Bible in 90 Days

²⁰ Tada je Šaul, obuzet strahom zbog Samuelovih riječi, pao i pružio se po zemlji. Snaga ga je ostavila. Ništa nije jeo cijeli taj dan i noć.

²¹ Žena je prišla Šaulu. Kad je vidjela koliko je potresen, rekla je: »Tvoja te sluškinja poslušala. Stavila sam život na kocku i učinila što si mi rekao. ²² Zato ti sad poslušaj mene. Dopusti da ti poslužim nešto hrane. Jedi i povrati snagu, a onda idi dalje svojim putem.«

²³ Odbio je rekavši: »Neću jesti.«

No njegovi ljudi i žena ipak su ga uspjeli nagovoriti. Poslušao ih je. Ustao je sa zemlje i sjeo na ležaj.

²⁴ Žena je imala utovljeno tele koje je smjesta zaklala. Uzela je brašna, zamijesila ga i ispekla beskvasni kruh. ²⁵ Poslužila je hranu pred Šaula i njegove sluge pa su jeli. A kad je pala noć, digli su se i otišli.

Akiš šalje Davida natrag

29 Filistejci su okupili cijelu svoju vojsku u taboru u Afeku, dok su Izraelci postavili tabor kod izvora u Jezreelu. ² Filistejski su vladari marširali na čelu svojih postrojbi od po sto i tisuću vojnika. David i njegovi ljudi išli su na začelju s Akišem.

³ Filistejski su vojni zapovjednici pitali: »Što će ovi Hebreji ovdje?«

Akiš im je odgovorio: »To je David, bivši sluga izraelskog kralja Šaula. Već više od godinu dana je kod mene. Otkad je prebjegao pa sve do danas, nisam vidio da je učinio išta krivo.«

⁴ No filistejski su zapovjednici bili ljuti na kralja. Rekli su mu: »Vrati ga! Neka se vrati u grad koji si mu odredio. Ne može s nama u bitku. Okrenuo bi se protiv nas, ubijajući naše vojnike za naklonost svoga gospodara. ⁵ Zar to nije onaj isti David o kojem su plešući pjevali:

⁶ I tako je Akiš pozvao Davida i rekao mu: »Zaklinjem se BOGOM, bio si mi vjeran. Bilo bi mi drago da služiš u mojoj vojsci. Otkako si došao k meni pa sve do danas, nisam vidio da si učinio išta krivo. No filistejski vladari se ne slažu. ⁷ Zato se sad mirno vrati. Nemoj činiti ništa što bi ih moglo naljutiti.«

⁸ »Ali što sam učinio?« pitao ga je David. »Je li tvoj sluga išta loše učinio od dana kad sam došao kod tebe pa sve do danas? Zašto ne mogu ići i boriti se protiv neprijatelja svoga gospodara kralja?«

⁹ Akiš je odgovorio Davidu: »U mojim si očima bez mane, kao Božji anđeo. No filistejski su zapovjednici rekli da ne možeš s nama u bitku. ¹⁰ Zato ustani rano ujutro i već u zoru kreni natrag sa svojim ljudima, slugama tvoga gospodara.«

¹¹ Tako su David i njegovi ljudi ustali rano ujutro i vratili se u zemlju Filistejaca, a Filistejci su se uputili gore u Jezreel.

David protiv Amalečana

30 Treći su dan David i njegovi ljudi stigli do Siklaga. Amalečani su u pljačkaškom pohodu upali u područje Negeva i napali Siklag. Spalili su grad. ² Zarobili su žene, kao i sve stare i mlade koje su ondje zatekli. Nisu ih ubili, nego uzeli kao zarobljenike i otišli svojim putem.

³ Kad su David i njegovi ljudi došli u grad, vidjeli su da je spaljen, a njihove žene i djeca odvedeni u zarobljeništvo. ⁴ Glasno su naricali i plakali do iznemoglosti. ⁵ Odvedene su bile i obje Davidove žene, Ahinoama iz Jezreela i Abigajla iz Karmela, Nabalova udovica. ⁶ David je bio veoma nesretan. Ljudi su govorili da će ga kamenovati, ogorčeni zbog gubitka svojih sinova i kćeri.

No David je našao snagu u svome BOGU. ⁷ Rekao je svećeniku Abjataru, Ahimelekovom sinu: »Donesi mi svećenički prsluk.«

Abjatar je donio svećenički prsluk, ⁸ a David je pitao BOGA: »Trebam li krenuti u potjeru za napadačima? Hoću li ih sustići?«

»Kreni«, dobio je odgovor. »Sigurno ćeš ih stići i osloboditi zarobljenike.«

⁹ David je krenuo sa šesto ljudi i stigao do klanca potoka Besor. Neki su tu zaostali. ¹⁰ Dvjesto je ljudi bilo previše iscrpljeno za prijelaz preko Besora. David je s preostalih četiristo nastavio potjeru.

¹¹ Na putu su našli nekog Egipćanina i doveli ga k Davidu. Dali su mu kruha i vode te je jeo i pio. ¹² Prije toga, tri dana i noći nije jeo niti pio. Ponudili su mu i grudu smokava, kao i dvije šake suhoga grožđa. Najeo se i povratio snagu.

¹³ David ga je upitao: »Čiji si i odakle dolaziš?«

»Ja sam Egipćanin, rob jednog Amalečanina«, odgovorio je. »Prije tri sam se dana razbolio i gospodar me ostavio. ¹⁴ Bili smo u napadačkom pohodu u području Negeva, gdje žive Kerećani^[a]. Bili smo i u Judi, i u području Negeva, gdje žive ljudi iz Kalebovog roda. Spalili smo grad Siklag.«

¹⁵ David je pitao: »Možeš li me odvesti do svojih ljudi?«

Čovjek mu je odgovorio: »Odvest ću te do njih ako mi se zakuneš Bogom da me nećeš ubiti niti predati mome gospodaru.«

¹⁶ Zatim je odveo Davida do Amalečana. Ležali su svuda uokolo, jeli i pili. Slavili su zbog velikog plijena koji su oteli u zemlji Filistejaca i u Judi. ¹⁷ David ih je napao. Ubijao ih je od sumraka do večeri sljedećeg dana. Nitko nije uspio pobjeći osim četiristo mladića koji su pobjegli na devama. ¹⁸ David je oslobodio sve koje su Amalečani bili oteli. Oslobodio je i svoje dvije žene. ¹⁹ Ništa nije nestalo. Svi mladi i stari, svi sinovi i kćeri, sva imovina i sve što je bilo zaplijenjeno, David je uspio vratiti. ²⁰ Uzeo je sva stada sitne i krupne stoke. Ljudi su tjerali stoku naprijed i govorili: »Ovo je Davidov plijen.«

²¹ Tada je David stigao do potoka Besor, gdje je ostavio onih dvjesto ljudi koji su bili previše iscrpljeni da bi ga pratili. Oni su izašli ususret Davidu i ljudima koji su bili s njim. Kad im se približio, pozdravio ih je.

