Bible in 90 Days
Stjepanovo uhićenje
8 Stjepan je bio pun Božje milosti i sile. Činio je među narodom silna čudesa i znamenje.
9 Ali pobune se neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, židovi iz Cirene, Aleksandrije, Cilicije i Male Azije, pa počnu s njime raspravljati.
10 Nitko od njih nije se mogao nositi s mudrošću i Duhom kojim je Stjepan govorio.
11 Nagovore zato neke ljude da za njega kažu: 'Čuli smo ga da govori pogrdne riječi protiv Mojsija i protiv Boga.'
12 Podjarili su i narod i starješine i pismoznance. Oni dođu po njega, ščepaju ga i odvuku u Vijeće.
13 Dovedu onamo krivokletnike koji izjave: 'Ovaj čovjek uvijek govori protiv Hrama i protiv Mojsijeva zakona.
14 Čuli smo da kaže kako će taj Isus iz Nazareta uništiti Hram i promijeniti običaje koje nam je Mojsije predao.'
15 Svi koji su sjedili u Vijeću pogledaju u Stjepana i opaze da mu je lice poput anđeoskog.
Stjepanov govor pred Vijećem
7 Veliki svećenik ga upita: 'Je li to istina?'
2 Stjepan odgovori: 'Braćo i časni oci, poslušajte me! Naš se slavni Bog ukazao našemu ocu Abrahamu u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu.
3 Rekao mu je: "Idi iz svoje zemlje, iz svojega zavičaja, u zemlju koju ću ti pokazati.'[a]
4 Abraham tako napusti kaldejsku zemlju i nastani se u Haranu. Odande ga je Bog, nakon smrti njegova oca, preselio u ovu zemlju u kojoj vi sada živite.
5 Ali nije mu u njoj dao nikakvu baštinu, ni stopu zemlje, nego ju je obećao dati njemu i njegovim potomcima iako Abraham još nije imao djece.
6 Bog mu je također rekao da će njegovi potomci živjeti u tuđoj zemlji kao robovi i da će ih ondje tlačiti četiri stotine godina.
7 Ali rekao je: "Narodu kojemu će robovati ja ću suditi. A zatim će izići i klanjati mi se na ovomu mjestu.'[b]
8 Zatim je Bog s Abrahamom sklopio savez obrezanja. Tako je Izak, Abrahamov sin, obrezan kad mu je bilo osam dana. Izak je tako učinio sa svojim sinom Jakovom, a Jakov s dvanaestoricom sinova, patrijarsima židovskoga naroda.
9 A Jakovljevi sinovi, patrijarsi, bili su ljubomorni na svojega brata Josipa pa su ga prodali kao roba u Egipat. Ali Bog je bio s njim
10 i izbavljao ga iz svih nevolja. Darivao ga je svojom naklonošću i mudrošću pred egipatskim kraljem, faraonom, te ga je on postavio za upravitelja Egipta i cijeloga svojeg dvora.
11 Poslije je zavladala glad u cijelome Egiptu i Kanaanu. Naši su preci bili u velikoj nevolji: nisu mogli naći hrane.
12 Jakov je čuo da u Egiptu ima žita pa je onamo poslao svoje sinove, naše pretke.
13 Kad su drugi put otišli onamo, Josip je otkrio braći tko je, pa je faraon upoznao njegovu obitelj.
14 Zatim je Josip poslao po svojega oca Jakova i svu svoju braću da dođu u Egipat. Bilo ih je sedamdeset pet.
15 Tako je Jakov došao u Egipat. Ondje su umrli on i njegovi sinovi, naši preci.
16 Prenijeli su ih u Sihem i položili u grob koji je Abraham za srebro kupio od Hamorovih sinova.
17 Kako se bližilo vrijeme ispunjenja obećanja koje je Bog dao Abrahamu, u Egiptu je naš narod rastao i množio se.
18 Ali na egipatsko prijestolje dođe novi kralj, koji nije poznavao Josipa.
19 Zlostavljao je naše pretke i primoravao roditelje da ostavljaju svoju novorođenčad da pomre.
20 U to se doba rodio Mojsije. Bio je prelijepo dijete. Roditelji su se o njemu brinuli tri mjeseca.
21 Kad su ga na koncu morali ostaviti, pronašla ga je faraonova kći i odgojila kao vlastitoga sina.
22 Mojsije je poučen svoj egipatskoj mudrosti. Postao je silnim i u riječima i na djelima.
23 Kad mu je bilo četrdeset godina, srce ga ponuka da posjeti svoje rođake, izraelski narod.
24 Ondje ugleda kako neki Egipćanin zlostavlja Izraelca. Braneći zlostavljanog Izraelca, suprotstavi se Egipćaninu te se osveti i ubije ga.
25 Mislio je da će njegova braća shvatiti kako ga je Bog poslao da ih spasi, ali oni nisu razumjeli.
26 Sutradan opet ode k njima i ugleda kako se tuku dva Izraelca. Počne ih nagovarati da se pomire: "Ljudi!' reče im. "Braća ste! Zašto zlostavljate jedni druge?!'
27 Ali onaj koji je zlostavljao bližnjega odgurne Mojsija i reče: "A tko je tebe postavio poglavarom i sucem nad nama?
28 Kaniš li i mene ubiti kao onoga Egipćanina jučer?'
29 Kad je to čuo, Mojsije pobjegne i skloni se u midjansku zemlju. Ondje su mu se rodila dva sina.
30 Četrdeset godina nakon toga ukazao mu se anđeo u pustinji blizu gore Sinaja, u plamtećoj vatri gorućega grma.
31 Mojsije je opazio gorući grm i zadivljen se pitao što je to. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuje Gospodnji glas:
32 "Ja sam Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog.' Mojsije se silno preplaši. Nije se usuđivao gledati.
33 Gospodin mu reče: "Izuj sandale s nogu jer stojiš na svetoj zemlji.
34 Dobro sam vidio nevolju svojega naroda u Egiptu i čuo njegove uzdahe. Sišao sam da ga izbavim. Idi sada! Šaljem te u Egipat!'[c]
35 Toga istog Mojsija kojega su se odrekli pitajući ga: "Tko je tebe postavio poglavarom i sucem nad nama?' Bog im je poslao kao poglavara i otkupitelja da ih izbavi, preko anđela koji mu se ukazao u gorućem grmu.
36 On ih je izveo iz Egipta čineći čudesa i znakovlje. Vodio ih je kroz Crveno more i kroz pustinju četrdeset godina.
37 Taj je isti Mojsije rekao izraelskome narodu: "Bog će vam podignuti proroka poput mene iz vašega naroda.'[d]
38 Isti je Mojsije bio posrednikom između izraelskoga naroda i anđela koji mu je dao riječi života na gori Sinaju da ih preda nama.
