Bible in 90 Days

¹⁵ Nakon što si očistio Levite i prikazao ih preda mnom, oni mogu služiti oko Šatora sastanka. ¹⁶ Izraelci će mi dati Levite i oni će pripadati meni. U prošlosti sam rekao svakoj izraelskoj obitelji da mi dâ svoga prvorođenog sina, ali sada uzimam Levite umjesto prvorođenih sinova izraelskih obitelji. ¹⁷ Svako prvorođeno muško u Izraelu, i od ljudi i od životinja, pripada meni. Pobivši sve prvorođence u Egiptu, odvojio sam ih za sebe, ¹⁸ a Levite sam uzeo umjesto svih prvorođenih sinova u Izraelu. ¹⁹ Njih sam dao kao dar Aronu i njegovim sinovima da služe oko Šatora sastanka za sve Izraelce. Oni će vršiti obred očišćenja kako nikakva pošast ne bi zadesila Izraelce kad se približe Svetištu.«

²⁰ Mojsije, Aron i cijela izraelska zajednica učinili su s Levitima baš kao što je BOG zapovjedio Mojsiju. ²¹ Leviti su se očistili i oprali svoju odjeću, a onda ih je Aron doveo da ih prikaže pred BOGOM. Izvršio je za njih obred očišćenja te su postali čisti. ²² Nakon toga Leviti su otišli služiti oko Šatora sastanka pod nadzorom Arona i njegovih sinova. Učinili su s Levitima baš kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.

²³ BOG je rekao Mojsiju: ²⁴ »I ovo se odnosi na Levite: Samo muškarci od dvadeset i pet godina te stariji smiju služiti kod Šatora sastanka, ²⁵ a kad napune pedeset godina, moraju istupiti iz obavezne službe. ²⁶ Mogu pomagati svojoj braći u izvršavanju njihovih dužnosti kod Šatora sastanka, ali sami ne smiju služiti. Tako učini s Levitima po pitanju njihovih dužnosti.«

Druga Pasha

9 Prvog mjeseca druge godine nakon što su izašli iz Egipta, BOG je rekao Mojsiju u Sinajskoj pustinji: ² »Neka Izraelci slave Pashu u određeno vrijeme. ³ Slavite je u suton četrnaestog dana ovog mjeseca, u određeno vrijeme, u skladu sa svim pashalnim uredbama i običajima.«

⁴ Tako je Mojsije rekao Izraelcima da proslave Pashu ⁵ i oni su je proslavili u Sinajskoj pustinji u suton četrnaestog dana prvoga mjeseca. Izraelci su učinili sve kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.

⁶ No neki od njih nisu mogli slaviti Pashu tog dana jer su bili nečisti zbog dodira s mrtvacem.

Zato su toga istog dana došli Mojsiju i Aronu ⁷ pa im rekli: »Postali smo nečisti zbog dodira s mrtvacem, ali zašto bi nam se branilo da s ostalim Izraelcima prinesemo žrtvu BOGU u vrijeme koje je određeno za to?«

⁸ Mojsije im je rekao: »Pričekajte ovdje dok ne saznam što BOG kaže da morate činiti.«

⁹ Tada je BOG rekao Mojsiju: ¹⁰ »Reci Izraelcima: Ako vi ili vaši potomci budete nečisti zbog dodira s mrtvacem, ili ako budete na putu, ipak možete slaviti Pashu u čast BOGU. ¹¹ Slavite je u suton četrnaestog dana drugoga mjeseca. Jedite pashalnu životinju s beskvasnim kruhom i gorkim biljem. ¹² Njezino meso ne smijete ostaviti do jutra i ne smijete joj slomiti nijednu kost. Držite do svih pashalnih uredbi. ¹³ Ako je osoba čista i nije na putu pa ne proslavi Pashu, neka se odstrani iz svog naroda jer nije prinijela BOGU žrtvu u određeno vrijeme. Mora snositi posljedice svoga grijeha.

¹⁴ Ako stranac, koji živi s vama, želi slaviti Pashu u čast BOGA, neka to čini prema pashalnim uredbama i običajima. Ista uredba vrijedi za stranca i za rođenog Izraelca.«

Oblak nad Svetim šatorom

(Izl 40,34-38)

¹⁵ Onoga dana kad je podignut Sveti šator, to jest Šator saveza, prekrio ga je oblak. Od večeri do jutra oblak je nad Svetim šatorom izgledao kao vatra. ¹⁶ Tako je bilo stalno: preko dana ga je prekrivao oblak koji je noću izgledao kao vatra. ¹⁷ Kad god bi se oblak podigao sa Šatora, Izraelci su kretali na put. Gdje god bi se oblak spustio, ondje su se utaborili Izraelci. ¹⁸ Na BOŽJU su zapovijed Izraelci kretali na put i na njegovu su zapovijed postavljali tabor. Dokle god bi oblak stajao nad Svetim šatorom, ostajali su u taboru. ¹⁹ Ako bi oblak dugo vremena stajao nad Svetim šatorom, Izraelci su se držali BOŽJEG naloga i nisu kretali na put. ²⁰ Ponekad bi oblak bio nad Svetim šatorom samo nekoliko dana. U skladu s BOŽJOM zapovijedi, ostajali su u taboru, a zatim su na njegovu zapovijed kretali na put. ²¹ Ponekad bi oblak stajao samo od večeri do jutra, a kad bi se ujutro podigao, kretali su na put. Ako bi oblak stajao samo jedan dan i jednu noć, čim bi se podigao, kretali su na put. ²² Bez obzira na to je li oblak stajao nad Svetim šatorom dva dana ili mjesec dana ili godinu dana, Izraelci su ostajali utaboreni i nisu kretali na put. No čim bi se podigao, kretali su na put. ²³ Na BOŽJU su zapovijed postavljali tabor i na BOŽJU su zapovijed kretali na put. Držali su se BOŽJEG naloga, onako kako im ga je Bog dao preko Mojsija.

Srebrne trube

10 BOG je rekao Mojsiju: ² »Napravi dvije trube od kovanog srebra. Služit će ti za sazivanje zajednice i pokretanje tabora na put. ³ Kad obje zatrube, cijela zajednica mora se okupiti pred tobom na ulazu u Šator sastanka. ⁴ Ako zatrubi samo jedna, pred tobom se moraju okupiti samo glavari, vođe Izraelovih plemena. ⁵ Kad zatrube na uzbunu, neka na put krenu tabori na istoku. ⁶ Kad drugi put zatrube na uzbunu, neka krenu tabori na jugu. Trubljenje na uzbunu bit će znak za pokret. ⁷ Kad okupljate zajednicu, zatrubite, ali ne na uzbunu. ⁸ U trube će trubiti svećenici, Aronovi sinovi. Trajna je to uredba za vas, iz naraštaja u naraštaj.

⁹ Kad se u svojoj zemlji budete branili od neprijatelja koji vas napada, zatrubite na uzbunu. Tada će vas se sjetiti BOG i spasiti od neprijatelja. ¹⁰ Isto tako, kad se radujete, u vrijeme određenih blagdana i svetkovina mladog mjeseca, zatrubite nad žrtvama paljenicama i žrtvama slavljenicama, i to će Boga podsjećati na vas. Ja sam vaš BOG.«

Odlazak sa Sinajske planine

¹¹ Dvadesetog dana drugog mjeseca druge godine od izlaska iz Egipta, oblak se podigao sa Svetog šatora saveza. ¹² Tada su Izraelci krenuli iz Sinajske pustinje pa putovali od mjesta do mjesta, sve dok se oblak nije zaustavio u pustinji Paran. ¹³ Tako su prvi put krenuli na zapovijed koju je BOG dao preko Mojsija. ¹⁴ Prva je krenula divizija predvođena Judinim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Nahšon, Aminadabov sin. ¹⁵ Netanel, Suarov sin, zapovijedao je vojskom Isakarovog plemena, ¹⁶ a Eliab, Helonov sin, vojskom Zebulunovog plemena.

