehema.«

David i Jonatan postaju prijatelji

18 Nakon Davidovog razgovora sa Šaulom, Jonatan je osjetio snažnu povezanost s Davidom[j]. Zavolio ga je kao samoga sebe. Od toga je dana Šaul držao Davida pokraj sebe i nije ga puštao da se vrati u očevu kuću. A Jonatan je sklopio savez s Davidom jer ga je volio kao samoga sebe. Skinuo je cijelu svoju ratnu opremu i dao je Davidu, dao mu je svoj oklop, mač, lûk i pojas.

Šaul ljubomoran na Davida

Šaul je svuda slao Davida, a on je uspješno izvršavao svaki zadatak. Stoga mu je dao da zapovijeda vojskom. Sav je narod volio Davida, čak i Šaulove sluge.

Kad su se vojnici vraćali kući iz bitke s Filistejcima, u svim su ih izraelskim gradovima dočekivale žene. Radosno su pjevale i plesale, uz svirku tamburina i lira. Slavile su i pjevale:

»Šaul je pobio na tisuće,
    a David na desetke tisuća.«

Šaulu se nije svidjela pjesma i jako se razljutio.

»Davidu su pripisale desetke tisuća«, mislio je, »a meni samo tisuće. Još malo pa će mu dati i kraljevstvo!«[k]

Od toga je dana Šaul sumnjičavo promatrao Davida.

Šaul strahuje od Davida

10 Sljedećeg je dana Šaula obuzeo zao duh poslan od Boga. Šaul je ludovao po kući, a David je kao i obično svirao harfu. Šaul je u ruci držao koplje. 11 Bacio je koplje dva puta, misleći: »Pribit ću Davida za zid.«

No David se oba puta izmaknuo.

12 BOG je napustio Šaula, a bio je uz Davida. Zato se Šaul bojao Davida. 13 Udaljio ga je od sebe. Postavio ga je za zapovjednika nad postrojbom od tisuću vojnika pa je David odlazio i vraćao se sa svojim ljudima iz ratnih pohoda. 14 U svemu je bio uspješan jer je BOG bio uz njega. 15 Šaul je vidio njegov uspjeh i sve je više strahovao od njega. 16 No cijeli Izrael i Juda voljeli su Davida jer ih je vodio u ratnim pohodima.

Šaul nudi svoju kćer Davidu za ženu

17 Tada je Šaul rekao Davidu: »Dat ću ti svoju stariju kćer Merabu za ženu. Bit ćeš mi poput sina. Iskaži se kao hrabar ratnik i vodi BOŽJE bitke.«

No u sebi je mislio: »Ne trebam ja dići ruku na njega. Neka to učine Filistejci.«

18 A David je odgovorio Šaulu: »Tko sam ja? Što predstavlja moja obitelj i rod moga oca u Izraelu, da bih postao kraljev zet?«

19 Međutim, kad je došlo vrijeme da se Šaulova kći Meraba uda za Davida, Šaul ju je ipak dao za ženu Adrielu iz Mehole.

20 No Davida je voljela Šaulova kći Mikala. Ljudi su to rekli Šaulu, a njemu je bilo drago.

21 »Dat ću mu Mikalu za ženu«, mislio je Šaul. »Upotrijebit ću je kao zamku za njega, a onda će ga Filistejci ubiti«.

Tako je Šaul drugi put rekao Davidu: »Postani moj zet.«

22 Zapovjedio je svojim slugama: »Razgovarajte nasamo s Davidom. Recite mu da je drag kralju i svim njegovim službenicima te da bi sada trebao postati kraljevim zetom.«

23 Tako su Šaulovi sluge razgovarali s Davidom. No on je odgovarao: »Zar mislite da je mala stvar postati kraljevim zetom? Ta ja sam samo neugledni siromah.«

24 Sluge su prenijeli Šaulu sve što je David govorio. 25 No Šaul je tada rekao: »Recite Davidu da kralj ne traži ništa za svoju kćer osim sto filistejskih kožica[l]. Kralj se želi osvetiti svojim neprijateljima.«

Šaul se, naime, nadao da će Filistejci ubiti Davida.

26 Sluge su Davidu prenijeli kraljeve riječi. Bilo mu je drago što će postati kraljev zet. I prije zadanog roka 27 David je sa svojim ljudima krenuo u borbu. Ubio je dvjesto[m] Filistejaca i donio njihove kožice kralju, kako bi mogao postati kraljevim zetom. Šaul mu je dao svoju kćer Mikalu za ženu.

28 Šaul je sad znao da je BOG uz Davida. Uvidio je i to da ga njegova kći Mikala voli. 29 No bojao ga se još više. Stalno je bio protiv njega. 30 Filistejski su zapovjednici nastavili ratovati protiv Izraelaca, ali ih je David svaki put pobijedio. Bio je uspješniji od svih Šaulovih zapovjednika. I tako je postao slavan.

Jonatan pomaže Davidu

19 Šaul je rekao svome sinu Jonatanu i svim svojim službenicima da moraju ubiti Davida.

No Šaulov je sin Jonatan jako volio Davida. Upozorio ga je: »Moj otac Šaul traži priliku da te ubije. Budi na oprezu sutra ujutro. Nađi neko skrovište u polju i sakrij se. Doći ću sa svojim ocem u to polje i razgovarati s njim o tebi. Reći ću ti što sam doznao.«

Jonatan je hvalio Davida svome ocu Šaulu. Rekao mu je: »Kralju, nemoj učiniti svome slugi Davidu ništa nažao. On nije griješio protiv tebe, a ono što je činio, bilo ti je od velike koristi. Riskirao je svoj život kad je ubio Filistejca. BOG je cijelome Izraelu donio veliku pobjedu, a ti si gledao i radovao se. Zašto bi onda prolijevao krv nedužnog čovjeka? Nemaš razloga ubiti Davida.«

Šaul je slušao Jonatana i ovako se zakleo: »Zaklinjem se BOGOM, neću ga dati ubiti.«

Poslije je Jonatan pozvao Davida i sve mu ispričao. Odveo ga je k Šaulu pa je David bio uz Šaula kao i prije.