39 Naši preci nisu mu se htjeli pokoriti, nego su ga odbili i srcima se opet okrenuli prema Egiptu.
40 Rekli su Aronu: "Napravi nam bogove koji će ići pred nama jer ne znamo što se dogodilo s Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta!'
41 Načinili su idola u obliku teleta, prinijeli mu žrtve i veselili se tomu što su učinili.
42 A Bog se okrenuo od njih i pustio ih da se klanjaju Suncu, Mjesecu i zvijezdama kao svojim bogovima. U proročkoj je knjizi zapisano:
"Zar ste meni prinosili žrtve
za četrdeset godina u pustinji, Izraele?
43 Ne; okrenuli ste se poganskim bogovima -
Molohovu svetištu
i zvijezdi boga Refana,
likovima koje ste načinili
da biste im se klanjali.
Zato ću vas odvesti u progonstvo
dalje od Babilona!'[e]
44 Naši su preci sa sobom kroz pustinju nosili Šator svjedočanstva. Bio je načinjen točno prema predlošku koji je Mojsiju pokazao Bog.
45 Mnogo godina zatim, kad je Jošua ratovao protiv poganskih naroda koje je Bog istjerao iz te zemlje, Šator su unijeli sa sobom u novu zemlju. Ondje je ostao sve do vremena kralja Davida.
46 Davidu je Bog bio milostiv, te ga je zamolio za dopuštenje da izgradi Hram Jakovljevu Bogu.
47 Ali izgradio ga je tek Salomon.
48 Ipak, Svevišnji ne prebiva u hramovima koje su izgradile ljudske ruke. Kao što kaže prorok:
49 "Nebo mi je prijestolje,
a zemlja podnožje mojim nogama.
Kakav mi vi dom možete izgraditi?
Gdje da počivam?
50 Zar nije moja ruka stvorila sve u nebu i na zemlji?'[f]
51 Tvrdoglavi ste! Pogani ste u srcima i gluhi za istinu![g] Uvijek se opirete Svetome Duhu , baš kao i vaši preci!
52 Ima li ijedan prorok kojega vaši oci nisu progonili? Pobili su one koji su pretkazali dolazak Pravednika - kojega ste vi izdali i smaknuli.
53 Preko anđela ste dobili Zakon, a niste ga se držali!'
54 Kad su to čuli, židovski se vođe toliko razgnjeve na Stjepana da na njega počnu škripati zubima.
55 Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božju slavu i Isusa kako stoji na počasnome mjestu, Bogu zdesna.
56 'Vidim otvorena nebesa
57 Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa složno navale na njega.
58 Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića Savla.[h]
59 Dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: 'Gospodine Isuse, primi moj duh!'
60 Zatim se baci na koljena i poviče iz sve snage: 'Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!' Pošto to izgovori, izdahne.
8 Savao je odobravao Stjepanovo smaknuće.
Progonstvo vjernika
Tog je dana započeo veliki val progona Crkve u Jeruzalemu pa su se svi osim apostola razbježali po Judeji i Samariji.
2 Neki pobožni ljudi pokopali su Stjepana i održali veliko žalovanje za njim.
3 Savao je pak pustošio Crkvu. Išao je od kuće do kuće te muškarce i žene odvlačio i predavao u tamnicu.
Filip propovijeda u Samariji
4 Ali vjernici koji su pobjegli iz Jeruzalema posvuda su išli navješćujući Radosnu vijest o Isusu.
5 Filip je, primjerice, otišao u Samariju i ondje ljudima propovijedao o Kristu.
6 Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo Filipove riječi slušajući ga i gledajući čudesa koja je činio.
7 Izgonio je mnoge nečiste duhove koji su vrišteći izlazili iz opsjednutih. Iscijelio je mnoge uzete i hrome.
8 U tomu je gradu tako zavladala velika radost.
9 Neki čovjek imenom Šimun već se dugo ondje bavio čarobnjaštvom. Opčaravao je narod i izdavao se za velikog čovjeka.
10 Samarijanci su mu se, od najmanjega do najvećega, priklanjali i nazivali ga 'velikim' i 'Božjom silom'.
11 Činili su to zato što ih je dugo opčaravao svojim vradžbinama.
12 Ali tada su povjerovali Filipu koji je navješćivao Radosnu vijest o Božjemu kraljevstvu i imenu Isusa Krista. Krstili su se muškarci i žene.
13 I sam je Šimun povjerovao i krstio se te slijedio Filipa kuda god je išao. Zadivljeno je promatrao čudesa i znamenje koje je Filip činio.
14 Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju riječ, pošalju onamo Petra i Ivana.
15 Oni dođu i pomole se za obraćenike da prime Svetoga Duha.
16 Jer Sveti Duh još nije sišao ni na koga od njih. Bili su samo kršteni u ime Gospodina Isusa.
17 Polagali su ruke na njih te su primali Svetoga Duha.
18 Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Svetoga Duha kad apostoli na njih polože ruke, ponudi apostolima novac:
19 'Dajte i meni tu moć da svatko na koga položim ruke primi Svetoga Duha!'
20 Ali Petar mu odgovori: 'Propao i taj novac i ti skupa s njim! Misliš li da Božji dar možeš kupiti novcem?
21 Ti na ovo nemaš pravo jer ti srce nije pravo pred Bogom!
22 Obrati se od svoje zloće i moli se Gospodinu pa će ti možda oprostiti nakane zlog srca.
23 Vidim da si pun gorčine i okovan grijehom.'
24 'Vi se za mene molite Gospodinu da me ne snađe to što ste rekli!' odgovori Šimun.
25 Pošto su svjedočili i propovijedali Božju riječ u Samariji, Petar i Ivan vratili su se u Jeruzalem. Putem su se zaustavljali u samarijskim selima navješćujući Radosnu vijest.
Filip i Etiopljanin
26 A Filipu reče anđeo Gospodnji: 'Kreni na jug pustom cestom što iz Jeruzalema vodi u Gazu.'
27 I Filip pođe. Susretne nekog Etiopljanina, dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske kraljice, kandake. Vraćao se iz Jeruzalema
28 kamo se išao pokloniti Bogu. Sjedio je u kočiji čitajući naglas iz knjige proroka Izaije.
29 Sveti Duh reče Filipu: 'Priđi i hodaj uz kočiju!'
30 Filip pritrči. Začuje kako čovjek čita Izaiju pa upita: 'Razumijete li to što čitate?'
31 'A kako da razumijem ako me tko ne pouči?' odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i sjedne do njega.
32 Čitao je ovaj ulomak:
'Odveli su ga kao ovcu na klanje.
Kao janje nijemo pred onima što ga strižu,
ni usta nije otvorio.
33 Ponižen je i lišen pravde.
Tko da opiše njegov naraštaj?