¹⁷ Zatim je rastavljen Sveti šator pa su krenuli Geršonovci i Merarijevci, koji su ga nosili. Ljudi iz njihovih obitelji bili su sljedeći po redu.

¹⁸ Potom je krenula divizija predvođena Rubenovim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Elisur, Šedeurov sin. ¹⁹ Šelumiel, Surišadajev sin, zapovijedao je vojskom Šimunovog plemena, ²⁰ a Eliasaf, Deuelov^[a] sin, vojskom Gadovog plemena.

²¹ Tada su krenuli Kehatovci, koji nose najsvetije predmete, kako bi Sveti šator u sljedećem taboru mogao biti postavljen prije njihovog dolaska.

²² Zatim je krenula divizija predvođena Efrajimovim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Elišama, Amihudov sin. ²³ Gamliel, Pedahsurov sin, zapovijedao je vojskom Manašeovog plemena, ²⁴ a Abidan, Gidonijev sin, vojskom Benjaminovog plemena.

²⁵ Na kraju je krenula divizija predvođena Danovim postrojbama, kao zaštitnica koja čuva zaleđe svim divizijama. Njihovom je vojskom zapovijedao Ahiezer, Amišadajev sin. ²⁶ Pagiel, Okranov sin, zapovijedao je vojskom Ašerovog plemena, ²⁷ a Ahira, Enanov sin, vojskom Naftalijevog plemena.

²⁸ Bio je to redoslijed izraelskih postrojbi kad su Izraelci kretali na put.

²⁹ Mojsije je rekao Hobabu, sinu svog tasta Midjanca Reuela: »Krećemo prema mjestu koje nam je BOG obećao. Dođi s nama i bit ćemo ti dobri jer je BOG Izraelu obećao dobro.«

³⁰ »Neću ići s vama«, odgovorio je, »nego ću se vratiti u svoju zemlju, svome rodu.«

³¹ No Mojsije je rekao: »Molim te, ne odlazi od nas. Ti znaš gdje su dobra mjesta za taborovanje u pustinji pa nam možeš biti vodič. ³² Ako budeš išao s nama, dijelit ćemo s tobom sve dobro što nam čini BOG.«

³³ Tako su krenuli s BOŽJE planine i putovali tri dana. Svećenici su ta tri dana nosili kovčeg BOŽJEG saveza pred njima, da im pronađu mjesto za odmor. ³⁴ Preko dana BOŽJI je oblak bio nad njima kad su iz tabora kretali na put.

³⁵ Kad god bi podizali Kovčeg i kretali, Mojsije je govorio:

³⁶ A kad bi stali s Kovčegom, govorio je:

Narod se opet žali

11 Narod se počeo žaliti zbog svojih nevolja i BOG im je to uzeo za zlo. Razljutio se kad ih je čuo. BOŽJA je vatra planula na njih i spalila neke rubne dijelove tabora. ² Narod je zavapio Mojsiju pa se on pomolio BOGU i vatra se ugasila. ³ To su mjesto prozvali Tabera^[b] jer je BOŽJA vatra planula na njih.

⁴ Ljudi miješanog porijekla u narodu su počeli žudjeti za drugom vrstom hrane. Uskoro su i svi Izraelci ponovo počeli kukati i govoriti: »E, da nam je jesti meso! ⁵ Sjećamo se ribe, koju smo besplatno jeli u Egiptu, pa krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka, ⁶ a sad smo već izgubili snagu. Nigdje ništa za jelo, samo ova mana!«

⁷ Mana je bila kao zrno korijandra i nalikovala je smoli drveta. ⁸ Narod je išao uokolo i skupljao ju, a zatim su je mljeli ručnim žrvnjevima ili drobili u stupi. Kuhali su je u loncu ili mijesili pa pekli lepinje. Okus joj je bio sličan okusu pogača s maslinovim uljem. ⁹ Kad je noću na tabor padala rosa, s njom je padala i mana.

Mojsije dobiva sedamdeset pomoćnika

¹⁰ Mojsije je slušao kako ljudi iz svih obitelji kukaju, svatko na ulazu u svoj šator. BOG se jako razljutio, a Mojsije uzrujao.

¹¹ »Zašto si na mene, svog slugu, navalio ovu nevolju?« upita on BOGA. »Zar sam to zaslužio—da na mene svališ teret čitavog ovoga naroda? ¹² Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad mi govoriš da ga nosim na rukama, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju koju si zakletvom obećao njihovim precima? ¹³ Gdje da nabavim mesa za sav ovaj narod? Stalno mi kukaju i govore: ‘Daj nam da jedemo meso!’ ¹⁴ Ne mogu sâm nositi sav ovaj narod. Preteško mi je. ¹⁵ Ako ćeš ovako postupati sa mnom, bolje me odmah ubij. Ako sam stekao tvoju naklonost, daj da umrem, da više ne patim.«

¹⁶ BOG je rekao Mojsiju: »Dovedi mi sedamdeset Izraelaca za koje znaš da su starješine i nadglednici naroda. Dovedi ih do Šatora sastanka i neka stanu ondje s tobom. ¹⁷ Sići ću i razgovarati ondje s tobom. Uzet ću dio od Duha koji je na tebi i staviti ga na njih. Tako će ti oni pomagati nositi teret naroda, da ga ne moraš nositi sâm. ¹⁸ Reci narodu: Posvetite se za sutra jer ćete jesti meso. BOG vas je čuo kad ste kukali: ‘E, da nam je jesti meso! Bilo nam je bolje u Egiptu!’ Sad će vam BOG dati meso i vi ćete jesti. ¹⁹ I nećete ga jesti samo jedan dan, ili dva dana, ili pet dana, ili deset dana, ili dvadeset dana, ²⁰ nego cijeli mjesec! Jest ćete dok vam ne izađe na nos i ne zgadi vam se jer ste odbacili BOGA koji je s vama. Kukali ste pred njim i govorili: ‘Zašto smo uopće otišli iz Egipta?’«

²¹ Mojsije je rekao: »Evo me u narodu koji ima pješaštvo od šest stotina tisuća ljudi, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da jedu mjesec dana!’ ²² Zar bi im bilo dovoljno čak i da se zakolje sva sitna i krupna stoka? Zar bi im bilo dovoljno čak i da se izlovi sva riba iz mora?«

²³ »Je li BOŽJA moć ograničena?«^[c] rekao je BOG Mojsiju. »Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ ostvariti.«

²⁴ Tada je Mojsije izašao pred narod i prenio mu što je BOG rekao. Zatim je okupio sedamdeset starješina i razmjestio ih oko Šatora. ²⁵ BOG je sišao u oblaku i razgovarao s njim. Potom je uzeo od Duha, koji je bio na Mojsiju, i stavio ga na sedamdeset starješina. Kad je Duh sišao na njih, prorokovali su. No to se više nije ponovilo. ²⁶ Dvojica starješina, Eldad i Medad, bili su ostali u taboru. Iako su bili upisani među starješine, nisu došli s ostalima do Šatora. No Duh je sišao i na njih pa su prorokovali u taboru.

