Bible in 90 Days

Zemlja Judinog plemena

15 Judinom je plemenu kockom pripao dio zemlje te bio razdijeljen svim njegovim obiteljima. Prostirao se do granice Edoma i pustinje Cin na krajnjem jugu.

² Njihova je južna granica počinjala kod zaljeva na južnom kraju Mrtvog mora. ³ Potom je prolazila južno od Škorpionovog prijevoja, nastavljala se do pustinje Cin i zatim se penjala južno do Kadeš Barnee. Odatle se nastavljala do Hesrona, penjala do Adara, skretala do Karke ⁴ i išla do Asmona. Zatim je izlazila na Egipatski potok i završavala na Sredozemnome moru. Bila je to Judina južna granica.

⁵ Istočna je granica bila obala Mrtvog mora, sve do mjesta gdje se rijeka Jordan ulijevala u more.

Sjeverna je granica počinjala kod ušća Jordana u Mrtvo more. ⁶ Potom se penjala do Bet Hogle i nastavljala sjeverno od Bet Arabe, penjući se do kamena nazvanog prema Rubenovom sinu Bohanu. ⁷ Odatle je granica išla dolinom Akora do Debira i skretala na sjever do Gilgala, koji je nasuprot prijevoja Adumim i južno od klanca. Granica je potom išla do voda En Šemeša i završavala kod En Rogela. ⁸ Odatle se dolinom Ben Hinom penjala južnim obronkom Jebusejskoga grada, to jest Jeruzalema. Nastavljala se penjati do vrha planine zapadno od doline Hinom, na sjevernome kraju doline Refaim. ⁹ S vrha planine granica je išla prema izvoru Neftoah, izlazila kod gradova na brdu Efron i spuštala se prema Baali (koju su zvali i Kirjat Jearim). ¹⁰ Od Baale je skretala na zapad do brda Seir pa išla sjevernim obronkom brda Jearim (zvanog i Kesalon), spuštala se do Bet Šemeša i nastavljala do Timne. ¹¹ Odatle je granica išla do sjevernog obronka Ekrona i protezala se do Šikrone. Nastavljala se do brda Baala, izlazila kod Jebneela i završavala na moru.

¹² Zapadna je granica bila obala Sredozemnog mora.

Bile su to granice Judinog naroda, gdje su živjele njegove obitelji.

Kaleb zauzima Hebron i Debir

¹³ Jošua je Jefuneovom sinu Kalebu dao zemlju u Judi, kako je BOG bio zapovjedio. Kaleb je dobio Hebron, poznat i pod nazivom Kirjat Arba, jer je Arba bio Anakov predak. ¹⁴ Kaleb je iz Hebrona istjerao trojicu Anakovih potomaka—Šešaja, Ahimana i Talmaja. ¹⁵ Potom je odande napao stanovnike Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer.

¹⁶ Kaleb je rekao: »Svoju kćer Aksu dat ću za ženu onome tko napadne Kirjat Sefer i zauzme ga.« ¹⁷ Grad je zauzeo Otniel, sin Kalebovog brata Kenaza, pa mu je Kaleb dao svoju kćer Aksu za ženu. ¹⁸ Pošto se udala za Otniela, rekla mu je da bi od njezinog oca trebali zatražiti polje. Aksa je otišla do oca, a kad je sjahala s magarca, Kaleb ju je upitao što želi.

¹⁹ »Molim te da mi nešto daruješ«, odgovorila je ona. »Dao si mi suhu zemlju u Negevu. Molim te, daj mi zato i izvore vode.«

Tako joj je Kaleb dao gornje i donje izvore.

Judini gradovi

²⁰ Ovo je područje Judinog plemena i nasljedstvo svih njegovih obitelji.

²¹ Najjužniji gradovi Judinog plemena u Negevu, prema granici s Edomom, bili su:

³³ Judini gradovi u Šefelu bili su i ovi:

³⁷ Nadalje, dani su im i ovi gradovi:

⁴² Judini su gradovi bili i ovi:

⁴⁵ Judino je pleme dobilo i sljedeće gradove:

⁴⁸ Judini su bili gradovi u gorju:

⁵² U gorju su imali i ove gradove:

⁵⁵ Gradovi u gorju još su bili:

⁵⁸ Nadalje, u gorju su imali i gradove:

⁶⁰ U gorju su imali još i Kirjat Baal (to jest, Kirjat Jearim) i Rabu—dva grada s okolnim selima.

⁶¹ Judino je pleme imalo ove gradove u pustinji:

⁶³ No narod Jude nije uspio istjerati Jebusejce, koji su živjeli u Jeruzalemu, pa oni i danas žive s Judejcima u Jeruzalemu.

Zemlja Josipovih potomaka

16 Ovo je zemlja kockom dodijeljena Josipovim potomcima. Njihova je granica počinjala istočno od Jerihona, kod rijeke Jordan. Od Jerihona se kroz gorje penjala pustinjom do Betela (to jest Luza). ² Od Betela se nastavljala do Atarota koji je bio na području Arkijaca. ³ Odatle se spuštala na zapad do područja Jafletovaca. Nastavljala je do Donjeg Bet Horona i Gezera, a završavala na Sredozemnome moru.

⁴ Od Josipovih je potomaka nastalo Manašeovo i Efrajimovo pleme, a to je bilo njihovo nasljedstvo.

Zemlja Efrajimovog plemena

⁵ Ovo je Efrajimovo područje, podijeljeno njegovim obiteljima:

Istočna je granica njihovog područja išla od Atarot Adara na istoku do Gornjeg Bet Horona. ⁶ Zapadna je granica počinjala kod Mikmetata i skretala na istok do Taanat Šila. S njegove istočne strane nastavljala se do Janoe ⁷ i onda spuštala do Atarota i Naarate. Granica je potom doticala Jerihon i završavala na rijeci Jordan. ⁸ Od Tapuaha se protezala na zapad duž potoka Kane i završavala na Sredozemnome moru.

To je nasljedstvo Efrajimovog plemena, podijeljeno njegovim obiteljima. ⁹ Efrajimovcima su pripali i mnogi gradovi zajedno s okolnim selima iako su bili na Manašeovom području.

¹⁰ Međutim, Efrajimovci nisu uspjeli iz Gezera istjerati Kanaance, zbog čega oni i danas žive s njima. No Efrajimovci su ih pretvorili u svoje robove.

Zemlja Manašeovog plemena

17 Ovo je zemlja koja je kockom pripala Manašeovom plemenu. Manaše je bio Josipov prvorođeni sin, a Manašeov je prvorođeni sin bio Makir, vođa Gileada. Budući da je bio velik ratnik, njegovoj su obitelji pripali Gilead i Bašan. ² Svoj su dio zemlje dobile i ostale obitelji Manašeovog plemena—potomci Abiezera, Heleka, Asriela, Šekema, Hefera i Šemide. I oni su bili Josipovi sinovi, a njihove su obitelji dobile dio zemlje.

