Bible in 90 Days

²⁸ Pozvao ih je: »Slijedite me! BOG vam je dao da nadjačate svoje neprijatelje Moapce.«

Sišli su za njim i zauzeli gazove na rijeci Jordan prema Moabu. Nikomu nisu dopuštali prijelaz preko rijeke. ²⁹ Ubili su oko deset tisuća snažnih i hrabrih Moabaca. Nitko nije uspio pobjeći. ³⁰ Toga je dana Izrael zavladao Moabom. U zemlji je nakon toga vladao mir osamdeset godina.

Sudac Šamgar

³¹ Nakon Ehuda drugi je čovjek spašavao Izrael. Bio je to Šamgar, Anatov sin, koji je šiljastim štapom za tjeranje volova pobio šesto Filistejaca.

Debora i Barak

4 Nakon Ehudove smrti, Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. ² Zato ih je BOG prepustio kanaanskom kralju Jabinu, koji je vladao u gradu Hasoru. Zapovjednik je njegove vojske bio čovjek po imenu Sisera, koji je živio u gradu Harošet Hagojim. ³ Posjedovao je devetsto željeznih bojnih kola. Dvadeset je godina surovo tlačio izraelski narod pa su oni zavapili BOGU za pomoć.

⁴ U to je vrijeme na čelu Izraela, kao sudac, bila proročica Debora, Lapidotova žena. ⁵ Živjela je kod Deborine palme, između Rame i Betela u Efrajimovom gorju. Izraelci su dolazili k njoj, a ona je presuđivala u njihovim sporovima.

⁶ Poslala je po Baraka, Abinoamovog sina, iz Kedeša u Naftalijevoj zemlji. Rekla mu je: »Izraelov ti BOG zapovijeda: ‘Okupi deset tisuća ljudi iz Naftalijevog i Zebulunovog plemena te ih povedi na planinu Tabor. ⁷ Namamit ću Siseru, zapovjednika Jabinove vojske, na rijeku Kišon. Sukobit ćete se s njim, s njegovim bojnim kolima i vojskom, a ja ću vam osigurati pobjedu.’«

⁸ Barak je nato rekao Debori: »Ići ću ako ti budeš išla sa mnom. Ako ti ne ideš, ne idem ni ja.«

⁹ »Svakako idem s tobom«, rekla je Debora. »Ali, znaj, put kojim si krenuo neće te dovesti do slave. BOG će Siseru predati u ruke jednoj ženi.«

Pobjeda nad Jabinom

Tako je Debora krenula s Barakom u Kedeš. ¹⁰ Ondje je Barak okupio ljude iz Zebulunovog i Naftalijevog plemena. Deset je tisuća ljudi krenulo za njim, a išla je i Debora.

¹¹ A čovjek po imenu Heber, iz skupine Kenijevaca, potomaka Mojsijevog tasta Hobaba, živio je odvojeno od drugih Kenijevaca. Postavio je svoj šator pokraj hrasta u Saananimu, blizu grada Kedeša.

¹² Siseri je dojavljeno da je Barak, Abinoamov sin, otišao na planinu Tabor. ¹³ Pozvao je svih svojih devetsto željeznih bojnih kola i cijelu vojsku iz Harošet Hagojima te su se okupili na rijeci Kišon.

¹⁴ Debora je rekla Baraku: »Ustani! Danas će ti BOG pomoći da pobijediš Siseru. BOG ide ispred tebe.«

Barak je sišao s planine Tabor, a pratilo ga je deset tisuća ljudi. ¹⁵ BOG je zastrašio Siseru, bojna kola i vojnike pred Barakovom vojskom. Sisera je sišao sa svojih kola i pobjegao pješice. ¹⁶ Barak je progonio bojna kola i vojsku sve do Harošet Hagojima. Cijela je Siserina vojska poginula od mača. Nitko nije preživio.

¹⁷ Sisera je pješice pobjegao i sakrio se u šator kod Jaele, žene Kenijevca Hebera. Pošto je između Jabina i Kenijevaca vladao mir, Sisera je mislio kako je siguran kod Jaele.

¹⁸ Jaela je izašla ususret Siseri. Rekla mu je: »Gospodaru, dođi u moj šator. Ne boj se!«

Sisera je ušao u njezin šator, a ona ga je pokrila prekrivačem.

¹⁹ Sisera je zamoli: »Molim te, daj mi malo vode. Žedan sam.«

Ona je otvorila mijeh^[a] s mlijekom i dala mu da pije. Potom ga je ponovo pokrila.

²⁰ »Stani na ulaz u šator«, rekao je. »Ako tko dođe i pita ima li koga u šatoru, ti reci da nema nikoga«.

²¹ No Heberova žena Jaela uzela je u ruke šatorski klin i čekić. Tiho se prikrala Siseri kad je duboko zaspao od iscrpljenosti. Stavila je klin na njegovu sljepoočnicu i udarila čekićem, tako da se klin zario u zemlju. Sisera je bio mrtav.

²² Tada je naišao Barak u potjeri za Siserom. Jaela mu je izašla ususret. Pozvala ga je: »Uđi da ti pokažem čovjeka kojeg tražiš.«

Ušao je u njezin šator i vidio Siseru kako leži mrtav, s klinom u sljepoočnici.

²³ Tog je dana Bog omogućio Izraelcima da nadjačaju kanaanskog kralja Jabina. ²⁴ Izraelci su se sve žešće borili protiv kanaanskoga kralja Jabina, sve dok ga nisu uništili.

Pjesma Debore i Baraka

5 Debora i Barak, Abinoamov sin, toga su dana ispjevali ovu pjesmu:

U zemlji je potom četrdeset godina vladao mir.

Midjanci protiv Izraela

6 Izraelski je narod činio zlo pred BOGOM pa ih je BOG predao Midjancima na sedam godina. ² Midjanci su tlačili Izraelce, a oni su sebi gradili skloništa u planinama. Sklanjali su hranu u pećine i na teško dostupna mjesta. ³ Jer, kad bi Izraelci sijali usjeve, napadali su ih Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka. ⁴ Podizali su svoje tabore i uništavali usjeve Izraelaca na područjima koja su se protezala sve do grada Gaze. Uništili bi im sve zalihe hrane. Nisu im ostavili ni jednu ovcu, govedo niti magarca. ⁵ Dolazili su sa svojom stokom i šatorima, poput rojeva skakavaca. Ljudi i deva bilo je toliko da ih se nije moglo prebrojati. Upadali su u zemlju i činili štetu. ⁶ Upadi Midjanaca jako su osiromašili Izrael pa su Izraelci zavapili BOGU za pomoć.

⁷ Kad su Izraelci zbog Midjanaca zavapili BOGU tražeći pomoć, ⁸ BOG im je poslao proroka koji je rekao: »Izraelov BOG vam poručuje: ‘Izveo sam vas iz Egipta, oslobodio ropstva. ⁹ Oslobodio sam vas od vlasti Egipćana i svih drugih koji su vas ugnjetavali. Protjerao sam narode ispred vas i dao vam njihovu zemlju. ¹⁰ Rekao sam vam da sam ja vaš BOG. Rekao sam vam da ne smijete štovati bogove Amorejaca, u čijoj zemlji živite. Ali niste me slušali.’«

BOG poziva Gideona

¹¹ Anđeo je BOŽJI došao i sjeo pod hrast u Ofri, na zemlji koja je pripadala Joašu iz Abiezerovog roda. Ondje je njegov sin Gideon čistio pšenicu od pljeve u preši za vino, kako bi je sakrio od Midjanaca.