²² Među ljudima, koji su otišli s Davidom na Amalečane, našlo se pokvarenih i nevaljalih koji su govorili: »Nisu išli s nama. Nećemo s njima dijeliti plijen. Neka svaki od njih uzme svoju ženu i djecu pa neka idu.«

²³ No David je rekao: »Nemojte tako, braćo moja! Mislite na ono što nam je BOG dao. Omogućio nam je da porazimo neprijatelje koji su nas napali. ²⁴ Nitko vas neće poslušati. Onaj tko ostaje čuvati stvari treba dobiti jednak dio kao i onaj tko ide u borbu. Neka se svima dijeli jednako.«

²⁵ Od tada pa nadalje odredio je da to bude pravilo i zakon u Izraelu. Isto vrijedi i danas.

²⁶ Kad je David stigao u Siklag, dio je plijena poslao svojim prijateljima, judejskim starješinama. Poručio im je: »Ovo je dar za vas, dio plijena koji je otet od BOŽJIH neprijatelja.« ²⁷ Darove je poslao starješinama u Betel, Ramot u Negevu, Jatir, ²⁸ Aroer, Sifmot, Eštemou, ²⁹ Rakal, u gradove Jerahmeeličana i Kenijevaca, ³⁰ u Hormu, Bor Ašan, Atak ³¹ i Hebron, kao i starješinama u svim drugim mjestima kojima su bili prolazili David i njegovi ljudi.

Šaulova smrt

31 Filistejci su poveli bitku protiv Izraela. Izraelci su bježali pred njima i mnogo ih je poginulo na planini Gilboa. ² Filistejci su pritisnuli Šaula i njegove sinove. Ubili su mu sinove Jonatana, Abinadaba i Malki Šuu. ³ Bitka se zaoštrila oko Šaula. Sustigli su ga strijelci i teško ga ranili.

⁴ Tada je Šaul rekao svome štitonoši: »Izvuci svoj mač i probodi me. Inače će doći ovi neobrezani^[b], probosti me i zlostavljati.«

No štitonoša je bio užasnut i nije to htio učiniti. Zato je Šaul uzeo svoj mač i bacio se na njega. ⁵ Kad je štitonoša vidio da je Šaul mrtav, i on se bacio na svoj mač te umro. ⁶ Tako su istoga dana zajedno poginuli Šaul, njegova trojica sinova, štitonoša i svi Šaulovi vojnici.

⁷ Izraelci, koji su živjeli s druge strane doline i preko rijeke Jordan, vidjeli su da se izraelska vojska razbježala i da su poginuli Šaul i njegovi sinovi. Napustili su tada svoje gradove i pobjegli, a Filistejci su došli i nastanili se ondje.

⁸ Kad su sljedećeg dana Filistejci došli opljačkati poginule, našli su Šaula i njegovu trojicu sinova mrtve na planini Gilboa. ⁹ Odsjekli su Šaulovu glavu i skinuli mu bojnu opremu. Poslali su glasnike po cijeloj filistejskoj zemlji da objave vijesti u hramovima svojih lažnih bogova i među narodom. ¹⁰ Šaulovu su bojnu opremu stavili u hram božice Aštarte, a njegovo tijelo vezali na zidine Bet Šana. ¹¹ Kad su stanovnici Jabeša u Gileadu čuli što su Filistejci učinili sa Šaulom, ¹² najhrabriji među njima uputili su se u Bet Šan. Putovali su cijelu noć. Skinuli su Šaulovo tijelo i tijela njegovih sinova sa zidina. Vratili su se u Jabeš i ondje ih spalili. ¹³ Njihove su kosti pokopali ispod jednoga velikog stabla tamariska u Jabešu. Zatim su postili sedam dana.

David doznaje za Šaulovu i Jonatanovu smrt

1 Nakon Šaulove smrti, David se vratio u Siklag. Bilo je to nakon pobjede nad Amalečanima. Tu se zadržao dva dana. ² Treći je dan stigao jedan čovjek iz Šaulovog tabora, razderane odjeće i glave posute prašinom.^[c] Kad je došao do Davida, poklonio se pred njim do zemlje.

³ »Odakle dolaziš?« upitao je David.

Čovjek je odgovorio: »Pobjegao sam iz izraelskog tabora.«

⁴ »Što se dogodilo? Pričaj!«

»Izraelska vojska povukla se iz borbe«, odgovorio je čovjek. »Poginulo je mnogo ljudi. Šaul i njegov sin Jonatan su mrtvi.«

⁵ David je upitao mladića: »Kako znaš da su Šaul i Jonatan mrtvi?«

⁶ »Zatekao sam se na planini Gilboa«, odgovorio je mladić. »Naišao sam na Šaula. Oslanjao se na koplje, dok su mu se brzo približavala neprijateljska bojna kola i konji. ⁷ Osvrnuo se i ugledao me. Pozvao me i spremno sam se odazvao. ⁸ Pitao me tko sam, a ja sam mu rekao da sam Amalečanin. ⁹ Tada mi je rekao: ‘Ubij me! U smrtnim sam mukama, jedva sam još živ.’ ¹⁰ Znao sam da onako ranjen neće preživjeti. Ubio sam ga, skinuo mu krunu s glave i narukvicu koju je imao na ruci te ih donio tebi, gospodaru.«

¹¹ Kad je to čuo, David je, silno tužan, razderao svoju odjeću. Svi ljudi oko njega učinili su isto. ¹² Pjevali su tužaljke, glasno plakali i postili sve do večeri. Oplakivali su Šaula i Jonatana, a i mnogo ratnika iz BOŽJEG naroda Izraela, koji su bili poginuli u borbi.

David osuđuje Amalečanina na smrt

¹³ David je upitao mladića koji mu je donio loše vijesti: »Odakle si?«

»Sin sam jednog stranca, Amalečanina«, odgovorio je on.

¹⁴ »Kako si se usudio dići ruku na kralja, BOŽJEG pomazanika^[d]?« upitao je David. ¹⁵ Pozvao je jednog od svojih slugu i zapovjedio: »Pogubi ga!«

Sluga je tada ubio glasnika.

Dok je mladić umirao, ¹⁶ David mu je dobacio: »Sam si kriv za svoju smrt. Presudio si sebi rekavši: ‘Ubio sam BOŽJEG pomazanika.’«

Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom

¹⁷ David je ispjevao tužaljku o kralju Šaulu i njegovom sinu Jonatanu. ¹⁸ Zapovjedio je narodu Jude da je nauče i pjevaju. Pjesma se zove »Oružje« i zapisana je u Knjizi junaka pravednika^[e]:

David postaje kralj Jude

2 Nakon što je završilo tugovanje za Šaulom i Jonatanom, David je upitao BOGA: »Trebam li ići u neki Judin grad?«

BOG je rekao: »Idi!«

David upita: »Kamo?«

»U Hebron«, odgovorio je BOG.

