Bible in 90 Days
38 Kad su policajci to javili gradskim poglavarima i kad su ovi doznali da su Pavao i Sila rimski građani, preplaše se.
39 Zato im se dođu ispričati te ih zamole da odu iz grada.
40 Pavao i Sila vrate se u Lidijin dom da obiđu i ohrabre braću, pa odu iz grada.
Pavao propovijeda u Solunu
17 Pavao i Sila proputovali su kroz gradove Amfipol i Apoloniju te stigli u Solun, gdje je bila židovska sinagoga.
2 Pavao po običaju uđe onamo. Tri je subote zaredom tumačio narodu Pisma.
3 Objašnjavao je i dokazivao navodeći proročanstva da je Mesija trebao trpjeti i uskrsnuti od mrtvih. 'Taj je Mesija Isus kojega vam navješćujem
4 Neki su povjerovali pa su se pridružili Pavlu i Sili. Obratilo se i mnogo pobožnih Grka te uglednih žena.
5 židove zbog toga spopadne zavist pa nagovore neke opake uličare da pobune građane. Oni upadnu u Jasonov dom zahtijevajući da se Pavao i Sila izvedu pred narod.
6 Kako ih ondje nisu našli, odvuku Jasona i još neku braću pred gradske poglavare vičući: 'Pavao i Sila uzbunili su sav svijet, a sada i naš grad uznemiruju!
7 A Jason ih je primio u svoj dom. Krivi su za izdaju cara jer su odani drugome kralju: Isusu.'
8 Uzbune tako svjetinu i poglavare,
9 koji od Jasona i ostale braće uzmu jamčevinu pa ih puste.
Pavao i Sila u Bereji
10 Te noći braća pošalju Pavla i Silu u Bereju. Kad stignu onamo, odu u židovsku sinagogu.
11 Ti su židovi bili plemenitiji od solunskih. Spremno su primili Riječ i dan za danom revno proučavali Sveto pismo da provjere ima li Pavao pravo.
12 Zato su mnogi od njih povjerovali, kao i mnogi ugledni Grci i Grkinje.
13 Ali neki židovi u Solunu doznali su da Pavao propovijeda Božju riječ u Bereji. Odu onamo i podjare svjetinu.
14 Braća smjesta pošalju Pavla na obalu, a Sila i Timotej ostanu ondje.
15 Pratitelji odvedu Pavla do Atene te se vrate u Bereju noseći Sili i Timoteju zapovijed da se požure k njemu.
Pavao propovijeda u Ateni
16 Dok ih je Pavao čekao u Ateni, silno se uznemiri videći kako je grad prepun idola.
17 Raspravljao je u sinagogi sa židovima i s pobožnim ljudima, a i na trgu s ljudima koji bi se svaki dan ondje zatekli.
18 Raspravljao je i s nekim epikurejskim i stoičkim filozofima. Kad im je kazao za Isusa i za njegovo uskrsnuće, oni rekoše: 'Što ovaj brblja?' 'Čini se da navješćuje neke tuđe bogove
19 Odvedu ga zatim na Areopag i upitaju: 'Kakvo to novo učenje poučavaš?
20 Govoriš čudne stvari. željeli bismo čuti više o tomu.'
21 Jer ondje ni Atenjani ni tuđinci po cijele dane kao da nisu radili ništa drugo do raspravljali o novostima.
22 Pavao zato stane posred Areopaga i reče: 'Atenjani! Vidim da ste vrlo pobožni.
23 Prolazeći gradom, promatrao sam vaše brojne žrtvenike. Na jednome od njih pisalo je: Nepoznatome Bogu. želim vam dakle navijestiti tog Boga kojega štujete, ali ga ne poznajete.
24 On je stvorio svijet i sve što je na njemu. Gospodar je neba i zemlje i ne prebiva u hramovima koje je načinila ljudska ruka.
25 Ne poslužuju ga ljudske ruke. On je taj koji svima daje život, dah i sve što je potrebno.
26 Od jednoga je čovjeka stvorio cijeli ljudski rod da živi na cijeloj Zemlji. Odredio je vrijeme i granice njihova prebivanja.