²⁷ Jedan je mladić dotrčao i javio Mojsiju: »Eldad i Medad prorokuju u taboru!«

²⁸ Nato je Jošua, Mojsijev pomoćnik od svoje mladosti, rekao: »Mojsije, gospodaru moj, zaustavi ih!«

²⁹ No Mojsije mu odgovori: »Zar si ljubomoran što su i drugi primili Duha, a ne samo ja?^[d] Da bar svi BOŽJI ljudi budu proroci! Da bar BOG stavi svog Duha na sve njih!«

³⁰ Zatim su se Mojsije i izraelske starješine vratili u tabor.

Prepelice

³¹ BOG je podigao vjetar koji je od mora donio prepelice i pobacao ih posvuda oko tabora. Prekrile su zemlju do visine jednog metra^[e] i udaljenosti jednog dana hoda od tabora u pustinju. ³² Cijeli taj dan i noć, i cijeli sljedeći dan, narod je sakupljao prepelice. Svatko je sakupio količinu koja je iznosila najmanje deset bačvi^[f]. Zatim su prostrli meso svuda po taboru. ³³ No, dok im je meso još bilo među zubima, prije nego što su ga prožvakali, BOG se razljutio na njih i udario ih strašnim pomorom. ³⁴ Zato je to mjesto prozvano Kibrot Hataava^[g] jer su ondje sahranili one koji su žudjeli za mesom.

³⁵ Iz Kibrot Hataave narod je otišao u Haserot i zadržao se ondje.

Mirjam i Aron govore protiv Mojsija

12 Mirjam i Aron počeli su govoriti protiv Mojsija. Prvo su ga kritizirali što se oženio Kušankom^[h], ² a zatim su pitali: »Zar je BOG govorio samo preko Mojsija? Zar nije govorio i preko nas?«

I BOG je to čuo. ³ (A Mojsije je bio vrlo ponizan čovjek, ponizniji od bilo koga na zemlji.)

⁴ BOG je odmah rekao Mojsiju, Aronu i Mirjam: »Dođite svi troje do Šatora sastanka.« Kad su došli, ⁵ BOG je sišao u stupu oblaka, stao na ulaz u Šator te pozvao Arona i Mirjam. Kad su oboje prišli, ⁶ progovorio im je: »Slušajte što ću vam reći:

⁹ BOG se razljutio na njih i otišao. ¹⁰ Nakon što se oblak udaljio od Šatora, Mirjam je bila prekrivena bijelim mrljama poput snijega. Dobila je kožnu bolest! Aron se okrenuo prema njoj i vidio da ima kožnu bolest ¹¹ pa je rekao Mojsiju: »Molim te, gospodaru, oprosti nam grijeh koji smo počinili iz ludosti. ¹² Nemoj dopustiti da ona bude kao mrtvorođenče kojem je tijelo napola istrunulo.«

¹³ Tada se Mojsije pomoli BOGU: »Bože, molim te, ozdravi je!«

¹⁴ No BOG odgovori Mojsiju: »Da joj je otac samo pljunuo u lice, njezina bi sramota trajala sedam dana. Drži je izvan tabora sedam dana, a nakon toga može se vratiti.«

¹⁵ Tako su Mirjam sedam dana držali izvan tabora i nisu kretali na put dok je nisu vratili. ¹⁶ Nakon toga narod je otišao iz Haserota i utaborio se u pustinji Paran.

Mojsije šalje izvidnicu u Kanaan

(Pnz 1,19-33)

13 BOG je rekao Mojsiju: ² »Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan koju dajem Izraelcima. Iz svakog plemena pošalji jednoga glavara.« ³ I Mojsije ih je, na BOŽJU zapovijed, poslao u izvidnicu iz pustinje Paran. Svi su oni bili vođe Izraelaca, ⁴ a ovo su njihova imena:

¹⁶ Imena su to ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, a Hošei, Nunovom sinu, Mojsije je dao ime Jošua.

¹⁷ Kad ih je Mojsije poslao da izvide zemlju Kanaan, rekao im je: »Idite kroz kraj Negev pa dalje u gorski kraj. ¹⁸ Pogledajte kakva je zemlja i kakvi su ljudi koji u njoj žive. Jesu li jaki ili slabi? Ima li ih malo ili mnogo? ¹⁹ Je li zemlja u kojoj žive dobra ili loša? Jesu li gradovi u kojima žive bez zidina ili utvrđeni? ²⁰ Je li tlo plodno ili neplodno? Ima li drveća ili nema? Potrudite se donijeti plodove te zemlje.« (A bilo je vrijeme sazrijevanja prvoga grožđa.)

²¹ Tako su otišli i izvidjeli zemlju od pustinje Cin sve do grada Rehoba, prema Hamatu. ²² Otišli su kroz kraj Negev i stigli do grada Hebrona, gdje su živjeli Anakovi potomci Ahiman, Šešaj i Talmaj. (Hebron je izgrađen sedam godina prije Soana u Egiptu.) ²³ Kad su došli u klanac Eškol, odrezali su lozu na kojoj je bio jedan jedini grozd pa ga stavili na motku koju su nosila dvojica. Ponijeli su sa sobom i šipka i smokava. ²⁴ (Taj je klanac prozvan Eškol^[j] upravo zbog grozda koji su Izraelci ondje odrezali.)

Izvidnica podnosi izvještaj

²⁵ Nakon četrdeset dana, vratili su se iz izviđanja zemlje. ²⁶ Došli su Mojsiju i Aronu te cijeloj izraelskoj zajednici u Kadešu, u pustinji Paran, pa im podnijeli izvještaj i pokazali plodove zemlje. ²⁷ Rekli su Mojsiju: »Bili smo u zemlji u koju si nas poslao. Njome zaista teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova. ²⁸ No narod koji ondje živi je jak, a gradovi utvrđeni i vrlo veliki. Čak smo vidjeli i Anakove potomke divovskog stasa. ²⁹ Amalečani žive u kraju Negevu, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u gorskom kraju, a Kanaanci uz more i duž rijeke Jordan.«

³⁰ Tada je Kaleb utišao ljude oko Mojsija i rekao: »Trebamo odmah krenuti i zauzeti zemlju. Sigurno ih možemo nadvladati.«

³¹ No ljudi koji su bili s njim u izvidnici rekli su: »Ne možemo ići na te ljude jer su jači od nas.«

³² Proširili su među Izraelcima nepovoljan izvještaj o zemlji koju su bili izviđali. Govorili su: »Zemlja koju smo izviđali proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo ondje vidjeli vrlo su visoki. ³³ Vidjeli smo i divove—Anakovce koji potječu od divova. Sami smo sebi izgledali kao skakavci, a tako smo izgledali i njima.«

Pobuna naroda

14 Te je noći čitava zajednica zapomagala i plakala u sav glas. ² Svi su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona. Cijela im je zajednica rekla: »Da smo bar umrli u Egiptu! Ili da smo barem umrli u ovoj pustinji! ³ Zašto nas BOG vodi u tu zemlju, da poginemo od mača, a naše žene i djeca da im budu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?«

⁴ Ljudi su govorili jedan drugome: »Izaberimo drugog vođu i vratimo se u Egipat.«