² Tako je David otišao u Hebron, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jezreela i Abigajla iz Karmela, Nabalova udovica. ³ Pratili su ga njegovi ljudi sa svojim obiteljima. Svi su se nastanili u Hebronu i okolici. ⁴ Judejci su u Hebronu postavili^[i] Davida za kralja nad Judinim plemenom.

Kad je David od njih čuo kako su stanovnici Jabeša u Gileadu pokopali Šaula, ⁵ poslao je onamo glasnike s porukom: »Neka vas BOG blagoslovi jer ste kralju Šaulu iskazali vjernost i ljubav te ga dostojno pokopali. ⁶ Neka vam BOG iskaže svu svoju vjernu ljubav, a i ja ću vam dobrim uzvratiti. ⁷ Sad budite snažni i hrabri! Vaš je gospodar Šaul mrtav. Judino je pleme mene odabralo za kralja.«

Išbošet postaje kralj

⁸ U međuvremenu, Abner, Nerov sin, zapovjednik Šaulove vojske, sklonio je Šaulovog sina Išbošeta^[j] u Mahanaim. ⁹ Postavio ga je za kralja Gileada, Ašera, Jezreela, Efrajima, Benjamina i cijelog Izraela. ¹⁰ Išbošet je imao četrdeset godina kad je zavladao Izraelom. Vladao je dvije godine, dok je Judino pleme podržalo Davida za svog kralja. ¹¹ David je vladao Judom u Hebronu sedam i pol godina.

Smrtonosni sukob

¹² Abner, Nerov sin, poveo je Išbošetove ljude iz Mahanaima u grad Gibeon. ¹³ Ususret njima krenuo je Joab, Serujin sin^[k], s Davidovim ljudima. Susreli su se kod velikoga gradskog spremnika za vodu u Gibeonu i utaborili na suprotnim stranama.

¹⁴ Abner je predložio Joabu: »Neka se momci koje odaberemo bore pred nama prsa o prsa.«

»Neka se bore«, odgovorio je Joab.

¹⁵ Odredili su jednak broj boraca—dvanaestoricu iz Benjaminovog plemena, koji će se boriti za Šaulovog sina Išbošeta, i dvanaestoricu za Davida. ¹⁶ Svaki je borac dohvatio svog protivnika za glavu i zarinuo mu mač. Svi su popadali zajedno. Zato se to mjesto u Gibeonu zove Polje mačeva.

¹⁷ Tada je započela žestoka bitka u kojoj su Davidovi ljudi porazili Abnera i Izraelce.

Abner ubija Asahela

¹⁸ Na Davidovoj su se strani borila sva trojica Serujinih sinova: Joab, Abišaj i Asahel. Asahel je bio brz kao srna u polju. ¹⁹ Krenuo je u potjeru za Abnerom, trčeći ravno za njim.

²⁰ Abner se osvrnuo: »Jesi li to ti, Asahele?«

»Jesam«, odgovorio mu je njegov progonitelj.

²¹ Tada mu je Abner rekao: »Odustani! Uhvati nekoga mladog vojnika i uzmi njegove stvari.«

Ali Asahel nije prestajao progoniti Abnera.

²² Abner je ponovio upozorenje: »Prestani me progoniti! Što ako te ubijem? Kako ću poslije tvom bratu Joabu pogledati u oči?«

²³ No Asahel nije odustajao. Abner mu je zarinuo stražnji kraj svog koplja u trbuh. Koplje ga je probilo i izašlo mu kroz leđa.

Joab i Abišaj nastavljaju potjeru za Abnerom

Asahel je pao i ostao na mjestu mrtav. Tko god je naišao, zastao bi na mjestu gdje je poginuo Asahel.

²⁴ Joab i Abišaj nastavili su potjeru za Abnerom. U suton, stigli su do brda Ame, koje je blizu Gije, na putu prema gibeonskoj pustinji. ²⁵ Tu su se Benjaminovci okupili oko Abnera i zauzeli položaj na vrhu jednog brda.

²⁶ Abner je doviknuo Joabu: »Moramo li stalno padati od mača? Ne vidiš li da će sve nesretno završiti? Kad ćeš zaustaviti ovu suludu potjeru za vlastitom braćom?«

²⁷ »Zaklinjem se pred Bogom«, odgovorio je Joab, »da nisi ovo rekao, moji bi ljudi nastavili potjeru do jutra.«

²⁸ Zatim je Joab zatrubio u rog i cijela se njegova vojska zaustavila. Prestali su progoniti Izraelce.

²⁹ Abner i njegovi ljudi povlačili su se kroz Jordansku dolinu cijelu noć. Prešli su rijeku Jordan i nakon pola dana hoda stigli u Mahanaim.

³⁰ Joab je zaustavio potjeru i okupio svoju vojsku. Osim Asahela, nedostajalo je još devetnaest ljudi. ³¹ A s druge strane, Davidovi su sluge ubili tristo šezdeset Abnerovih Benjaminovaca. ³² Asahela su pokopali u grobnicu njegovog oca u Betlehemu. Potom su Joab i njegovi vojnici hodali cijelu noć te su u zoru stigli u Hebron.

Rat između Izraela i Jude

3 Rat između pristaša Šaulove i Davidove obitelji trajao je dugo. David je sve više jačao, a Šaulova je obitelj postajala sve slabija.

Davidovih šestorica sinova rođenih u Hebronu

(1 Ljet 3,1-4)

Abner prelazi k Davidu

⁶ Tijekom rata između Šaulovih i Davidovih pristaša, Abner je postajao sve utjecajniji u skupini pristaša Šaulove kraljevske obitelji.

⁷ Šaul je imao ženu ropkinju^[l], Rispu, Ajinu kći.

Jednom je prilikom Išbošet upitao Abnera: »Zašto si spavao sa ženom ropkinjom moga oca?«

⁸ Abner se razbjesnio i odgovorio mu: »Zar sam ja potpuno bezvrijedan? Danas sam dokazao odanost obitelji tvoga oca Šaula i njegovim pristašama. Nisam te prepustio Davidu, a ti me ipak optužuješ da sam zgriješio s ovom ženom! ⁹ A sad, neka me BOG kazni ako ne pomognem da se ispuni Njegovo obećanje Davidu: ¹⁰ Šaulovoj ću obitelji oduzeti kraljevstvo i predati ga Davidu, koji će vladati Izraelom i Judom, od Dana do Beer Šebe!^[m]«

¹¹ Išbošet nije više od straha rekao ni riječ.