27 On želi da svi traže Boga ne bi li ga nekako napipali i našli. Nije daleko ni od koga od nas.
28 Jer u njemu živimo, krećemo se i jesmo. Kao što je rekao i jedan od vaših pjesnika: "Njegova smo djeca.'
29 Ako je dakle tako, Boga ne smijemo smatrati idolom, likom od zlata, srebra ili kamena, isklesanim ljudskom vještinom i maštom.
30 Bog se ne obazire na neznanje u kojemu su ljudi živjeli, nego sada svakomu nudi da se obrati od idola k njemu.
31 Jer odredio je dan kad će pravedno suditi svijetu po Čovjeku kojega je za to odredio i pred svima ga potvrdio uskrisivši ga od mrtvih.'
32 Kad su čuli kako spominje uskrsnuće od mrtvih, neki se počnu smijati, a drugi rekoše: 'Još ćemo te o tome slušati!'
33 Tako Pavao prestane s njima raspravljati.
34 Neki su mu se ipak pridružili i povjerovali. Među njima su bili Dionizije Areopagit te neka žena Damara, i drugi.
Pavao susreće Priscilu i Akvilu u Korintu
18 Pavao zatim iz Atene ode u Korint.
2 Ondje upozna nekoga židova Akvilu, rodom iz Ponta, koji je sa svojom ženom Priscilom tek došao iz Italije jer je Klaudije zapovjedio da svi židovi napuste Rim.
3 Kako su izrađivali šatore kao i on, Pavao je s njima stanovao i radio.
4 Svake je subote u sinagogi raspravljao uvjeravajući židove i Grke.
5 Kad su se iz Makedonije vratili Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti propovijedanju i svjedočenju židovima da je Isus Mesija.
6 Ali kad su mu se oni počeli suprotstavljati i vrijeđati ga, Pavao otrese prašinu sa svoje odjeće te im reče: 'Vaša će krv pasti na vaše glave. Ja sam nedužan. Od sada idem poganima.'
7 Ode odande u kuću pobožnog čovjeka Ticija Justa, čija je kuća bila odmah do sinagoge.
8 Nadstojnik sinagoge Krisp i svi njegovi ukućani povjeruju u Gospodina. I još mnogi Korinćani koji su to čuli povjeruju i krste se.
9 Jedne noći Gospodin progovori Pavlu i viđenju: 'Ne boj se! Govori i ne daj se ušutkati!
10 Ja sam s tobom i nitko se neće usuditi da ti učini što nažao. Jer u ovomu je gradu mnogo mojega naroda.
11 Tako je ondje ostao godinu i šest mjeseci poučavajući Božju riječ.
12 Dok je Galion bio prokonzul Ahaje, židovi složno navale na Pavla te ga dovuku u sudnicu.
13 Optuže ga: 'Potiče ljude da štuju Boga protuzakonito.'
14 Pavao zausti da nešto kaže, ali Galion uto reče: 'židovi, da je riječ o kakvu zločinu ili nedjelu, saslušao bih vas.
15 Ali kako je nesporazum o nekim vašim riječima, imenima i židovskome Zakonu, uredite to sami. Ja u tomu ne želim biti sucem.'
16 I otpremi ih iz sudnice.
17 Svjetina pograbi nadstojnika sinagoge Sostena te ga izbatinaju ondje, u sudnici. Ali Galion nije mario.
Pavao se vraća u sirijsku Antiohiju
18 Pavao ostane u Korintu još neko vrijeme, a onda se oprosti s braćom. U Kenhreji se prema židovskomu običaju ošiša jer je imao zavjet. Zatim s Priscilom i Akvilom isplovi prema Siriji.
19 Stignu u Efez. Ondje ih ostavi, a on uđe u sinagogu raspravljati sa židovima.
20 Oni ga zamole da dulje ostane, ali on to odbije.
21 Pozdravi se s njima i obeća: 'Vratit ću se k vama, bude li Božja volja.' I otplovi iz Efeza.
22 Ode zatim pozdraviti crkvu u Cezareji, a zatim u Antiohiju.
23 Pošto je proveo nešto vremena u Antiohiji ode na put po Galaciji i Frigiji obilazeći vjernike[a] i pomažući im da jačaju u vjeri.
Apolon u Efezu
24 Tada neki židov Apolon, rječit govornik i dobar poznavatelj Svetoga pisma, dođe iz Aleksandrije u Egipat.
25 Bio je upućen u Put Gospodnji pa je gorljivo i točno poučavao o Isusu. Znao je, međutim, samo za Ivanovo krštenje.
26 Počne on tako jednom hrabro govoriti u sinagogi. To čuju Priscila i Akvila pa ga pozovu k sebi i podrobnije mu izlože Put Božji.