¹² Anđeo BOŽJI ukazao se Gideonu i rekao mu: »BOG je s tobom, hrabri junače.«

¹³ No Gideon je odgovorio: »Ispričavam se, gospodine, ali ako je BOG s nama, zašto nas je onda ovo snašlo? I gdje su sva ona njegova čudesna djela na koja nas podsjećaju naši očevi? BOG nas je izveo iz Egipta, ali nas je sad napustio i predao Midjancima da nas pokore.«

¹⁴ BOG se okrenuo prema njemu i rekao: »Kreni i svojom snagom spasi Izrael od Midjanaca. Ja te šaljem.«

¹⁵ »Oprosti, Gospodaru«, odgovorio je Gideon, »ali kako ja mogu spasiti Izrael? Moj je rod najslabiji u Manašeovom plemenu, a ja sam u svojoj obitelji potpuno beznačajan.«

¹⁶ »Ja ću biti s tobom«, odgovorio je BOG. »Porazit ćeš Midjance kao da su samo jedan čovjek.«

¹⁷ »Ako sam stekao tvoju naklonost«, rekao je tada Gideon, »daj mi znak, da bih bio siguran da zaista BOG govori sa mnom. ¹⁸ Molim te, nemoj otići odavde dok se ne vratim i ne donesem ti dar.«

A Gospodar je odgovorio: »Ostat ću dok se ne vratiš.«

¹⁹ Gideon je ušao u kuću. Skuhao je meso kozlića i od deset kilograma^[b] brašna umijesio beskvasne pogače. Meso je stavio u košaru, a juhu u lonac. Iznio je hranu i poslužio gosta pod hrastom. ²⁰ Božji mu je anđeo rekao da uzme meso i beskvasne pogače, stavi ih na stijenu i prelije juhom. Gideon je tako učinio.

²¹ Tada je BOŽJI anđeo ispružio ruku i vrhom svoga štapa dotaknuo meso i pogače. Iz stijene je planula vatra i spalila hranu, a BOŽJI je anđeo nestao.

²² Gideon je tada znao da je sreo BOŽJEG anđela. Uzviknuo je: »O moj BOŽE! Vidio sam BOŽJEG anđela, licem u lice!«

²³ A BOG je rekao: »Umiri se! Ne boj se! Nećeš umrijeti.«

²⁴ Gideon je ondje podigao žrtvenik BOGU i nazvao ga »BOG je mir«. Žrtvenik i danas stoji u Ofri, na zemlji koja pripada Abiezerovom klanu.

Gideon ruši Baalov žrtvenik

²⁵ Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Iz krda svog oca uzmi jednog bika, onoga od sedam godina starosti. Poruši žrtvenik koji je tvoj otac podigao bogu Baalu i pored njega posjeci kip božice Ašere. ²⁶ Na toj uzvisini zatim napravi i uredi žrtvenik svome BOGU. Potom uzmi bika i prinesi ga kao žrtvu paljenicu. Spali ga na drvima od slomljenoga kipa božice Ašere.«

²⁷ Gideon je pozvao desetoricu svojih slugu i učinio kako mu je rekao BOG. No zbog straha od svoje obitelji i ljudi iz grada, nije to učinio danju, već noću. ²⁸ Kad su ljudi iz grada ustali sutradan rano ujutro, vidjeli su razrušen Baalov žrtvenik i pored njega sasječen kip božice Ašere. Vidjeli su i bika prinesenog na novom žrtveniku.

²⁹ »Tko li je to učinio?« pitali su jedan drugoga.

Nakon raspitivanja i istrage, doznali su da je to učinio Gideon, Joašev sin.

³⁰ Rekli su Joašu: »Dovedi sina jer mora umrijeti. Srušio je Baalov žrtvenik i posjekao kip božice Ašere.«

³¹ No Joaš je svima odgovorio: »Zar ćete se zauzeti za Baala? Zar ćete njega braniti? Jer, tko god ga bude branio, do jutra će umrijeti. Ako je Baal bog, neka se sâm brani kad netko sruši njegov žrtvenik.«

³² Toga su dana Gideona prozvali Jerubaal^[c] jer je porušio Baalov žrtvenik.

Gideon okuplja vojsku

³³ Svi Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka okupili su se, prešli rijeku Jordan i utaborili se u dolini grada Jezreela. ³⁴ BOŽJI je duh obuzeo Gideona. Zatrubio je u rog i sazvao pripadnike Abiezerovog klana da ga slijede. ³⁵ I cijelome Manašeovom plemenu poslao je glasnike, pozivajući narod da ga slijedi. Poslao je također glasnike u Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo pleme. Oni su mu krenuli ususret.

³⁶ Tada je Gideon rekao Bogu: »Ako je tvoja namjera da uz moju pomoć oslobodiš Izrael, potvrdi mi to. ³⁷ Ostavit ću ovčju vunu na gumnu^[d]. Ako ujutro nađem da je rosa pala samo na vunu, a svuda uokolo zemlja ostane suha, znat ću da ćeš uz moju pomoć osloboditi Izrael, kao što si rekao.«

³⁸ Tako je i bilo. Gideon je ustao sutradan rano ujutro, stisnuo vunu i iscijedio iz nje rosu koje je bilo dovoljno da se jedna zdjela napuni vodom.

³⁹ Tada je Gideon rekao Bogu: »Nemoj se ljutiti na mene. Dopusti da još jednom provjerim. Molim te, neka ovaj put vuna ostane suha, a rosa neka padne svuda uokolo po zemlji.«

⁴⁰ Bog je i te noći učinio što je Gideon tražio. Vuna je ostala suha, a rosa je pala svuda uokolo po zemlji.

Gideon pobjeđuje Midjance

7 Sutradan rano ujutro, Jerubaal, odnosno Gideon, sa svim svojim ljudima utaborio se na izvoru Harod. Tabor je Midjanaca bio prema sjeveru, u dolini ispod brda Moreh.

² BOG je rekao Gideonu: »Pomoći ću vam da pobijedite Midjance. No previše vas je. Ne želim da me Izraelci zanemare i pomisle da su sami zaslužni za ovu pobjedu. ³ Zato objavi da svatko koga je strah može otići s planine Gilead i vratiti se kući.«

Tako je dvadeset i dvije tisuće ljudi napustilo Gideona i vratilo se kući. Ostalo ih je deset tisuća.

⁴ BOG je tada rekao Gideonu: »Još uvijek vas je previše. Povedi ljude dolje na vodu, a ja ću ih probrati. Za koga ti kažem da ide s tobom, neka ide. Ali za koga kažem da ne treba ići, taj neka ne ide.«

⁵ Gideon je poveo ljude dolje na vodu. Bog mu je rekao da ih promatra dok piju. Tražio je da ih razdvoji na dvije skupine: na one koji piju vodu iz dlana, lapćući jezikom kao psi, te na druge, koji kleknu i sagnu se do vode da bi pili.

⁶ Samo je tristo ljudi laptalo vodu, prinoseći je rukom ustima. Svi ostali kleknuli su i sagnuli se da bi pili.