Jer život je njegov uzet sa Zemlje.'[i]
34 Dostojanstvenik zatim upita Filipa: 'Reci mi, molim te, govori li to prorok o sebi ili o kome drugome?'
35 Filip mu, počevši od toga ulomka, objasni evanđelje i navijesti Isusa.
36 Vozeći se tako naiđu na neku vodu, a dostojanstvenik upita: 'Evo vode! Što me priječi da se krstim?'[j]
38 Zapovjedi da kočija stane pa obojica siđu do vode. Filip ga ondje krsti.
39 Kad su izišli iz vode, Sveti Duh ponese Filipa i dostojanstvenik ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem,
40 a Filip se nađe u gradu Azotu. Kud god je išao, putem je po gradovima propovijedao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.
Savlovo obraćenje
9 A Savao, neprestano dišući prijetnjom ubojstva prema Gospodinovim učenicima, ode k velikom svećeniku.
2 Zatraži od njega pisma za sinagoge u Damasku da može sve sljedbenike Puta, i muškarce i žene, na koje ondje naiđe, dovesti okovane u Jeruzalem.
3 Kad se približio Damasku, odjednom ga obasja svjetlost s neba.
4 Padne na zemlju. Začuje nato glas kako mu govori: 'Savle, Savle! Zašto me progoniš?'
5 'Tko si ti, Gospodine?' upita Savao.'Ja sam Isus kojega progoniš!' odgovori glas.
6 'Ustani i pođi u grad! Ondje će ti se reći što da činiš.'
7 Savlovi su suputnici ostali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli.
8 Savao ustane sa zemlje. Oči su mu bile otvorene, ali ništa nije vidio. Povedu ga zato za ruku i uvedu u Damask.
9 Tri dana nije ništa vidio niti je jeo i pio.
10 A u Damasku je živio vjernik[k] imenom Ananija. Njemu Gospodin reče u viđenju: 'Ananija!'
'Molim, Gospodine?' odazove se on.
11 Gospodin mu reče: 'Idi u Ravnu ulicu, u Judinu kuću, i ondje potraži Savla iz Tarza. Eno ga ondje; moli se.
12 U viđenju koje sam mu dao vidio je čovjeka imenom Ananija kako ulazi i polaže na njega ruke da progleda.'
13 'Ali, Gospodine,' odgovori Ananija, 'od tolikih sam čuo da je mnogo zla učinio tvojim svetima u Jeruzalemu!
14 Ima punomoć od velikog svećenika da okuje u lance sve koji prizivaju tvoje ime.'
15 Gospodin mu odgovori: 'Idi i učini što ti kažem. Izabrao sam Savla da ponese moje ime poganima i kraljevima i izraelskome narodu.
16 Pokazat ću mu koliko mora pretrpjeti zbog mojega imena.'
17 Ananija ode onamo, položi ruke na Savla i reče: 'Brate Savle, Gospodin Isus koji ti se ukazao na putu poslao me je da progledaš i da se napuniš Svetoga Duha.'
18 Savlu s očiju odmah spadne nešto poput ljuski te progleda. Ustane zatim i krsti se.
19 Onda nešto pojede i okrijepi se.
Savao u Damasku i Jeruzalemu
Savao je nekoliko dana ostao s vjernicima u Damasku.
20 Smjesta je po sinagogama počeo propovijedati da je Isus Božji Sin.
21 Svi koji su ga slušali bili su zaprepašteni. 'Pa nije li ovo onaj isti koji je u Jeruzalemu istrebljivao Isusove sljedbenike?' pitali su. 'Zar on nije došao ovamo zato da ih uhiti i okovane odvede pred velike svećenike?'
22 Savlovo je propovijedanje bivalo sve silnije. Zbunjivao je židove u Damasku dokazujući im da je Isus Mesija.
23 Nakon podosta vremena, židovski ga vođe odluče pogubiti,
24 ali Savao dozna za njihovu nakanu. Danonoćno su nadzirali gradska vrata ne bi li ga ubili.
25 Zato ga vjernici noću spuste preko zidina u košari.
26 Kad je Savao stigao u Jeruzalem, pokušao se sastati s vjernicima, ali svi su ga se bojali. Nisu vjerovali da je zaista vjernik.
27 Tada ga Barnaba povede k apostolima te im ispriča da je Savao na putu u Damask vidio Gospodina i što mu je Gospodin rekao te kako je u Damasku hrabro propovijedao u Isusovo ime.
28 Od tada se s njima slobodno družio po Jeruzalemu i hrabro je propovijedao u Gospodnje ime.
29 Raspravljao je s nekim židovima koji su govorili grčki pa ga oni nakane ubiti.
30 Kad su vjernici za to čuli, odvedu ga u Cezareju i pošalju doma u Tarz.
31 Crkva je u cijeloj Judeji, Galileji i Samariji živjela u miru. Izgrađivala se i napredovala. Vjernici su hodili u strahu Gospodnjemu i u utješeni Svetim Duhom.
Petar iscjeljuje Eneju i Tabitu
32 Obilazeći svete posvuda, Petar je došao i k Božjemu narodu u gradu Lidi.
33 Ondje upozna nekog čovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao uzet u postelji.
34 Petar mu reče: 'Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i namjesti postelju!' Čovjek smjesta ustane.
35 Kad su to vidjeli svi žitelji Lide i Šarona, obrate se Gospodinu.
36 U Jopi je živjela i vjernica imenom Tabita (što znači 'košuta'). život joj se sastojao u tomu da čini dobra i milosrdna djela.
37 Upravo se tada ona razboli i umre. Pripremili su ju za pokop i položili ju u sobi na katu.
38 Ali kad su čuli da je Petar blizu, u Lidi, pošalju k njemu dvojicu i zamole ga: 'Odmah dođi k nama!'
39 Petar zato odmah pođe s njima. Čim je stigao povedu ga u sobu na katu. Ondje ga okruže udovice plačući i pokazujući mu ogrtače i drugu odjeću koju im je Košuta izradila dok je bila s njima.
40 Ali Petar ih sve pošalje iz sobe. Klekne i pomoli se, a zatim se okrene prema tijelu i reče: 'Tabita, ustani!' Ona otvori oči, pogleda Petra i sjedne.
41 On joj pruži ruku i pridigne ju. Zatim pozove udovice i svete pa im pokaže da je oživjela.
42 Vijest se pronese cijelim gradom te mnogi povjeruju u Gospodina.
43 Petar je neko vrijeme ostao u Jopi, u kući nekoga kožara Šimuna.
Kornelije poziva Petra
10 U Cezareji je živio čovjek imenom Kornelije, stotnik takozvane italske čete.
2 I on i njegovi ukućani bili su pobožni i bojali su se Izraelova Boga. Velikodušno je dijelio narodu milodare i stalno se molio Bogu.
3 On oko tri ure popodne[l] u viđenju jasno ugleda kako mu prilazi Božji anđeo. 'Kornelije!' pozove ga anđeo.
4 Kornelije se prestrašeno zagleda u njega. 'Tko si ti, gospodine?' upita anđela.Anđeo odgovori: 'Tvoje su molitve i milodari siromašnima uzišli pred Boga kao podsjetnik.