Davidov bijeg

Ponovo je izbio rat s Filistejcima pa je David krenuo u borbu protiv njih. Nanio im je težak poraz i oni su se razbježali pred njim.

Jednom je David svirao liru u Šaulovoj kući. Šaul je ondje sjedio s kopljem u ruci. Tada ga je obuzeo zao duh, poslan od BOGA. 10 Bacio je koplje na Davida i pokušao ga pribiti za zid. No David se izmaknuo pa se koplje zarilo u zid. Te je noći David pobjegao. 11 Šaul je poslao glasnike da noću motre na Davidovu kuću i da ga ujutro ubiju.

No Davidova je žena Mikala upozorila Davida: »Ako noćas ne pobjegneš, sutra ćeš biti mrtav.«

12 Mikala je spustila Davida kroz prozor pa je pobjegao i spasio se. 13 Potom je uzela kućnog idola[n] i položila ga na krevet. Stavila mu je kozju dlaku na glavu i pokrila ga odjećom.

14 Šaul je poslao glasnike da uhvate Davida. No Mikala im je rekla da je bolestan.

15 Šaul ih je tada vratio po Davida, rekavši im: »Donesite mi ga skupa s krevetom, da ga sam ubijem.«

16 No kad su se glasnici vratili, našli su na krevetu samo kućnog idola s kozjom dlakom na glavi.

17 »Zašto si me ovako prevarila?« pitao je Šaul Mikalu. »Pustila si mog neprijatelja da pobjegne!«

A Mikala mu je odgovorila: »Prijetio je da će me ubiti ako mu ne pomognem da pobjegne.«

Šaul progoni Davida

18 David je pobjegao i sklonio se kod Samuela u Ramu. Ispričao je sve što mu je učinio Šaul. Tada su David i Samuel otišli u naselje gdje su živjeli proroci. Ondje su se zadržali neko vrijeme.

19 Šaulu je dojavljeno da je David u Rami, u naselju među prorocima.

20 Poslao je svoje ljude da ga uhvate. No kad su vidjeli proroke kako prorokuju[o], sa Samuelom na čelu, i njih je obuzeo Božji Duh.

21 To je dojavljeno Šaulu, koji je poslao sljedeću skupinu glasnika. No i oni su ondje počeli prorokovati. Šaul je nato poslao glasnike i treći put, ali i njih je obuzeo Božji Duh.

22 Tada je sâm krenuo u Ramu.

Stigao je do velikog bunara u Sekuu pa se krenuo raspitivati gdje su Samuel i David.

Rečeno mu je da su u naselju gdje žive proroci, u Rami.

23 Krenuo je tamo, ali ga je obuzeo Božji Duh. Cijelim je putem prorokovao. 24 Ondje se skinuo i ležao gol, cijeli taj dan i noć. Tako je čak i Šaul prorokovao pred Samuelom. Zato se i govori: »Zar je i Šaul jedan od proroka?«

Savez između Davida i Jonatana

20 David je potom pobjegao iz naselja proroka u Rami. Otišao je k Jonatanu i pitao ga: »Što sam učinio? Što sam skrivio? U čemu sam sagriješio protiv tvog oca da me želi ubiti?«

»Nije tako! Nećeš umrijeti!« odgovorio je Jonatan. »Moj otac ne poduzima ništa, bilo to važno ili nevažno, a da mi ne kaže. Zašto bi to skrivao od mene? Nisi u pravu.«

No David mu je rekao: »Tvoj otac dobro zna da uživam tvoju naklonost. Ne želi da ti saznaš, da se ne bi žalostio. Zaklinjem se i BOGU i tebi, na korak sam od smrti.«

Tada je Jonatan rekao Davidu: »Učinit ću za tebe sve što tražiš.«

»Evo, sutra je svetkovina mladoga mjeseca[p]«, odgovorio mu je David. »Od mene se svakako očekuje da jedem s kraljem. No ti me pusti da se sakrijem u polju do prekosutra uvečer. Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu da sam te molio da me pustiš kući u rodni Betlehem, gdje moja cijela obitelj prinosi godišnju žrtvu. Ako kaže: ‘Dobro’, onda sam siguran. Ali, ako se razljuti, budi siguran da mi želi zlo. Stoga, budi dobar prema meni, svome slugi. Vezani smo BOŽJIM savezom. Ako sam kriv, ubij me sam! Zašto bi me predao svome ocu?«

»Daleko od toga!« odgovorio je Jonatan. »Pa zar ti ne bih rekao kad bih saznao da ti moj otac želi zlo?«

10 Tada je David pitao Jonatana: »Tko će mi dojaviti ako se pokaže da mi tvoj otac zaista želi zlo?«

11 »Hajde«, odgovorio je Jonatan, »idemo u polje.«

Zajedno su izašli u polje. 12 Jonatan je rekao Davidu: »Zaklinjem se BOGU Izraela! Obećavam da ću do prekosutra uvečer saznati što moj otac misli o tebi. Ako misli dobro, poslat ću ti poruku. 13 No ako ti moj otac želi zlo, neka me BOG kazni ako ti to odmah ne dojavim. Pustit ću te da mirno odeš. Neka je BOG uz tebe, kao što je bio uz mog oca. 14 Dok god sam živ, iskazuj mi BOŽJU ljubav i vjernost. A ako umrem, 15 nemoj uskratiti svoju ljubav i vjernost mojoj obitelji, čak i onda kad BOG ukloni sve tvoje neprijatelje[q] sa zemlje.«

16 Jonatan je tako sklopio savez s Davidovom i svojom obitelji i pred BOGOM ga pozvao na odgovornost držanja saveza.[r]

17 Jonatan je još jednom rekao Davidu da ga zaklinje svojom ljubavi jer ga je volio kao samoga sebe.

18 Potom mu je još rekao: »Sutra je svetkovina mladog mjeseca. Svi će primijetiti da te nema jer će tvoje mjesto biti prazno. 19 Uvečer, na treći dan svetkovine, bit će očito da te nema. Idi na mjesto gdje si se već prije skrivao. Čekaj me ondje gdje je hrpa kamenja. 20 Odapet ću tri strijele u tvom smjeru, kao da gađam metu. 21 Reći ću svome slugi da ide tražiti strijele. Ako mu kažem: ‘Strijele su bliže ovamo. Vrati se i donesi ih.’ Možeš izaći iz skrovišta. Zaklinjem se BOGOM, to će značiti da nisi u opasnosti. 22 Ali ako slugi kažem: ‘Strijele su tamo dalje. Idi i donesi ih’, moraš otići jer te BOG šalje odavde. 23 Uvijek se sjećaj našeg saveza, BOG nam je svjedok zauvijek.«

24 Tako se David sakrio u polju. Kad je došlo vrijeme svetkovine mladoga mjeseca, kralj je sjeo za stol da jede. 25 Kao i uvijek, zauzeo je svoje mjesto pored zida, nasuprot Jonatanu. Abner je sjedio pored Šaula, dok je Davidovo mjesto ostalo prazno.