⁷ BOG je rekao Gideonu: »Tristo ljudi, koji su laptali vodu, izborit će pobjedu nad Midjancima. Svi ostali neka idu kući.«

⁸ Tako je Gideon poslao sve ostale Izraelce kući. Zadržao je samo tristo ljudi, koji su preuzeli zalihe hrane i trube onih koji su otišli.

A tabor Midjanaca bio je u dolini ispod Gideonovog tabora.

⁹ Iste je noći BOG rekao Gideonu: »Ustani i napadni tabor Midjanaca. Osigurat ću ti pobjedu. ¹⁰ Ako se bojiš krenuti u napad, idi do neprijateljskog tabora sa svojim slugom Purom ¹¹ i poslušaj što ljudi govore. Ohrabrit ćeš se i odlučiti za napad na tabor.«

Gideon i njegov sluga Pura sišli su do ruba midjanskog tabora. ¹² Midjanci, Amalečani i drugi narodi s istoka ležali su u dolini, brojni poput skakavaca. Imali su neizmjerno mnoštvo deva. Bilo ih je kao pijeska na morskoj obali.

¹³ Gideon je prišao i čuo kako jedan čovjek prepričava svoj san drugome.

Govorio je: »Sanjao sam da se okrugli ječmeni kruh dokotrljao u midjanski tabor. Udario je u šator koji se srušio, prevrnuo i ostao tako ležati.«

¹⁴ Drug mu je odgovorio: »To nije ništa drugo nego mač Izraelca Gideona, Joaševog sina. Bog mu je dao pobjedu nad Midjancima i cijelom vojskom.«

¹⁵ Kad je Gideon čuo ovaj san i njegovo tumačenje, poklonio se BOGU. Potom se vratio u izraelski tabor. Povikao je: »Ustanite! BOG nam daje pobjedu nad Midjancima i njihovom vojskom!«

¹⁶ Podijelio je tristo ljudi u tri skupine. Svakom je čovjeku dao u ruke trubu i veliki ćup. U svakom je ćupu bila tinjajuća baklja.

¹⁷ Rekao im je: »Pratite me do ruba neprijateljskog tabora. Kad stignemo tamo, radite isto što i ja. ¹⁸ Okružite cijeli tabor. Kad zatrubim u rog, neka i svi drugi trube i viču: ‘Za BOGA i za Gideona!’«

¹⁹ Gideon je sa svojom skupinom od stotinu ljudi došao do ruba tabora, usred noći, baš nakon smjene straže. Zatrubili su u rogove i počeli razbijati ćupove koje su držali u rukama.^{[e] 20} Tada je svih tristo ljudi zatrubilo u rogove i razbijalo ćupove. Svaki je sad u lijevoj ruci držao plamteću baklju, a u desnoj rog. Vikali su: »Mač za BOGA i za Gideona!« ²¹ Gideonovi su se ljudi rasporedili svuda oko neprijateljskog tabora. A unutar tabora, midjanski vojnici počeli su vikati, pokušavajući pobjeći. ²² Kad se oglasilo tristo truba od rogova, BOG je potaknuo Midjance da počnu jedan drugoga ubijati mačevima. Bježali su u grad Bet Šitu, koji je na putu prema gradu Serari, sve do granice grada Abel Mehola, koji je blizu grada Tabata.

²³ Izraelcima iz Naftalijevog, Ašerovog i cijelog Manašeovog plemena bilo je naređeno da progone Midjance.

²⁴ Gideon je po Efrajimovom gorju razaslao glasnike koji su govorili: »Siđite i borite se protiv Midjanaca. Zauzmite sve vode do Bet Bare i rijeku Jordan.«

Odazvali su se svi ljudi iz Efrajimovog plemena. Zauzeli su vode do Bet Bare i rijeku Jordan. ²⁵ Zarobili su dva midjanska zapovjednika, Oreba i Zeeba. Oreba su ubili kod Orebove stijene, a Zeeba usmrtili kod Zeebove vinske preše. Potom su nastavili progoniti Midjance. Glave Oreba i Zeeba donijeli su Gideonu preko rijeke Jordan.

8 Efrajimovci su se jako ljutili na Gideona. Rekli su mu: »Zašto si se tako ponio prema nama? Zašto nas nisi zvao kad si išao u borbu protiv Midjanaca?«

² Odgovorio im je: »Vi ste učinili više od mene. Znate da berači iz Efrajimovog plemena ostave u vinogradu više grožđa za sirotinju nego što ga ukupno ubere Abiezerova obitelj. ³ I sad imate bolji ulov. Bog vam je predao midjanske zapovjednike Oreba i Zeeba. Kako bi se moj uspjeh mogao usporediti s vašim?«

Kad su Efrajimovci čuli Gideonov odgovor, nisu se više ljutili na njega.

Gideon zarobljava dvojicu midjanskih kraljeva

⁴ Gideon je sa svojih tristo ljudi došao do rijeke Jordan i prešao na drugu stranu. Bili su iscrpljeni.

⁵ Molio je ljude iz grada Sukota: »Molim vas, dajte kruha mojim ljudima. Iscrpljeni su, a još uvijek smo u potjeri za midjanskim kraljevima Zebahom i Salmunom.«

⁶ No glavari su Sukota odgovorili: »Nisi zarobio Zebaha i Salmunu. Zašto bismo onda tvojoj vojsci davali kruh?«

⁷ A Gideon im je rekao: »Kad je tako, znajte, kad mi BOG preda Zebaha i Salmunu, doći ću i išibati vas pustinjskim trnjem i dračem.«

⁸ Odatle su Gideon i njegovi ljudi otišli u grad Penuel. I ondje su tražili isto, no dobili su jednaki odgovor kao u Sukotu.

⁹ Rekao je Penuelcima: »Kad se vratim kao pobjednik, srušit ću vam ovu kulu.«

¹⁰ Zebah i Salmuna bili su s vojskom u Karkoru. Oko petnaest je tisuća ljudi preostalo od vojske istočnih naroda. Poginulo je, dakle, sto dvadeset tisuća ljudi. ¹¹ Gideon je krenuo karavanskim putem, istočno od Nobaha i Jogbohe, te neočekivano napao neprijateljski tabor. ¹² Zebah i Salmuna su pobjegli. Krenuo je u potjeru za dvojicom midjanskih kraljeva i zarobio ih. Cijela je njihova vojska bila u panici.

¹³ Tada se Gideon, Joašev sin, vratio iz bitke putem koji je vodio preko prijevoja Hares. ¹⁴ Uhvatio je jednog mladića iz Sukota. Ispitivao ga je, a on mu je dao popis s imenima sedamdeset i sedmorice glavara i starješina grada Sukota.

¹⁵ Otišao je u Sukot i rekao ljudima: »Ovo su Zebah i Salmuna zbog kojih ste me vrijeđali i govorili: ‘Nisi zarobio Zebaha i Salmunu pa tvojoj vojsci ne damo kruha.’«

¹⁶ Potom je starješine Sukota išibao pustinjskim trnjem i dračem. ¹⁷ Također, porušio je kulu u Penuelu i poubijao ljude koji su ondje živjeli.

¹⁸ Upitao je Zebaha i Salmunu: »Kakvi su bili ljudi koje ste poubijali na planini Tabor?«

»Izgledali su kao ti«, odgovorili su. »Svaki od njih izgledao je kao kraljev sin.«

¹⁹ »To su bila moja braća, sinovi moje majke«, rekao je Gideon. »Zaklinjem se BOGOM, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio.«

²⁰ Tada se Gideon obratio Jeteru, svome prvorođenom sinu, i rekao mu: »Pobij ove kraljeve!«

No Jeter je bio samo uplašeni mladić i nije podigao mač.