³ Selofhad je bio Heferov sin, Makirov unuk i Manašeov praunuk. Selofhad nije imao sinove, nego samo kćeri, a zvale su se Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. ⁴ Došle su pred svećenika Eleazara, Nunovog sina Jošuu i poglavare naroda te rekle: »BOG je zapovjedio Mojsiju da nam dâ zemlju kao i našim muškim rođacima.«

Stoga, Eleazar je poslušao BOŽJU zapovijed i dodijelio im zemlju kao i njihovim stričevima. ⁵ Tako je Manaše uz Gilead i Bašan dobio istočno od rijeke Jordan još deset dijelova zemlje. ⁶ Bilo je to zato što su te žene iz Manašeovog plemena dobile zemlju baš kao i muškarci. Gilead je, pak, pripao ostalim Manašeovim potomcima.

⁷ Manašeovo područje protezalo se između Ašera i Mikmetata, istočno od Šekema. Granica mu je išla južno do En Tapuaha. ⁸ Grad Tapuah, koji se nalazio na Manašeovoj granici, pripadao je Efrajimovcima; Manašeu je pripadala samo zemlja oko Tapuaha. ⁹ Zatim se granica spuštala na jug do potoka Kane. Iako je to područje bilo Manašeovo, gradovi koji su se ondje nalazili pripali su Efrajimovcima. Granica je Manašeovog područja išla potom sjevernom obalom potoka i završavala na Sredozemnome moru. ¹⁰ Zemlja je na južnoj strani potoka pripadala Efrajimovcima, a na sjevernoj Manašeovcima. Manašeovo se područje na zapadu protezalo do Sredozemnog mora. Na sjeveru je graničilo s Ašerom, a na istoku s Isakarom.

¹¹ Manaše je na području Isakara i Ašera imao gradove Bet Šean i Jibleam zajedno s njihovim okolnim naseljima. Pripadnici Manašeovog plemena živjeli su i u gradovima Doru, En Doru, Tanaaki i Megidu, kao i u okolnim naseljima. Također, živjeli su i u tri Nafotova grada. ¹² No Manašeovci nisu uspjeli zauzeti sve te gradove pa su Kanaanci nastavili ondje živjeti. ¹³ Nakon što su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance da rade za njih, ali nisu ih posve istjerali iz te zemlje.

Josipovi potomci traže još zemlje

¹⁴ Josipovi su potomci upitali Jošuu: »Zašto si nam dodijelio samo jedan dio zemlje? Trebamo više jer nas je BOG obilno blagoslovio pa smo postali brojan narod!«

¹⁵ Jošua im je odgovorio: »Ako ste toliko brojni da vam je Efrajimovo gorje pretijesno, idite gore u zemlju Perižana i Refaimaca. Ondje su šume koje možete iskrčiti i tamo se naseliti.«

¹⁶ Josipovci su rekli: »Gorje nam nije dovoljno. Osim toga, Kanaanci iz doline imaju željezna bojna kola, a i nadziru Dolinu Jezreel, Bet Šean i sva okolna naselja.«

¹⁷ Tada je Jošua rekao Josipovim potomcima, ljudima iz Efrajimovog i Manašeovog plemena: »Vi ste brojan i vrlo snažan narod. Nećete dobiti samo jedan dio zemlje, ¹⁸ nego i šumovito gorje. Iskrčite ga i cijelo će biti vaše. Iako su Kanaanci snažni i imaju željezna bojna kola, uspjet ćete ih istjerati.«

Sedam preostalih plemena dobivaju zemlju

18 Cijela izraelska zajednica okupila se u Šilu te ondje postavila Šator sastanka. Iako su pokorili čitavu zemlju, ² još sedam Izraelovih plemena nije dobilo svoje područje.

³ Zbog toga je Jošua rekao Izraelcima: »Dokle ćete oklijevati? Zašto ne zauzmete zemlju koju vam je dao BOG vaših predaka? ⁴ Izaberite po trojicu iz svakog plemena, a ja ću ih poslati da izvide zemlju i opišu je. Kad se vrate k meni, ⁵ podijelit ćete zemlju na sedam dijelova. Juda će ostati na svom području na jugu, a Josipova plemena na svome području na sjeveru. ⁶ Kad popišete sedam dijelova zemlje, donesite mi popis ovamo. Bacit ću za vas kocku ovdje, pred našim BOGOM, da on odluči tko će dobiti koji dio. ⁷ Leviti neće dobiti ništa od te zemlje jer je njihovo nasljedstvo u tome da služe BOGU kao svećenici. Gad, Ruben i pola Manašeovog plemena već su dobili svoje nasljedstvo s druge, istočne strane rijeke Jordan. Nju im je dao BOŽJI sluga Mojsije.«

⁸ Izvidnice su se spremile otići i opisati zemlju. Jošua im je zapovjedio: »Prijeđite svu zemlju, opišite je i vratite se k meni. Tada ću ovdje u Šilu baciti pred BOGOM kocku da on raspodijeli zemlju.«

⁹ Izvidnice su otišle i prešle cijelu zemlju. Opisale su je i napravile popis svih gradova, podijelivši ih u sedam skupina. Zatim su se vratili Jošui u tabor u Šilu. ¹⁰ Jošua je ondje pred BOGOM bacio kocku i podijelio zemlju svim izraelskim plemenima.

Zemlja Benjaminovog plemena

¹¹ Benjaminovom plemenu, i svim njegovim obiteljima, prvima je kockom dodijeljeno njihovo područje. Nalazilo se između područja Josipovih plemena i Judinog plemena. ¹² Na sjeveru je njihova granica počinjala na rijeci Jordan i penjala se sjevernom padinom Jerihona. Kroz gorje se nastavljala na zapad i završavala u pustinji Bet Aven. ¹³ Odatle je skretala prema južnoj padini Luza (to jest Betela) pa se spuštala do Atarot Adara koji se nalazi na brdu južno od Donjeg Bet Horona. ¹⁴ Na brdu južno od Bet Horona granica je skretala na jug i išla zapadnim obroncima brda. Završavala je u Kirjat Baalu (to jest Kirjat Jearimu), gradu koji pripada Judinom plemenu. Bila je to zapadna granica.

¹⁵ Južna je granica počinjala na rubu Kirjat Jearima i išla na zapad do izvora rijeke Neftoah. ¹⁶ Zatim se spuštala do podnožja planine, koja je nasuprot doline Ben Hinom, na sjevernoj strani doline Refaim. Potom se spuštala dalje u dolinu Hinom i išla duž južne padine Jebusejskoga grada sve do En Rogela. ¹⁷ Zatim je skretala na sjever i išla do En Šemeša te se nastavljala do Gelilota koji gleda na prijevoj Adumim. Potom se spuštala do kamena Rubenovog sina Bohana ¹⁸ i odatle išla do sjevernog dijela Bet Arabe. Granica se spuštala u Jordansku dolinu ¹⁹ i išla duž sjeverne padine Bet Hogle. Završavala je na sjevernoj obali Mrtvog mora, na ušću rijeke Jordan. Bila je to južna granica, ²⁰ a istočna je bila rijeka Jordan.