5 Pošalji zato ljude u Jopu po Šimuna zvanoga Petar.
6 On je gost u kući kožara Šimuna, koja se nalazi uz more.'
7 Čim je anđeo otišao, Kornelije pošalje dvojicu slugu i pobožnoga, odanog vojnika
8 i sve im ispriča te ih pošalje u Jopu.
Petar posjećuje Kornelija
9 Sutradan oko podneva,[m] dok su se Kornelijevi ljudi približavali gradu, Petar se popne na krov da se moli.
10 Bio je gladan. Dok su mu pripremali jelo, on padne u zanos.
11 Vidio je kako se nebo otvara i kako se na zemlju spušta nešto poput velikog platna zavezanoga na četiri kraja.
12 U njemu je bilo svakakvih četveronožnih životinja, gmazova i ptica nebeskih.
13 Neki mu glas reče: 'Ustani, Petre! Zakolji i jedi!'
14 'Nipošto, Gospodine
15 'Ne nazivaj nečistim ono što Bog proglasi čistim!' opet se javi glas.
16 To se viđenje triput ponovi, a platno se zatim uzdigne u nebo.
17 Dok se Petar dvoumio što bi to viđenje moglo značiti, dođu Kornelijevi ljudi. Raspitali su se gdje je Šimunova kuća i pojavili se na vratima.
18 Upitaju je li ondje u gostima neki Šimun Petar.
19 Dok je Petar još razmišljao o viđenju, Sveti Duh mu reče: 'Traže te trojica ljudi.
20 Ustani i pođi s njima ne dvoumeći se jer sam ih ja poslao.'
21 Petar siđe k njima i reče: 'Evo me. Ja sam taj kojega tražite. Zašto ste došli?'
22 'Poslao nas je rimski stotnik Kornelije, pravedan čovjek koji se boji Boga Izraelova
23 Petar ih tada pozove da uđu i ugosti ih. Sutradan ustane i pođe s njima. Pratila su ga još neka braća iz Jope.
24 Drugoga dana stignu u Cezareju. Kornelije ih je čekao okupivši rodbinu i prisne prijatelje.
25 Kad je Petar kročio u kuću, Kornelije mu pohrli u susret i padne mu pred noge klanjajući mu se.
26 'Ustani! I ja sam samo čovjek!' reče mu Petar
27 te razgovarajući s njim uđe u kuću gdje je bilo okupljeno mnogo ljudi.
28 Petar im reče: 'Znate da Zakon židovima zabranjuje družiti se s poganima ili ulaziti k njima u kuću. Ali meni je Bog pokazao da nikoga ne smatram nečistim.
29 Zato sam bez pogovora došao kad ste me pozvali. Sada mi dakle recite zašto ste me zvali.'
30 Kornelije odgovori: 'Prije četiri dana molio sam se u svojem domu baš u ovo doba, u tri ure poslije podne. Odjednom se preda mnom pojavi neki čovjek u sjajnoj odjeći
31 i reče mi: "Kornelije, molitve su ti uslišane i Bog je vidio tvoje milodare!
32 Pošalji ljude u Jopu da dovedu Šimuna Petra. Gost je u domu kožara Šimuna koji živi pokraj morske obale.'
33 Zato sam smjesta poslao po tebe i dobro je da si došao. Evo nas dakle ovdje pred Bogom, da čujemo što ti je Gospodin zapovjedio da nam kažeš!'
Pogani slušaju Radosnu vijest
34 Petar reče: 'Sada uistinu shvaćam: Bog nije pristran.
35 U svakomu narodu prihvaća one koji ga se boje i koji čine što je pravedno.
36 Izraelskome je narodu poslao svoju Riječ, navijestio im evanđelje: mir s Bogom po Isusu Kristu koji je Gospodar svih.
37 Znate što se događalo po svoj Judeji. Sve je to započelo u Galileji, otkad je Ivan propovijedao krštenje.
38 Znate da je Bog pomazao Isusa iz Nazareta svojim Svetim Duhom i silom. Isus je, zato što je Bog bio s njim, hodio čineći dobro i iscjeljujući sve koje je đavao držao u svojoj vlasti.
39 Mi apostoli svjedoci smo svega što je činio u Izraelu i u Jeruzalemu. Smaknuli su ga i raspeli,
40 ali ga je Bog treći dan podignuo od mrtvih i dopustio mu da se pokaže -
41 ne svemu narodu nego nama koje je još prije izabrao da budemo njegovim svjedocima. Jeli smo i pili s njim pošto je uskrsnuo od mrtvih.
42 Zapovjedio nam je da posvuda propovijedamo i svjedočimo da je Bog Isusa postavio sucem svima: i živima i mrtvima.
43 On je taj o kojemu su svjedočili proroci kad su rekli da svatko tko u njega vjeruje u njegovu imenu prima oproštenje grijeha.'
Pogani primaju Svetoga Duha
44 Dok je Petar još govorio, Sveti Duh siđe na sve koji su slušali.
45 židovski vjernici koji su došli s Petrom čudili su se daru Svetoga Duha koji se izlio i na pogane
46 jer su ih čuli kako govore u drugim jezicima i slave Boga.Petar tada reče:
47 'Može li tko uskratiti krštenje ovima koji su primili Svetoga Duha baš kao i mi?'
48 Zapovjedi zato da se krste u ime Isusa Krista. Zamole ga zatim da pri Korneliju ostane još nekoliko dana.
Petar objašnjava svoj postupak
11 Apostoli i braća u Judeji doznali su da su pogani prihvatili Božju riječ.
2 Kad je Petar došao u Jeruzalem, neki su mu židovski vjernici počeli prigovarati:
3 'Ušao si u poganski dom! Čak si i jeo s njima!'
4 Petar im ispriča kako se to dogodilo:
5 'U Jopi sam se molio i u zanosu imao viđenje: nešto poput velikog platna zavezanoga na četiri kraja kako se s neba spušta do mene.
6 Pogledam unutra i vidim svakakve četveronošce, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.
7 Začujem glas koji mi govori: 'Ustani, Petre! Kolji i jedi!'
8 'Nipošto, Gospodine
9 'Ne nazivaj nečistim ono što Bog proglasi čistim!' opet se javi glas.
10 To se triput ponovilo, a onda se sve uzdignulo u nebo.
11 Upravo tada pojave se pred kućom trojica ljudi iz Cezareje koji su došli po mene.
12 Sveti Duh rekao mi je da idem s njima ne oklijevajući. Sa mnom su pošla i ova šestorica braće i ubrzo smo stigli u dom čovjeka koji je poslao po nas.
13 Ispripovjedio nam je kako mu se doma ukazao anđeo i rekao mu: "Pošalji ljude u Jopu po Šimuna nazvanoga Petar.
14 On će ti reći kako da se spasiš i ti i svi tvoji ukućani.'
15 Počeo sam im propovijedati Radosnu vijest, ali tek što sam počeo siđe na njih Sveti Duh, baš kao što je u početku na nas sišao.