27 Kad je nakanio otići u Ahaju, braća ga ohrabre i napišu vjernicima u Efezu da ga lijepo prime. U Ahaji je po Božjoj milosti mnogo koristio vjernicima.
28 Uvjerljivo je pobijao tvrdnje židova javno dokazujući iz Svetoga pisma da je Isus Mesija.
Pavlovo treće misijsko putovanje
19 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao proputuje gornje krajeve i dođe u Efez. Ondje nađe nekoliko vjernika.
2 Jeste li primili Svetoga Duha kad ste povjerovali? upita ih.'Nismo
3 'Kako ste se onda krstili?' upita on.'Ivanovim krštenjem
4 Pavao im reče: 'Ivanovo je krštenje bilo u znak obraćenja, volje da se čovjek odvrati od grijeha i da se obrati Bogu. Sam je Ivan govorio narodu da vjeruju u onoga koji za njim dolazi, u Isusa.'
5 Kad su to čuli, krste se u ime Gospodina Isusa.
6 Pavao položi na njih ruke pa na njih siđe Sveti Duh te počnu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
7 Bilo ih je svega dvanaestak.
Pavlova služba u Efezu
8 Pavao zatim ode u sinagogu i tri je mjeseca hrabro i uvjerljivo raspravljao o Božjemu kraljevstvu.
9 Ali neki okorjeli i nepokorni ljudi klevetali su Put pred mnoštvom. Pavao zato ode iz sinagoge i povede vjernike sa sobom. Počne zatim poučavati u školi nekoga Tirana.
10 To je trajalo dvije godine, dok svi azijski žitelji, i židovi i Grci, nisu čuli Božju riječ.
11 Bog je Pavlu dao moć da čini neobična čudesa.
12 Ljudi su na bolesnike stavljali rupce ili rublje koje se doticalo Pavlove kože, a njihovi su bolesti nestajale i zlodusi su izlazili iz njih.
13 Zato su neki židovi koji su putovali od mjesta do mjesta istjerujući zloduhe pokušali zazvati ime Gospodina Isusa. Govorili su: 'Izlazite! Zaklinjem vas Isusom kojega Pavao propovijeda!'
14 Činila su to sedmorica sinova židovskoga velikog svećenika Skeve.
15 Ali zloduh im odgovori: 'Isusa i Pavla poznajem, ali tko ste vi?'
16 I čovjek kojega je opsjedao nasrne na njih te ih tako silovito nadjača da su goli i izranjeni pobjegli doma.
17 Za to su doznali svi žitelji Efeza, i židovi i Grci. Obuzme ih strah te počnu veličati ime Gospodina Isusa.
18 Mnogi koji su postali vjernicima ispovijedali su svoja zla djela.
19 Bilo ih je mnogo koji su se bavili čarobnjaštvom. Oni donesu knjige koje su uporabljali za to i pred svima ih spale. Procijenjeno je da je spaljeno knjiga u vrijednosti pedeset tisuća srebrnjaka.[b]
20 Tako se Gospodnja riječ širila i jačala.
Pobuna u Efezu
21 Zatim Pavao nakani vratiti se u Jeruzalem preko Makedonije i Ahaje. 'Nakon toga će valjati da odem i u Rim
22 Pošalje u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on se još neko vrijeme zadrži u Maloj Aziji.
23 Ali u to vrijeme u Efezu nastane velika pobuna protiv Puta.
24 Potaknuo ju je neki srebrnar Demetrije koji je mnogo zarađivao izrađujući Artemidine hramiće od srebra. Mnogi su obrtnici na tomu zarađivali.
25 On okupi sve obrtnike koji su se time bavili i reče im:'Ljudi, znate da naše blagostanje ovisi o ovomu poslu.
26 A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego i u svoj Maloj Aziji, pobunio veliko mnoštvo tvrdeći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi.
27 Ne govorim, dakako, samo o tomu da će naš posao doći na zao glas. Brinem se i da će obezvrijediti hram naše velike božice Artemide te da će nestati veličanstva te velike božice koju štuje cijela Mala Azija i sav svijet!'