²¹ A Zebah i Salmuna rekli su: »Ti nas ubij! To je posao za muškarca.«

I tako je Gideon ubio Zebaha i Salmunu. Njihove su deve nosile oko vrata nakit u obliku polumjeseca, a Gideon je i to prisvojio.

Gideonov prsluk

²² Izraelci su rekli Gideonu: »Vladaj nad nama jer si nas oslobodio Midjanaca. Nakon tebe neka vladaju tvoj sin i tvoj unuk.«

²³ A on je odgovorio: »Ja neću vladati nad vama, kao ni moj sin. Vladat će BOG.«

²⁴ Neki od ljudi, koje su Izraelci pobijedili, bili su Išmaelci^[f] koji su nosili zlatne naušnice. Gideon je zato rekao Izraelcima: »Tražim od vas da mi svatko od svoga ratnog plijena dâ po jednu zlatnu naušnicu.«

²⁵ »Rado ćemo ti dati što tražiš«, odgovorili su. Prostrli su ogrtač i svaki od njih ubacio je po jednu naušnicu od svog plijena. ²⁶ Ukupna težina zlatnih naušnica, koje je Gideon zatražio, bila je gotovo dvadeset kilograma^[g]. Njegov je plijen podrazumijevao još i nakit, privjeske, grimizne odore midjanskih kraljeva te vratne ogrlice kraljevskih deva. ²⁷ Gideon je od toga dao napraviti zlatni prsluk^[h]. Postavio ga je u svome rodnom gradu Ofri. Cijeli Izrael odao se štovanju prsluka, koji je postao zamka grijeha za Gideona i njegovu obitelj.

²⁸ Tako su Izraelci pokorili Midjance, koji im poslije više nisu stvarali probleme. U zemlji je bio mir tijekom četrdeset godina, sve dok je Gideon bio živ.

Gideonova smrt

²⁹ Gideon^[i], Joašev sin, vratio se svojoj kući i ondje živio. ³⁰ Imao je mnogo žena pa mu se rodilo sedamdeset sinova. ³¹ Sina mu je rodila i njegova žena ropkinja^[j], koja je živjela u Šekemu, a nazvao ga je Abimelek. ³² Gideon, Joašev sin, umro je u dubokoj starosti. Sahranjen je u grobnici svog oca Joaša u gradu Ofri, koji pripada Abiezerovoj obitelji.

³³ Čim je Gideon umro, Izraelci su ponovo počeli štovati baale. Postavili su Baal Berita sebi za boga. ³⁴ Više se nisu sjećali svog BOGA, koji ih je oslobodio svih njihovih okolnih neprijatelja. ³⁵ I nisu poštovali obitelj Jerubaala, odnosno Gideona, iako je toliko dobroga učinio za Izrael.

Abimelek postaje kralj

9 Abimelek, Gideonov^[k] sin, otišao je u grad Šekem gdje su živjeli njegovi ujaci. Cijeloj je majčinoj obitelji rekao: ² »Pitajte stanovnike Šekema, misle li oni da je za njih bolje da njima vlada sedamdesetorica Jerubaalovih sinova ili samo jedan. Također, ne zaboravite da sam vaš rođak^[l].«

³ Abimelekovi su ujaci razgovarali sa stanovnicima Šekema, a oni su mu se priklonili jer su mislili: »On nam je brat.«

⁴ Dali su mu sedamdeset srebrnjaka iz Baal Beritovog hrama. Abimelek je tim novcem unajmio nekoliko bezvrijednih, nepromišljenih ljudi, a oni su ga slijedili. ⁵ Otišao je u kuću svog oca u Ofri i poubijao svoju braću, Jerubaalove sinove. Sedamdesetoricu ljudi poubijao je redom na jednom kamenu. Preživio je samo Jotam, najmlađi Jerubaalov sin, koji se uspio sakriti i pobjeći. ⁶ Zatim su se svi stanovnici Šekema i Bet Mila okupili pod velikim hrastom pored stupa^[m] u Šekemu i proglasili Abimeleka kraljem.

Jotamova basna

⁷ Kad su to javili Jotamu, on se popeo na vrh planine Gerizim. Dovikivao je: »Slušajte me, građani Šekema, slušajte, da bi vas slušao Bog!

⁸ Jednom je drveće odlučilo sebi postaviti kralja. Rekli su maslini: ‘Budi nam kralj.’

⁹ No maslina je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje ulje kojim se iskazuje čast bogovima i ljudima, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹⁰ Drveće se tada obratilo smokvi: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹¹ No smokva im je odgovorila: ‘Zar da prestanem donositi svoj sladak i dobar plod, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹² Tada se drveće obratilo vinovoj lozi: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹³ Ali loza je odgovorila: ‘Zar da prestanem davati svoje vino, koje veseli bogove i ljude, samo zato da bih vladala drvećem?’

¹⁴ Na kraju, sve se drveće obratilo trnovitom glogu: ‘Dođi i budi nam kralj.’

¹⁵ A glog je ovako odgovorio drveću: ‘Ako me zaista želite za svog kralja, dođite i sklonite se u moju sjenu. Ako me ne želite, iz gloga će suknuti plamen i spaliti libanonske cedrove.’

¹⁶ Jeste li, dakle, postupili vjerno i pošteno kad ste Abimeleka proglasili kraljem? Jeste li dobro postupili prema Jerubaalovoj obitelji, poštujući ono što je on za vas učinio? ¹⁷ Moj otac borio se za vas, izlagao vlastiti život da bi vas oslobodio Midjanaca. ¹⁸ A vi ste danas ustali protiv obitelji moga oca i ubili njegovih sedamdesetoricu sinova na jednom kamenu. Za kralja stanovnicima Šekema proglasili ste Abimeleka, sina njegove sluškinje, samo zato što vam je rođak. ¹⁹ Ako ste, dakle, danas postupili vjerno i pošteno prema Jerubaalu i njegovoj obitelji, onda se radujte s Abimelekom i neka se on raduje s vama. ²⁰ Ali, ako niste, neka sukne plamen iz Abimeleka i spali stanovnike Šekema i Bet Mila. I neka sukne plamen iz stanovnika Šekema i Bet Mila te spali Abimeleka.«

²¹ Jotam je zatim pobjegao. Sklonio se u Beeru, gdje se i nastanio, daleko od svog brata Abimeleka.

Abimelek protiv građana Šekema

²² Abimelek je vladao Izraelom tri godine. ²³ No Bog je napravio razdor između Abimeleka i stanovnika Šekema, koji su počeli smišljati kako da mu nanesu zlo. ²⁴ Krvavi zločin počinjen nad sedamdesetoricom Jerubaalovih sinova trebao je biti osvećen na njihovom bratu Abimeleku, koji je braću poubijao, te na stanovnicima Šekema, koji su ga u tome podržali. ²⁵ Želeći napakostiti Abimeleku, stanovnici su Šekema postavljali zasjede po planinskim vrletima i pljačkali svakoga tko je onuda prolazio. To je dojavljeno Abimeleku.