26 Toga dana Šaul nije rekao ništa. Mislio je: »Nešto mu se dogodilo. Vjerojatno je nečist[s]

27 No sutradan, na drugi dan mladog mjeseca, Davidovo je mjesto opet bilo prazno. Tada je Šaul upitao svog sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije ni jučer ni danas došao na gozbu povodom svetkovine mladog mjeseca?«

28 A Jonatan je odgovorio Šaulu: »David je molio dopuštenje da ode u Betlehem. 29 Rekao mi je: ‘Pusti me da idem. Moja obitelj prinosi žrtvu u gradu, a brat mi je zapovjedio da dođem. Ako sam stekao tvoju naklonost, pusti me da idem i vidim svoju braću.’ Zato nije za kraljevim stolom.«

30 Tada se Šaul razbjesnio na Jonatana i rekao mu: »Ti, sine izopačene i buntovne žene! Misliš da ne znam da si stao na stranu Jišajevog sina, na sramotu sebi i svojoj majci! 31 Sve dok je Jišajev sin živ, nećeš biti kralj nad ovim kraljevstvom. Stoga, sad pošalji po njega i dovedi ga jer mora umrijeti.«

32 »Zašto bi morao umrijeti? Što je učinio?« pitao je Jonatan svog oca Šaula. 33 No Šaul je na njega bacio koplje da ga ubije.

Sad je Jonatan shvatio da je njegov otac zaista odlučio ubiti Davida. 34 Jonatan je ustao od stola. Bio je ljut na oca i odbio je jesti na drugi dan svetkovine jer ga je otac ponizio i jer je htio ubiti Davida. 35 Sutradan ujutro Jonatan je otišao u polje na dogovoreni susret s Davidom. Poveo je sa sobom mladoga slugu.

36 »Trči«, rekao je mladiću. »Pronađi strijele koje odapinjem.«

Mladić je trčao, a Jonatan je preko njega odapinjao strijele.

37 Mladić je dotrčao do mjesta gdje je pala strijela, no Jonatan je vikao: »Strijela je tamo, dalje od tebe!«

38 Vikao je za mladićem: »Požuri! Idi brzo! Ne zaustavljaj se!«

Mladić je pokupio strijele i vratio ih svome gospodaru. 39 Nije ništa primijetio. Samo su Jonatan i David znali što se zapravo događa.

40 Jonatan je predao mladiću svoje oružje i rekao mu da se vrati u grad.

41 Kad je mladić otišao, David je izišao iz svog skrovišta. Tri puta duboko se poklonio pred Jonatanom, licem do zemlje. Potom su se izljubili i zaplakali zajedno. David je bio jako tužan.

42 Tada mu je Jonatan rekao: »Idi u miru. Zakleli smo se jedan drugome u BOŽJE ime na vječno prijateljstvo. BOG je svjedok između nas i između naših potomaka zauvijek!«

David je ustao i otišao, a Jonatan se vratio u grad.[t]

David kod svećenika Ahimeleka

21 David je došao u Nob[u] k svećeniku Ahimeleku[v]. Ahimelek je drhtao od straha pri susretu s Davidom.

Pitao ga je: »Zašto si sam? Zar nitko nije došao s tobom?«

David mu je odgovorio: »Kralj mi je povjerio poseban zadatak. Rekao je da nikome ne govorim što mi je zapovjedio i kamo me poslao, a sa svojim sam ljudima dogovorio gdje ćemo se naći. Nego, što imaš za jelo? Daj mi pet kruhova ili što već nađeš.«

No svećenik je odgovorio Davidu: »Nemam običnog kruha. Imam samo posvećeni kruh. Možete ga jesti samo ako su se tvoji ljudi suzdržali od spolnih odnosa[w] sa ženama.«

»Suzdržavamo se od žena kad idemo na ratni pohod«, rekao mu je David. »Tijela[x] mojih ljudi su čista, čak i tijekom običnih pohoda,[y] a posebno danas.«

Tako mu je svećenik dao sveti kruh. Nije naime bilo drugog kruha osim onoga koji se stavlja pred BOGA i svakog dana zamjenjuje svježim.

A Edomac Doeg, predvodnik čuvara Šaulove stoke i Šaulov službenik, zadržao se toga dana ondje pred BOGOM.

David je upitao Ahimeleka: »Imaš li ovdje neko koplje ili mač? Nisam ponio svoj mač ni bilo koje drugo oružje jer je kraljev nalog bio hitan.«

»Ovdje je mač Filistejca Golijata kojeg si ubio u dolini Ela«, odgovorio je svećenik. »Umotan je u platno i položen pored svećeničkog prsluka. Ako želiš, uzmi ga jer je to sve što ovdje ima od oružja.«

A David će nato: »Nema boljeg mača od Golijatovog. Daj mi ga!«

David bježi k Filistejcima u Gat

10 David je toga dana pobjegao od Šaula. Otišao je kod Akiša, kralja Gata.

11 Akišovi su službenici govorili svome kralju: »Zar to nije David, kralj izraelske zemlje? Zar to nije onaj o kome narod pjeva dok pleše:

‘Šaul je pobio tisuće,
    a David na desetke tisuća’?«

12 David je dobro promislio o ovim riječima. Veoma se uplašio Akiša, kralja Gata 13 pa se pred njim i njegovim službenicima pretvarao da je lud. Šarao je po gradskim vratima i puštao da mu slina curi niz bradu.