¹² Tada je Abner poslao Davidu glasnike s porukom: »Tko će vladati ovom zemljom? Sklopimo savez i ja ću ti pomoći da zavladaš cijelim Izraelom.«

¹³ »Dobro«, rekao je David. »Sklopit ću savez s tobom. No uz jedan uvjet—dovedi mi Šaulovu kćer Mikalu.«

¹⁴ David je poslao poruku Išbošetu: »Vrati mi moju ženu Mikalu, na koju sam stekao pravo kad sam Šaulu donio sto kožica^[n] ubijenih Filistejaca.«

¹⁵ Išbošet je odmah poslao ljude da Mikalu oduzmu Paltielu, Laiševom sinu. ¹⁶ No Mikalin je muž išao za njom sve do Bahurima, plačući cijelim putem.

Ondje mu je Abner rekao: »Vrati se kući!«

I on se vratio sâm.

¹⁷ Abner je poslao poruku starješinama Izraela: »Već duže vrijeme želite proglasiti Davida svojim kraljem. ¹⁸ Učinite to sada jer je BOG obećao o Davidu: ‘Pomoću svog sluge Davida spasit ću narod Izrael od Filistejaca i svih drugih neprijatelja.’«

¹⁹ S Benjaminovcima je Abner o Davidu razgovarao zasebno. Potom je otišao u Hebron i prenio Davidu želje cijelog Izraela i Benjaminovog plemena. ²⁰ Abner je stigao u Hebron s dvadesetoricom ljudi, a David je za sve njih priredio gozbu.

²¹ Rekao mu je: »Pusti me da odmah krenem i okupim sav Izrael za tebe, svoga gospodara i kralja, da s tobom sklope savez, pa ćeš vladati cijelim Izraelom kao što si želio.«

David je pustio Abnera da mirno ode.

Abnerova smrt

²² Joab se iz pohoda vraćao s nekoliko Davidovih vojnika. Donijeli su bogat ratni plijen. Abner tada više nije bio s Davidom u Hebronu pošto ga je ovaj pustio da ode u miru. ²³ Joab i njegovi ljudi stigli su u Hebron. Joabu su rekli: »Abner, Nerov sin, bio je kod kralja i on ga je pustio da ode.«

²⁴ Tada je Joab otišao kralju i rekao: »Što si to učinio? Abner je bio kod tebe i ti si ga pustio! Zašto? ²⁵ Zar ne znaš da je Abner, Nerov sin, bio ovdje samo da te prevari, da sazna kud se krećeš i što radiš?«

²⁶ Joab je potom otišao od Davida i poslao glasnike za Abnerom. Sustigli su ga kod bunara Sire. David o tome nije ništa znao. ²⁷ Kad je Abner vraćen u Hebron, Joab ga je odveo na stranu, kao da želi s njim nasamo razgovarati. Usmrtio ga je ubodom noža u trbuh te mu se osvetio za smrt svog brata Asahela.

David tuguje za Abnerom

²⁸ Kad je David to saznao, rekao je: »Ja i moje kraljevstvo nismo krivi pred BOGOM za smrt Abnera, Nerovog sina. ²⁹ Neka Joab i njegova obitelj snose odgovornost i prokletstvo! Neka u Joabovoj obitelji uvijek netko boluje od spolne ili kožne bolesti, neka obavljaju ponižavajuće poslove, ginu u ratu i gladuju.«

³⁰ A braća Joab i Abišaj ubili su Abnera kako bi osvetili smrt svog brata Asahela u bitci kod Gibeona.

³¹ David je rekao Joabu i svim njegovim ljudima: »Razderite na sebi odjeću, obucite tkanine za žalovanje i oplakujte Abnera.«

I kralj im se pridružio.

³² Abnera su sahranili u Hebronu, a kralj David i cijela pratnja glasno su plakali na grobu.

³³ Kralj je tužno pjevao:

I svi su s Davidom tugovali za Abnerom.

³⁵ Toga su dana nagovarali Davida da nešto pojede, ali on se zakleo: »Neka me stigne BOŽJA kazna ako okusim kruh ili bilo što drugo prije negoli zađe sunce.«

³⁶ Svi su vidjeli što se dogodilo i odobravali mu. Ljudi su odobravali sve što je David činio. ³⁷ Cijeli je narod Jude i Izraela shvatio da kralj nije sudjelovao u ubojstvu Nerovog sina Abnera.

³⁸ David je rekao svojim vojnicima: »Razumijete li da je danas u Izraelu ubijen jedan plemenit i velik čovjek? ³⁹ Iako sam danas posvećen za kralja, još uvijek sam blag, a Serujini sinovi okrutni. Neka ih BOG kazni kao što zaslužuju!«

Išbošetovo ubojstvo

4 Kad je Šaulov sin Išbošet čuo kako je Abner poginuo u Hebronu, potpuno je klonuo od straha. I on i njegovi ljudi jako su se bojali. ² Među njima su bili Baana i Rekab, vođe pljačkaških skupina. Oni su bili sinovi Rimona iz Beerota, od Benjaminovog plemena. Beerot se nalazio na području Benjaminovog plemena, ³ ali njegovi su stanovnici pobjegli u gradić Gitaim, gdje i danas žive kao došljaci.

⁴ Šaulov je sin Jonatan imao sina Mefibošeta koji je trajno hramao na obje noge. Kad mu je bilo pet godina, u njegov su dom stigle vijesti o smrti Šaula i Jonatana. U žurbi i bijegu ispao je dadilji iz naručja te su mu ozlijeđene obje noge.

⁵ Rekab i Baana, sinovi Rimona iz Beerota, krenuli su k Išbošetovoj kući i stigli tamo u podne, po najvećoj žegi. Išbošet se odmarao. ⁶ Ušli su u kuću, pretvarajući se da idu po pšenicu. Išbošet je ležao na svome krevetu u spavaćoj sobi. ⁷ Ušli su k njemu, izboli ga nožem i ubili. Potom su mu odsjekli glavu i ponijeli sa sobom. Cijelu su noć pješačili kroz Jordansku dolinu. ⁸ Išbošetovu su glavu donijeli kralju Davidu u Hebron.