²⁶ Gaal, Ebedov sin, doselio se u Šekem sa svojom braćom. Stanovnici Šekema pouzdali su se u njega. ²⁷ Jednoga su dana otišli u svoje vinograde i brali grožđe. Iscijedili su ga da bi napravili vino. Potom su slavili u hramu svog boga. Jeli su, pili i proklinjali Abimeleka.

²⁸ Gaal, Ebedov sin, rekao je: »Tko je uopće Abimelek i zašto bi mu stanovnici Šekema trebali služiti? On je Jerubaalov sin. Dakle, ne trebamo se pokoravati njemu niti njegovom zamjeniku Zebulu. Trebamo služiti ljudima iz obitelji Hamora, Šekemovog pretka. ²⁹ Ako me imenujete ratnim zapovjednikom i slijedite u bitku, otjerat ću Abimeleka. Pozvat ću ga da skupi vojsku i krene u bitku.«

³⁰ Kad je Zebul, upravitelj grada, čuo što govori Gaal, Ebedov sin, silno se razljutio. ³¹ Tajno je poslao glasnike Abimeleku s porukom:

»U grad su došli Gaal, Ebedov sin, i njegova braća. Podižu bunu protiv tebe. ³² Zato, dođi noću sa svojim ljudima. Sakrij se u poljima izvan grada i čekaj. ³³ Ujutro, čim grane sunce, napadnite grad. Gaal će sa svojim ljudima izaći iz grada u borbu, a ti tada učini što možeš.«

³⁴ Abimelek i svi njegovi ljudi krenuli su noću prema Šekemu. Sakrili su se u polju ispred grada, podijeljeni u četiri skupine. ³⁵ Gaal, Ebedov sin, izašao je i stajao na vratima grada. Tada su se Abimelek i njegovi ljudi digli iz zasjede.

³⁶ Kad ih je ugledao, Gaal je rekao Zebulu: »Gledaj! Ljudi dolaze s planine!«

A Zebul je odgovorio: »To ti se planinske sjene pričinjaju kao ljudi.«

³⁷ No Gaal je ponovo pokazivao: »Pogledaj, ljudi dolaze iz smjera Središta zemlje! Druga skupina dolazi od Čarobnjakovog drveta!«^[n]

³⁸ Tada mu je Zebul rekao: »Gdje su ti sad tvoja brbljava usta kojima si govorio: ‘Tko je Abimelek da bi mu trebali služiti?’ To su ljudi o kojima si govorio s prijezirom. Sad izađi i bori se s njima!«

³⁹ I tako je Gaal krenuo u bitku, predvodeći stanovnike Šekema protiv Abimeleka. ⁴⁰ Abimelek ih je progonio, a oni su bježali. Mnogi su poginuli pred samim vratima grada. ⁴¹ Abimelek je ostao u Arumi, a Zebul je protjerao Gaala i njegovu braću iz Šekema.

⁴² Sutradan je Abimeleku dojavljeno da stanovnici Šekema izlaze na polja. ⁴³ Poveo je svoje ljude. Podijelio ih je u tri skupine i postavio zasjedu na poljima. Kad je vidio ljude kako dolaze iz grada, krenuo je u napad. ⁴⁴ On i njegova skupina jurišali su na ulaz u grad. Druge su dvije skupine napadale i ubijale ljude u polju. ⁴⁵ Cijeloga je dana Abimelek napadao grad. Zauzeo ga je i poubijao ljude, a potom ga potpuno razorio i bacio sol po ruševinama.

⁴⁶ Kad su ljudi iz Kule Šekemske^[o] čuli što se dogodilo u Šekemu, sklonili su se u najsigurnijem dijelu hrama^[p] boga El Berita^[q]. ⁴⁷ Abimeleku je dojavljeno da su se ondje okupili vođe Kule Šekemske, ⁴⁸ a on se sa svim svojim ljudima popeo na planinu Salmon.

Ondje je uzeo sjekiru, nasjekao granja i podigao ga na ramena. Rekao je svojim ljudima: »Brzo! Radite isto što i ja!«

⁴⁹ Svaki je čovjek nasjekao granja i krenuo za Abimelekom. Naslagali su granje ispred najsigurnijeg dijela hrama i potpalili vatru. Svi su ljudi iz Kule Šekemske izgorjeli, oko tisuću muškaraca i žena.

Abimelekova smrt

⁵⁰ Potom je Abimelek otišao u Tebes, postavio opsadu oko grada i zauzeo ga. ⁵¹ U središtu je grada bila dobro utvrđena kula. Svi muškarci i žene, svi vođe naroda u gradu, zatvorili su se u kulu i zaključali vrata za sobom. Potom su se popeli na vrh kule. ⁵² Abimelek se s ljudima probio do kule. Prišao je vratima kako bi podmetnuo požar. ⁵³ No jedna je žena bacila na njega mlinski kamen s vrha kule. Pao mu je na glavu i razbio mu lubanju.

⁵⁴ On je brzo doviknuo svome mladom štitonoši: »Uzmi mač i ubij me, da se o meni ne bi govorilo kako me ubila žena.«

Njegov ga je štitonoša probio mačem te je Abimelek umro.

⁵⁵ Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, vratili su se u svoje kuće.

⁵⁶ Tako se Bog osvetio Abimeleku za zločin koji je počinio protiv svog oca, kad je pobio sedamdesetoricu svoje braće. ⁵⁷ Također, osvetio se i stanovnicima Šekema za sve zlo koje su učinili. Stigla ih je kletva Jotama, Jerubaalovog sina.

Sudac Tola

10 Nakon Abimeleka, na mjesto suca došao je Tola iz Isakarovog plemena, Puin sin i Dodov unuk. Živio je u Šamiru, u Efrajimovom gorju. ² Bio je sudac u Izraelu dvadeset i tri godine. Kad je umro, sahranili su ga u Šamiru.

Sudac Jair

³ Nakon Tole, na mjesto suca došao je Jair, iz područja Gileada. Bio je sudac u Izraelu dvadeset i dvije godine. ⁴ Imao je tridesetoricu sinova, koji su jahali na trideset magaraca^[r] i bili upravitelji trideset gradova u Gileadu. Te gradove i danas nazivaju Jairova naselja^[s]. ⁵ Kada je Jair umro, sahranili su ga u Kamonu.

Amonci protiv Izraela

⁶ Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM. Štovali su Baala i Aštartu^[t], bogove Arama, bogove Sidona, bogove Moaba, bogove Amonaca i bogove Filistejaca. Zapostavili su BOGA i nisu mu služili.

⁷ BOG se razljutio na Izraelce i dopustio da ih pokore narodi Filisteje i Amona. ⁸ Te su godine Filistejci i Amonci porazili i podjarmili Izraelce. Osamnaest su godina ugnjetavali sve Izraelce koji su živjeli istočno od rijeke Jordan, na području Gileada, gdje su živjeli Amorejci. ⁹ Amonci su prešli rijeku Jordan s namjerom da ratuju protiv Judinog, Benjaminovog i Efrajimovog plemena pa se Izrael našao u velikoj nevolji.