14 Akiš je rekao svojim službenicima: »Vidite da je čovjek lud! Zašto ste ga doveli? 15 Imam dovoljno luđaka. Ne dovodite mi još i ovoga da luduje preda mnom. Zar ćete mi ga i u kuću pustiti?«

David u Adulamu i Mispi

22 David je napustio Gat i pobjegao u pećinu blizu grada Adulama. Kad su to čula njegova braća i cijela njegova obitelj, otišli su ondje k njemu. Mnogi su mu se pridružili. Svi koji su bili u nevolji, u dugovima ili nezadovoljni životom, okupili su se oko njega. Postao je vođa skupine od oko četiristo ljudi.

David je odande otišao u grad Mispu, na području Moaba. Rekao je moapskome kralju: »Molim te, dopusti da se moj otac i majka sklone kod tebe dok ne saznam što Bog namjerava sa mnom.«

Ostavio je roditelje pod zaštitom moapskog kralja i oni su ostali ondje sve vrijeme dok je David bio u skrovištu.

No prorok Gad je rekao Davidu: »Nemoj se više skrivati. Idi u Judinu zemlju.«

Tako je David krenuo na put i došao u šumu Heret.

Pokolj Ahimelekove obitelji

Šaul je čuo da su David i njegovi ljudi otkriveni. Sjedio je s kopljem u ruci pod stablom tamariska, na mjestu gdje su se štovali drugi bogovi u Gibei. Bio je okružen svim svojim službenicima.

Rekao im je: »Poslušajte me, Benjaminovci! Hoće li vam Jišajev sin[z] svima dati polja i vinograde? Hoće li vam dati da zapovijedate postrojbama od tisuću i od sto ljudi? Svi ste se urotili protiv mene. Nitko mi od vas nije rekao da je moj sin sklopio savez s Jišajevim sinom. Nitko od vas nije se brinuo za mene i rekao mi da moj sin potiče jednog od mojih slugu protiv mene. Danas me taj čovjek vreba iz zasjede.«

Tada je od Šaulovih službenika istupio Edomac Doeg: »Vidio sam Jišajevog sina u Nobu. Bio je kod Ahimeleka, Ahitubovog sina. 10 Ahimelek je za Davida pitao BOGA savjet, opskrbio ga hranom i predao mu mač Filistejca Golijata.«

11 Tada je kralj poslao po svećenika Ahimeleka, Ahitubovog sina. Pozvao je i sve svećenike koji su pripadali njegovoj obitelji u Nobu pa su svi došli pred kralja.

12 Šaul je rekao: »Slušaj, ti, sine Ahitubov!«

»Slušam gospodaru!« odgovorio je on.

13 »Zašto si se urotio protiv mene s Jišajevim sinom?« rekao mu je Šaul. »Dao si mu kruh i mač. Pitao si BOGA savjet u njegovo ime, a on se pobunio protiv mene. I danas me čeka u zasjedi.«

14 Ahimelek je nato odgovorio kralju: »Tko je od svih tvojih službenika vjeran kao David? Ta on je kraljev zet, zapovjednik tvoje tjelesne straže, visoko poštovan u tvojoj kući. 15 Pa nije mi ovo prvi put da se molim BOGU za Davida! Nemoj kriviti mene ili nekog iz moje obitelji. Mi smo tvoji sluge i ne znamo što se događa.«

16 No kralj će: »Moraš umrijeti, Ahimeleče! Ti i cijela tvoja obitelj.«

17 Zapovjedio je stražarima oko sebe: »Pobijte BOŽJE svećenike jer su stali na Davidovu stranu! Znali su da je u bijegu, a nisu mi ništa dojavili.«

No kraljevi stražari nisu željeli dići ruku na BOŽJE svećenike.

18 Tada je kralj rekao Doegu: »Ti ih ubij!«

Edomac Doeg krenuo je ubijati svećenike. Toga je dana pobio osamdeset petoricu muškaraca koji su nosili svećenički prsluk[aa]. 19 Pobio je sve živo u Nobu, svećeničkom gradu. Mačem je pogubio muškarce i žene, djecu i dojenčad, volove, magarce i ovce.

20 No Abjatar, jedan od Ahimelekovih sinova, uspio je pobjeći. Sklonio se kod Davida. 21 Ispričao je Davidu kako je Šaul dao poubijati BOŽJE svećenike.

22 Tada je David rekao Abjataru: »Onog dana kad sam ondje ugledao Edomca Doega, znao sam da će sve prenijeti Šaulu. Odgovoran sam za smrt cijele tvoje obitelji. 23 Ostani sa mnom i ne boj se. Čovjek koji ti želi oduzeti život, želi ga oduzeti i meni. Sa mnom ćeš biti na sigurnom.«

David spašava grad Keilu

23 Ljudi su dojavili Davidu: »Filistejci su napali Keilu i otimaju žito na gumnima[ab] Zato je David pitao BOGA: »Trebam li krenuti u napad na Filistejce?«

BOG mu je odgovorio: »Kreni! Napadni Filistejce i oslobodi Keilu.«

No ljudi su govorili Davidu: »Naši su ljudi u strahu, čak i ovdje u Judi. Što će tek biti ako krenemo u Keilu protiv vojske Filistejaca spremnih na borbu.«

David je ponovo pitao BOGA, a BOG mu je odgovorio: »Kreni dolje u Keilu! Pomoći ću ti da nadjačaš Filistejce.«

David je sa svojim ljudima otišao u Keilu i napao Filistejce. Oduzeo im je stoku i nanio težak poraz. Tako je David oslobodio stanovnike Keile. Abjatar, Ahimelekov sin, pobjegao je kod Davida i ostao s njim u Keili, a sa sobom je donio i svećenički prsluk.

Šaulu su dojavili da je David u Keili. Šaul je rekao: »Bog mi ga predaje. Zarobio je samog sebe kad je ušao u grad okružen zidinama, s vratima i željeznim zasunima.«

Šaul je cijelu svoju vojsku pozvao u borbu. Namjeravao je krenuti na Keilu te opkoliti Davida i njegove ljude.