⁵ Tada su se Mojsije i Aron bacili ničice pred cijelom izraelskom zajednicom koja se ondje okupila. ⁶ Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin, koji su bili u izviđanju zemlje, razderali su svoju odjeću.^{[k] 7} Zatim su rekli čitavoj izraelskoj zajednici: »Zemlja koju smo prošli i izvidjeli izuzetno je dobra. ⁸ Ako je BOG zadovoljan nama, uvest će nas u tu zemlju i dat će nam je. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. ⁹ Samo se nemojte buniti protiv BOGA i ne bojte se naroda te zemlje jer su oni lak zalogaj za nas. Bez zaštite su, a s nama je BOG. Ne bojte ih se!«

¹⁰ Međutim, cijela im je zajednica zaprijetila da će ih kamenovati. I tada se svim Izraelcima kod Šatora sastanka pokazala BOŽJA slava. ¹¹ BOG je rekao Mojsiju: »Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle će odbijati vjerovati u mene unatoč svim znamenjima koja sam učinio među njima? ¹² Ubit ću ih pomorom i oduzeti im nasljedstvo. Zatim ću od tebe načiniti narod koji će biti veći i jači od njih.«

Mojsije se zalaže za narod

¹³ Tada je Mojsije rekao BOGU: »Ali, Egipćani, od kojih si svojom snagom izbavio ovaj narod, čut će za to ¹⁴ i ispričati stanovnicima ove zemlje. Oni su već čuli da si ti, BOG, s ovim narodom i da mu se ti, BOG, pokazuješ licem u lice. Znaju da tvoj oblak stoji nad njim. Znaju da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću. ¹⁵ Ako pogubiš čitav narod odjednom, narodi, koji su čuli za tebe, reći će: ¹⁶ ‘BOG nije mogao dovesti ovaj narod u zemlju koju im je obećao pa ih je pobio u pustinji.’ ¹⁷ Pokaži sad svoju snagu, Gospodaru moj, kao što si obećao: ¹⁸ ‘BOG se teško razljuti, pun je vjernosti i ljubavi, i oprašta grijeh i prijestup. No krivca ne ostavlja nekažnjenog. Kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog naraštaja.’ ¹⁹ Zbog svoje velike vjernosti i ljubavi, oprosti grijeh ovome narodu, kao što si im praštao od Egipta dosad.«

²⁰ »Opraštam im, kao što si tražio«, odgovori BOG. ²¹ »Ali, zaklinjem se svojim životom i BOŽJOM slavom, koja će ispuniti svu zemlju, ²² ni jedan od ljudi koji su vidjeli moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta iskušavali, ²³ neće vidjeti zemlju što sam je zakletvom obećao njihovim precima. Neće je vidjeti ni jedan od onih koji su me prezreli. ²⁴ Jedino ću svoga slugu Kaleba, budući da ima drugačiji duh i slijedi me svim srcem, dovesti u zemlju koju je izvidio. Naslijedit će je on i njegovi potomci. ²⁵ S obzirom na to da Amalečani i Kanaanci žive u dolinama, sutra se okrenite i idite u pustinju, putem prema Crvenome moru.«

Bog kažnjava narod

(Pnz 1,34-40)

²⁶ BOG je rekao Mojsiju i Aronu: ²⁷ »Dokle ću trpjeti tu zlu zajednicu koja gunđa protiv mene? Čuo sam pritužbe Izraelaca protiv mene. ²⁸ Zato im reci: ‘Zaklinjem se svojim životom, kaže BOG, učinit ću s vama baš kao što ste govorili. ²⁹ Po ovoj će pustinji popadati vaša trupla. Pomrijet ćete svi od dvadeset godina i stariji koji ste bili prebrojani tijekom popisa i koji ste gunđali protiv mene. ³⁰ Ni jedan od vas neće ući u zemlju za koju sam se zakleo da ćete se u njoj nastaniti, osim Kaleba, Jefuneovog sina, i Jošue, Nunovog sina. ³¹ A vašu djecu, za koju ste rekli da će biti ratni plijen, uvest ću u zemlju koju ste odbacili i oni će uživati u njoj. ³² Što se vas tiče, vaša će trupla popadati po pustinji. ³³ Vaša će djeca četrdeset godina biti pastiri u pustinji i ispaštati zbog vaše nevjernosti, sve dok ondje ne padne vaše posljednje truplo. ³⁴ Četrdeset godina—jednu godinu za svaki od četrdeset dana izviđanja zemlje—ispaštat ćete za svoje grijehe i znat ćete kako je to kad sam protiv vas.’

³⁵ Ja, BOG, rekao sam svoje. Sigurno ću to učiniti cijeloj ovoj zloj zajednici koja se udružila protiv mene. U ovoj ćete pustinji skončati. Ovdje ćete umrijeti.«

³⁶ Ljudi, koje je Mojsije bio poslao u izviđanje zemlje, proširili su nepovoljan izvještaj nakon što su se vratili i naveli cijelu zajednicu da gunđa protiv njega. ³⁷ Oni, koji su dali nepovoljan izvještaj o zemlji, poginuli su pred BOGOM. ³⁸ Od ljudi koji su izviđali zemlju živi su ostali samo Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin.

Pokušaj osvajanja Kanaana

(Pnz 1,41-46)

³⁹ Kad je Mojsije to prenio svim Izraelcima, bili su jako žalosni. ⁴⁰ Rano su ujutro sljedećeg dana krenuli u gorski kraj. »Sagriješili smo«, rekli su. »Sad idemo gore do mjesta koje nam je BOG obećao.«

⁴¹ Mojsije im je rekao: »Zašto kršite BOŽJU zapovijed? Neće vam uspjeti. ⁴² Ne idite gore! BOG nije s vama. Neprijatelji će vas poraziti. ⁴³ Ondje su Amalečani i Kanaanci. Poginut ćete od mača. Okrenuli ste se od BOGA i on neće biti s vama.«

⁴⁴ No oni su u svojoj oholosti ipak otišli u gorski kraj iako ni Mojsije ni kovčeg BOŽJEG saveza nisu krenuli iz tabora. ⁴⁵ Tada su odozgo došli Amalečani i Kanaanci, koji su živjeli u gorskom kraju, potukli ih i progonili sve do Horme.

Propisi o žrtvama

15 BOG je rekao Mojsiju: ² »Reci Izraelcima: Kad se nastanite u zemlji koju vam dajem, ³ prinosit ćete darove BOGU od krupne ili sitne stoke, koji se prinose vatrom kao ugodan miris BOGU. Radi se o raznim paljenim, zavjetnim, dragovoljnim i blagdanskim žrtvama. ⁴ Tko god bude BOGU prinosio neku od tih žrtava, mora prinijeti i žitni prinos od kilograma^[l] žitne krupice zamiješane s litrom^[m] ulja.

⁵ Uz svako janje za žrtvu paljenicu, ili drugu žrtvu, prinesi i litru vina kao prinos pića.

⁶ Uz ovna pripremi žitni prinos od dva kilograma^[n] žitne krupice zamiješane s litrom^[o] ulja ⁷ i litru vina kao prinos pića. Prinesi to kao ugodan miris BOGU.

⁸ Kad BOGU prinosiš junca kao paljenicu, zavjetnicu, slavljenicu, ili drugu žrtvu, ⁹ prinesi s juncem žitni prinos od tri kilograma^[p] žitne krupice zamiješane s dvije litre^[q] ulja, ¹⁰ a prinesi i dvije litre vina kao prinos pića. Žrtva je to koja se prinosi vatrom kao ugodan miris BOGU.