28 Oni se na to razgnjeve i poviču: 'Velika je efeška Artemida!'
29 Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema kazalištu vukući za sobom Pavlove suputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.
30 Pavao htjede ući među narod, ali mu vjernici ne dopuste.
31 Neki njegovi prijatelji, dužnosnici u tom kraju, pošalju mu poruku moleći ga da se ne izlaže pogibelji ulazeći u kazalište.
32 Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je opća zbrka pa mnogi nisu ni znali zašto su ondje.
33 Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra jer su ga židovi onamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.
34 Ali kad su shvatili da je židov, opet jednoglasno udare vikati dvije ure: 'Velika je efeška Artemida! Velika je efeška Artemida!'
35 Na koncu gradski poglavar umiri svjetinu i reče: 'Efežani! Svatko zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide, koje nam je kip pao s neba.
36 To je neporecivo. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!
37 Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali što iz hrama niti su hulili našu božicu.
38 Imaju li pak Demetrije i obrtnici protiv njih kakvu tužbu, sudovi zasjedaju, a tu su i suci. Neka podnesu tužbu!
39 Ima li još kakvih pritužbi, neka se riješe zakonitim putem.
40 Bojim se da će nas ovako rimska vlada optužiti za pobunu jer za sav ovaj metež nema nikakva opravdanog razloga.'
41 Zatim raspusti skup.
Pavao u Makedoniji i Grčkoj
20 Kad je sva strka prošla, Pavao pošalje po vjernike.[c] Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.
2 Putem je hrabrio braću u mjestima kuda je prolazio. Stigne tako u Grčku
3 i ostane ondje tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu židovi postavili zasjedu pa se odluči vratiti preko Makedonije.
4 Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.
5 Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.
6 A mi smo poslije Blagdana beskvasnih kruhova krenuli brodom iz Filipa i za pet dana stigli k njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.
Pavao u Troadi
7 Prvoga dana u tjednu sastali smo se da lomimo kruh.[d] Pavao je propovijedao. Kako je sutradan kanio otputovati, govorio je sve do ponoći.
8 U sobi na katu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.
9 Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavao dugo govorio, on duboko zaspi i svladan snom padne s trećega kata na zemlju. Kad su ga podignuli, bio je mrtav.
10 Pavao siđe, legne na dječaka i zagrli ga. 'Ne uznemirujte se!' reče. 'živ je!'
11 Popne se zatim na kat, razlomi kruh i blaguje s njima. Zatim je govorio još dugo, sve do svanuća. Onda otputuje.
12 A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.
Pavao susreće efeške starješine
13 Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je tamo trebao doći pješice, a dalje smo ga trebali povesti.
14 Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.
15 Onande smo sutradan projedrili nadomak Hija, dan poslije krenuli u Sam te sutradan stigli u Milet.
16 Pavao je, naime, odlučio izbjegnuti Efez da se ne zadrži u Maloj Aziji. žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jeruzalem do Pedesetnice.
17 Ali iz Mileta pošalje u Efez po crkvene starješine.
18 Kad su došli, reče im: 'Znate kako sam postupao od prvog dana kad sam nogom kročio u Malu Aziju.
19 Služio sam Gospodinu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog židovskih urota.
20 Ipak se nikada nisam sustezao propovijedati, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.
21 Upozoravao sam i židove i pogane da se odvrate od grijeha i obrate Bogu te da povjeruju u našega Gospodina Isusa.
22 Sada idem u Jeruzalem, neodoljivo vođen Svetim Duhom, ne znajući što me čeka,
23 osim što mi Sveti Duh u svakome gradu potvrđuje da me čekaju tamnica i nevolje.
24 Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već hoću li dovršiti svoju trku, djelo koje sam primio od Gospodina Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti i Božjoj milosti.
25 Sada znam da me vi, kojima sam propovijedao o Kraljevstvu, nećete više vidjeti.
26 Zato vam danas jasno kažem: čist sam od krvi svih vas. Nisam kriv propadne li tko od vas
27 jer se nisam sustezao navijestiti vam u potpunosti Božju nakanu.
28 Pazite na sebe i na Božje stado - na njegovu Crkvu otkupljenu njegovom krvlju, u kojoj vas je Sveti Duh postavio za starješine.
29 Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci koji ne štede stada.
30 Čak će i neki od nas neki iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.