David je doznao za Šaulov plan. Stoga je rekao svećeniku Abjataru: »Donesi svećenički prsluk!«

10 Molio je: »O BOŽE Izraelov! Tvoj je sluga čuo da Šaul namjerava doći u Keilu i zbog mene uništiti grad. 11 Hoće li me građani Keile predati njemu? Hoće li Šaul doći, kao što je čuo tvoj sluga? O BOŽE Izraelov, molim te reci svome slugi.«

BOG mu je odgovorio: »Šaul će doći.«

12 David je ponovo pitao: »Hoće li građani Keile predati mene i moje ljude Šaulu?«

A BOG je odgovorio: »Hoće.«

13 Tada su David i njegovi ljudi, njih šestotinjak, napustili grad Keilu. U stalnom pokretu, išli su od jednog mjesta do drugog. Kad je Šaulu dojavljeno da je David pobjegao iz Keile, odustao je od pohoda.

Šaul progoni Davida

14 David je boravio u pustinjskim skrovištima i planinama pustinje Zif. Šaul ga je tražio danima, ali Bog mu nije prepuštao Davida.

15 David je bio u Horeši, u pustinji Zif. Znao je da ga Šaul traži kako bi ga ubio. 16 No Šaulov sin Jonatan otišao je k Davidu u Horešu i osnažio njegovu vjeru u Boga.

17 »Ne boj se!« rekao mu je. »Moj otac Šaul neće ti uspjeti nauditi. Bit ćeš kralj Izraela, a ja ću biti odmah do tebe. To zna čak i moj otac Šaul.«

18 Obojica su se zaklela pred BOGOM. David je ostao u Horeši, a Jonatan se vratio kući.

Stanovnici Zifa izdaju Davida

19 Neki ljudi iz Zifa otišli su k Šaulu u Gibeu. Rekli su mu: »David se skriva u našem kraju, u skrovištima Horeše, na brdu Hakila, južno od Ješimona. 20 Zato, kralju, siđi k nama kad god zaželiš. Mi ćemo ti ga predati.«

21 »Neka vas BOG blagoslovi«, odgovorio je Šaul, »zbog vaše brige za mene. 22 Idite i saznajte još o Davidu. Otkrijte gdje se kreće i tko ga je vidio. Kažu da je veoma lukav i spretan. 23 Otkrijte sva njegova skrovišta. Vratite se k meni s pouzdanim informacijama. Tada ću poći s vama. Ako je David u tome kraju, naći ću ga makar ga tražio po svim rodovima u Judi.«

24 Tako su se ljudi vratili u Zif prije Šaula. David i njegovi pristaše tada su bili u pustinji Maon, u Arabi, južno od Ješimona. 25 Šaul i njegovi ljudi krenuli su za njim u potragu, no Davidu su to dojavili. Sklonio se na stijenu u pustinji Maon. Dočuvši to, Šaul se uputio za Davidom. 26 On se kretao jednom stranom planine, a David i njegovi ljudi drugom stranom, nastojeći pobjeći. No Šaul i njegovi ljudi stezali su obruč oko Davida.

27 Tada je k Šaulu stigao glasnik: »Dođi brzo! Filistejci napadaju zemlju.«

28 Šaul je zaustavio potragu za Davidom i krenuo na Filistejce. Zato ljudi to mjesto nazivaju Stijena razlaza[ac]. 29 David je otišao iz tog kraja. Nastavio se skrivati u području En Gedija.[ad]

David posramljuje Šaula

24 Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, dojavili su mu: »David je u pustinji blizu En Gedija.«

Tada je Šaul odabrao tri tisuće ljudi iz cijelog Izraela i krenuo u potragu za Davidom i njegovim ljudima. Tražili su ih kod Stijena divokoza. Uz put su naišli na ovčje torove. Tu je bila i jedna pećina gdje su se u dnu sakrili David i njegovi ljudi. Šaul je ušao da obavi nuždu.

Ljudi su rekli Davidu: »Ovo je dan na koji je BOG mislio kad ti je rekao: ‘Predat ću ti tvog neprijatelja, a ti čini s njim što želiš.’«

David se prikrao i odsjekao komadić Šaulovog ogrtača. No poslije ga je zbog toga mučila savjest. Rekao je svojim ljudima: »Ne dao BOG da tako nešto učinim svom gospodaru, BOŽJEM pomazaniku. Neću dići ruku na njega jer je on BOŽJI pomazanik[ae]

Tim je riječima David obuzdao svoje ljude. Nije im dopustio da napadnu Šaula koji je izašao iz pećine i otišao svojim putem.

Tada je David izašao iz pećine i doviknuo Šaulu: »Moj gospodaru kralju!«

Kad se Šaul okrenuo, David se duboko poklonio licem do zemlje. Rekao mu je: »Zašto slušaš kad ljudi govore da ti David želi zlo? 10 Danas si se svojim očima mogao uvjeriti da te BOG u ovoj pećini predao meni. Neki su me nagovarali da te ubijem, ali poštedio sam te. Ne želim dići ruku na svoga gospodara, BOŽJEG pomazanika. 11 Oče moj, pogledaj ovaj komadić tvog ogrtača u mojoj ruci! Odsjekao sam ga, a nisam te ubio. Shvati da nisam griješio i da ti ne želim zlo. Nisam ti učinio ništa nažao, a ti me ipak progoniš i želiš mi oduzeti život. 12 Neka BOG presudi između nas dvojice. Neka te BOG kazni za zlo koje si mi učinio, ali ja neću činiti ništa protiv tebe. 13 Stara izreka kaže: ‘Od zlih ljudi dolaze zla djela.’ Zato neću dići ruku na tebe. 14 Na koga je to krenuo kralj Izraela? Koga to progoniš? Mrtvog psa! Običnu buhu! 15 Neka BOG presudi među nama. Neka razmotri moj slučaj, neka me opravda i spasi od tebe.«

16 Kad je David ovo izrekao, Šaul je pitao: »Je li to tvoj glas, moj sine Davide?«

Potom je glasno zaplakao.