Nasljedstvo je to Benjaminovog plemena i granice koje su ga okruživale.

²¹ U jednom su dijelu Benjaminovog područja bili ovi gradovi:

²⁵ U drugom su dijelu bili gradovi:

Bilo je to nasljedstvo obitelji Benjaminovog plemena.

Zemlja Šimunovog plemena

19 Šimunovo pleme, i sve njegove obitelji, bili su drugi po redu kojima je kockom dodijeljena zemlja. Njihovo područje nalazilo se unutar područja Judinog plemena, ² a dobili su:

Sve je to bilo nasljedstvo obitelji Šimunovog plemena. ⁹ Ono je bilo oduzeto Judinom plemenu jer su dobili više zemlje nego što im je bilo potrebno. Zbog toga je Šimunovo pleme dobilo nasljedstvo unutar nasljedstva Judinog plemena.

Zemlja Zebulunovog plemena

¹⁰ Zebulunovo je pleme bilo treće na koje je pala kocka.

¹⁶ Ti gradovi, zajedno s okolnim selima, nalaze se na nasljedstvu Zebulunovog plemena i svaka je njihova obitelj ondje dobila svoj dio.

Zemlja Isakarovog plemena

¹⁷ Isakarovo pleme i njegove obitelji bili su četvrti na koje je pala kocka. ¹⁸ Na njihovom su području bili:

²³ Nasljedstvo je to Isakarovog plemena. Svaka je obitelj dobila svoj dio u toj zemlji i tim gradovima.

Zemlja Ašerovog plemena

²⁴ Ašerovo pleme i njegove obitelji bili su peti na koje je pala kocka. ²⁵ Na njihovom su području bili:

³¹ Ti gradovi i njihova sela sačinjavali su nasljedstvo Ašerovog plemena gdje su živjele sve njegove obitelji.

Zemlja Naftalijevog plemena

³² Šesti je put kocka pala na Naftalijevo pleme i njegove obitelji.

³⁹ Ti su gradovi s pripadajućim selima bili nasljedstvo Naftalijevog plemena, po njegovim obiteljima.

Zemlja Danovog plemena

⁴⁰ Sedma je kocka pala na Danovo pleme i njegove obitelji. ⁴¹ Na području njihovog nasljedstva bili su:

⁴⁷ No Danovo je pleme bilo preslabo da zauzme to područje pa su otišli do Laiša^[a], napali ga i osvojili. Nakon što su ga zauzeli, sve su njegove stanovnike pogubili mačem. Ime su mu promijenili u Dan, prema svojem pretku, i ondje se nastanili. ⁴⁸ Svi ti gradovi, zajedno s okolnim selima, bili su nasljedstvo Danovog plemena. Sve su njegove obitelji ondje dobile svoj dio.

Jošua dobiva zemlju

⁴⁹ Tako su glavari završili podjelu nasljedstva, odredivši granice za svako pleme. Potom su Izraelci dodijelili nasljedstvo i Jošui, Nunovom sinu, ⁵⁰ kao što je BOG bio zapovjedio. Dali su mu grad koji je tražio—Timnat Serah u Efrajimovom gorju. Jošua ga je obnovio i nastanio se u njemu.

⁵¹ Nasljedstvo je to koje su svećenik Eleazar, Jošua i glavari Izraelovih plemenskih obitelji podijelili kockom u Šilu. Učinili su to pred BOGOM, na ulazu u Šator sastanka. Tako su završili podjelu zemlje.

Gradovi skloništa

20 BOG je rekao Jošui: ² »Reci Izraelcima da izaberu gradove koji će biti skloništa, o čemu sam vam govorio preko Mojsija. ³ Ako netko slučajno ubije nekoga, može pobjeći onamo da se zaštiti od krvne osvete^[b].

⁴ Kad netko slučajno počini ubojstvo i želi se skloniti u neki od tih gradova, neka najprije stane na gradska vrata. Ondje će gradskim glavarima reći što mu se dogodilo, a oni će ga pustiti u grad i pokazati mu gdje će stanovati. ⁵ Ako ga rođaci ubijenoga progone iz krvne osvete, gradski glavari neće ga predati. Oni će ga zaštititi budući da bližnjega nije ubio iz mržnje nego slučajno. ⁶ Neka optuženi za ubojstvo ostane u tom gradu sve dok ne bude izveden pred sud ili dok ne umre vrhovni svećenik. Tek se tada smije vratiti u svoju kuću i u grad iz kojeg je pobjegao.«

⁷ Izraleci su za skloništa izabrali ove gradove: Kedeš u Naftalijevom gorju u Galileji, Šekem u Efrajimovom gorju i Kirjat Arbu (to jest Hebron) u Judinom gorju. ⁸ Na istočnoj strani rijeke Jordan, istočno od Jerihona, izabrali su Beser, koji se nalazi u pustinji, na visoravni koja je pripadala Rubenovom plemenu. Osim toga, izabrali su i Ramot u Gileadu, koji je pripadao Gadovom plemenu, te Golan u Bašanu, koji je pripadao Manašeovom plemenu.

⁹ Ti su gradovi bili odabrani da se u njih mogu skloniti Izraelci, ili stranci koji žive s njima, ako bi slučajno ubili nekoga. Onamo su mogli pobjeći da ih netko ne bi ubio iz krvne osvete prije negoli ih se izvede pred sud.

Gradovi za Levite

21 Glavari levitskih obitelji došli su svećeniku Eleazaru, Jošui i glavarima drugih Izraelovih plemenskih obitelji. ² U Šilu, u Kanaanu, rekli su im sljedeće: »BOG je preko Mojsija zapovjedio da nam se daju gradovi u kojima ćemo živjeti, a također i pašnjaci za našu stoku.« ³ Prema BOŽJOJ zapovijedi, Izraelci su Levitima dali sljedeće gradove zajedno s pašnjacima.

⁴ Kocka je prvo pala na Kehatove obitelji koje su činili potomci svećenika Arona. Tim je Levitima bilo dodijeljeno trinaest gradova koji su dotad bili u posjedu Judinog, Šimunovog i Benjaminovog plemena. ⁵ Ostalim je Kehatovim potomcima kockom dodijeljeno deset gradova od Efrajimovog i Danovog plemena te od polovine Manašeovoga.

⁶ Geršonovim je potomcima kockom dodijeljeno trinaest gradova koji su dotad pripadali Isakarovom, Ašerovom i Naftalijevom plemenu te polovini Manašeovog plemena, koja je živjela u Bašanu.

⁷ Merarijevi su potomci od Rubenovog, Gadovog i Zebulunovog plemena dobili dvanaest gradova.

⁸ Tako su Izraelci Levitima kockom dodijelili gradove, zajedno s pripadajućim pašnjacima, kao što je BOG bio zapovjedio preko Mojsija.