31 Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno vas bez prestanka opominjao lijući suze.
32 A sada vas povjeravam Bogu i Riječi njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu kao i svima posvećenima.
33 Nikada nisam želio tuđe srebro, zlato ili odjeću.
34 Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratitelja.
35 U svemu sam vam bio primjerom kako se treba truditi, pomagati nevoljnima i pamtiti riječi Gospodina Isusa: "Blaženije je davati nego primati.''
36 Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.
37 Glasno su plakali, grlili Pavla i cjelivali ga
38 ražalošćeni posebice što je rekao da ga nikada više neće vidjeti. Zatim ga isprate na lađu.
Pavlovo putovanje u Jeruzalem
21 Pošto smo se od njih oprostili, otplovili smo jedrenjakom do otoka Kosa, a sutradan do Roa, pa u Pataru.
2 Ondje smo se ukrcali na lađu za sirijsku pokrajinu Feniciju.
3 Kad smo ugledali Cipar, prošli smo pokraj njega s desne strane jedreći prema Siriji. Pristali smo u Tiru da lađa iskrca teret.
4 Sišli smo na kopno te ondje našli vjernike.[e] Kako im je Sveti Duh otkrio[f] da će Pavao u Jeruzalemu imati nevolja, rekli su mu da ne ide onamo.
5 Ali kad je prošlo tjedan dana, ipak smo otputovali. Oni su nas svi ispratili do izvan grada, skupa sa ženama i djecom. Na obali smo kleknuli i pomolili se.
6 Pozdravili smo se i ukrcali na lađu, a oni su se vratili doma.
7 Otplovili smo tako iz Tira u Ptolemaidu. Pozdravili smo ondje braću i ostali s njima jedan dan.
8 Zatim smo otišli u Cezareju i boravili u domu Filipa evanđelista, jednoga od sedmorice koji su dijelili hranu.
9 On je imao četiri neudane kćeri koje su imale dar prorokovanja.
10 Kad smo ondje bili već nekoliko dana, dođe neki Agab koji je također imao dar prorokovanja,
11 uzme Pavlov pojas te njime sebi zaveže noge i ruke. 'Ovo govori Sveti Duh
12 Kad smo to čuli, i mi koji smo s njime putovali i mještani počnemo preklinjati Pavla da ne ide u Jeruzalem.
13 Ali on reče: 'Što plačete? Slamate mi srce! Spreman sam ne samo da me svežu nego i umrijeti za Gospodina Isusa.'
14 Kad je bilo jasno da se ne daje nagovoriti, odustali smo i rekli: 'Neka bude volja Gospodnja!'
Pavao stiže u Jeruzalem
15 Ubrzo nakon toga spremili smo se i otišli u Jeruzalem.
16 Neki vjernici iz Cezareje koji su pošli s nama odvedu nas nekome Mnasonu s Cipra, jednomu od prvih učenika, da ondje odsjednemo.
17 Svi su nas vjernici u Jeruzalemu srdačno dočekali.
18 Sutradan Pavao pođe s nama k Jakovu. Ondje su bili i svi starješine jeruzalemske Crkve.
19 On ih pozdravi te im podrobno izloži što je Bog učinio među poganima kroz njegovu službu.
20 Kad su to čuli, dadu slavu Bogu. Zatim mu rekoše: 'Dragi brate, deseci tisuća židova također su povjerovali. Oni se revno drže Mojsijeva zakona,
21 a za tebe su im rekli da židove koje žive među poganima učiš da ne poštuju Mojsijev zakon. Kažu da ih poučavaš da ne obrezuju djecu i da se ne drže židovskih običaja.
22 Što da učinimo? Sigurno će čuti da si došao.
23 Učini zato kako ti kažemo. Među nama su četvorica koji su se zavjetovali i sad se spremaju obrijati glavu.
24 Idi s njima u Hram i pridruži im se u obredu posvećenja te plati da im obriju glave. Tako će svi znati da su te glasine lažne, da si na pravome putu i da poštuješ židovski Zakon.
25 A glede pogana koji su povjerovali, od njih tražimo što smo im napisali u pismu: da ne jedu meso žrtvovano idolima, krv ni meso udavljenih životinja te da se klone bluda.'