Rekli su mu: »Ovo je glava unuka tvog neprijatelja Šaula koji ti je htio oduzeti život. Danas se BOG osvetio njemu i njegovoj obitelji za tebe—našega gospodara i kralja.«

⁹ No David je odgovorio Rekabu i Baani, sinovima Rimona iz Beerota: »Zaklinjem se BOGOM koji me spašava od svih nevolja! ¹⁰ Kad mi je jedan čovjek u Siklagu dojavio da je Šaul mrtav, misleći da mi donosi radosnu vijest, uhvatio sam ga i pogubio. Tako sam ga nagradio za tu vijest! ¹¹ Kako li ću tek postupiti s vama koji ste ubili nedužnog čovjeka u njegovoj kući! Odgovarat ćete za njegov život i uklonit ću vas sa zemlje.«

¹² Zatim je David zapovjedio svojim mladim slugama da ih ubiju. I još su im odsjekli šake i stopala, a tijela im javno izložili pokraj gradskog spremnika za vodu u Hebronu. A Išbošetovu su glavu pokopali u Abnerov grob u Hebronu.

David—kralj Jude i Izraela

(1 Ljet 11,1-3)

5 Sva su se izraelska plemena okupila kod Davida u Hebronu. Rekli su: »Mi smo istog porijekla kao ti.^{[o] 2} I dok je Šaul bio kralj, ti si predvodio Izrael u vojnim pohodima. BOG ti je rekao: ‘Bit ćeš pastir i vladar mome narodu Izraelu.’«

³ Svi su izraelski starješine došli kralju Davidu u Hebron i on je pred BOGOM sklopio s njima savez, a oni su ga pomazali za kralja Izraela. ⁴ David je imao trideset godina kad je postao kralj te je kraljevao još četrdeset godina. ⁵ Nad Judom u Hebronu vladao je sedam i pol godina, a u Jeruzalemu, nad cijelim Izraelom i Judom, trideset i tri godine.

David osvaja Jeruzalem

(1 Ljet 11,4-9)

⁶ Kralj i njegovi ljudi krenuli su na Jeruzalem, u napad na Jebusejce koji su ondje živjeli.

Jebusejci su poručili Davidu: »Nećeš ući u ovaj grad, čak i da ga brane samo slijepi i hromi!« Bili su uvjereni da će Davidu biti nemoguće osvojiti dobro utvrđeni grad.

⁷ No on je ipak uspio osvojiti tvrđavu Sion koja je postala Davidov grad.

⁸ Toga je dana rekao svojim ljudima: »Tko se od vas želi sukobiti s Jebusejcima, neka se provuče sa mnom kanalima za vodu do mojih slijepih i hromih neprijatelja.«

Zato se i kaže: »Slijepi i hromi neka ne ulaze u kraljev dom.«

⁹ David se nastanio u osvojenoj tvrđavi i nazvao je Davidov grad. Gradio je posvuda uokolo tvrđave, od okolnih terasa prema središtu. ¹⁰ Postajao je sve moćniji jer je BOG Svevladar bio uz njega.

¹¹ Hiram, kralj grada Tira, poslao je Davidu glasnike, a s njima i cedrova debla, tesare i klesare da mu sagrade palaču. ¹² Tada je David shvatio da ga je BOG učvrstio kao kralja Izraela i ojačao njegovo kraljevstvo radi svoga naroda Izraela.

¹³ Nakon što se preselio iz Hebrona, David je u Jeruzalemu imao još žena i žena ropkinja pa mu se rodilo još sinova i kćeri. ¹⁴ Ovo su imena Davidovih sinova koji su se rodili u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, ¹⁵ Ibhar, Elišua, Nefeg, Jafija, ¹⁶ Elišama, Elijada i Elifelet.

Sukob s Filistejcima

(1 Ljet 14,8-17)

¹⁷ Kad su Filistejci čuli da je David postao kralj Izraela, krenuli su vojskom na njega. David se na vrijeme sklonio u tvrđavu, ¹⁸ a Filistejci su se utaborili u Dolini sjena.

¹⁹ David je pitao BOGA: »Da krenem u napad na Filistejce? Hoćeš li mi dati pobjedu?«

A BOG mu je odgovorio: »Napadni! Sigurno ćeš ih pobijediti.«

²⁰ David je otišao u Baal Perasim i porazio Filistejce.

Rekao je: »BOG je probio moje neprijatelje kao silovita vodena bujica.«

Zato se to mjesto zove Baal Perasim, što znači »Gospodar probija«.

²¹ Filistejci su ondje ostavili kipove svojih bogova, a Davidovi su ih ljudi pokupili i odnijeli.

²² Potom su se Filistejci i drugi put utaborili u Dolini sjena. ²³ David je ponovo tražio BOGA za vodstvo.

BOG mu je odgovorio: »Ne idi ravno na njih, nego im dođi iza leđa i napadni ih kod balzamovog drveća. ²⁴ Čim čuješ topot koraka u krošnjama balzamovog drveća, kreni u napad. To je znak da BOG pred tobom kreće u napad na filistejsku vojsku.«

²⁵ David je učinio kako mu je zapovjedio BOG. Progonio je i ubijao Filistejce od Gebe do Gezera.

David donosi Božji kovčeg u Jeruzalem

(1 Ljet 13,1-14; 15,25–16,43)

6 David je ponovo okupio najbolje ratnike u Izraelu, trideset tisuća muškaraca. ² Otišli su u Baalu u Judi^[p] da odande donesu Božji kovčeg^[q]. Ljudi su tamo odlazili zazivati ime BOGA Svevladara^[r] koji sjedi na prijestolju među kipovima krilatih bića^[s] na kovčegu.

³ Iznijeli su Božji kovčeg iz Abinadabove kuće na brdu i stavili na nova kola koja su vodili Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi. ⁴ Ahjo je hodao ispred kola.^{[t] 5} David i čitav izraelski narod slavili su i plesali pred BOGOM iz sve snage. Pjevali su i svirali razna glazbala: citre, harfe, bubnjeve, udaraljke i činele.

⁶ Međutim, kad su stigli do Nakonovoga gumna^[u], volovi su posrnuli, a Uza je rukom uhvatio Božji kovčeg da ne padne. ⁷ BOG se razbjesnio na Uzu i usmrtio ga. Tako je Uza poginuo ondje pokraj Božjeg kovčega. ⁸ David je bio nesretan što je BOG u srdžbi ubio Uzu. To mjesto i danas se zove Peres Uza^[v].

⁹ Toga se dana David uplašio BOGA. Rekao je: »Kako bih ja mogao donijeti Božji kovčeg k sebi?« ¹⁰ Odlučio je ne prenositi Kovčeg u Davidov grad Jeruzalem, nego ga je sklonio u kuću Obed Edoma iz Gata^[w]. ¹¹ BOŽJI je kovčeg ostao tri mjeseca u Obed Edomovoj kući. BOG je blagoslovio njega i sve njegove ukućane.

¹² Poslije su Davidu rekli: »BOG je zbog svoga Kovčega blagoslovio Obed Edomovu obitelj i svu njegovu imovinu.« Zato je David uz veliko slavlje prenio Božji kovčeg iz Obed Edomove kuće u Jeruzalem. ¹³ Kad god bi prešli šest koraka s Božjim kovčegom, David je zaustavljao povorku te žrtvovao vola i utovljeno tele. ¹⁴ Na sebi je imao samo svećeničku lanenu odjeću i plesao je pred BOGOM. ¹⁵ David i svi Izraelci bili su uzbuđeni. Nosili su BOŽJI kovčeg, radosno klicali i trubili u rogove.