Gradovi Levita Kehatovaca

⁹ Ovo su imena gradova koje su dobili Aronovi potomci Kehatovci. Dobili su ih od Judinog i Šimunovog plemena ¹⁰ jer je kocka prvo pala na njih. ¹¹ Dobili su Kirjat Arbu u Judinom gorju, s okolnim pašnjacima. Grad je bio nazvan po Arbi, pretku Anakovaca, a nazivali su ga i Hebron. ¹² No polja i sela oko grada ostala su u vlasništvu Kaleba, Jefuneovog sina.

¹³ Potomci svećenika Arona dobili su Hebron (grad sklonište), Libnu, ¹⁴ Jatir, Eštemou, ¹⁵ Holon, Debir, ¹⁶ Ajin, Jutu i Bet Šemeš, a uz gradove su dobili i okolne pašnjake. Ukupno su od ta dva plemena dobili devet gradova.

¹⁷ Aronovi su potomci od Benjaminovog plemena dobili Gibeon, Gebu, ¹⁸ Anatot i Almon. Dobili su četiri grada zajedno s pašnjacima. ¹⁹ Tako su svećenici, Aronovi potomci, dobili ukupno trinaest gradova zajedno s pašnjacima.

²⁰ Ostalim su obiteljima Kehatovaca kockom bili dodijeljeni gradovi Efrajimovog plemena. ²¹ U Efrajimovom su gorju dobili Šekem (grad sklonište), Gezer, ²² Kibsaim i Bet Horon. Bila su to četiri grada zajedno s pašnjacima.

²³ Od Danovog su plemena dobili: Elteke, Gibeton, ²⁴ Ajalon i Gat Rimon—četiri grada zajedno s pašnjacima.

²⁵ Od polovine Manašeovog plemena dobili su Taanak i Gat Rimon—dva grada s pripadajućim pašnjacima.

²⁶ Tako su preostale obitelji Kehatovaca dobile još deset gradova zajedno s pašnjacima.

Gradovi Levita Geršonovaca

²⁷ Levitskim obiteljima Geršonovaca dani su ovi gradovi:

Od istočne su polovine Manašeovog plemena dobili Golan u Bašanu (grad sklonište) i Aštarot—dva grada s pripadajućim pašnjacima.

²⁸ Od Isakarovog su plemena dobili Kišon, Dabrat, ²⁹ Jarmut i En Ganim—četiri grada s pripadajućim pašnjacima.

³⁰ Od Ašerovog su plemena dobili Mišal, Abdon, ³¹ Helkat i Rehob—četiri grada s pripadajućim pašnjacima.

³² Od Naftalijevog su plemena dobili Kedeš u Galileji (grad sklonište), Hamot Dor i Kartan—tri grada zajedno s pašnjacima.

³³ Geršonovcima je tako pripalo ukupno trinaest gradova s pašnjacima.

Gradovi Levita Merarijevaca

³⁴ Leviti su bili i obitelji Merarijevaca, a dobili su ove gradove:

Od Zebulunovog su plemena dobili Jokneam, Kartu, ³⁵ Dimnu i Nahalal—četiri grada zajedno s pašnjacima.

³⁶ Od Rubenovog su plemena dobili Beser, Jahas, ³⁷ Kedemot i Mefaat—četiri grada s pašnjacima.

³⁸ Od Gadovog su plemena dobili Ramot u Gileadu (grad sklonište), Mahanaim, ³⁹ Hešbon i Jazer—četiri grada s pašnjacima.

⁴⁰ Obiteljima Merarijevaca, koje su također bile Leviti, tako je kockom bilo dodijeljeno ukupno dvanaest gradova.

⁴¹ Na području, koje su držali Izraelci, bilo je ukupno četrdeset i osam levitskih gradova, ⁴² a svaki je grad bio okružen i pašnjacima.

⁴³ Tako je BOG Izraelcima dao svu zemlju koju je obećao njihovim precima. Oni su je osvojili i nastanili se u njoj. ⁴⁴ BOG im je dao mir sa svih strana, baš kao što se bio zakleo njihovim precima. Nitko od njihovih neprijatelja nije im se mogao suprotstaviti, a BOG je dao da pobijede sve do jednoga. ⁴⁵ Nijedno obećanje, koje je BOG dao izraelskom narodu, nije ostalo neispunjeno—ispunio je baš svako.

Jošua blagoslivlja plemena istočno od Jordana

22 Jošua je sazvao Rubenovce, Gadovce i pola Manašeovog plemena. ² Rekao im je: »Poslušali ste sve što vam je bio zapovjedio BOŽJI sluga Mojsije. Pokoravali ste se i meni u svemu što sam vam zapovjedio. ³ Sve do danas podržavali ste svoje sunarodnjake. Izvršili ste zadatke koje vam je povjerio vaš BOG.

⁴ A sad je vaš BOG vama i vašim sunarodnjacima dao mir, kao što je i obećao. Vratite se svojim domovima, u zemlju koju vam je BOŽJI sluga Mojsije dao na istočnoj strani rijeke Jordan. ⁵ No i ondje vrlo pažljivo izvršavajte zapovijedi i zakone koje vam je dao BOŽJI sluga Mojsije. Volite svog BOGA, živite u svemu kako on želi^[c] i držite se njegovih zapovijedi. Služite mu svim srcem i svom dušom.«

⁶ Zatim ih je Jošua blagoslovio i oni su se vratili svojim domovima. ⁷ Naime, jednoj polovini Manašeovog plemena Mojsije je dao zemlju u Bašanu, na istočnoj strani rijeke Jordan, a drugoj je polovini dao zemlju među njihovim sunarodnjacima, na zapadnoj strani rijeke Jordan. Tada im je rekao: ⁸ »Stekli ste veliko bogatstvo: mnogo stoke, srebra, zlata, bronce, željeza i odjeće. Vratite se i sa sunarodnjacima podijelite plijen koji ste oduzeli neprijateljima.«

⁹ Tako su se Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena u Šilu, u zemlji Kanaan, odvojili od ostalih Izraelaca. Krenuli su u Gilead, u vlastitu zemlju koju su zauzeli jer je tako BOG bio zapovjedio preko Mojsija.

Žrtvenik kod Jordana

¹⁰ Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena stigli su u Gelilot, koji je u Kanaanu, blizu rijeke Jordan. Ondje su podigli veliki žrtvenik. ¹¹ Izgradili su ga blizu rijeke Jordan, i to na izraelskoj strani. Izraelci su doznali da su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena podigli žrtvenik na granici Kanaana, u Gelilotu. ¹² Zbog toga se u Šilu okupila cijela izraelska zajednica i htjela krenuti protiv njih u rat.

¹³ Izraelci su Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena poslali u Gilead Pinhasa, sina svećenika Eleazara. ¹⁴ S njim su pošla i desetorica poglavara, po jedan iz svakoga izraelskog plemena. Svi su oni bili ugledni vođe u svojim plemenima.