16 Tada sam se sjetio što nam je rekao Gospodin: "Ivan je krstio vodom, ali vi ćete biti kršteni Svetim Duhom.'
17 Kad je već Bog dao tim poganima isti dar kao i nama koji smo povjerovali u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da mu se protivim?'
18 Kad su to čuli, umire se i počnu slaviti Boga. 'Bog je i poganima dao da se obrate i da imaju vječni život!' govorili su.
Crkva u Antiohiji i Siriji
19 Vjernici, koji su se u međuvremenu razbježali zbog nevolje koja ih je snašla zbog Stjepana, došli su do Fenicije, Cipra i sirijske Antiohije. Radosnu vijest propovijedali su samo židovima.
20 Ali neki od vjernika koji su u Antiohiju došli s Cipra i Cirene počnu i poganima[n] propovijedati o Gospodinu Isusu.
21 Ruka Gospodnja bila je s njima te velik broj pogana povjeruje i obrati se Gospodinu.
22 Ta je vijest doprla do Crkve u Jeruzalemu pa oni pošalju Barnabu u Antiohiju.
23 Kad je vidio kakvu im je milost Bog ukazao, razveseli se te je ohrabrivao vjernike da ostanu vjerni Gospodinu.
24 Barnaba je bio čestit čovjek, pun Svetoga Duha i čvrste vjere. I veliko mnoštvo ljudi obrati se Gospodinu.
25 Barnaba zatim ode u Tarz potražiti Savla.
26 Pronađe ga i odvede u Antiohiju. Obojica su ondje ostali godinu dana i na crkvenim sastancima poučavali veliko mnoštvo ljudi. Ondje su se vjernici[o] prvi put prozvali kršćanima.
27 U to doba dođu u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.
28 Jedan od njih, imenom Agab, pretkaže po Duhu da će u cijelomu Rimskom Carstvu zavladati velika glad. To se i dogodi za Klaudijeve vladavine.
29 Vjernici iz Antiohije zato odluče da svatko od njih pošalje pomoć koliku može braći u Judeji.
30 Učine tako te pošalju pomoć starješinama po Barnabi i Savlu.
Jakovljevo smaknuće i Pavlovo utamničenje
12 Tada kralj Herod Agripa[p] počne zlostavljati neke vjernike iz Crkve.
2 Ivanova brata Jakova pogubi mačem.
3 Kad je vidio da je to drago židovskim vođama, uhiti i Petra za Blagdana beskvasnih kruhova.[q]
4 Uhiti ga i baci u tamnicu te zapovjedi da ga čuvaju četiri vojničke straže. Kanio ga je poslije Pashe izvesti pred narod da mu sude.
5 Dok je Petar bio u tamnici, Crkva se žarko molila Bogu za njega.
Petrovo čudesno izbavljenje iz tamnice
6 Noć prije nego što ga je Herod kanio izvesti pred sud Petar je spavao okovan između dvojice vojnika, a pred vratima su stražarili vojnici.
7 Ali odjednom ćeliju obasja svjetlost: pojavi se anđeo Gospodnji. Udari Petra po rebrima i reče 'Brzo ustani!' I lanci mu spadnu s ruku.
8 Zatim mu anđeo reče: 'Opaši se i obuj sandale.' Petar posluša. 'Obuci sada ogrtač i pođi za mnom!' zapovjedi anđeo.
9 Petar iziđe i pođe za njim, ali nije znao da se to zaista događa. Mislio je da ima viđenje.
10 Prošli su pokraj prve i druge straže te došli do željeznih vrata na izlazu iz zatvora. Ona se sama otvore te iziđu na ulicu. Kad su prošli jednu ulicu, anđeo odjednom ode od njega.
11 Petar napokon shvati što se dogodilo: 'Gospodin je zaista poslao anđela da me izbavi od Heroda i od onoga što su mi židovi htjeli učiniti!' reče on.
12 Kad je to shvatio, uputi se domu Marije, majke Ivana zvanoga Marko. Ondje su mnogi bili okupljeni na molitvi.
13 Zakuca na dvorišna vrata. Sluškinja imenom Ruža dođe poslušati tko kuca.
14 Kad je prepoznala Petrov glas, od veselja zaboravi otvoriti vrata. Utrči u kuću i javi im da je pred vratima Petar.
15 'Poludjela si
16 Petar je i dalje kucao. Kad su na koncu otvorili i ugledali ga, zaprepaste se.
17 On im rukom pokaže da šute te ispriča kako ga je sam Gospodin izveo iz tamnice. 'Javite Jakovu i drugoj braći što se dogodilo!' reče. Zatim ode na drugo mjesto.
18 Kad se razdanilo, među vojnicima nastane uzbuna zbog Petrova nestanka.
19 Herod Agripa pošalje potragu za njim, a kad ga ne nađu, sasluša stražare i zapovjedi da se smaknu. Ode zatim iz Judeje u Cezareju te ondje ostane neko vrijeme.
Herodova smrt
20 Herod je bio u žestoku sukobu sa žiteljima Tira i Sidona. Pošalju mu stoga izaslanike da s pomoću kraljevskoga komornika Blasta, kojega su pridobili, zaiskaju mir jer su hranu nabavljali iz Herodove zemlje.
21 Na dan sastanka Herod obuče kraljevsko ruho te sjedne na prijestolje i počne im govoriti.
22 Narod je vikao: 'Božji je to glas, a ne ljudski!'
23 Ali zato što je prihvatio da mu se ljudi klanjaju i što nije dao slavu Bogu, udari ga anđeo Gospodnji te ga izjedu crvi i umre.
24 Ali Božja Radosna vijest brzo se širila i stjecala nove vjernike.
25 Kad su Barnaba i Savao završili sa služenjem u Jeruzalemu, vrate se u Antiohiju i povedu sa sobom Ivana zvanog Marko.
Poslanje Barnabe i Savla
13 Među prorocima i učiteljima u sirijskoj Antiohiji bili su Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je kao dijete othranjen s Herodom Antipom, i Savao.
2 Dok su jednom obavljali Božju službu i postili, Sveti Duh im reče: 'Pošaljite Barnabu i Savla na djelo na koje sam ih pozvao.'
3 Postili su i dalje i molili. Zatim na njih polože ruke i pošalju ih na put.
Prvo Pavlovo misijsko putovanje
4 Savla i Barnabu Sveti je Duh poslao u Seleuciju, a odande jedrenjakom na Cipar.
5 Kad su došli u grad Salaminu, navješćivali su Božju riječ po židovskim sinagogama. Ivan Marko pratio ih je i pomagao im.