¹⁶ Mikala, Šaulova kći, gledala je s prozora palače kako Božji kovčeg ulazi u grad. Prezirala je kralja Davida koji je skakao i plesao pred BOGOM.

¹⁷ Donijeli su BOŽJI kovčeg i postavili ga u šator koji je za njega pripremio David. Zatim je kralj BOGU prinosio žrtve paljenice i slavljenice^[x]. ¹⁸ Nakon što je završio s prinošenjem žrtava, blagoslovio je narod u ime BOGA Svevladara. ¹⁹ Svakom je muškarcu i ženi u okupljenom mnoštvu Izraelaca dao po jedan kruh, kolač od datulja i kolač od suhoga grožđa. Poslije se narod razišao kućama.

David prekorava Mikalu

²⁰ Kad se David vratio kući da blagoslovi ukućane, ususret mu je izašla Mikala, Šaulova kći. Rekla je: »Baš je dostojanstven danas bio kralj Izraela, dok se kao besramni prostak razodjenuo pred sluškinjama!«

²¹ No David odgovori: »Plesao sam pred BOGOM koji je izabrao mene umjesto tvog oca ili nekog drugoga iz tvoje obitelji. Postavio me za vladara svoga naroda. Zato ću i dalje pred njim plesati. ²² Spreman sam se još i više poniziti. Možda me ti nećeš cijeniti, ali poštovat će me sluškinje koje spominješ.«

²³ Mikala, Šaulova kći, nikad nije imala djece.

Božje obećanje Davidu

(1 Ljet 17,1-15)

7 Kad se kralj nastanio u svojoj palači i kad mu je BOG dao da se odmori od svih neprijatelja koji su ga okruživali, ² rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Božji je kovčeg još uvijek u šatoru.«

³ Natan je odgovorio kralju: »Učini što si naumio. BOG je uz tebe.«

⁴ No već iste je noći BOG govorio Natanu:

⁵ »Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: ‘Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati. ⁶ Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam se naokolo i boravio u šatoru. ⁷ Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam plemenskim glavarima da se brinu za moj narod Izrael. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine.’«

⁸ »Zato, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka, gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom. ⁹ Bio sam s tobom kamo god si išao. Pred tobom sam porazio sve tvoje neprijatelje. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji. ¹⁰ Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga. Zato imaju dom u kojem ih više nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije, ¹¹ u vrijeme kad sam postavio suce^[y] svome narodu. Dat ću ti da se odmoriš od svih neprijatelja. Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom.

¹² Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika—tvog potomka—i učvrstit ću njegovo kraljevstvo. ¹³ On će izgraditi dom mojem imenu, a ja ću zauvijek utvrditi prijestolje njegovog kraljevstva. ¹⁴ Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Kad pogriješi protiv mene, dat ću da ga drugi kažnjavaju. ¹⁵ No svoju ljubav i vjernost neću mu uskratiti, kao što sam to učinio Šaulu kojega sam uklonio pred tobom. ¹⁶ Tvoja obitelj i tvoje kraljevstvo održat će se zauvijek. Tvoje će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’«

¹⁷ Natan je prenio Davidu sve te riječi i sve što je vidio.

Davidova molitva

(1 Ljet 17,16-27)

¹⁸ Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao:

»Gospodaru BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas? ¹⁹ I kao da to nije dovoljno, Gospodaru BOŽE, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Zar tako inače postupaš s ljudima, Gospodaru BOŽE?^[z]

²⁰ Što bih još mogao tražiti od tebe, kad me ti, Gospodaru BOŽE, tako dobro poznaješ? ²¹ Učinio si veličanstvena djela jer si tako obećao i jer si tako htio. Odlučio si sve to pokazati svome slugi. ²² Doista si velik, BOŽE! Nitko nije kao ti i nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima. ²³ I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio si čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode i njihove bogove. ²⁴ Izrael si učinio zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog.

²⁵ A sada, BOŽE, zauvijek potvrdi obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kako si obećao ²⁶ i uvijek će se tvoje ime veličati. Govorit će se: ‘BOG Svevladar je Bog koji vlada Izraelom!’ Vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom. ²⁷ BOŽE Svevladaru, Bože Izraela, otkrio si svome slugi da ćeš mu podići vladarsku obitelj. Zato ti se i usuđujem ovako moliti. ²⁸ Da, Gospodaru BOŽE, ti si pravi Bog! Tvoje su riječi pouzdane. Toliko si mi dobra obećao. ²⁹ Sad te molim, blagoslovi moju obitelj da zauvijek ostane pred tobom. Ti si tako, Gospodaru BOŽE, obećao. S tvojim će blagoslovom moja obitelj zauvijek biti blagoslovljena.«

David pokorava okolne narode

(1 Ljet 18,1-13)

8 Poslije je David porazio Filistejce i preuzeo vlast nad velikim područjem oko Gata^[aa].

² Porazio je i Moapce. Mjerio ih je užetom i rasporedio u tri jednaka reda. Poubijao je ljude u prva dva reda, a treću je skupinu ostavio na životu. Preživjeli su Moapci postali Davidovi podanici i plaćali mu danak.

³ David je krenuo preuzeti vlast nad područjem uz rijeku Eufrat.^[ab] Tamo je porazio Rehobovog sina Hadadezera, kralja Sobe. ⁴ Pritom je zarobio tisuću sedamsto konjanika^[ac] i dvadeset tisuća pješaka. Većinu je konja osakatio, osim onih koji su vukli stotinu bojnih kola. ⁵ David je pobio i dvadeset dvije tisuće Aramejaca koji su iz Damaska došli u pomoć Hadadezeru, kralju Sobe. ⁶ Zatim je svoje vojne postrojbe postavio u Damask u Aramu. Aramejci su postali njegovi podanici i plaćali mu danak. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu. ⁷ David je uzeo zlatne štitove Hadadezerovih vojnika i donio ih u Jeruzalem. ⁸ Iz Hadadezerovih gradova Tebaha^[ad] i Berotaja uzeo je mnogo bronce.