¹⁵ Kad su stigli u Gilead, rekli su Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena: ¹⁶ »Cijela BOŽJA zajednica pita se kako ste mogli ovako iznevjeriti Izraelovog Boga. Kako ste se mogli okrenuti od BOGA, pobuniti se protiv njega i podići žrtvenik? ¹⁷ Zar nam nije bilo dovoljno što smo sagriješili u Peoru?^[d] Od toga grijeha nismo se očistili ni do današnjeg dana iako je BOG zajednicu kaznio pomorom. ¹⁸ Zar se okrećete od BOGA? Ako se vi danas pobunite protiv BOGA, sutra će se on razljutiti na cijelu izraelsku zajednicu.

¹⁹ Ako je vaša zemlja nečista, prijeđite ovamo. Ovdje je BOŽJA zemlja i tu je njegov Sveti šator. Uzmite dio zemlje od nas. Samo se nemojte buniti protiv BOGA, podižući za sebe još jedan žrtvenik. Naime, mi već imamo žrtvenik našeg BOGA.

²⁰ Akan, Zerahov sin, bio je prekršio zapovijed o potpunom uništenju grada. Nije li se Bog tada razljutio na cijelu izraelsku zajednicu? Akan je tada poginuo zbog svoga grijeha, ali i drugi su poginuli s njim.«

²¹ Tada su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena odgovorili glavarima Izraelovih plemena: ²² »BOG je iznad svih bogova! I ponovo kažemo da je BOG iznad svih bogova! BOG zna zašto smo to učinili pa neka sad to zna i Izrael! Ako je ovo bila pobuna i ako smo iznevjerili BOGA, nemojte nas poštedjeti. ²³ Ako smo postavili žrtvenik da se okrenemo od BOGA, da prinosimo žrtve paljenice, žitne prinose i žrtve slavljenice, neka nas kazni BOG. ²⁴ Naprotiv, učinili smo to iz straha da će vaši potomci reći našim potomcima: ‘Kakve vi veze imate s Izraelovim BOGOM? ²⁵ BOG je postavio rijeku Jordan kao granicu između nas i vas, Rubenovaca i Gadovaca! Vi ne možete štovati BOGA!’ Tako bi vaši potomci mogli navesti naše da prestanu štovati BOGA.

²⁶ Zato smo postavili ovaj žrtvenik. On ne služi za žrtve paljenice i klanice, ²⁷ nego kao svjedočanstvo za nas i vas i buduće naraštaje. Svojim ćemo žrtvama paljenicama, klanicama i slavljenicama služiti BOGU samo u njegovom svetištu. Tako vaši potomci neće sutra moći reći našima da oni ne mogu štovati BOGA. ²⁸ Ako nešto takvo kažete nama ili našim potomcima, odgovorit ćemo: ‘Pogledajte ovu presliku BOŽJEG žrtvenika koju su načinili naši preci. Ona ne služi za žrtve paljenice i klanice, nego za svjedočanstvo nama i vama.’

²⁹ Ne pada nam na pamet buniti se protiv BOGA niti se okrenuti od njega podižući žrtvenik. Za žrtve paljenice, prinose žita i klanice postoji samo jedan žrtvenik našeg BOGA, a on stoji pred njegovim Svetim šatorom.«

³⁰ Kad su svećenik Pinhas i glavari izraelskih plemena čuli što su rekli Rubenovci, Gadovci i Manašeovci, bili su zadovoljni. ³¹ Tada je Pinhas, sin svećenika Eleazara, rekao Rubenovcima, Gadovcima i Manašeovcima: »Sad znamo da je BOG s nama jer ga niste iznevjerili. Sačuvali ste Izraelce od njegove kazne.«

³² Zatim su Pinhas, sin svećenika Eleazara, i vođe, otišli od Rubenovaca i Gadovaca. Iz Gileada su se vratili Izraelcima u Kanaan i o svemu ih izvijestili. ³³ Izraelci su bili zadovoljni onim što su čuli pa su blagoslivljali Boga. Više nisu spominjali rat protiv Rubenovaca i Gadovaca, niti uništenje zemlje u kojoj žive.

³⁴ A Rubenovci i Gadovci žrtvenik su nazvali ovako: »Svjedočanstvo svima nama da BOG jest Bog.«

Jošuin oproštajni govor

23 BOG je Izraelu dao mir od svih njegovih neprijatelja što su ga okruživali. Prošle su mnoge godine i Jošua je zašao u duboku starost. ² Sazvao je sve Izraelce, njihove starješine, poglavare, suce i nadglednike pa im je rekao: »Zašao sam u duboku starost. ³ Sami ste vidjeli što je sve BOG učinio radi vas sa svim okolnim narodima. Vaš BOG borio se za vas. ⁴ Vašim sam plemenima kockom podijelio nasljedstvo od rijeke Jordan do Sredozemnog mora na zapadu. Neke sam narode istrijebio, a neki su ostali. ⁵ Njih će vaš BOG potisnuti pred vama i istjerati vama naočigled. Zauzet ćete njihovu zemlju, kao što vam je vaš BOG i obećao.

⁶ Budite vrlo snažni, čvrsto se držite svega što je zapisano u knjizi Mojsijevog zakona. Izvršavajte sve, ni od čega ne odstupajući. ⁷ Nemojte se miješati s narodima koji su ostali među vama. Ne molite se njihovim bogovima, ne zaklinjite se njima, ne služite im niti ih štujte. ⁸ Čvrsto se držite svog BOGA, kao što ste to činili sve do danas. ⁹ BOG je pred vama istjerao velike i moćne narode tako da vam se do današnjeg dana nitko nije mogao suprotstaviti. ¹⁰ Jedan od vas može progoniti njih tisuću jer se vaš BOG bori za vas, kao što vam je obećao. ¹¹ Stoga, dobro pazite da volite svog BOGA.

¹² Nemojte se okrenuti od njega i povezati se s narodima koji su ovdje preostali s vama. Počnete li sklapati brakove i družiti se s njima, ¹³ znajte da će vaš BOG prestati istjerivati te narode ispred vas. Oni će vam postati zamka, bič na leđima i trn u oku—sve dok ne nestanete iz ove dobre zemlje koju vam je dao vaš BOG.

¹⁴ Uskoro ću umrijeti, kao što umire sve na zemlji. U svome umu i srcu znate da nijedno od obećanja vašeg BOGA nije ostalo neispunjeno. Sva je održao, nijedno nije ostalo neizvršeno. ¹⁵ No, kao što se ostvarilo sve što vam je obećao vaš BOG, tako će on na vas dovesti i svako zlo kojim je zaprijetio, sve dok vas ne istrijebi iz ove dobre zemlje koju vam je dao. ¹⁶ Ako pogazite savez, koji je BOG sklopio s vama, pa počnete služiti drugim bogovima i klanjati im se, BOG će se razljutiti na vas i brzo ćete nestati iz ove dobre zemlje koju vam je dao.«

Jošuin oproštajni govor i savez

24 Jošua je u Šekemu okupio sva izraelska plemena. Sazvao je izraelske starješine, poglavare, suce i nadglednike pa su stali pred Boga.