¹¹ Neka se tako prinosi svaki junac, ovan, janjac i kozlić. ¹² Koliko se god životinja prinosi, za svaku učini isto.

¹³ Neka tako čini svaki rođeni Izraelac kad vatrom prinosi žrtvu kao ugodan miris BOGU. ¹⁴ No i stranac, koji živi s vama privremeno ili stalno, kad vatrom prinosi žrtvu kao ugodan miris BOGU, neka čini isto što i vi. ¹⁵ Ista uredba vrijedi za vas i za strance koji žive s vama. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje. Pred BOGOM će stranci biti ravnopravni s vama: ¹⁶ isti propis i zakon vrijedi za vas i za strance koji žive s vama.«

¹⁷ BOG je rekao Mojsiju: ¹⁸ »Reci Izraelcima: Kad uđete u zemlju u koju vas vodim ¹⁹ i kad budete jeli kruh te zemlje, prinesite jedan dio kao prilog BOGU. ²⁰ Prinesite pogaču od prvine svoga mljevenog žita—prinos je to s gumna^[r]. ²¹ Iz naraštaja u naraštaj dajte ovaj prilog BOGU od prvine svoga mljevenog žita.

²² Vaša zajednica može nenamjerno sagriješiti ako propusti izvršiti sve zapovijedi koje je BOG dao Mojsiju. ²³ Sve te zapovijedi BOG je preko Mojsija dao vama i vrijede od dana kad su izrečene pa kroz sve vaše naraštaje. ²⁴ U slučaju nenamjernog propusta, a kojeg zajednica nije bila svjesna, cijela zajednica mora prinijeti jednog junca kao žrtvu paljenicu na ugodan miris BOGU, zajedno s pripadajućim prinosom žita i pića, kao što je propisano, te jednog jarca za žrtvu očišćenja. ²⁵ Neka svećenik izvrši obred očišćenja za cijelu izraelsku zajednicu—bit će im oprošteno jer nije bilo namjerno i jer su za svoj prijestup BOGU prinijeli žrtvu paljenicu i žrtvu očišćenja. ²⁶ Bit će oprošteno cijeloj izraelskoj zajednici i strancima koji žive s njima jer je cijeli narod imao udjela u nenamjernom prekršaju.

²⁷ Kad pojedinac sagriješi nenamjerno, donijet će jednogodišnje žensko kozle za žrtvu očišćenja. ²⁸ Neka svećenik izvrši obred očišćenja pred BOGOM za onoga tko je nenamjerno sagriješio pa će mu biti oprošteno. ²⁹ Isti zakon vrijedi za svakog tko nenamjerno sagriješi, bio on rođeni Izraelac ili stranac koji živi s njima.

³⁰ No tko sagriješi namjerno, bio rođeni Izraelac ili stranac, vrijeđa BOGA. Odstranite ga iz naroda. ³¹ Zato što je prezreo BOŽJU riječ i prekršio njegovu zapovijed, u potpunosti ga odstranite. Krivnja ostaje na njemu.«

Čovjek koji je prekršio šabat

³² Dok su Izraelci bili u pustinji, našli su čovjeka kako skuplja drva na šabat, dan odmora. ³³ Ljudi, koji su ga našli dok je skupljao drva, doveli su ga Mojsiju i Aronu te cijeloj zajednici. ³⁴ Stavili su ga pod stražu jer nije bilo jasno što s njim treba učiniti.

³⁵ Tada je BOG rekao Mojsiju: »Taj se čovjek mora pogubiti. Neka ga cijela zajednica kamenuje izvan tabora.« ³⁶ I čitava ga je zajednica izvela izvan tabora pa ga kamenovala do smrti, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.

Rese na odjeći

³⁷ BOG je rekao Mojsiju: ³⁸ »Reci Izraelcima: Izrađujte rese na rubovima svoje odjeće, a na svaku resu privežite plavu nit, i to neka vrijedi za sve naraštaje. ³⁹ Rese morate imati da bi vas pogled na njih podsjećao na sve BOŽJE zapovijedi. Tako ćete izvršavati zapovijedi, a nećete se povoditi za požudom svojih srca i očiju zbog koje ste mi nevjerni. ⁴⁰ Tako ćete se sjetiti da vršite sve moje zapovijedi i bit ćete sveti svome Bogu. ⁴¹ Ja sam BOG koji vas je izveo iz Egipta da bih bio vaš Bog. Ja sam vaš BOG.«

Korahova pobuna

16 Korah, Levijev potomak, te Datan, Abiram i On, Rubenovi potomci, pobunili su se protiv Mojsija. Korah je bio Isharov sin, Kehatov unuk i Levijev praunuk. Datan i Abiram bili su Eliabovi sinovi, a On Peletov sin. ² Uz njih je protiv Mojsija stalo još dvjesto i pedeset poznatih glavara izraelske zajednice, odabranih na skupštini naroda. ³ Svi oni okupili su se protiv Mojsija i Arona te im rekli: »Prevršili ste mjeru! Cijela je zajednica sveta, svaki je njezin član svet, i BOG je među njima. Pa zašto se vi postavljate iznad BOŽJE zajednice?«

⁴ Kad je Mojsije to čuo, pao je ničice. ⁵ Zatim je rekao Korahu i svim njegovim pristalicama: »BOG će ujutro pokazati tko je njegov i tko je svet i tko mu smije prići. Koga izabere, toga će pustiti da mu priđe. ⁶ A ti, Koraše, i svi tvoji pristalice, učinite ovako: Uzmite kadionice ⁷ pa sutra u njih pred BOGOM stavite vatru i kâd. Koga BOG izabere, bit će svet. Vi, Leviti, prevršili ste mjeru!«

⁸ Mojsije je još rekao Korahu: »Slušajte, Leviti! ⁹ Zar vam je malo to što vas je Izraelov Bog izdvojio iz izraelske zajednice i približio sebi, da poslužujete kod BOŽJEG Svetoga šatora i da stojite pred zajednicom te joj služite? ¹⁰ Približio je sebi i tebe i svu tvoju braću Levite. Zar sad želite biti svećenici? ¹¹ Ti i svi tvoji pristalice zapravo ste se udružili protiv BOGA! Što je Aron učinio da se na njega žalite?«

¹² Zatim je Mojsije poslao po Datana i Abirama, Eliabove sinove, ali oni su rekli: »Mi nećemo doći! ¹³ Zar ti je malo što si nas odveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko, da nas pobiješ u pustinji, pa još želiš i vladati nama? ¹⁴ Osim toga, nisi nas uveo u zemlju kojom teče med i mlijeko niti nam dao polja i vinograde u nasljedstvo. Zar misliš da možeš zaslijepiti i zavarati ljude? Nećemo doći!«

¹⁵ Nato se Mojsije jako razljutio pa rekao BOGU: »Nemoj prihvatiti njihov prinos. Ni magarca nisam od njih uzeo niti ikome od njih naudio.«

¹⁶ Potom je rekao Korahu: »Ti i svi tvoji pristalice sutra se pojavite pred BOGOM. I Aron će biti tamo. ¹⁷ Neka svatko uzme svoju kadionicu, stavi u nju kâda i donese je pred BOGA. Bit će dvjesto i pedeset kadionica, i ti i Aron donesite svaki svoju.«

¹⁸ I svatko je uzeo svoju kadionicu, stavio u nju vatru i kâd pa s Mojsijem i Aronom stao na ulaz u Šator sastanka. ¹⁹ Tako je Korah okupio sve svoje pristalice, koji su se protivili Mojsiju i Aronu, na ulazu u Šator sastanka. Tada se BOŽJA slava pokazala cijeloj zajednici.