⁹ Kad je Toi, kralj Hamata, čuo da je David porazio cijelu Hadadezerovu vojsku, ¹⁰ poslao je kralju Davidu svojeg sina Jorama da ga pozdravi i čestita mu na pobjedi protiv Hadadezera. Naime, Hadadezer je često ratovao s Toijem. Joram je sa sobom donio predmete od srebra, zlata i bronce. ¹¹ Kralj David ih je uzeo i posvetio BOGU. Tako je činio sa srebrom i zlatom svih naroda koje je pokorio, ¹² poput Edomaca^[ae], Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana. BOGU je posvetio i sav plijen oduzet Rehobovom sinu Hadadezeru, kralju Sobe. ¹³ David se proslavio na povratku pobivši i osamnaest tisuća Edomaca u Dolini soli. ¹⁴ Zatim je širom Edoma postavio vojne postrojbe, a svi su mu Edomci postali podanici.

BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu.

Glavni službenici Davidovog kraljevstva

(1 Ljet 18,14-17)

¹⁵ David je vladao cijelim Izraelom i prema svima je postupao pravedno. ¹⁶ Joab, Serujin sin, bio je glavni zapovjednik vojske. Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar. ¹⁷ Svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ahimelek, Abjatarov sin. Seraja je bio državni pisar. ¹⁸ Benaja, Jojadin sin, bio je zapovjednik Kerećanima i Pelećanima^[af]. Davidovi su sinovi bili kraljevi savjetnici^[ag].

Davidova briga za Šaulovu obitelj

9 Jednom je David upitao: »Je li ostao itko od Šaulove obitelji? Želim se pobrinuti za tu osobu, radi Jonatana.«

² Među članovima Šaulove obitelji našao se sluga po imenu Siba. Pozvali su ga k Davidu.

Kralj ga upita: »Jesi li ti Siba?«

»Jesam, tebi na usluzi«, odgovori on.

³ »Postoji li još netko od Šaulove obitelji?« rekao je kralj, »Želim pokazati Božju dobrotu toj osobi.«

Siba odgovori: »Ostao je još samo hromi Jonatanov sin.«

⁴ »A gdje je on?« upita kralj.

»U kući Makira, Amielovog sina, u Lo Debaru«, odgovori Siba.

⁵ Tada kralj David zapovjedi da Jonatanovog sina dovedu iz Lo Debara, iz kuće Amielovog sina Makira.

⁶ Kad je Mefibošet, Jonatanov sin i Šaulov unuk, stao pred Davida, poklonio mu se do zemlje.

David je rekao: »Mefibošete!«

»Tvoj sam sluga«, odgovori on.

⁷ »Ne boj se«, reče mu David, »bit ću milostiv prema tebi radi tvoga oca Jonatana. Vratit ću ti svu zemlju koja je pripadala tvome djedu Šaulu i uvijek ćeš moći jesti za mojim stolom.«

⁸ Mefibošet se poklonio i rekao: »Ne vrijedim više od crknutog psa, a ti si ipak ljubazan prema meni.«

⁹ Tada je kralj pozvao Sibu, slugu Šaulove obitelji. Rekao mu je: »Dao sam unuku tvoga gospodara sve što je pripadalo njegovoj obitelj. ¹⁰ Ti, tvoji sinovi i sluge obrađivat ćete njegovu zemlju, sakupljati urod i hraniti ga. Mefibošet će uvijek imati mjesto za mojim stolom.^[ah]«

Siba je imao petnaestoricu sinova i dvadesetoricu slugu.

¹¹ A Siba je rekao kralju: »Gospodaru, učinit ću sve što zapovijedaš.«

Tako je Mefibošet jeo za Davidovim stolom, kao bilo koji od kraljevih sinova. ¹² Mefibošet je imao sinčića Miku i svi su Sibini ljudi bili njegovi sluge.

¹³ Živio je u Jeruzalemu. Hramao je na obje noge i svakog je dana jeo za kraljevim stolom.

David nanosi poraz Amoncima i Aramejcima

(1 Ljet 19,1-19)

10 Nakon nekog vremena umro je kralj Amonaca. Njegov je sin Hanun postao sljedeći kralj.

² David pomisli: »Nahaš mi je bio odan i zato ću iskazati odanost njegovom sinu Hanunu.«

David je poslao glasnike da Hanunu izraze sućut zbog smrti oca.

Tako su Davidovi glasnici stigli u zemlju Amonaca. ³ No vođe Amonaca rekli su Hanunu: »Misliš li da David odaje počast tvome ocu zato što ti njegovi ljudi izražavaju sućut? Poslao ih je ovdje kao uhode, da istraže grad, kako bi ga poslije osvojili.«

⁴ Zato je Hanun zarobio Davidove glasnike, svakom od njih obrijao pola brade i skratio im odjeću napola, do stražnjice. Zatim ih je poslao natrag.

⁵ Kad su Davidu javili kako su njegovi ljudi osramoćeni, poslao im je glasnike ususret i poručio: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne narastu brade i onda se vratite.«

⁶ Kad su Amonci shvatili koliko su uvrijedili Davida, unajmili su dvadeset tisuća aramejskih pješaka iz Bet Rehoba i Sobe, od kralja Maake tisuću vojnika te dvanaest tisuća vojnika iz Toba. ⁷ Kad je David to čuo, poslao je na njih Joaba s cijelom vojskom. ⁸ Amonci su izašli pred vrata svoga grada i postrojili se u bojne redove. Aramejci iz Sobe i Rehoba, Tobanci i Maakini vojnici stajali su zasebno na obližnjim poljima. ⁹ Kad je Joab vidio da se neprijateljski bojni redovi prostiru sprijeda i straga, izabrao je neke od najboljih izraelskih vojnika i poredao ih u bojne redove prema Aramejcima. ¹⁰ Ostale je vojnike stavio pod zapovjedništvo svoga brata Abišaja i on ih je postrojio prema Amoncima.

¹¹ Joab je rekao Abišaju: »Ako Aramejci budu prejaki za mene, dođite mi pomoći. A ako Amonci budu prejaki za vas, ja ću doći vama pomoći. ¹² Budite snažni! Borimo se hrabro za svoj narod i za gradove našeg Boga! BOG će učiniti onako kako misli da je najbolje!«

¹³ Zatim su Joab i njegovi vojnici krenuli u bitku, ali Aramejci su pobjegli pred njima. ¹⁴ Kad su Amonci vidjeli da Aramejci bježe, i oni su pobjegli pred Abišajem u svoj grad. Tada se Joab vratio u Jeruzalem.

¹⁵ Nakon poraza, koji su im nanijeli Izraelci, aramejska se vojska ponovo okupila. ¹⁶ Hadadezer^[ai] je pozvao u pomoć Aramejce s druge strane rijeke Eufrat i oni su došli u Helam. Predvodio ih je Šobak, zapovjednik Hadadezerove vojske.

¹⁷ Kad su to javili Davidu, okupio je cijelu izraelsku vojsku, prešao preko rijeke Jordan i došao u Helam. Aramejska vojska postrojila se u bojne redove, dočekala Davida i krenula u bitku. ¹⁸ No Aramejci su ubrzo pobjegli pred izraelskom vojskom. David im je pobio sedamsto vozača bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka. Ubio je i Šobaka, zapovjednika njihove vojske.