² Jošua je rekao cijelom narodu: »Ovako kaže Izraelov BOG: ‘U davna su vremena vaši preci živjeli s one strane rijeke Eufrat. Jedan je od njih bio Terah, otac Abrahama i Nahora. Tada su štovali druge bogove. ³ No ja sam s one strane rijeke Eufrat uzeo vašeg pretka Abrahama. Proveo sam ga kroz čitav Kanaan i dao mu mnogo potomaka. Dao sam mu sina Izaka, ⁴ a njemu sam dao sinove Jakova i Ezava. Ezavu sam u posjed dao Seirsko gorje, dok su Jakov i njegova djeca otišli u Egipat.

⁵ Zatim sam u Egipat poslao Mojsija i Arona. Na Egipćane sam poslao razne pošasti, a vas sam izveo odande. ⁶ Nakon što sam vaše pretke izveo iz Egipta, stigli ste do mora. Egipatski vojnici i bojna kola progonili su vaše pretke sve do Crvenog mora. ⁷ Kad su zavapili BOGU, on je učinio da između vas i Egipćana nastane tama. Nad njima sam potom sklopio more i vi ste svojim očima vidjeli što sam učinio Egipćanima.

Nakon toga dugo ste živjeli u pustinji. ⁸ Odveo sam vas u zemlju Amorejaca koji su živjeli istočno od rijeke Jordan. Oni su se borili protiv vas, ali sam dao da ih pobijedite. Uništio sam ih, a vi ste zaposjeli njihovu zemlju.

⁹ Tada se Balak, Siporov sin, kralj Moaba, spremao napasti Izrael. Poslao je po Bileama, Beorovog sina, da na vas baci prokletstvo. ¹⁰ No ja nisam slušao Bileama pa vas je on blagoslivljao umjesto da vas prokune. Izbavio sam vas iz njegovih ruku.

¹¹ Zatim ste prešli preko rijeke Jordan i došli do Jerihona. Stanovnici Jerihona borili su se protiv vas, kao i Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci. Dao sam da ih sve pobijedite. ¹² Onu je dvojicu amorejskih kraljeva otjerao strah^[e] što sam ga poslao ispred vas, a ne vaš mač ili lûk.

¹³ Dao sam vam zemlju na kojoj niste radili i gradove koje niste izgradili. Sad živite u njima i jedete plodove vinograda i maslinika koje niste posadili. ¹⁴ Stoga, poštujte BOGA i služite mu iskreno i vjerno. Odbacite bogove koje su vaši preci štovali s one strane rijeke Eufrat i u Egiptu, i služite BOGU. ¹⁵ No, ako vam se ne sviđa služiti BOGU, danas izaberite kome ćete služiti: bogovima kojima su služili vaši preci s one strane rijeke Eufrat ili bogovima Amorejaca, u čijoj zemlji živite. A što se tiče mene i moje obitelji, mi ćemo služiti BOGU.’«

¹⁶ »Ne pada nam na pamet da ostavimo BOGA i služimo drugim bogovima!« odgovorio je narod. ¹⁷ »Naš BOG izveo je nas i naše pretke iz Egipta, kuće ropstva. Nama naočigled učinio je velika čuda. Čuvao nas je cijelim putem i sačuvao od svih naroda pokraj kojih smo prolazili. ¹⁸ BOG je ispred nas istjerao Amorejce i sve narode koji su živjeli u ovoj zemlji. I mi ćemo služiti BOGU jer je on naš Bog.«

¹⁹ Tada je Jošua rekao narodu: »Vi niste u stanju služiti BOGU jer je on svet i ne dâ svom narodu da štuje druge bogove. Neće vam oprostiti vašu pobunu i grijehe. ²⁰ Ako napustite BOGA i služite tuđim bogovima, on će se okrenuti protiv vas. Bez obzira na to što je dotad bio dobar prema vama, na vas će dovesti nesreću i sve vas pobiti.«

²¹ »Ne!« rekao je narod Jošui. »Služit ćemo BOGU!«

²² Tada je Jošua rekao: »Svjedoci ste sami protiv sebe da ste izabrali BOGA da mu služite.«

A narod odgovori: »Svjedoci smo.«

²³ »Zato sad maknite strane bogove koji su među vama«, rekao je Jošua, »i srcem se priklonite BOGU Izraela.«

²⁴ A narod je rekao Jošui: »Služit ćemo svome BOGU i bit ćemo mu poslušni.«

²⁵ Tog je dana Jošua sklopio savez s narodom. Ondje, u Šekemu, nabrojio mu je odredbe i zakone. ²⁶ Zatim je sve to zapisao u Knjigu Božjeg zakona. Potom je uzeo velik kamen i postavio ga pod hrast blizu BOŽJEGA svetog šatora.

²⁷ »Evo«, rekao je Jošua cijelom narodu, »ovaj će kamen biti svjedok jer je čuo sve što nam je BOG rekao. Bit će svjedok protiv vas ako budete nevjerni svome Bogu.«

²⁸ Zatim je Jošua rekao narodu da se raziđe pa se svatko vratio na svoje područje.

Smrt Jošue i svećenika Eleazara

²⁹ BOŽJI sluga Jošua, Nunov sin, umro je nakon svih tih događaja. Imao je sto deset godina. ³⁰ Pokopali su ga na njegovoj zemlji, u Timnat Serahu, u Efrajimovom gorju, sjeverno od brda Gaaš.

³¹ Izrael je služio BOGU sve dok je Jošua bio živ i dok su još bili živi glavari koji su znali što je sve BOG učinio za Izrael.

³² Josipove kosti, koje su Izraelci donijeli iz Egipta, pokopali su u Šekemu. Tu je zemlju Jakov bio kupio za stotinu srebrnjaka od Hamorovih sinova, a jedan od njih zvao se Šekem. To je ostalo područje Josipovih potomaka.

³³ Umro je i Aronov sin Eleazar. Pokopali su ga u Efrajimovom gorju, u Gibei, koja je bila dodijeljena njegovom sinu Pinhasu.

Izraelci protiv Kanaanaca

1 Nakon Jošuine smrti, Izraelci su pitali BOGA: »Koje naše pleme treba krenuti prvo i boriti se protiv Kanaanaca?«

² BOG je odgovorio: »Neka ide Judino pleme. Njima ću dati ovu zemlju.«

³ Judejci su zvali svoju braću iz Šimunovog plemena: »Pođite s nama, na područje koje nam je dodijeljeno. Borite se zajedno s nama protiv Kanaanaca. A kad se vi budete borili za svoju zemlju, mi ćemo vama pomagati.«

Tako su ljudi iz Šimunovog plemena otišli s Judejcima.