²⁰ BOG je rekao Mojsiju i Aronu: ²¹ »Odvojite se od ove zajednice, da ih odmah uništim.«

²² Oni su pali ničice i rekli: »O Bože, Bože duhova cijeloga ljudskog roda, zar ćeš se ljutiti na čitavu zajednicu ako samo jedan čovjek sagriješi?«

²³ Tada je BOG rekao Mojsiju: ²⁴ »Reci zajednici: Odmaknite se od šatora koji pripadaju Korahu, Datanu i Abiramu.«

²⁵ Mojsije je ustao i otišao Datanu i Abiramu, a pratile su ga i starješine Izraela. ²⁶ Rekao je zajednici: »Sklonite se od šatora ovih opakih ljudi! Ništa njihovo ne dirajte! U protivnom ćete biti uništeni zbog svih njihovih grijeha.«

²⁷ I ljudi su se odmaknuli od šatora koji su pripadali Korahu, Datanu i Abiramu, a Datan i Abiram izašli su i stali na ulazu u svoje šatore, zajedno sa svojim ženama, djecom i dojenčadi.

²⁸ Tada je Mojsije rekao: »Po ovome ćete znati da me BOG poslao da učinim sve što sam učinio i da to nije od moje volje: ²⁹ ako ovi ljudi umru prirodnom smrću, kao što ljudi inače umiru, onda me BOG nije poslao. ³⁰ No, ako BOG učini nešto neuobičajeno, ako se otvori zemlja i proguta ih zajedno sa svime što je njihovo, pa živi siđu u grob, onda ćete znati da su prezreli BOGA.«

³¹ Čim je sve to izgovorio, otvorilo se tlo pod Datanom i Abiramom. ³² Zemlja se otvorila i progutala ih zajedno s njihovim ukućanima, sve Korahove ljude i njihovu imovinu. ³³ Živi su sišli u grob, sa svime što su posjedovali. Zemlja se nad njima zatvorila i nestali su iz zajednice.

³⁴ Na njihov su se vrisak razbježali svi Izraelci, vičući: »I nas će zemlja progutati!«

³⁵ Tada je od BOGA suknula vatra i progutala onih dvjesto i pedeset ljudi koji su prinosili kâd.

³⁶ BOG je rekao Mojsiju: ³⁷ »Reci Eleazaru, sinu svećenika Arona, da pokupi kadionice sa zgarišta, jer su svete, a ugljevlje neka baci podalje. ³⁸ Oni su ljudi sagriješili i platili životom, ali njihove su kadionice donesene pred BOGA i postale su svete. Daj ih prekovati u pločice, kojima će se obložiti žrtvenik, pa će biti znak upozorenja Izraelcima.«

³⁹ I svećenik Eleazar pokupi brončane kadionice što su ih donijeli ljudi koje je progutala vatra. Zatim su ih prekovali u pločice za oblaganje žrtvenika. ⁴⁰ Podsjetnik je to Izraelcima da nitko osim Aronovih potomaka ne smije paliti kâd pred BOGOM, da ne bi prošao kao Korah i njegovi pristalice.

⁴¹ Sutradan je cijela izraelska zajednica gunđala protiv Mojsija i Arona. Govorili su: »Ubili ste BOŽJE ljude.« ⁴² Kad su se okupili protiv Mojsija i Arona, i pogledali prema Šatoru sastanka, prekrio ga je oblak i pokazala se BOŽJA slava! ⁴³ Mojsije i Aron došli su pred Šator sastanka, ⁴⁴ a BOG je rekao Mojsiju: ⁴⁵ »Odmaknite se od ove zajednice, da ih odmah uništim.« Nato su oni pali ničice.

⁴⁶ Mojsije je rekao Aronu: »Uzmi svoju kadionicu, stavi u nju žar sa žrtvenika i kâd pa brzo idi do zajednice. Izvrši obred očišćenja za njih jer se BOG razljutio i počeo pomor!«

⁴⁷ Aron je uzeo sve što mu je Mojsije rekao i utrčao usred zajednice. Pomor je već počeo među narodom. Aron je prinio kâd i izvršio obred očišćenja za njih. ⁴⁸ Stao je između živih i mrtvih, a pomor je prestao. ⁴⁹ Četrnaest tisuća i sedam stotina ljudi je poginulo, ne računajući one koji su poginuli zbog Koraha. ⁵⁰ Kad je pomor prestao, Aron se vratio Mojsiju na ulaz u Šator sastanka.

Aronov štap

17 BOG je rekao Mojsiju: ² »Razgovaraj s Izraelcima. Neka ti daju dvanaest štapova, po jedan od glavara svakoga plemena. Ime svakoga glavara napiši na njegovom štapu. ³ Na Levijevom štapu napiši Aronovo ime. Treba biti po jedan štap za vođu svakoga plemena. ⁴ Zatim stavi štapove u Šator sastanka ispred Kovčega saveza, ondje gdje se sastajem s tobom. ⁵ Štap čovjeka kojeg ja izaberem, proklijat će. Tako ću ušutkati ovo neprekidno gunđanje Izraelaca protiv vas.«

⁶ Mojsije je to prenio Izraelcima pa su mu glavari dali štapove. Bilo je dvanaest štapova—po jedan za glavara svakoga plemena, a među njima je bio i Aronov štap. ⁷ Mojsije je stavio štapove pred BOGA u Šator saveza.

⁸ Kad je sutradan Mojsije ušao u Šator saveza, a ono—Aronov štap, od Levijevog plemena, ne samo da je proklijao nego i propupao, procvjetao i rodio zrele bademe! ⁹ Tada je Mojsije pred sve Izraelce donio sve štapove koji su bili pred BOGOM, a oni su ih pregledali te je svatko uzeo svoj.

¹⁰ BOG je rekao Mojsiju: »Vrati Aronov štap pred Kovčeg saveza^[s], da se čuva kao znak upozorenja buntovnicima. Tako ćeš stati na kraj njihovom gunđanju protiv mene pa neće poginuti.« ¹¹ I Mojsije učini baš kao što mu je zapovjedio BOG.