17 »Pravedniji si od mene«, rekao je. »Dobrim si mi uzvratio za zlo koje sam ti nanio. 18 Danas si pokazao da se dobro ophodiš sa mnom. Nisi me ubio iako me BOG prepustio tebi u ruke. 19 Kad tko nađe svog neprijatelja, ne pušta ga da ode. Neka te BOG nagradi za dobro koje si mi danas učinio. 20 Sad sam siguran da ćeš biti kralj i da će izraelsko kraljevstvo biti jako pod tvojom vlasti. 21 Zato mi se zakuni BOGOM da nećeš poubijati moje potomke, niti izbrisati moje ime iz obitelji moga oca.«

22 David se zakleo Šaulu.

Tada se Šaul vratio kući, a David i njegovi ljudi vratili su se u svoje planinsko skrovište.

Samuelova smrt

25 Samuel je umro. Cijeli se Izrael okupio i tugovao za njim. Sahranili su ga u njegovom rodnome gradu Rami. David se u međuvremenu uputio u pustinju Paran[af].

David i Nabal

U gradu Maonu živio je jedan veoma bogat čovjek. Imao je posjed u Karmelu s tri tisuće ovaca i tisuću koza. Otišao je ondje da bi šišao ovce. Zvao se Nabal[ag] i bio je iz Kalebove obitelji. Imao je pametnu i lijepu ženu po imenu Abigajla, ali on je bio grub i zao.

David je u pustinji čuo da se kod Nabala šišaju ovce. Poslao je desetoricu mladića i rekao im: »Idite gore u Karmel k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. Recite mu: ‘Želim ti sve najbolje[ah], tebi i tvojim ukućanima, i svemu što je tvoje. Čujem da šišate ovce. Tvoji su pastiri boravili neko vrijeme u našoj blizini, ali nismo im učinili ništa nažao. Sve vrijeme dok su bili u Karmelu, ništa im nije nedostajalo. Pitaj svoje sluge i oni će ti to potvrditi. Stoga, budi dobar prema mojim mladićima jer dolazimo k tebi u vrijeme obilja. Molim te, daj nam što možeš jer i mi smo tvoji sluge.’«

Davidovi su mladići stigli kod Nabala i prenijeli mu Davidovu poruku. Potom su čekali.

10 »Tko je uopće taj David?« odgovorio je Nabal Davidovim slugama. »Tko je taj Jišajev sin? Mnogo je slugu koji bježe od svojih gospodara ovih dana. 11 Zar da svoj kruh, vodu i meso, pripremljeno za radnike koji šišaju ovce, dam ljudima koji dolaze tko zna odakle?«

12 Davidovi su se mladići vratili i sve ispričali Davidu.

13 David im je rekao: »Neka svatko uzme svoj mač!«

David i njegovi ljudi opasali su svoje mačeve. Njih oko četiristo krenulo je s Davidom, dok je dvjestotinjak ljudi ostalo čuvati stvari.

Abigajla sprečava nevolju

14 Jedan od slugu rekao je Nabalovoj ženi Abigajli: »David je poslao glasnike iz pustinje da pozdrave našega gospodara, ali on ih je grubo otjerao. 15 Ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama. Nisu nam učinili ništa nažao. Cijelo vrijeme, dok smo boravili vani, blizu njih, ništa nam nije nestalo. 16 Noću i danju bili su nam poput zaštitnog zida, cijelo vrijeme dok smo blizu njih napasali stada. 17 Sad razmisli i vidi što možeš učiniti jer nevolja prijeti našem gospodaru i cijelom njegovome kućanstvu, a on je takva sirovina da mu se ništa ne može reći.«

18 Abigajla je brzo skupila dvjesto kruhova, dva mijeha vina, pet već pripremljenih ovaca, košaru[ai] prženog žita, sto šaka suhoga grožđa i dvjesto gruda sušenih smokava. Sve je natovarila na magarce.

19 Rekla je svojim slugama: »Idite naprijed! Ja ću za vama.«

No svome mužu Nabalu nije rekla ništa o tome.

20 Jašući na magarcu, silazila je planinskim putem, kad joj je ususret došao David sa svojim ljudima.

21 David je baš razmišljao: »Uzalud sam u pustinji čuvao imovinu tog čovjeka da mu se ništa ne izgubi. A on mi za dobro vraća zlim. 22 Neka me stigne BOŽJA kazna ako do jutra ne pobijem sve muškarce na njegovom imanju!«

23 Kad je Abigajla ugledala Davida, brzo je sišla s magarca i duboko se pred njim poklonila, licem do zemlje.

24 Pred njegovim je nogama rekla: »Moj gospodaru, za sve sam ja kriva. Molim te, dopusti da ti objasnim. Saslušaj svoju sluškinju. 25 Neka moj gospodar ne obraća pažnju na onu sirovinu Nabala. On je baš kakvo mu je ime—glupan, i glupost ga prati. No ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela mladiće koje si poslao. 26 BOG te je odvratio od prolijevanja krvi i osvećivanja vlastitom rukom. Zaklinjem se i BOGU i tebi, želim da tvojim neprijateljima i svima koji ti žele zlo bude kao Nabalu. 27 I neka se ovaj poklon, koji je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru, dâ tvojim mladićima. 28 Molim te, oprosti svojoj sluškinji! BOG će sigurno učvrstiti vlast moga gospodara i njegovih potomaka jer ti vodiš BOŽJE bitke. Želim ti da ne skriviš nikakvo zlo, sve dok si živ. 29 Ako te budu progonili i pokušavali ubiti, život moga gospodara bit će siguran u tvome BOGU, a životi tvojih neprijatelja bit će odbačeni poput kamena iz praćke. 30 Kad BOG učini za moga gospodara sve ono dobro što ti je obećao i kad te postavi za vladara Izraela, 31 nećeš imati na savjesti teret krvoprolića i osvete. Kad BOG blagoslovi moga gospodara, neka se on tada sjeti svoje sluškinje.«

32 David joj je odgovorio: »Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji te danas poslao meni ususret! 33 Neka si blagoslovljena zbog svoga zdravog razuma. I neka si blagoslovljena što si me danas odvratila od krvoprolića i osvete. 34 Zaklinjem se Izraelovim BOGOM, koji me spriječio da ti nanesem zlo, da se nisi požurila i došla do mene, ni jedan muškarac[aj] kod Nabala ne bi do jutra ostao živ.«

Nabal umire

35 Zatim je David primio darove koje je donijela. Rekao joj je: »Idi kući u miru. Poslušao sam te i ispunio ti želju.«

36 Kad se Abigajla vratila k Nabalu, on je u kući imao gozbu poput kraljevske. Bio je dobro raspoložen i dobrano pijan pa mu do zore nije ništa govorila. 37 Ujutro se Nabal otrijeznio, a ona mu je sve ispričala. Izdalo ga je srce i ukočio se kao kamen. 38 Desetak dana kasnije, BOG ga je dokrajčio i Nabal je umro.