⁴ Judejci su napali, a BOG im je dao pobjedu nad Kanaancima i Perižanima. Pobili su deset tisuća ljudi kod grada Bezeka. ⁵ U gradu su zatekli vladara Bezeka. Borili su se protiv njega i porazili Kanaanace i Perižane. ⁶ Vladar Bezeka je pobjegao, ali krenuli su za njim u potjeru. Uhvatili su ga i odsjekli mu palčeve na rukama i nogama.^[f]

⁷ Rekao je: »Sedamdeset kraljeva s odsječenim palčevima na rukama i nogama skupljalo je ostatke hrane pod mojim stolom. Bog mi je učinio ono što sam ja učinio njima.«

Judejci su vladara Bezeka doveli u Jeruzalem, gdje je i umro.

Judejci zauzimaju Jeruzalem i Hebron

⁸ Judejci su napali Jeruzalem i zauzeli grad. Stanovnike su pobili mačevima, a grad zapalili.

⁹ Poslije su se borili protiv Kanaanaca koji su živjeli u planinama, u pustinji Negev, te u dolinama prema zapadu. ¹⁰ Napali su i Kanaanace u gradu Hebronu, koji se prije zvao Kirjat Arba. Porazili su Šešaja, Ahimana i Talmaja^[g].

Kaleb i njegova kći

(Jš 15,13-19)

¹¹ Odatle su krenuli protiv stanovnika grada Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer. ¹² Kaleb je rekao: »Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.«

¹³ To je učinio Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza, a Kaleb mu je dao svoju kćer Aksu za ženu.

¹⁴ Nakon što su se vjenčali, Aksa je nagovarala Otniela da traže od njezinog oca zemlju. Tako je jednom otišla k svome ocu. Dok je silazila s magarca, Kaleb ju je upitao: »Što želiš?«

¹⁵ Odgovorila je: »Blagoslovi me. Dao si mi suhu zemlju u pustinji. Daruj mi i izvore vode.«

Tako je Kaleb svojoj kćeri darovao gornje i donje izvore.

¹⁶ Kenijevci, potomci Mojsijevog tasta, krenuli su s Judejcima iz Grada Palmi^[h] u judejsku pustinju. Nastanili su se među tamošnjim narodom u Negevu, blizu grada Arada.

¹⁷ Judejci su sa svojom braćom iz Šimunovog plemena porazili Kanaanace koji su živjeli u Sefatu. Grad su potpuno uništili te se i danas zove Horma^[i]. ¹⁸ Judejci su zauzeli i Gazu, Aškelon i Ekron, s okolnim područjima.

¹⁹ BOG je bio s Judejcima pa su zauzeli planinska područja. Nisu uspjeli protjerati stanovnike iz ravnica jer su ovi imali željezna bojna kola. ²⁰ Područje Hebrona dodijeljeno je Kalebu, kao što je Mojsije bio obećao. Odatle je protjerao trojicu Anakovih sinova^[j].

²¹ Ljudi iz Benjaminovog plemena nisu uspjeli protjerati Jebusejce iz Jeruzalema. Jebusejci sve do danas^[k] žive ondje zajedno s ljudima iz Benjaminovog plemena.

Josipovi potomci osvajaju Betel

²² Ljudi iz Josipovog plemena napali su Betel, a BOG je bio uz njih. ²³ Poslali su uhode u Betel, grad koji se prije zvao Luz. ²⁴ Vidjeli su čovjeka kako izlazi iz grada i rekli mu: »Molim te, pokaži nam kako da uđemo u grad i nećemo ti nauditi.« ²⁵ Pokazao im je kako da uđu u grad. Pobili su mačem stanovnike grada, a toga čovjeka i cijelu njegovu obitelj pustili su da slobodno odu. ²⁶ On je otišao u zemlju Hetita i izgradio grad. Nazvao ga je Luz. Grad se i danas tako zove.

Druga izraelska plemena i Kanaanci

²⁷ Pripadnici plemena Manaše nisu uspjeli protjerati stanovnike iz gradova Bet Šean, Taanak, Dor, Ibleam i Megido, kao ni stanovnike koji su živjeli u okolnim selima. Kanaanci su odlučili ostati u zemlji. ²⁸ Kad su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance na robovski rad. No nisu ih mogli prisiliti da odu iz zemlje.

²⁹ Ljudi iz plemena Efrajim nisu uspjeli protjerati Kanaanace koji su živjeli u Gezeru. Ostali su ondje živjeti zajedno.

³⁰ Zebulunovi potomci nisu protjerali stanovnike Kitrona i Nahalola. Kanaanci su ostali živjeti s njima, ali su im postali robovi.

³¹ Ašerovi potomci nisu protjerali stanovnike iz gradova Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. ³² Ašerovci su tako živjeli među Kanaancima starosjediocima jer ih nisu uspjeli protjerati.

³³ Ljudi iz plemena Naftali nisu protjerali stanovnike gradova Bet Šemeša i Bet Anata. Živjeli su među Kanaancima, stanovnicima toga kraja. Stanovnike su Bet Šemeša i Bet Anata prisilili na ropstvo.

³⁴ Amorejci su potisnuli pripadnike plemena Dan u planine. Nisu im dopuštali silazak u nizinu. ³⁵ Amorejci su odbili napustiti područje planine Heres te gradove Ajalon i Šaalbim. Kasnije su Josipovi potomci ojačali i prisilili Amorejce na robovski rad. ³⁶ Područje Amorejaca pruža se između prijevoja Akrabim i mjesta Sela, pa gore u brda.

BOŽJI anđeo u Bokimu

2 BOŽJI je anđeo došao iz grada Gilgala u grad Bokim. Rekao je Izraelcima: »Izveo sam vas iz Egipta i doveo u zemlju koju sam pod zakletvom predao vašim precima. Obećao sam da nikad neću raskinuti svoj savez s vama. ² No vi zauzvrat niste smjeli ulaziti u savez sa stanovnicima ove zemlje, već ste trebali porušiti njihove žrtvenike. Niste poslušali što sam govorio. Što ste to učinili? ³ Zato vam sad kažem da više neću prisiljavati Kanaance da napuste vašu zemlju. Oni će vam uvijek stvarati probleme, a njihovi lažni bogovi bit će vam zamka, da ih štujete.«

⁴ Kad je BOŽJI anđeo izgovorio ove riječi pred svim Izraelcima, narod je glasno zaplakao. ⁵ Zato su ono mjesto nazvali Bokim^[l]. Ondje su prinijeli žrtve BOGU.

Jošuina smrt

⁶ Jošua je otpustio narod. Izraelci su krenuli na svoju zemlju, da svatko od njih preuzme ostavštinu koja im je dodijeljena u nasljedstvo. ⁷ Sve dok je Jošua bio živ, narod je štovao BOGA. Bilo je tako i nakon njegove smrti, sve dok su bili živi stari ljudi koji su svojim očima gledali sva velika djela koja je BOG učinio za Izrael. ⁸ Jošua, Nunov sin i BOŽJI sluga, umro je u starosti od sto deset godina. ⁹ Sahranili su ga na njegovoj zemlji u Timnat Heresu, u brdima Efrajima, sjeverno od planine Gaaš.