¹² Izraelci su rekli Mojsiju: »Poginut ćemo! Propast ćemo! Svi ćemo pomrijeti! ¹³ Tko se samo primakne BOŽJEM Svetom šatoru, poginut će. Zar ćemo svi pomrijeti?«

Dužnosti svećenika i Levita

18 BOG je rekao Aronu: »Ti, tvoji sinovi i tvoja obitelj snosit ćete odgovornost ako počinite grijeh protiv Svetišta, a ti i tvoji sinovi snosit ćete odgovornost ako počinite grijeh u svećeničkoj službi. ² Dovedi svoju braću Levite iz svoga plemena, da ti se pridruže i da pomažu tebi i tvojim sinovima vršiti službu ispred Šatora saveza. ³ Neka rade za tebe i neka obavljaju dužnosti oko Šatora. No ne smiju prilaziti opremi Svetišta ni žrtveniku. U suprotnom, poginut će i oni i vi. ⁴ Dakle, pridružit će ti se da bi obavljali dužnosti oko Šatora sastanka i sve što se tiče službe oko Šatora. Nitko drugi ne smije vam se približavati. ⁵ Obavljajte dužnosti oko Svetišta i žrtvenika, da se ne bih ponovo razljutio na Izraelce. ⁶ Osobno sam od Izraelaca izabrao vašu braću Levite. Oni su vam dani kao dar od BOGA, da obavljaju poslove oko Šatora sastanka. ⁷ No što god se tiče žrtvenika i prostora iza zavjese, samo ti i tvoji sinovi smijete vršiti svećeničku službu, i vama je dajem kao dar kojim ćete služiti. Ako se netko drugi približi Svetištu, mora se pogubiti.«

Svećenički dio od žrtava

⁸ BOG je rekao Aronu: »Dajem ti odgovornost za priloge koje mi donosi narod. Sve svete darove, koje Izraelci daju meni, trajno dajem tebi i tvojim sinovima kao vaš dio. ⁹ Tebi pripada dio najsvetijih žrtava koji se ne spaljuje. Svaki prinos koji mi donose kao najsvetiji prinos—bilo žitnu žrtvu ili žrtvu očišćenja ili žrtvu naknadnicu—pripada tebi i tvojim sinovima. ¹⁰ Jedi ga na svetome mjestu^[t]. Svako ga muško može jesti. Neka ti prinos bude svet.

¹¹ I ovo pripada tebi: sve što se odvaja na stranu, svi darovi od žrtava prikaznica, koje prinose Izraelci, dajem tebi i tvojim sinovima i kćerima kao trajan udio. Tko god je od tvojih ukućana čist, može to jesti.

¹² Dajem ti sve najbolje ulje i sve najbolje mlado vino i žito koje daju BOGU. ¹³ Pripadaju ti svi prvi plodovi zemlje koje donose BOGU. Tko god je od tvojih ukućana čist, može ih jesti.

¹⁴ Sve što Izraelci trajno posvete BOGU, pripada tebi. ¹⁵ Tebi pripada svaki prvorođenac, koji se prinosi BOGU, i od ljudi i od životinja. No svaki prvorođeni sin i svaki prvorođeni mužjak nečiste životinje mora se otkupiti. ¹⁶ U dobi od mjesec dana moraju se otkupiti po otkupnoj cijeni od pet srebrnjaka prema službenoj mjeri određenoj u Svetištu.^[u]

¹⁷ No prvorođenog mužjaka krave, ovce i koze nemoj otkupljivati jer su sveti. Njihovom krvlju zapljusni žrtvenik i njihov loj spali na vatri da se podigne dim na ugodan miris BOGU. ¹⁸ Njihovo meso pripada tebi, kao što ti pripadaju prikazana prsa i desni but. ¹⁹ Sve svete priloge, koje Izraelci donose BOGU, dajem tebi i tvojim sinovima i kćerima kao trajan udio. Trajni je to i neraskidivi savez^[v] pred BOGOM za tebe i tvoje potomstvo.«

Desetina koja pripada Levitima

²⁰ BOG je rekao Aronu: »Nećeš dobiti nasljedstvo u njihovoj zemlji, niti ćeš imati vlasničkog udjela s njima. Ja sam tvoj dio i tvoje nasljedstvo među Izraelcima.

²¹ Za službu koju Leviti obavljaju u Šatoru sastanka, dajem im svaku desetinu koju će Izraelci davati od uroda žitarica i novorođenih domaćih životinja. ²² Odsad se Izraelci ne smiju približavati Šatoru sastanka. U suprotnom, na sebe će navući krivnju zbog grijeha i poginuti. ²³ Samo će Leviti služiti oko Šatora sastanka i snositi odgovornost ako počine grijeh protiv Šatora. Trajna je to uredba za sve vaše naraštaje: Leviti neće imati nasljedstvo među Izraelcima, ²⁴ nego im u nasljedstvo dajem desetinu koju Izraelci donose kao prilog BOGU. Zato sam za njih rekao da neće dobiti nasljedstvo s Izraelcima.«

Desetina koju Leviti daju svećenicima

²⁵ BOG je rekao Mojsiju: ²⁶ »Reci Levitima: Kad od Izraelaca primite desetinu koju vam dajem u nasljedstvo, desetinu te desetine dajte kao prilog BOGU. ²⁷ Vaš će vam se prilog računati kao žito s gumna ili mlado vino iz tijeska. ²⁸ Tako ćete i vi davati prilog BOGU od svih desetina koje budete primali od Izraelaca, a taj prilog BOGU davat ćete svećeniku Aronu. ²⁹ Od svih darova koje dobijete, odvojite ono najbolje i najsvetije za prilog BOGU.

³⁰ Reci Levitima: Kad Bogu dajete najbolji dio onoga što primate, računat će vam se kao da je prilog s vašega gumna ili iz tijeska. ³¹ Vi i vaši ukućani možete na svakome mjestu jesti ono što vam preostane. To vam je plaća za poslove oko Šatora sastanka. ³² Ako budete prinosili najbolji dio, nećete na sebe navući grijeh. U suprotnom, oskvrnuli biste svete darove Izraelaca i poginuli zbog toga.«

Voda za očišćenje

19 BOG je rekao Mojsiju i Aronu: ² »BOG zapovijeda sljedeću zakonsku odredbu. Recite Izraelcima da vam dovedu crvenu junicu, potpuno zdravu i bez tjelesne mane, koja još nije bila upregnuta u jaram. ³ Dajte je svećeniku Eleazaru. Neka je izvede izvan tabora i zakolje. ⁴ Svećenik Eleazar uzet će na prst malo njezine krvi i sedam puta njome poškropiti prema pročelju Šatora sastanka. ⁵ Zatim neka ondje spale junicu—njezinu kožu, meso, krv i crijeva. ⁶ Svećenik će uzeti cedrovinu, izop^[w] i crvenu vunu te ih baciti na vatru gdje se spaljuje junica. ⁷ Nakon toga će oprati svoju odjeću i okupati se u vodi. Tada može ući u tabor, ali će biti nečist do večeri. ⁸ Onaj tko spaljuje junicu neka također opere svoju odjeću i okupa se u vodi. I on će biti nečist do večeri. ⁹ Čista osoba neka sakupi juničin pepeo i odloži ga na čisto mjesto izvan tabora. Neka se pepeo tako čuva za izraelsku zajednicu za pripremu vode očišćenja. Koristit će se za očišćenje od grijeha. ¹⁰ I onaj tko je sakupio juničin pepeo neka opere svoju odjeću, ali bit će nečist do večeri. Trajna je to uredba za Izraelce i za strance koji žive s njima.

¹¹ Tko dotakne truplo mrtvaca, bit će nečist sedam dana. ¹² Trećeg i sedmog dana neka se opere posebnom vodom za očišćenje. Tako će biti čist. No, ako se ne opere trećeg i sedmog dana, neće biti čist. ¹³ Tko dotakne truplo mrtvaca, a ne opere se, onečišćuje BOŽJI Sveti šator. Takva osoba neka se odstrani iz Izraela. Budući da nije poškropljen vodom očišćenja, nečist je i nečistoća ostaje na njemu.

¹⁴ Ovo je zakon koji treba primijeniti kad netko umre u šatoru: tko god se nalazi u šatoru i tko god uđe unutra, bit će nečist sedam dana. ¹⁵ Nečista će biti i svaka otvorena posuda koja nema poklopca na sebi. ¹⁶ Tko god na polju dotakne truplo osobe ubijene mačem ili one koja je umrla prirodnom smrću, ili ljudsku kost, ili grob, bit će nečist sedam dana.