¹⁹ Kad su svi kraljevi, Hadadezerovi podanici, vidjeli da su pobijeđeni, sklopili su mir s Izraelcima i postali njihovi podanici. Aramejci se više nisu usudili pomagati Amoncima.

David i Bat Šeba

11 U proljeće je David poslao Joaba s vojnim zapovjednicima i cijelom izraelskom vojskom u pohod na Amonce. Zaposjeli su amonsku prijestolnicu Rabu.

No David je ostao u Jeruzalemu. ² Jedne je večeri, nakon popodnevnog odmora, ustao i šetao po krovu kraljevske palače. Opazio je ženu koja se kupala. Bila je vrlo lijepa. ³ David je poslao da se netko raspita o njoj. Javili su mu: »To je Bat Šeba, Eliamova kći, žena Urije Hetita.«

⁴ Poslao je glasnike da je dovedu. Kad je došla, David je spavao s njom, i to baš kad se bila očistila od mjesečnice. Potom se vratila svojoj kući.

⁵ Kad je shvatila da je zatrudnjela, poručila je Davidu: »Trudna sam.«

⁶ Nato je David poslao poruku Joabu: »Pošalji mi Uriju Hetita.«

David pokušava sakriti svoj grijeh

Joab je poslao Uriju Davidu. ⁷ Kad je Urija stigao, David se raspitivao kako su Joab i vojnici te kako se odvija rat.

⁸ Zatim mu je rekao: »Idi kući i opusti se sa svojom ženom.«

Za Urijom su iz palače poslali dar od kralja. ⁹ No Urija nije otišao kući. Prespavao je na ulazu u palaču s drugim kraljevim slugama.

¹⁰ Davidu su javili da Urija nije bio kod kuće. David ga upita: »Upravo si došao s puta. Zašto nisi otišao kući?«

¹¹ Urija odgovori: »Kovčeg saveza, Izrael i Juda borave u šatorima, a moj gospodar Joab i vojnici moga gospodara kralja borave na otvorenome. Kako onda da ja odem kući, jedem i pijem, i spavam sa svojom ženom? Zaklinjem se kraljem, nikad to ne bih mogao učiniti!«

¹² Tada će David: »Ostani ovdje još danas, a sutra te šaljem natrag.«

Urija je toga dana ostao u Jeruzalemu, a sutradan ga je ¹³ David pozvao da s njim jede i pije. Napio ga je, ali Urija uvečer ipak nije otišao kući. Opet je ostao s kraljevim slugama spavati na prostirci.

David planira Urijinu smrt

¹⁴ Ujutro je David napisao pismo Joabu i poslao ga po Uriji. ¹⁵ Napisao je: »Stavi Uriju u prve redove gdje je borba najžešća. Neka tamo ostane sâm, da ga neprijatelj obori i ubije.«

¹⁶ Dok je Joab držao grad pod opsadom, stavio je Uriju na položaj gdje su bili najžešći neprijateljski ratnici Amonci. ¹⁷ Kad su vojnici izašli iz grada i sukobili se s Joabovom vojskom, poginuli su neki od Davidovih ljudi, a među njima i Urija Hetit.

¹⁸ Joab je poslao Davidu detaljan izvještaj o bitci. ¹⁹ Rekao je glasniku: »Kad kralju ispričaš sve što se dogodilo, ²⁰ možda će se naljutiti i pitati: ‘Zašto ste se toliko primaknuli gradu? Zar niste mogli pretpostaviti da će vas zasuti strijelama sa zidina? ²¹ Tko je i kako ubio Abimeleka, Jerubaalovog^[aj] sina? Zar nije žena bacila na njega mlinski kamen sa zidina pa je poginuo u Tebesu? Zašto ste prišli tako blizu zidinama?’ Ako te tako bude pitao, reci mu: ‘Poginuo je i tvoj sluga Urija Hetit.’«

²² Glasnik ode k Davidu i ispriča sve kako mu je Joab rekao.

²³ Pričao je: »Napali su nas na otvorenome, ali mi smo ih potisnuli prema ulazu u grad. ²⁴ Tada su nas sa zidina zasuli strijelama. Poginulo je nekoliko kraljevih vojnika, a među njima i tvoj sluga Urija Hetit.«

²⁵ Nato David reče glasniku: »Ovako reci Joabu: ‘Neka te ovaj poraz ne obeshrabri jer nikad se ne zna tko će stradati od mača. Navali na grad još žešće i uništi ga.’ Reci tako Joabu i ohrabri ga.«

David uzima Bat Šebu za ženu

²⁶ Kad je Urijina žena Bat Šeba čula da joj je muž poginuo, žalila je za njim. ²⁷ A kad je prošlo vrijeme žalovanja, David je poslao po nju. Doveli su je u kraljevsku palaču, gdje je postala kraljevom ženom i rodila mu sina.

BOG je vidio zločin koji je počinio David.

Prorok prekorava Davida

12 BOG je proroka Natana poslao k Davidu.

Natan je došao kralju i rekao mu: »U jednome su gradu živjela dvojica ljudi. Jedan je bio bogat, a drugi siromašan. ² Bogataš je posjedovao mnoga stada životinja, ³ dok siromah nije imao ništa osim jedne kupljene ovčice koja je rasla uz njega i njegovu djecu. Jela je njegovo oskudno jelo, pila iz njegove čaše i spavala mu na krilu. Bila mu je poput kćeri.

⁴ Jednom je prilikom bogatašu u kuću došao neki putnik. Bogati je čovjek htio ugostiti putnika, ali mu je bilo žao uzeti od svojih životinja pa je uzeo siromahovu ovčicu i pripremio jelo za svoga gosta.«

⁵ David se jako razljutio na bogataša pa je rekao Natanu: »Zaklinjem se BOGOM, čovjek koji je to učinio zaslužuje smrt! ⁶ I još treba platiti četverostruku vrijednost one ovčice jer nije pokazao nimalo samilosti!«

⁷ »Ti si taj čovjek«, reče mu Natan. »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘Odabrao^[ak] sam te za kralja Izraela i spasio te od Šaula. ⁸ Dao sam ti njegove kuće i žene. Dao sam ti narod Izraela i Jude. Da ti je to bilo premalo, dao bih ti još. ⁹ Zašto ne poštuješ moju riječ i preda mnom činiš zlo? Dao si ubiti Uriju, a njegovu si ženu uzeo sebi. Dopustio si da ga Amonci ubiju umjesto tebe. ¹⁰ Zato će odsad mač i smrt uvijek prijetiti tvojoj obitelji. Kad si uzeo sebi ženu Urije Hetita, pokazao si da me ne poštuješ.’