39 Kad je David čuo da je Nabal umro, rekao je: »Neka je blagoslovljen BOG jer je osvetio uvredu koju sam pretrpio od Nabala. Bog je svoga slugu odvratio od zla, a Nabalovu krivnju svalio na njega samog.«

Potom je David poslao poruku za Abigajlu. Tražio ju je da postane njegova žena.

40 Davidovi su sluge otišli u Karmel i rekli Abigajli: »David nas je poslao k tebi da te dovedemo, da mu postaneš žena.«

41 Ona se duboko poklonila i rekla: »Tvoja ti je sluškinja spremna služiti i prati noge slugama svoga gospodara.«

42 Abigajla je brzo uzjahala magarca. U pratnji svojih pet sluškinja krenula je s Davidovim glasnicima. Postala mu je žena. 43 David je također oženio i Ahinoamu iz Jezreela. Imao je, dakle, dvije žene. 44 Šaul je svoju kćer Mikalu, Davidovu ženu, dao Laiševom sinu Paltiju iz Galima.

David ponovo štedi Šaulov život

26 Neki stanovnici Zifa došli su k Šaulu u Gibeu i rekli: »David se skriva na brdu Hakila nasuprot Ješimonu.«[ak]

Šaul je tada krenuo dolje u pustinju Zif s tri tisuće najboljih izraelskih vojnika. Tražili su Davida. Utaborio se pored puta koji vodi na brdo Hakila, nasuprot Ješimona.

David je bio u pustinji i shvatio da Šaul dolazi za njim. Poslao je izvidnicu koja mu je to i potvrdila. Potom je otišao do mjesta gdje je bio Šaulov tabor. Vidio je gdje se nalaze šatori Šaula i Abnera, Nerovog sina, glavnog zapovjednika njegove vojske. Šaul je spavao usred tabora, okružen vojskom.

David je pitao Hetita Ahimeleka i Abišaja, Serujinog[al] sina i Joabovog brata: »Tko će ići sa mnom dolje u Šaulov tabor?«

»Ja ću ići s tobom«, odgovorio je Abišaj.

Tako su David i Abišaj noću otišli u vojni tabor. Šaul je spavao usred tabora. Koplje mu je bilo zabodeno u zemlju, njemu do uzglavlja. Abner i vojnici ležali su oko njega.

Abišaj je rekao Davidu: »Danas ti je Bog predao tvog neprijatelja. Zato, molim te, pusti me sad da ga pribijem za zemlju jednim udarcem njegovog koplja. Drugi udarac neće ni trebati.«

No David je rekao Abišaju: »Nemoj ga ubiti! Tko može nekažnjeno dići ruku na BOŽJEG pomazanika? 10 Zaklinjem se BOGOM, sâm će BOG dokrajčiti Šaula—bilo prirodnom smrću ili pogibijom u borbi. 11 BOŽE sačuvaj da dignem ruku na BOŽJEG pomazanika. Nego, uzmi sad koplje i vrč s vodom pored njegovog uzglavlja pa idemo.«

12 Tako je David uzeo koplje i vrč s vodom pokraj Šaulovog uzglavlja pa su on i Abišaj napustili tabor. Nitko ih nije vidio. Nitko nije o tome ništa znao, niti se itko probudio. Svi su utonuli u dubok san koji je BOG pustio na njih.

13 Tada je David prešao na drugu stranu i popeo se na vrh brda, koje je bilo na sigurnoj udaljenosti od Šaulovog tabora.

14 Viknuo je vojsci i Abneru, Nerovom sinu: »Abnere, odazovi se!«

Abner je odgovorio: »Tko si ti i zašto uznemiruješ kralja?«

15 A David je rekao: »Zar nisi muško? Tko ti je ravan u Izraelu? Zašto nisi čuvao svoga gospodara kralja? Jer, netko je došao u tabor ubiti kralja, tvoga gospodara. 16 Ne valja ti to što radiš. Zaklinjem se BOGOM, ti i tvoji ljudi zaslužili ste smrt jer niste čuvali svoga gospodara, BOŽJEG pomazanika. Pogledaj gdje je kraljevo koplje i vrč s vodom koji mu je bio do uzglavlja?«

17 Šaul je prepoznao Davidov glas. Rekao je: »Je li to tvoj glas Davide, sine moj?«

A David je odgovorio: »To je moj glas, moj gospodaru kralju.«

18 Dodao je: »Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio? Što sam skrivio? 19 Neka sad moj gospodar kralj posluša svog slugu. Ako te BOG potaknuo protiv mene, neka ga umilostivi miris žrtve. Ali, ako su to učinili ljudi, neka su prokleti pred BOGOM! Jer, protjerali su me iz zemlje koju mi je BOG dao i rekli mi da idem služiti drugim bogovima. 20 Ne daj da moja krv padne na zemlju daleko od BOŽJE prisutnosti. Kralj Izraela kao da je došao tražiti jednu običnu buhu ili loviti jarebicu[am] u planinama.«

21 Nato je Šaul rekao: »Pogriješio sam! Vrati se Davide, sine moj. Neću ti više nauditi jer ti je danas moj život bio dragocjen. Zaista sam se ponio kao bezumnik. Jako sam pogriješio.«

22 »Evo kraljevog koplja«, odgovorio je David. »Neka jedan od tvojih ljudi dođe ovamo i uzme ga. 23 BOG nagrađuje svakog za njegovu pravednost i vjernost. Iako te BOG danas predao meni, nisam htio dići ruku na BOŽJEG pomazanika. 24 Kao što je tvoj život danas bio dragocjen meni, neka tako moj život bude dragocjen BOGU i neka me izbavi iz svih nevolja.«

25 Tada je Šaul rekao Davidu: »Blagoslovljen si Davide, sine moj! Siguran sam da ćeš biti uspješan i činiti velika djela.«

David je potom otišao svojim putem, a Šaul se vratio kući.