¹⁷ Da biste očistili nečistu osobu, stavite pepeo od junice, koja je spaljena za očišćenje od grijeha, u jednu posudu i prelijte ga svježom vodom^[x]. ¹⁸ Čovjek, koji je čist, neka uzme izop, umoči ga u tu vodu i poškropi šator te sav namještaj i ljude koji su bili u njemu. Neka poškropi i svakog tko je dotaknuo ljudsku kost, ili grob, ili ubijenoga, ili umrloga prirodnom smrću. ¹⁹ Čist čovjek neka poškropi nečistu osobu trećeg i sedmog dana. Sedmoga će dana osoba biti čista. Onaj tko se čisti neka opere svoju odjeću i okupa se u vodi pa će uvečer biti čist. ²⁰ No, ako se nečista osoba ne očisti, neka se odstrani iz zajednice jer je onečistila BOŽJE svetište. Budući da nije poškropljena vodom očišćenja, nečista je. ²¹ Trajna je to uredba za njih. Onaj koji škropi vodom za očišćenje također neka opere svoju odjeću. Tko god dotakne vodu očišćenja, bit će nečist do večeri. ²² Što god nečista osoba dotakne, to postaje nečisto. I kad netko dotakne to što je nečisto, postaje nečist do večeri.«

Voda iz stijene

20 U prvom je mjesecu cijela izraelska zajednica stigla u pustinju Cin i utaborila se u Kadešu. Ondje je umrla Mirjam te je ondje i sahranjena.

² A zajednica nije imala vode pa se okupila protiv Mojsija i Arona. ³ Prepirali su se s Mojsijem i govorili: »Da smo bar poginuli kad su naša braća poginula pred BOGOM! ⁴ Zašto ste BOŽJU zajednicu doveli u ovu pustinju, da i mi i naša stoka umremo ovdje? ⁵ Zašto ste nas izveli iz Egipta i doveli na ovo užasno mjesto? Tu nema ni žita, ni smokava, ni loze, ni šipka! A nema ni vode za piće!«

⁶ Tada su Mojsije i Aron otišli od zajednice i došli na ulaz u Šator sastanka. Pali su ničice, a BOŽJA im se slava pokazala. ⁷ BOG je rekao Mojsiju: ⁸ »Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron okupite zajednicu. Zatim pred njihovim očima progovorite onoj stijeni i ona će pustiti vodu. Tako ćeš im izvesti vodu iz stijene pa će piti i zajednica i stoka.«

⁹ I Mojsije je uzeo štap iz Šatora sastanka, ispred BOGA, kao što mu je zapovjedio BOG. ¹⁰ Zatim su on i Aron okupili zajednicu ispred stijene.

»Slušajte, buntovnici!« rekao im je Mojsije. »Zar vam moramo iz stijene pustiti vodu?«

¹¹ Tada je digao ruku i dva puta udario štapom po stijeni. Poteklo je obilje vode pa su je pili i ljudi i stoka.

¹² No BOG je rekao Mojsiju i Aronu: »Budući da mi niste vjerovali i da me niste pokazali svetim pred Izraelcima, nećete uvesti ovu zajednicu u zemlju koju joj dajem.«

¹³ Ovo je bilo kod voda Meribe^[y]. Ondje su se Izraelci prepirali s BOGOM, a on im je pokazao da je svet.

Edomci ne puštaju Izraelce

¹⁴ Iz Kadeša je Mojsije poslao kralju Edoma glasnike s porukom:

»Poruka tvoga brata Izraela: Ti znaš za sve nevolje koje su nas snašle. ¹⁵ Naši su preci otišli dolje u Egipat pa smo ondje živjeli mnogo godina. Egipćani su loše postupali s nama i našim precima. ¹⁶ No kad smo zavapili BOGU, on nas je čuo pa je poslao anđela i izveo nas iz Egipta. Sad smo ovdje u gradu Kadešu, na rubu tvoje zemlje. ¹⁷ Molim te, pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju. Nećemo ići preko polja i vinograda, niti piti vodu iz bunara. Ići ćemo Kraljevim putem^[z] i nećemo skretati ni desno ni lijevo dok ne prođemo tvoje područje.«

¹⁸ No kralj je Edoma odgovorio: »Ne prolazite ovuda, inače ćemo vas napasti mačevima.«

¹⁹ »Ići ćemo samo glavnim putem«, rekli su Izraelci. »Ako bismo mi ili naša stoka pili vašu vodu, platit ćemo je. Pustite nas samo da prođemo pješice, ništa drugo.«

²⁰ No on je opet odgovorio: »Ne dopuštamo vam prolaz!«

I Edomci su izašli pred njih s velikom i jakom vojskom.

²¹ Tako im nisu dali proći kroz svoje područje pa su se Izraelci okrenuli i otišli drugim putem.

Aronova smrt

²² Cijela je izraelska zajednica krenula iz Kadeša i došla do planine Hor. ²³ Kod planine Hor, blizu granice zemlje Edom, BOG je rekao Mojsiju i Aronu: ²⁴ »Aron će umrijeti i pridružiti se svojim precima. Neće ući u zemlju koju dajem Izraelcima zato što ste se kod voda Meribe obojica pobunili protiv moje zapovijedi. ²⁵ Povedi Arona i njegovog sina Eleazara na planinu Hor. ²⁶ Svuci svećeničku odjeću s Arona i u nju obuci njegovog sina Eleazara jer će Aron ondje umrijeti i pridružiti se svojim precima.«

²⁷ I Mojsije je učinio kao što je zapovjedio BOG. Popeli su se na planinu Hor naočigled cijele zajednice. ²⁸ Mojsije je svukao svećeničku odjeću s Arona i u nju odjenuo njegovog sina Eleazara. Tada je Aron umro ondje, na vrhu planine, a Mojsije i Eleazar su sišli ²⁹ pa je cijela zajednica doznala da je Aron umro. Sav ga je izraelski narod oplakivao trideset dana.

Pobjeda nad Kanaancima

21 Kanaanski je kralj Arad živio u kraju Negevu. Kad je čuo da Izraelci dolaze putem koji prolazi kroz Atarim, napao ih je i nekolicinu zarobio. ² Tada su se Izraelci zavjetovali BOGU: »Ako nam dopustiš da savladamo ovaj narod, potpuno ćemo uništiti njegove gradove.« ³ BOG je Izraelcima ispunio molbu i predao im Kanaance te su oni potpuno uništili njih i njihove gradove. Tako su tome mjestu dali ime Horma^[aa].

Brončana zmija

⁴ Da bi zaobišli Edom, Izraelci su od planine Hor krenuli putem koji vodi prema Crvenome moru. No narod je putem postao nestrpljiv. ⁵ Govorili su protiv Boga i protiv Mojsija: »Zašto ste nas izveli iz Egipta da umremo u pustinji? Nema kruha, nema vode, a ova bijedna hrana nam se gadi!«

⁶ Tada je BOG poslao zmije otrovnice među narod, koje su ih grizle, pa su mnogi Izraelci umrli. ⁷ Narod je došao Mojsiju i rekao: »Sagriješili smo kad smo govorili protiv BOGA i protiv tebe. Pomoli se BOGU, da ukloni zmije od nas.«

Mojsije se pomolio za narod,