Pavlovo uhićenje
26 Pavao dakle pristane na njihov zahtjev te sljedećeg dana obavi s njima obred očišćenja te ode u Hram. Ondje oglasi da je njihov zavjet istekao i da će za svakoga od njih prinijeti žrtvu.
27 Upravo se navršavalo sedam dana kad neki židovi iz Male Azije opaze Pavla u Hramu i podjare narod protiv njega. Ščepaju ga
28 vičući: 'Izraelci! U pomoć! Evo čovjeka koji poučava protiv naroda, protiv našega Zakona i protiv Hrama! Čak ga je oskvrnuo dovodeći Grke u njega!'
29 Prije su, naime, u gradu s njime vidjeli Trofima iz Efeza pa su mislili da je Pavao njega doveo u Hram.
30 Sav se grad uzbuni te nastane metež. Ščepaju Pavla i odvuku ga iz Hrama te odmah zatvore za njim vrata.
31 Dok su ga nastojali ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jeruzalemu pobuna.
32 On odmah s vojnicima i stotnicima potrči prema pobunjenicima. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestanu udarati Pavla.
33 Zapovjednik priđe, uhiti ga i zapovjedi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati tko je on i što je učinio.
34 Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Zbog graje nije mogao pouzdano saznati razlog pa zato Pavla povede u vojarnu.
35 Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili.
36 Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: 'Smakni ga!'
Pavao propovijeda mnoštvu
37 Na ulazu u vojarnu Pavao reče zapovjedniku: 'Smijem li što reći?''Zar ti znaš grčki?' upita ga ovaj iznenađeno.
38 'Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je nedavno digao pobunu i poveo u pustinju četiri tisuće razbojnika?'
39 'Nisam
40 Zapovjednik mu dopusti. Pavao stane na stube i mahne rukom narodu. Nastane velika tišina. Prozbori im na hebrejskome.
22 'Braćo i oci,' reče Pavao, 'poslušajte što ću reći u svoju obranu.'
2 Kad su čuli da govori na njihovu vlastitome, hebrejskom jeziku, još su više utihnuli.
3 'židov sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao ovdje u Jeruzalemu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Gorljivo sam se trudio za Boga, kao i vi danas.
4 Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih te i muškarce i žene bacao u tamnicu.
5 O tomu mogu posvjedočiti i veliki svećenik i sve starješine. Od njih sam za židovsku braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i kršćane koji su ondje dovedem okovane u Jeruzalem da se kazne.
6 Dok sam putovao cestom prema Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.
7 Srušio sam se na tlo. Čuo sam glas koji mi je rekao: "Savle, Savle! Zašto me progoniš?'
8 "Tko si ti, Gospodine?' upitao sam. "Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš
9 Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas.
10 Rekao sam: "Što mi je činiti, Gospodine?' A Gospodin mi odgovori: "Pođi u Damask. Ondje će ti se reći što da činiš.'
11 Od jake sam svjetlosti oslijepio pa su me moji pratitelji morali za ruku odvesti u Damask.
12 Ondje mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek koji je poštivao Zakon i bio na dobru glasu među židovima u Damasku.
13 On mi priđe i reče: "Brate Savle, progledaj!' I istog časa sam ga mogao vidjeti.
14 Reče mi zatim: "Bog naših predaka odabrao te je da spoznaš njegovu volju, da vidiš Pravednika i da mu čuješ glas.
15 Pred svima ćeš o njemu svjedočiti o tomu što si vidio i čuo.
16 Što čekaš? Ustani, krsti se i operi se od grijeha prizivajući njegovo ime.'
17 Po povratku u Jeruzalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.
18 Vidio sam Isusa kako mi govori: "Brzo otiđi iz Jeruzalema jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o meni!'
19 "Ali, Gospodine,' rekao sam, "pa znaju da sam one koji u tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.
20 A kad su ubili Stjepana, stajao sam ondje odobravajući. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.'
21 Ali Gospodin mi reče: "Idi iz Jeruzalema jer te šaljem daleko, k poganima!''
22 Mnoštvo je slušalo sve dok Pavao nije izgovorio tu riječ. Nato složno poviču: 'Zbrišite ga s lica Zemlje! Nije pravo da takav živi!'
23 Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i vitlali prašinu u zrak.
Pavao otkriva da je rimski građanin
24 Zapovjednik zato uvede Pavla u vojarnu i zapovjedi da ga izbičuju kako bi priznao zločin. Htio je znati zašto mnoštvo tako viče na njega.