David kod Filistejaca

27 No David je razmišljao: »Šaul će me ipak jednog dana ubiti. Bilo bi najbolje da pobjegnem u zemlju Filistejaca. Šaul će me tada prestati tražiti posvuda po Izraelu, a ja ću se izvući.«

Tako je David sa šestotinjak ljudi prešao kod Akiša, Maokovog sina, koji je bio kralj u Gatu[an]. David i njegovi ljudi nastanili su se sa svojim obiteljima kod Akiša u gradu Gatu. David se doselio sa svoje dvije žene, Ahinoamom iz Jezreela i Nabalovom udovicom Abigajlom iz Karmela. Šaulu je dojavljeno da je David pobjegao u Gat pa ga je prestao tražiti.

David je ubrzo potom rekao Akišu: »Ako sam stekao tvoju naklonost, daj mi mjesto u nekom od tvojih gradova gdje bih se mogao nastaniti. Zašto bi tvoj sluga živio s tobom u kraljevskom gradu?«

Tako mu je toga dana Akiš dodijelio Siklag, koji od tada pripada kraljevima Jude. David je u zemlji Filistejaca boravio godinu dana i četiri mjeseca.

David vara kralja Akiša

David i njegovi ljudi odlazili su u napadačke pohode protiv Gešuraca, Girzijaca i Amalečana, koji su od davnina nastanjivali područje od Šura pa sve do Egipta. David bi napadao i ubijao sve muškarce i žene. Uzimao bi ovce, goveda, magarce, deve i odjeću. Vraćao se Akišu s plijenom.

10 Kad bi ga Akiš pitao gdje je tih dana bio u pohodu, David bi odgovorio: »Bili smo u južnom dijelu Jude«, ili »na jugu gdje žive Jerahmeelci«, ili »u pustinji gdje žive Kenijevci.«[ao]

11 David nije ostavljao na životu ni muškarce ni žene, da netko od njih ne bi došao u Gat i odao Akišu što on i njegovi ljudi doista čine. Tako je radio cijelo vrijeme dok je živio u zemlji Filistejaca.

12 Akiš je vjerovao Davidu. Mislio je: »Njegov narod Izrael jako ga je zamrzio. Uvijek će mi služiti.«

Filistejci se pripremaju za rat

28 U to su vrijeme Filistejci okupili vojsku za rat protiv Izraela.

Akiš je rekao Davidu: »Moraš znati da ćete ti i tvoji ljudi ići sa mnom i s mojom vojskom.«

David mu je odgovorio: »Sad ćeš se i sam uvjeriti što sve može tvoj sluga.«

»Dobro«, odgovorio je Akiš, »postavit ću te za svoga stalnog osobnog čuvara.«

Šaul i vračara iz En Dora

Samuel je umro i cijeli je Izrael tugovao za njim. Sahranili su ga u njegovoj rodnoj Rami. Šaul je potom protjerao iz zemlje sve prizivače duhova i vračare.

Filistejci su se okupili za rat i postavili tabor u Šunemu, a Šaul je okupio sve Izraelce u taboru u Gilboi. Uplašio se kad je vidio filistejsku vojsku. Jeza mu je obuzela srce. Pitao je BOGA za savjet, ali BOG mu nije odgovarao. Nije uspio dobiti odgovor ni kroz snove, ni od svećenika[ap], ni preko proroka.

Zato je rekao svojim službenicima: »Nađite mi neku ženu koja priziva duhove, da preko nje doznam što će biti.«

»Ima jedna u En Doru«, rekli su mu.

Te se noći Šaul prerušio, odjenuvši drugu odjeću. Otišao je k toj ženi, praćen dvojicom svojih ljudi.

»Prizovi mi duha da saznam što će se dogoditi«, rekao je. »Pozovi duh osobe čije ime ću ti reći.«

No ona će njemu: »Sigurno znaš što je Šaul učinio. Protjerao je iz zemlje prizivače duhova i vračare. Postavljaš li ti to meni zamku da me ubiješ?«

10 Šaul joj se zakleo BOGOM: »Zaklinjem se BOGOM, za ovo nećeš biti kažnjena.«

11 Tada ga je žena pitala: »Koga da ti prizovem?«

»Prizovi mi Samuela«, rekao je.

12 Kad je žena ugledala Samuela, vrisnula je. Rekla je Šaulu: »Zašto si me prevario? Pa ti si Šaul!«

13 A kralj joj je rekao: »Ne boj se! Reci, što vidiš?«

»Vidim duha kako izlazi iz zemlje«, rekla je žena.

14 »Kako izgleda?« upitao ju je.

»Dolazi starac zaogrnut plaštem«, odgovorila je ona.

Šaul je znao da je to Samuel. Poklonio se licem do zemlje.

15 Tada je Samuel pitao Šaula: »Zašto si me uznemirio i prizvao gore?«

»U velikoj sam nevolji«, odgovorio je Šaul. »Filistejci ratuju protiv mene, a Bog me napustio. Više mi ne odgovara ni preko proroka, ni kroz snove. Zato sam pozvao tebe, da mi kažeš što da radim.«

16 Samuel je rekao: »BOG te napustio i postao tvoj neprijatelj. Zašto me onda pitaš za savjet? 17 BOG je učinio ono što je već najavio preko mene. BOG ti je oduzeo kraljevstvo i predao ga Davidu, jednom od tvojih bližnjih. 18 Nisi poslušao BOGA i nisi izvršio njegovu osvetu na Amalečanima. Zato ti BOG danas ovo čini. 19 BOG će Izrael i tebe predati Filistejcima. Već ćete sutra ti i tvoji sinovi biti sa mnom, a izraelsku će vojsku BOG prepustiti Filistejcima.«

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP) © 2019 Bible League International