¹⁰ Nakon što je cijeli taj naraštaj ljudi poumirao, uslijedio je novi koji nije poznavao BOGA i koji nije znao što je on sve učinio za Izrael.

Izraelci više ne štuju BOGA

¹¹ Izraelci su činili zlo pred BOGOM. Štovali su kanaanskog idola Baala. ¹² Zapostavili su BOGA svojih predaka, koji ih je izveo iz Egipta, i štovali bogove okolnih naroda. Klanjali su se pred njima i tako izazivali BOŽJI bijes. ¹³ Zapostavili su BOGA i štovali Baala i Aštartu^[m].

¹⁴ BOG se razljutio na Izraelce. Prepustio ih je razbojnicima i dopustio je da ih pljačkaju. Predao ih je okolnim neprijateljima kojima se nisu mogli suprotstaviti. ¹⁵ Kad god su kretali u bitku, BOG je bio protiv njih. Kao što ih je BOG bio upozorio, našli su se usred velikih nevolja.

¹⁶ Tada je BOG među njima odabirao vođe koje su zvali sucima, a koji su ih spašavali od neprijatelja i otimačine. ¹⁷ No narod nije slušao svoje suce. Prepuštali su se štovanju drugih bogova. Klanjali su im se i ubrzo zanemarili običaje svojih predaka. Njihovi su preci poštovali BOŽJE zapovijedi, no oni to nisu činili. ¹⁸ Kad bi narodu postavio nekog od sudaca, BOG je bio uz njega. Sudac bi spasio narod od neprijatelja i mir bi potrajao sve dok je on bio živ. BOG se sažalio na patnje naroda koje su im nanosili njihovi tlačitelji i mučitelji. ¹⁹ No kad bi sudac umro, narod se vraćao na staro i ponašao gore od svojih prethodnika. Slijedili su, služili i štovali druge bogove. U svojoj tvrdoglavosti, Izraelci nisu odustajali od svojih zlih postupaka.

²⁰ BOG se jako razljutio na Izrael. Rekao je: »Ovaj je narod prekršio savez koji sam bio zapovjedio njihovim precima. Ne slušaju me. ²¹ Zato neću više tjerati druge narode pred Izraelcima. Bili su ovdje kad je Jošua umro, a ja ću im dopustiti i da ostanu. ²² Poslužit će mi da provjeravam žive li Izraelci kako BOG hoće, kao što su to činili njihovi preci.«

²³ Tako je BOG ostavio u zemlji narode koje su Izraelci ondje zatekli. Nije ih odmah protjerao i nije ih prepustio Jošuinoj vojsci.

3 BOG je ostavio druge narode u izraelskoj zemlji da bi pomoću njih iskušavao novi naraštaj Izraelaca koji nije ratovao pri osvajanju Kanaana. ² Htio je da nauče ratovati protiv naroda koji su ostali. ³ U zemlji su ostala petorica filistejskih vladara, svi Kanaanci i Sidonci, te Hivijci koji su živjeli u libanonskom gorju, na području od planine Baal Hermon sve do Lebo Hamata. ⁴ Ti su narodi poslužili Bogu za iskušavanje Izraelaca, kako bi se vidjelo poštuju li oni zapovijedi koje je BOG dao njihovim precima preko Mojsija.

⁵ Tako su Izraelci živjeli među Kanaancima, Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima. ⁶ Ženili su se njihovim kćerima, a svoje su kćeri udavali za njihove sinove. Također, počeli su štovati njihove bogove.

Otniel, prvi sudac

⁷ Izraelci su činili zlo pred BOGOM. Zaboravili su svoga BOGA i štovali su lažne bogove Baala i Ašeru. ⁸ Stoga, BOG se razljutio na Izraelce te je dopustio da ih pokori Kušan Rišataim, kralj Mezopotamije. Potom su Izraelci bili njegovi podanici osam godina. ⁹ Izraelski je narod zavapio BOGU za pomoć, a on im je tada poslao čovjeka koji će ih spasiti. Bio je to Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza. ¹⁰ Na njemu je bio BOŽJI duh i on je postao narodni sudac u Izraelu. Krenuo je u rat, a BOG mu je omogućio da nadjača Kušana Rišataima, kralja Mezopotamije. ¹¹ U zemlji je vladao mir sljedećih četrdeset godina. Potom je Otniel, Kenazov sin, umro.

Sudac Ehud

¹² Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. BOG je tada ojačao moapskog kralja Eglona pa je on krenuo u rat protiv Izraelaca koji su činili zlo pred BOGOM. ¹³ Udružio se s Amoncima i Amalečanima, napao je Izraelce i osvojio Grad Palmi^[n]. ¹⁴ Izraelci su sljedećih osamnaest godina služili moapskome kralju Eglonu.

¹⁵ Tada je narod Izraela ponovo zavapio BOGU u pomoć. BOG im je dao spasitelja. Bio je to Ehud, Gerin sin iz Benjaminovog plemena. Ehud je bio ljevoruk. Izraelci su ga poslali da odnese porez moapskome kralju Eglonu. ¹⁶ Ehud je sebi napravio kratki^[o] dvosjekli mač i pripasao ga uz desno bedro, ispod odjeće. ¹⁷ Donio je porez moapskome kralju Eglonu koji je bio jako debeo čovjek. ¹⁸ Kad je predao porez, raspustio je ljude koji su ga pratili, ¹⁹ ali se kod kamenih kipova blizu Gilgala okrenuo i vratio.

Rekao je kralju da ima za njega tajnu poruku.

Kralj je zatražio tišinu i svi su njegovi službenici napustili prostoriju.

²⁰ Kad su ostali sami u prozračnoj gornjoj sobi, Ehud je prišao kralju koji je sjedio. Rekao mu je: »Imam za tebe poruku od Boga«.

Kralj je tada ustao sa svog prijestolja. ²¹ Ehud je posegnuo svojom lijevom rukom i izvukao mač s desnog bedra. Zabio je oštricu kralju u trbuh. ²² Salo je prekrilo oštricu i držak mača te Ehud nije uspio izvući mač. Iz kraljeve je utrobe potekao izmet. ²³ Ehud je potom izašao, zatvorio za sobom vrata i zaključao ih. ²⁴ Kad je otišao, došli su sluge i vidjeli zaključana vrata. Pomislili su: »Kralj sigurno obavlja veliku nuždu.«

²⁵ Čekali su dugo, ali kralj nije otvarao. Potražili su ključ i ušli. Vidjeli su kralja kako mrtav leži na podu. ²⁶ Dok su sluge čekali, Ehud je uspio pobjeći. Prošao je pored kamenih kipova i pobjegao u Seir. ²⁷ Kad je stigao onamo, zatrubio je u rog koji se čuo u cijelome Efrajimovom gorju. Sav je narod krenuo u nizinu, s Ehudom na čelu.