25 Kad su ga zavezali remenjem da ga bičuju, Pavao upita stotnika koji je bio ondje: 'Zar smijete bičevati rimskoga građanina, a ni sudili mu niste?'
26 Stotnik nato ode zapovjedniku i reče: 'Što radiš? Taj je čovjek rimski građanin!'
27 Zapovjednik ode k Pavlu i upita: 'Jesi li ti Rimljanin?''Jesam
28 'I ja sam
29 Svi vojnici koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavao Rimljanin jer ga je on okovao.
Pavao pred Velikim vijećem
30 Sutradan zapovjednik skine Pavlu okove te zapovjedi da se sastanu veliki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za što ga židovi optužuju. Zato ga izvede pred njih.
23 Pavao se zagleda u vijećnike i reče: 'Braćo, sve do danas sam pred Bogom živio posve mirne savjesti.'
2 Nato veliki svećenik Ananija zapovjedi onima do Pavla da ga udare po ustima.
3 'Udarit će tebe Bog, zidu obijeljeni! Sjediš tu da me sudiš po Zakonu, a sam ga kršiš i zapovijedaš da me tuku!'
4 Nazočni rekoše Pavlu: 'Zar tako grdiš Božjega velikog svećenika?'
5 'Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik
6 Pavao je znao da su neki članovi Velikoga vijeća saduceji, a neki farizeji, pa poviče: 'Braćo, ja sam farizej i preci su mi farizeji! Sudi mi se zbog nade u uskrsnuće mrtvih!'
7 Nato izbije svađa među farizejima i saducejima i mnoštvo se podijeli.
8 Saduceji, naime, kažu da nema ni uskrsnuća, ni anđela, ni duhova, a farizeji u sve to vjeruju.
9 Nastane silna graja. Neki pismoznanci iz farizejske sljedbe ustanu u Pavlovu obranu žestoko prosvjedujući: 'Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A što ako mu je govorio duh ili anđeo?'
10 Nastane tako velika svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgaju. Zapovjedi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u vojarnu.
11 Te noći Gospodin pristupi Pavlu i reče mu: 'Samo hrabro, Pavle! Kao što si za mene posvjedočio ovdje u Jeruzalemu, tako trebaš svjedočiti i u Rimu.'
Zavjera protiv Pavla
12 Kad se razdanilo, židovi skuju urotu i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13 Bilo ih je više od četrdesetorice.
14 Odu zatim kazati velikim svećenicima i starješinama: 'Zakleli smo se da nećemo jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla.
15 Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga opet dovedu u Vijeće. Recite da želite pobliže razmotriti njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo.'
16 Ali Pavlov nećak, sin njegove sestre, dočuje za tu zavjeru pa ode u vojarnu dojaviti Pavlu.
17 Pavao pozove nekog stotnika i reče mu: 'Odvedi ovoga mladića k zapovjedniku. Ima mu nešto važno reći.'
18 Stotnik ga odvede i reče zapovjedniku: 'Zatvorenik Pavao pozvao me i zamolio da ovoga mladića dovedem k tebi jer ti ima nešto reći.'
19 Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede u stranu te ga upita: 'Što mi želiš reći?'
20 'Neki su se židovi dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće pretvarajući se da žele pomnjivije ispitati njegov slučaj.
21 Ne čini to! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi koji su se zakleli da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni i samo čekaju tvoj pristanak.'
22 Zapovjednik otpusti mladića i zapovjedi mu: 'Nikomu ne reci da si mi to javio.'
Pavla šalju u Cezareju
23 Dozove zatim dva stotnika i reče im: 'Priredite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da večeras po devetoj uri[g] pođu u Cezareju.
24 Pripravite Pavlu konje za jahanje te ga živa i zdrava odvedite upravitelju Feliksu.
25 Napiše zatim pismo upravitelju:
26 'Od Klaudija Lizijavrlome upravitelju Feliksu. Pozdravljam vas!
27 Ovoga su čovjeka uhvatili židovi i umalo ga ubili, kad sam pritrčao s vojnicima. Doznavši da je rimski građanin, sklonio sam ga od njih na sigurno.