6 Kad su tako prešli sav otok i stigli do grada Pafa, naiđu na nekog vračara, samozvanog proroka imenom Barjesus.
7 Bio je iz kruga namjesnika Sergija Pavla, razborita čovjeka. Sergije pozove Barnabu i Savla pa ih zamoli da mu kazuju Božju riječ,
8 ali usprotivi im se vračar Elim (tako mu ime glasi na grčkome) i namjesnika počne odvraćati od vjere.
9 Tada ga Savao, kojega su zvali i Pavao, pun Svetoga Duha, ošine pogledom
10 i reče: 'Sine đavolski pun lukavštine i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, dokle ćeš iskrivljavati ispravne putove Gospodnje?
11 Udarit će te sada ruka Gospodnja! Oslijepit ćeš na neko vrijeme i nećeš gledati Sunca!' Na vračara smjesta padne tama te on počne glavinjati uokolo tražeći tko će ga voditi.
12 Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjeruje i zadivi se učenju Gospodnjem.
Pavao propovijeda u pizidijskoj Antiohiji
13 Pavao i njegovi pratitelji otisnu se lađom iz Pafa te stignu u luku Pergu u Pamfiliji.[r] Ondje ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jeruzalem.
14 Barnaba i Pavao iz Perge odu u pizidijsku Antiohiju.U subotu odu u sinagogu i sjednu.
15 Nakon uobičajenog čitanja Mojsijeva zakona i Proroka nadstojnici sinagoge im poruče: 'Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod, govorite!'
16 Nato Pavao ustane, podigne ruku i reče: 'Izraelci i svi koji se bojite izraelskoga Boga, čujte:
17 Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše pretke i učinio da napreduju u Egiptu. Zatim ih je svojom silnom rukom izveo iz te zemlje u kojoj su robovali.
18 Četrdesetak godina ih je u pustinji strpljivo podnosio.
19 Zatro je sedam naroda u kanaanskoj zemlji da bi im njihovu zemlju dao u naslijeđe.
20 Sve je to trajalo kojih četiristo pedeset godina. Potom im je dao suce da vladaju njima - sve do proroka Samuela.
21 Tada su ljudi zaiskali kralja pa im je Bog dao Šaula, Kišova sina iz Benjaminova plemena, da vlada četrdeset godina.
22 Ali njega je svrgnuo i postavio im za kralja Davida, za kojega je sam rekao: "Jišajev sin David čovjek je po mojemu srcu jer će učiniti sve što želim.'[s]
23 Iz Davidova je potomstva Bog po svojemu obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa.
24 Prije Isusova dolaska Ivan Krstitelj propovijedao je svem izraelskom narodu da se mora obratiti Bogu i krstiti.
25 Kad je Ivan završavao sa svojoj službom, govorio je: "Nisam onaj za kojega me smatrate. Nisam Mesija. Ali on dolazi za mnom. Ja mu nisam dostojan ni biti robom.'[t]
26 Braćo moja, sinovi Abrahamovi i svi koji se bojite Izraelova Boga, ta je riječ spasenja nama namijenjena!
27 žitelji Jeruzalema i njihovi vođe ispunili su proročanstvo osudivši Isusa na smrt. Nisu ga prepoznali ni shvatili da je on taj o kojemu su pisali proroci iako svake subote čitaju iz proročkih knjiga.
28 Tražili su od Pilata da ga smakne iako za to nisu imali nikakav razlog.
29 Kad su tako ispunili proročanstva o njegovoj smrti, skinuli su ga s križa i položili u grob.
30 Ali Bog ga je uskrisio od mrtvih.
31 Mnogo dana ukazivao se onima koji su s njim išli iz Galileje u Jeruzalem. Oni sad o njemu svjedoče narodu.
32 A mi vam navješćujemo Radosnu vijest. Bog je ispunio obećanje koje je dao našim precima
33 za života nas, njihove djece, uskrisivši Isusa od mrtvih. O tomu govori Drugi psalam:
"Ti si moj Sin,
danas sam ti postao Ocem.'[u]
34 Jer Bog je obećao da će ga podignuti od mrtvih i da nikada više neće umrijeti. Rekao je: "Vama ću dati svete blagoslove koje sam pouzdano obećao Davidu.'[v]
35 Na drugome mjestu kaže: "Nećeš dopustiti da tvoj svetac istrune.'[w]
36 To se ne odnosi na Davida jer je on služio svojemu naraštaju po Božjoj volji i zatim preminuo i bio pokopan, a tijelo mu je istrunulo.
37 Riječ je o nekomu drugome - kojega je Bog podignuo od mrtvih i čije tijelo nije istrunulo.
38 Čujte me, braćo! U tome čovjeku, Isusu, imate oproštenje svojih grijeha.
39 Tko god povjeruje u njega, oslobađa se krivnje i opravdan je pred Bogom za sve za što vas Mojsijev zakon nije mogao opravdati.
40 Pazite! Nemojte da vas snađe ono što piše u Prorocima:
41 "Gledajte, vi preziratelji,
snebivajte se i umrite!
Jer u vaše dane činim djelo
u koje ne biste vjerovali
da vam tko o njemu ispriča.''[x]
42 Kad su Pavao i Barnaba izlazili iz sinagoge, ljudi ih zamole da im iduće subote dođu govoriti o tomu.
43 Mnogi židovi i pobožni obraćenici na judaizam su nakon sastanka u sinagogi išli za Pavlom i Barnabom. Poticali su ih: 'Božjom milošću, ostanite vjerni!'.
Pavao se vraća poganima
44 Sljedeće subote gotovo je sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju.
45 Kad su židovski vođe ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Vrijeđali su Pavla i suprotstavljali se onomu što je govorio.
46 Na to su im Pavao i Barnaba hrabro rekli: 'Božju Radosnu vijest najprije je trebalo navijestiti vama židovima. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, navijestit ćemo ju poganima.
47 Jer to nam je zapovjedio Gospodin rekavši:
"Postavio sam te za svjetlost poganima, da
doneseš spasenje u sve krajeve Zemlje.''[y]
48 Kad su pogani to čuli, počnu se radovati i zahvaljivati Gospodinu na njegovoj Riječi. I svi koji su bili određeni za vječni život, povjeruju.
49 A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem.
50 Ali židovski vođe nagovore neke utjecajne bogobojazne žene i gradske dužnosnike te oni pokrenu progon protiv Pavla i Barnabe i istjeraju ih iz grada.
51 Njih dvojica stresu prašinu s nogu protiv njih i odu u grad Ikonij.
52 A vjernici[z] su bili puni radosti i Svetoga Duha.
Pavao i Barnaba u Ikoniju
14 U Ikoniju[aa] Pavao i Barnaba također uđu u židovsku sinagogu te su propovijedali s takvom silom da je povjerovalo veliko mnoštvo židova i pogana.[ab]
2 Ali židovi koji nisu htjeli poslušati podjare pogane protiv Pavla i Barnabe klevećući ih.
3 Apostoli su ipak ondje dugo ostali i hrabro propovijedali o Božjoj milosti. A Bog je potvrđivao njihove riječi dajući da im da čine čudesa i znamenja.