¹⁰ Izraelci su zavapili BOGU. Govorili su mu: »Griješili smo protiv tebe. Napustili smo svoga Boga i štovali baale.«

¹¹ BOG im je odgovorio: »Nisam li vas već oslobodio Egipćana, Amorejaca, Amonaca i Filistejaca? ¹² Također, i od Sidonaca, Amalečana i Maonaca. Kad su vas ugnjetavali, zavapili ste meni za pomoć, a ja sam vas oslobodio. ¹³ Ipak, poslije ste me zapostavili i služili drugim bogovima. Zato vas više neću oslobađati. ¹⁴ Idite i plačite pred drugim bogovima koje ste si sami odabrali. Neka vas oni spašavaju kad vas snađe nevolja.«

¹⁵ No Izraelci su rekli BOGU: »Griješili smo. Čini s nama što hoćeš, samo nas danas još jednom spasi.«

¹⁶ Uklonili su od sebe strane bogove i štovali BOGA, a on više nije mogao trpjeti patnju Izraela.

¹⁷ Vojska Amonaca okupila se za rat i utaborila u Gileadu, dok su se Izraelci okupili u taboru u Mispi.

¹⁸ Vođe naroda, koji su živjeli na području Gileada, dogovorili su se: »Onaj tko povede bitku protiv Amonaca, neka bude glavar svih koji žive u Gileadu.«

Sudac Jeftah

11 Jeftah iz Gileada bio je veliki ratnik, ali je bio sin prostitutke. Otac mu se zvao Gilead. ² Gileadova je prava žena također rodila nekoliko sinova. Kad su oni odrasli, otjerali su Jeftaha.

Rekli su mu: »Nemaš pravo na nasljedstvo u našoj obitelji. Ti si sin druge žene.«

³ Jeftah je pobjegao od svoje braće i nastanio se u zemlji Tob, a oko njega su se okupili odmetnici i slijedili ga.

⁴ Poslije nekog vremena Amonci su zaratili s Izraelom. ⁵ Kad je rat počeo, starješine iz Gileada otišli su po Jeftaha u zemlju Tob.

⁶ Rekli su mu: »Dođi i budi nam vođa, da se možemo suprotstaviti Amoncima.«

⁷ A Jeftah je odgovorio starješinama iz Gileada: »Zar me niste prije mrzili i protjerali iz kuće mog oca? Zašto onda sad, kad ste u nevolji, dolazite k meni?«

⁸ Starješine Gileada su mu odgovorili: »Upravo zato sad dolazimo k tebi. Vrati se s nama i povedi nas u rat protiv Amonaca. Budi nam vođa i glavar svih stanovnika Gileada.«

⁹ Jeftah ih je tada upitao: »Ako me povedete natrag, da ratujem protiv Amonaca, a BOG mi omogući pobjedu, hoću li stvarno biti vaš vođa?«

¹⁰ »BOG nam je svjedok«, odgovorili su starješine Gileada, »sigurno će biti tako kako si rekao.«

¹¹ Jeftah je otišao sa starješinama Gileada. Narod ga je proglasio vođom i glavnim zapovjednikom. Sve što je rekao, Jeftah je ponovio pred BOGOM u Mispi.

Jeftah pregovara s Amoncima

¹² Potom je Jeftah preko glasnika poručio amonskom kralju: »Što imaš protiv nas da ideš u rat s mojom zemljom?«

¹³ Amonski je kralj poručio Jeftahu preko glasnika: »Kad su Izraelci dolazili iz Egipta, oteli su moju zemlju, područje od rijeke Arnon do rijeke Jabok, pa sve do rijeke Jordan. Tražim da mi sad to mirno vratiš.«

¹⁴ Jeftah je tada ponovo poslao glasnike kralju Amonaca. ¹⁵ Poručio je:

»Ovako kaže Jeftah: ‘Izrael nije oteo zemlju Moapcima i Amoncima. ¹⁶ Kad su Izraelci dolazili iz Egipta, prešli su pustinju i Crveno more te stigli u Kadeš. ¹⁷ Poslali su glasnike kralju Edoma. Molili su ga da im dopusti prolaz kroz njegovu zemlju, ali on im to nije dopustio. Zatim su poslali glasnike kralju Moaba, ali ni on ih nije htio propustiti. Izraelci su zato ostali u Kadešu.

¹⁸ Zatim su putovali kroz pustinju i zaobilazili Edom i Moab. Stigli su na istočnu granicu Moaba i utaborili se na drugoj obali rijeke Arnon. Nisu ulazili na područje Moaba zato što tok rijeke Arnon prolazi granicom.

¹⁹ Izraelci su tada poslali glasnike Sihonu, kralju Amorejaca koji je vladao u gradu Hešbonu. Molili su da ih propusti kroz svoju zemlju, na putu do njihove. ²⁰ No Sihon im nije vjerovao i nije ih pustio da prijeđu preko njegovog područja. Okupio je cijelu svoju vojsku, utaborio se u Jahasu i zaratio protiv Izraela. ²¹ Ali Izraelov je BOG omogućio Izraelcima da poraze Sihona i njegovu vojsku. Oni su tada zaposjeli cijelu zemlju u kojoj su živjeli Amorejci. ²² Zauzeli su cijelo njihovo područje, od rijeke Arnon do rijeke Jabok, te od pustinje do rijeke Jordan.

²³ Izraelov je BOG oduzeo tada zemlju Amorejcima i predao je svome narodu Izraelu. Misliš li da je sad ti možeš ponovo zauzeti? ²⁴ Zar ne posjeduješ ono što ti je dao tvoj bog Kemoš? Tako i mi posjedujemo sve ono što nam je dao naš BOG. ²⁵ Zar si ti bolji od Balaka, Siporovog sina^[u], kralja Moaba? Je li se on ikad sporio s Izraelom ili ratovao protiv njega? ²⁶ Već tristo godina Izraelci žive u Hešbonu i okolnim naseljima, Aroeru i okolici, u svim gradovima duž obala rijeke Arnon. Zašto sve to vrijeme niste pokušali vratiti ta područja pod svoju vlast? ²⁷ Izraelci ti nisu učinili ništa nažao, a ti ipak krećeš u rat protiv njih. BOG je jedini pravi sudac. Neka on danas presudi između Izraelaca i Amonaca.’«

²⁸ No amonski je kralj zanemario poruku koju je bio poslao Jeftah.

Jeftahova zakletva

²⁹ Tada je BOŽJI duh obuzeo Jeftaha. Prošao je kroz Gilead i Manašeovu zemlju te se uputio u Mispu, u Gileadu. Odatle je krenuo na Amonce.

³⁰ Zakleo se BOGU: »Ako mi daš pobjedu nad Amoncima, ³¹ prvo što izađe iz moje kuće kad se budem vraćao kao pobjednik, neka pripadne BOGU. Prinijet ću to kao žrtvu paljenicu.«

³² Tako je Jeftah otišao u rat protiv Amonaca i BOG mu je dao pobjedu. ³³ Porazio ih je na području od grada Aroera do okolice grada Minita. Zauzeo je dvadeset gradova. Borio se protiv Amonaca i za grad Abel Keramim. Izraelci su porazili i pokorili Amonce.