4 žitelji grada podijelili su se. Neki su bili za židove, drugi za apostole.
5 Na koncu pogani i židovi sa svojim poglavarima navale na njih da ih kamenuju.
6 Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu
7 te su ondje navješćivali Radosnu vijest.
Pavao i Barnaba u Listri i Derbi
8 U Listri Pavao i Barnaba naiđu na čovjeka hroma od rođenja. Nikada nije hodao.
9 Slušao je Pavlovo propovijedanje
10 i Pavao je vidio da vjeruje u iscjeljenje pa mu glasno reče: 'Ustani!' Čovjek skoči i prohoda.
11 Kad je mnoštvo vidjelo što je Pavao učinio, poviče na svojemu likaonskom narječju: 'Bogovi u ljudskom obličju sišli su k nama!'
12 Zaključili su da je Barnaba grčki bog Zeus, a Pavao Hermes jer je vodio glavnu riječ.
13 Iz Zeusova hrama u predgrađu dođe svećenik s bikovima i cvjetnim vijencima te su ih on inarod htjeli žrtvovati apostolima pred gradskim vratima.
14 Kad su za to čuli Barnaba i Pavao, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:
15 'Ljudi, što to radite? Mi smo samo smrtnici, jednako kao i vi! Došli smo vam navijestiti Radosnu vijest, da se od tih ispraznosti obratite živomu Bogu koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima!
16 Prije je puštao da svaki narod ide svojim putem,
17 ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o sebi. Uvijek je slao dobročinstva s neba: kišu, dobru žetvu, hranu i radost u srca.'
18 Ali svejedno su jedva spriječili mnoštvo da im prinese žrtvu.
19 Neki židovi iz Antiohije i Ikonija dođu i podjare svjetinu da kamenuje Pavla. Zatim ga odvuku izvan grada misleći da je mrtav.
20 Ali kad su ga okružili vjernici,[ac] Pavao ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
Pavao i Barnaba vraćaju se u sirijsku Antiohiju
21 Kad su u Derbi navijestili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22 Ondje su snažili vjernike i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri podsjećajući ih da u Božje kraljevstvo treba ući kroz mnoge nevolje.
23 Po crkvama su postavljali starješine te su ih, pošto su za njih postili i molili, predavali na brigu Gospodinu u kojega su povjerovali.
24 Zatim kroz Pizidiju opet dođu u Pamfiliju.
25 U Pergi su opet propovijedali Riječ, a zatim odu u Ataliju.
26 Odande na koncu odjedre u sirijsku Antiohiju odakle su i započeli putovanje, povjereni Božjoj milosti za djelo koje su dovršili.
27 Kad stignu u Antiohiju, sazovu Crkvu i ispripovijedaju što je Bog sve kroz njih učinio na putu: kako je i poganima otvorio vrata vjere.
28 I dugo su ondje ostali s vjernicima.
Sabor u Jeruzalemu
15 Dok su Pavao i Barnaba bili u sirijskoj Antiohiji, dođu neki ljudi iz Judeje te počnu poučavati kršćane: 'Ako se ne obrežete prema starome židovskom običaju kojemu vas je poučio Mojsije, ne možete se spasiti.'
2 Pavao i Barnaba suprotstave se te nastane velika prepirka i uvelike se raspravljalo. Na koncu Pavao i Barnaba s nekolicinom tamošnjih vjernika odu u Jeruzalem da o tomu razgovaraju s apostolima i starješinama.
3 Crkva ih dakle pošalje na put. Prolazeći kroz Feniciju i Samariju, braći su, na njihovu veliku radost, pripovijedali o obraćenju pogana.
4 Kad su stigli u Jeruzalem, Crkva, apostoli i starješine lijepo ih dočekaju. Oni im ispripovijedaju što je sve Bog kroz njih učinio.
5 Ali ustanu neki koji su prije obraćenja bili u farizejskoj sljedbi i kažu: 'Treba ih obrezati i zapovjediti im da se drže Mojsijeva zakona!'
6 Sastanu se dakle apostoli i starješine da to razmotre.
7 Nakon dugačke rasprave Petar ustane i reče im: 'Braćo, vi znate da me je Bog prije mnogo vremena izabrao između vas da propovijedam poganima Radosnu vijest i da oni uzvjeruju.
8 Bog koji zna ljudska srca potvrdio je da prihvaća pogane darujući im Svetoga Duha, baš kao što ga je i nama dao.
9 Nikakve razlike nije pravio između nas i njih - i njihova je srca očistio vjerom.
10 Zašto onda sad iskušavate Boga tovareći na vjernike poganskoga podrijetla jaram koji ni mi ni naši preci nismo mogli nositi?
11 Vjerujemo, naprotiv, da se svi spašavamo milošću našega Gospodina Isusa Krista.'
12 Nato svi ušute. Slušali su Barnabu i Pavla koji su pripovijedali o čudesima i znacima koje je Bog kroz njih učinio među poganima.
13 Kad su sve ispričali, Jakov reče: 'Braćo, poslušajte me!
14 Petar[ad] vam je ispričao kako je Bog prvi put pohodio pogane da neke od njih pripoji svojemu narodu.
15 A obraćenje pogana u skladu je s proroštvima. U Svetome pismu piše:
16 "Poslije ću se vratiti
i obnoviti Davidov srušeni šator.
Podignut ću ga iz ruševina
i obnoviti
17 da i ostali ljudi potraže Gospodina -
i pogani koje sam pozvao da budu moji.
Tako govori Gospodin,
18 koji je to odavna obznanio.'[ae]
19 Zato smatram da ne treba dodijavati poganima koji se obrate Bogu,
20 nego im reći da ne jedu meso žrtvovano idolima, meso udavljenih životinja i krv te da se suzdržavaju od bluda.
21 Jer ti se Mojsijevi zakoni odavna propovijedaju u židovskim sinagogama po svim gradovima svake subote.
Pismo vjernika poganskog podrijetla
22 Zatim apostoli i starješine skupa s cijelom Crkvom odluče između sebe izabrati nekolicinu i poslati ih s Pavlom i Barnabom u sirijsku Antiohiju da izvijeste o toj odluci. Izaberu za to crkvene starješine: Judu zvanog Barsaba i Silu.
23 Po njima pošalju ovo pismo:
'Ovo je pismo od apostola i starješina, vaše braće iz Jeruzalema. Upućeno je vjernicima poganskoga podrijetla u Antiohiji, Siriji i Ciliciji. Pozdravljamo vas!
24 Čujemo da su vas neki ljudi zbunili i uznemirili svojim učenjem. Ali to su učinili bez našega naloga.