³⁴ Potom je Jeftah otišao kući u Mispu. Njegova mu je kći izašla ususret. Plesala je uz ritam tamburina. Bila je njegovo jedino dijete. Jeftah nije imao drugih kćeri ni sinova. ³⁵ Kad ju je ugledao, razderao je svoju odjeću. Rekao je: »Jao, kćeri moja! Uništila si me. Uvalila si me u nevolju. Dao sam BOGU obećanje i ne mogu ga poništiti.«

³⁶ »Oče moj«, odgovorila je ona, »ako si dao obećanje BOGU, postupi sa mnom kao što si obećao. Trebao bi održati svoje obećanje zato što se BOG osvetio tvojim neprijateljima Amoncima.« ³⁷ Zatim je rekla svome ocu: »Imam samo jednu želju. Pusti me da odem na dva mjeseca u planine, da budem sa svojim prijateljicama i oplakujem to što se nikad neću udati i imati djecu.«

³⁸ »Idi«, rekao je. Poslao ju je da ode na dva mjeseca. Ona je otišla u planine s prijateljicama. Plakale su jer se ona nikad neće udati niti imati djecu. ³⁹ Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svome ocu. On je postupio u skladu sa svojom zakletvom. Bila je djevica. Poslije je u Izraelu postao običaj ⁴⁰ da mlade Izraelke svake godine odlaze na četiri dana negdje u prirodu i oplakuju kćer Jeftaha iz Gileada.

Rat između Efrajima i Gileada

12 Efrajimovci su se okupili i prešli rijeku Jordan. Došli su u grad Safon i rekli Jeftahu: »Zašto si nas prevario i otišao u rat protiv Amonaca, a nas nisi zvao sa sobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe u njoj.«

² Jeftah je odgovorio: »Ja i moji ljudi imali smo veliki sukob s Amoncima. Kad sam vas zvao, niste došli u pomoć. ³ Kako sam vidio da na vas ne mogu računati, odlučio sam sâm krenuti protiv Amonaca, a BOG mi je dao pobjedu. Zašto ste me danas došli napadati?«

⁴ Tada je Jeftah okupio sve ljude iz Gileada i zaratio protiv Efrajimovaca jer su ih oni vrijeđali. Govorili su im: »Vi iz Gileada otpadnici ste iz plemena Efrajim. Ni Manašeovo pleme vas ne prihvaća.« No Gileađani su porazili Efrajimovce.

⁵ Zauzeli su plićake na kojima su ljudi prelazili rijeku Jordan. Ti su putevi vodili prema Efrajimovom području. Kad god bi naišao neki prebjeg iz Efrajima i tražio da ga propuste, Gileađani bi ga pitali: »Jesi li Efrajimovac?« Ako bi odgovorio: »Nisam«, ⁶ rekli bi: »Dobro, onda reci ‘šibolet’^[v].« A on bi rekao »sibolet« jer tako govore Efrajimovci. Gileđani su po tome znali da je Efrajimovac pa bi ga uhvatili i ubili ondje na prijelazu rijeke Jordan. Tako je ubijeno četrdeset i dvije tisuće Efrajimovaca.

⁷ Gileađanin Jeftah bio je sudac u Izraelu šest godina. Zatim je umro. Pokopan je u svome gradu u Gileadu.

Sudac Ibsan

⁸ Nakon Jeftaha, sudac u Izraelu bio je Ibsan iz Betlehema. ⁹ Imao je tridesetoricu sinova i trideset kćeri. Kćeri je poudavao za ljude koji nisu bili iz njegovog klana. I sinovima je doveo žene izvana. Ibsan je bio sudac u Izraelu sedam godina.

¹⁰ Potom je umro. Pokopan je u gradu Betlehemu.

Sudac Elon

¹¹ Nakon Ibsana, sudac u Izraelu bio je Elon iz plemena Zebulun. Sudio je deset godina.

¹² Zatim je umro. Pokopan je u gradu Ajalonu, u zemlji koja pripada plemenu Zebulun.

Sudac Abdon

¹³ Nakon Elona, sudac u Izraelu bio je Abdon, Hilelov sin iz grada Piratona. ¹⁴ Imao je četrdesetoricu sinova i tridesetoricu unuka koji su jahali na sedamdeset magaraca^[w]. Sudio je u Izraelu osam godina.

¹⁵ Zatim je Abdon, Hilelov sin iz Piratona, umro. Pokopan je u gradu Piratonu na području plemena Efrajim, u planinskoj zemlji gdje žive Amalečani.

Rođenje suca Samsona

13 Izraelci su ponovo počeli činiti zlo pred BOGOM pa ih je BOG prepustio vladavini Filistejaca na četrdeset godina.

² Bio je jedan čovjek iz grada Sore, po imenu Manoah, iz Danovog plemena. Imao je ženu koja nije mogla zatrudnjeti pa nisu imali djece.

³ BOŽJI anđeo ukazao se toj ženi. Rekao je: »Dosad nisi mogla imati djece, ali sad ćeš zatrudnjeti i roditi sina. ⁴ Zato pazi da više ne piješ vino ni neko drugo opojno piće niti da jedeš išta nečisto ⁵ jer ćeš zatrudnjeti i roditi sina. Nemoj mu nikad šišati kosu pošto će već od majčine utrobe biti Božji Nazirej^[x]. On će početi spašavati Izrael od vladavine Filistejaca.«

⁶ Tada je žena otišla svome mužu. Rekla mu je: »K meni je došao Božji čovjek. Izgledao je prekrasno, poput Božjeg anđela. Nisam ga pitala odakle dolazi, a on mi nije rekao svoje ime. ⁷ No rekao mi je da ću zatrudnjeti i roditi sina. Rekao mi je da ne smijem piti vino ni druga opojna pića te da ne smijem jesti ništa nečisto. Jer, dječak će biti Božji Nazirej, od začeća do smrti.«

⁸ Manoah se tada pomolio BOGU i rekao: »O Bože, molim te neka Božji čovjek kojeg si nam jednom poslao, dođe ponovo i pouči nas što trebamo činiti s dječakom koji će se roditi.«

⁹ Bog je čuo Manoahovu molitvu. BOŽJI je anđeo opet došao k ženi. Bila je u polju, a njezin muž Manoah nije bio s njom.

¹⁰ Žena je brzo otrčala k mužu. Rekla mu je: »Pojavio se onaj isti čovjek koji mi je došao neki dan!«

¹¹ Manoah je otišao za svojom ženom. Došao je do onog čovjeka i upitao ga: »Jesi li ti onaj čovjek koji je već prije razgovarao s mojom ženom?«

»Jesam«, odgovorio je.

¹² Manoah ga je dalje pitao: »Kad se ostvare tvoje riječi i kad se dječak rodi, kako on treba živjeti i što treba činiti?«

¹³ BOŽJI je anđeo odgovorio Manoahu: »Neka se tvoja žena pridržava svega što sam joj rekao. ¹⁴ Neka ne jede ništa što dolazi od vinove loze. Neka ne pije vino niti bilo koje drugo opojno piće. Neka ne jede ništa nečisto. Mora se strogo pridržavati svega što sam joj zapovjedio.«

¹⁵ Tada je Manoah rekao BOŽJEM anđelu: »Dopusti nam da te malo zadržimo i da ti pripremimo kozlića za jelo.«

¹⁶ »Ako i ostanem«, odgovorio je BOŽJI anđeo Menoahu, »neću jesti vašu hranu. Ali, ako želite, možete pripremiti žrtvu paljenicu i prinijeti je BOGU.«

Manoah, naime, još nije znao da je to zaista BOŽJI anđeo.