25 Odlučili smo zato jednodušno izabrati nekolicinu ljudi i poslati ih k vama skupa s ljubljenom braćom Barnabom i Pavlom,
26 koji su svoje živote izložili pogibli zbog imena našega Gospodina Isusa Krista.
27 Šaljemo vam zato Judu i Silu da vam kažu što smo odlučili.
28 Sveti Duh i mi odlučili smo ne nametati vam nikakav nepotreban teret. Trebate se samo
29 uzdržavati od mesa žrtvovanoga idolima, mesa udavljenih životinja i krvi te od bluda. Budete li tako činili, bit će dobro. Pozdravljamo vas.'
30 Četvorica glasnika pozdrave se dakle s njima i odu u Antiohiju. Ondje sazovu svu Crkvu i predaju im pismo.
31 Kad su ga pročitali, svi se ohrabre i razvesele.
32 Juda i Sila, i sami proroci, mnogo su govorili braći ohrabrujući ih i utvrđujući njihovu vjeru.
33 Ostali su ondje neko vrijeme, a onda se s mirom vratili onima koji su ih poslali.
35 A Pavao i Barnaba ostanu u Antiohiji te su s mnogim drugima navješćivali i poučavali riječ Gospodnju.
Pavao i Barnaba kreću svaki svojim putem
36 Nakon nekog vremena Pavao predloži Barnabi: 'Vratimo se posjetiti braću u svim gradovima u kojima smo navješćivali Riječ Gospodnju da vidimo kako su novi obraćenici.'
37 Barnaba pristane. Htio je povesti i Ivana Marka.
38 Ali Pavao nije smatrao da bi bilo dobro povesti sa sobom Ivana Marka, koji ih je u Pamfiliji napustio i nije dovršio započeto djelo.
39 Njihovo je neslaganje bilo tako žestoko da su se razdvojili. Barnaba je s Ivanom Markom otplovio na Cipar,
40 a Pavao sebi za suputnika izabrao Silu te su ih braća ispratila povjerivši ih milosti Gospodnjoj.
41 Proputovali su Siriju i Ciliciju utvrđujući Crkve.
Pavlovo drugo misijsko putovanje
16 Pavao i Sila odu najprije u Derbu, a zatim u Listru. Ondje upoznaju Timoteja, učenika kojemu je majka bila kršćanka židovskog podrijetla, a otac Grk.
2 Timotej je bio na dobrome glasu među braćom u Listri i Ikoniji.
3 Pavao je htio da im se on pridruži na putovanju. Zato ga obreže radi tamošnjih židova jer su svi znali da mu je otac Grk.
4 Išli su od grada do grada i poučavali ljude o odredbama koje su utvrdili apostoli i starješine u Jeruzalemu.
5 Tako su se Crkve učvršćivale u vjeri i danomice stjecale sve više članova.
Poziv iz Makedonije
6 Putovali su Frigiijom I Galacijom jer im Sveti Duh nije dopustio da odu propovijedati Riječ u Maloj Aziji.
7 Kad su stigli do Mizije, htjeli su u Bitiniju, ali im ni to ne dopusti Isusov Duh.
8 Odu umjesto toga preko Mizije u Troadu.
9 Noću je Pavao imao viđenje. Vidio je nekoga Makedonca kako stoji i preklinje ga: 'Dođi ovamo i pomozi nam!'
10 Zato smo[af] odlučili smjesta otići u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove onamo navješćivati Radosnu vijest.
Lidija iz Filipa prihvaća Isusa
11 Otplovili smo iz Troade ravno na otok Samotraku. Sutradan smo pristali u Neapolu,
12 a odande otišli u Filipe, velik grad u Makedoniji. Ondje smo ostali nekoliko dana.
13 U subotu smo izišli iz grada i otišli do rijeke misleći da se ondje ljudi okupljaju na molitvu. Sjeli smo i počeli razgovarati s okupljenim ženama.
14 Jedna od njih bila je pobožna žena imenom Lidija, prodavačica grimizna platna iz grada Tijatire. Dok je slušala Pavla, Gospodin joj otvori srce te ona prihvati njegove riječi.
15 Krstila se i ona i svi njezini ukućani. Zatim nas zamoli: 'Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, dođite boraviti u mojemu domu.' I primora nas na to.
Pavao i Sila u tamnici
16 Jednog dana dok smo išli na molitvu, susretne nas neka ropkinja opsjednuta vračarskim duhom. Gatala je i tako zarađivala mnogo novca svojim gospodarima.
17 Ona pođe za Pavlom i za nama vičući: 'Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Došli su vam navijestiti put spasenja!'
18 Činila je tako dan za danom. Pavlu to na koncu tako dodija da se okrene i reče duhu u njoj: 'Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!' I duh smjesta iziđe.
19 Kad su njezini gospodari vidjeli da se više ne mogu nadati zaradi, pograbe Pavla i Silu te ih odvuku na trg, pred poglavare.
20 'Ovi su ljudi uznemirili sav grad!' rekli su kad su ih priveli pred pretore.
21 'Šire običaje koje mi Rimljani ne smijemo prihvatiti ni držati ih se.'
22 Na njih odmah navali svjetina, a pretori im strgnu odjeću i zapovjede da se izbatinaju.
23 Izudaraju ih i bace u tamnicu, a tamničaru zapovjede da ih dobro čuva.
24 Zato ih on baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.
25 Oko ponoći Pavao i Sila molili su se i pjevajući slavili Boga, a drugi su ih zatvorenici slušali.
26 Odjednom nastane snažan potres i uzdrmaju se zatvorski temelji. Vrata se pootvaraju, a okovi spadnu svim zatvorenicima!
27 Tamničar se prene iz sna. Kad je vidio da su tamnička vrata otvorena, trgne mač da se ubije misleći da su zatvorenici pobjegli.
28 Ali Pavao mu poviče: 'Ne čini to! Svi smo ovdje!'
29 Dršćući od straha, tamničar zatraži da mu donesu svjetiljku te dotrči i baci se pred noge Pavlu i Sili.
30 Izvede ih van i upita: 'Gospodo, što mi je činiti da se spasim?'
31 'Vjeruj u Gospodina Isusa
32 Navijeste zatim Riječ Gospodnju njemu i svima u njegovu domu.
33 Te iste ure on im opere rane te se odmah krsti, skupa sa svima svojima.
34 Uvede ih zatim u svoj dom i prostre im da jedu. Radovao se sa svim svojim ukućanima što je povjerovao Bogu.
35 Sljedećeg jutra gradski poglavari pošalju policajce da poruče tamničaru: 'Pusti te ljude!'
36 Tamničar o tomu obavijesti Pavla: 'Pretori su mi poručili da vas pustim. Idite dakle u miru!'
37 Ali Pavao odgovori: 'Javno su nas izbatinali a da nam nisu ni sudili i bacili su u tamnicu nas, rimske građane, a sad bi nas htjeli potajno izbaciti? Nipošto! Neka sami dođu i izvedu nas!'
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.