¹⁷ Tada je Manoah upitao BOŽJEG anđela: »Kako ti je ime? Želimo znati, da bismo ti mogli odati počast kad se tvoje riječi ispune?«

¹⁸ »Zašto me pitaš za ime«, rekao je BOŽJI anđeo, »kad ga ne možeš razumjeti.«

¹⁹ I tako je Manoah uzeo kozlića i žitnu žrtvu. Na jednoj je stijeni prinio žrtvu BOGU, žrtvu Onome koji čini čuda. Manoah i njegova žena gledali su što se događa. ²⁰ Plamen se počeo dizati sa žrtvenika prema nebu, a BOŽJI se anđeo uzdigao u plamenu na nebo. Kad su Manoah i njegova žena to vidjeli, poklonili su se licem do zemlje. ²¹ BOŽJI se anđeo nije više ukazao Manoahu i njegovoj ženi, ali je Manoah tada shvatio da je to bio anđeo kojega je poslao BOG.

²² Rekao je svojoj ženi: »Sigurno ćemo umrijeti jer smo vidjeli Boga.«

²³ No žena ga je umirivala: »Da nas je BOG želio ubiti, ne bi prihvatio našu žrtvu paljenicu ni žitnu žrtvu, niti bi nam sve to pokazao i rekao.«

²⁴ Žena je rodila dječaka i dala mu ime Samson. Dječak je rastao i BOG ga je blagoslovio. ²⁵ A BOŽJI je duh počeo djelovati u njemu kad je bio u gradu Mahane Dan, koji se nalazi između gradova Sora i Eštaol.

Samson se ženi Filistejkom

14 Samson je sišao u grad Timnu. Ondje je vidio jednu ženu Filistejku.

² Kad se vratio, rekao je svome ocu i majci: »U Timni sam vidio jednu Filistejku. Dovedite je da mi bude žena.«

³ No otac i majka su mu rekli: »Zar ne možeš izabrati djevojku iz svog roda ili iz čitavoga našeg naroda? Zašto baš moraš tražiti ženu iz naroda Filistejaca?«

No Samson je rekao svome ocu: »Dovedite mi nju. Ona mi se sviđa.«

⁴ Samsonovi otac i majka nisu znali da je BOG želio da se tako dogodi. On je tražio priliku za sukob s Filistejcima koji su u to vrijeme vladali Izraelcima.

⁵ Tako je Samson otišao s ocem i majkom u grad Timnu. Došli su do vinograda pored Timne i Samson je nastavio sam dalje. Odjednom je pred njega iskočio mladi lav i zarikao. ⁶ Tada je BOŽJI duh snažno obuzeo Samsona. Golim je rukama raskomadao lava, kao da je kozlić. No svojim roditeljima nije rekao što je učinio. ⁷ Sišao je potom u grad i razgovarao s onom ženom. Jako mu se sviđala.

⁸ Poslije nekoliko dana vratio se po ženu. Skrenuo je s puta da pogleda lešinu onog lava, a u lešini je bio roj pčela i med. ⁹ Rukama je zahvatio med i nastavio put, sladeći se. Kad je došao do svog oca i majke, dao im je med pa su i oni jeli. No nije im rekao da je med iz lavlje lešine.

¹⁰ Njegov je otac otišao u grad po onu ženu, a Samson je priredio gozbu. Bio je, naime, običaj da mladoženja priredi gozbu. ¹¹ A Filistejci su poslali tridesetoricu ljudi, da budu uz Samsona.

¹² Samson je rekao tim ljudima: »Imam jednu zagonetku za vas. Ako je uspijete riješiti tijekom sedam dana gozbe, dat ću vam trideset lanenih košulja i trideset svečanih odora. ¹³ No, ako je ne uspijete riješiti, onda ćete vi meni dati trideset lanenih košulja i trideset svečanih odora.«

»Reci nam zagonetku«, rekli su oni. »Da čujemo.«

¹⁴ I on im je rekao:

Prošla su tri dana, a oni nisu mogli riješiti zagonetku. ¹⁵ Četvrtog su dana^[y] rekli Samsonovoj ženi: »Izvuci od muža rješenje zagonetke pa nam je reci. Ako to ne učiniš, zapalit ćemo i tebe i kuću tvog oca. Zar ste nas pozvali da nas osiromašite?«

¹⁶ Samsonova je žena plakala pred mužem. Govorila mu je: »Ti me mrziš! Ne voliš me! Mojim si sunarodnjacima dao zagonetku, a meni nisi rekao rješenje.«

»Rješenje nisam rekao ni svome ocu ni majci«, odgovorio je on. »Zašto bih rekao tebi?«

¹⁷ Plakala je pred njim do sedmog dana, do kraja gozbe. Silno je navaljivala. Sedmog joj je dana rekao rješenje zagonetke, a ona ga je otkrila svojim sunarodnjacima.

¹⁸ Sedmog dana, prije nego što je sunce zašlo, ljudi iz onoga grada rekli su Samsonu:

A on im je odgovorio:

¹⁹ Tada se na Samsona spustio BOŽJI duh. Otišao je u grad Aškelon i ondje ubio tridesetoricu Filistejaca. Uzeo je njihovu odjeću i dao je onima koji su riješili zagonetku. Bijesan, vratio se u kuću svog oca, ²⁰ a njegovu su ženu dali jednome od pratilaca, koji mu je na svadbi bio kum.

Samson se sukobljava s Filistejcima

15 Nakon nekog vremena, u vrijeme kad se žanje žito, Samson je otišao posjetiti svoju ženu. Uzeo je kozlića kao poklon.

Rekao je: »Idem u sobu kod svoje žene«. No njezin mu otac nije dopustio da uđe.

² Rekao je: »Mislio sam da si je zamrzio pa sam je dao tvome svadbenom kumu za ženu. Njezina je mlađa sestra još ljepša. Molim te, uzmi nju za ženu.«

³ A Samson je rekao: »Sad imam dobar razlog da Filistejcima nanesem zlo, a da me nitko ne okrivljuje.«

⁴ Otišao je i uhvatio tristo lisica. Svezao je lisice repovima u parove i na svaki par repova privezao baklju. ⁵ Zapalio je baklje i pustio lisice u filistejska žitna polja. Izgorjelo je i žito u snopovima i ono nepožnjeveno. Požar je također spalio vinograde i maslinike.

⁶ Filistejci su pitali: »Tko je ovo učinio?« Odgovorili su im: »Samson, zet čovjeka iz Timne, koji je Samsonovu ženu dao njegovome svadbenom kumu.«

Tada su Filistejci otišli i spalili Samsonovu ženu i njezinog oca.

⁷ Samson im je rekao: »Zbog ovog što ste učinili, zaklinjem se da neću stati dok vam se ne osvetim.«

⁸ Napao ih je i mnoge poubijao. Potom se nastanio u jednoj pećini, na Etamskoj stijeni.

⁹ A filistejska je vojska došla u Judinu zemlju i utaborila se. Raširili su se do mjesta zvanog Lehi.

¹⁰ Judejci su ih pitali: »Zašto ste krenuli u rat protiv nas?«

»Došli smo po Samsona«, odgovorili su oni. »Želimo ga zarobiti. Učinit ćemo mu isto što je on učinio nama.«

¹¹ Tada je tri tisuće Judejaca otišlo do pećine na Etamskoj stijeni. Rekli su Samsonu: »Zar ti ne znaš da Filistejci vladaju nama? Što si nam to učinio?«

»Učinio sam im samo ono što su oni učinili meni«, odgovorio je Samson.

¹² Rekli su mu: »Došli smo ovamo da te vežemo i predamo Filistejcima.«

A Samson im je nato rekao: »Zakunite se da mi nećete nauditi.«