28 Odveo sam ga zatim pred njihovo Vijeće da doznam što je skrivio.
29 Utvrdio sam da ga optužuju za nešto prijeporno glede njihova vjerskoga zakona - ali nije skrivio ništa što bi zasluživalo da ga se kazni smrću ili zatvorom.
30 Javili su mi da su protiv njega skovali urotu. Šaljem ga zato tebi, a njegove tužitelje uputio sam da tužbu iznesu pred tobom.'
31 Te noći vojnici, prema zapovijedi, povedu Pavla u Antipatridu.
32 Sutradan se vrate u vojarnu ostavivši konjanike da ga odvedu dalje.
33 Kad su oni pak s njim stigli u Cezareju, uruče upravitelju pismo i privedu Pavla pred njega.
34 Upravitelj pročita pismo te zapita Pavla iz koje je pokrajine. 'Iz Cilicije
35 'Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji
Pavao pred Feliksom
24 Nakon pet dana dođe židovski veliki svećenik Ananija sa starješinama i odvjetnikom Tertulom. Iznesu upravitelju tužbu protiv Pavla.
2 Pošto su pozvali Pavla da dođe, Tertulijan ga počne optuživati pred upraviteljem:'Preuzvišeni Felikse, mi židovi uživamo velik mir i boljitak korisnih promjena u narodu zahvaljujući tvojoj providnosti.
3 Na svemu tome smo duboko zahvalni.
4 Da ti dugo ne dodijavam, molim te da nas blagonaklono poslušaš samo nakratko.
5 Utvrdili smo da je taj čovjek prava kuga, da neprekidno podjaruje židove po cijelomu svijetu i da je kolovođa nazaretske sljedbe.
6 Čak je i Hram pokušao oskvrnuti pa smo ga uhitili.
8 Ispitaš li ga sam, utvrdit ćeš da su naše optužbe opravdane.'
9 Potvrde to i drugi židovi podupirući ga.
10 Upravitelj glavom dade Pavlu znak da govori te on reče: 'Znam da već mnogo godina sudiš ovomu narodu i zato se mirne duše branim.
11 Sam se možeš osvjedočiti da nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam se otišao pokloniti Bogu u jeruzalemski Hram.
12 Nisam ni s kim raspravljao niti dizao bunu ni ondje, ni u sinagogama, ni po gradu.
13 Ovi ljudi ne mogu dokazati to za što me optužuju.
14 Ali priznajem da sam sljedbenik Puta, koji oni nazivaju sljedbom, te služim Bogu svojih predaka vjerujući u sve što piše u židovskome Zakonu i u proročkim knjigama.
15 Jednako se, kao i oni, pouzdajem u Boga da će uskrsnuti i pravednici i nepravednici.
16 Zato se uvijek trudim imati čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.
17 Nakon nekoliko godina vratio sam se u Jeruzalem donijeti milodare svojemu narodu i prinijeti žrtvu Bogu.
18 Moji su me tužitelji vidjeli u Hramu kad sam dovršavao obred posvećenja, a ne sa svjetinom ni u metežu.
19 Ali ondje su bili neki židovi iz Male Azije - oni bi me, zapravo, trebali doći optužiti pred tobom ako imaju što protiv mene.
20 Ili upitaj ove ovdje kakvu su krivnju na meni našli članovi Vijeća
21 osim možda jedne jedine riječi što sam ju viknuo stojeći među njima: "Danas mi se pred vama sudi jer vjerujem u uskrsnuće mrtvih!''
22 Feliks, koji je mnogo znao o Putu, odgodi preslušanje i reče: 'Pričekat ćete da dođe zapovjednik Lizija. On će riješiti vaš spor.'
23 Zapovjedi stotniku da i dalje čuva Pavla u zatvoru, ali da mu odobri olakšice i da nikomu od njegovih ne brani da ga poslužuje.
24 Nekoliko dana zatim Feliks dođe sa svojom ženom Druzilom koja je bila židovka. Pošalje po Pavla te ga je slušao kako govori o vjeri u Isusa Krista.
25 Kad je Pavao počeo govoriti o pravednosti, uzdržljivosti i sudu što dolazi, Feliks se prestraši. 'Idi sada
26 Nadao se, osim toga, da će mu Pavao dati novca. Zato ga je često pozivao i razgovarao s njim.
27 Tako su prošle dvije godine. Feliksa zatim zamijeni Porcije Fest. želeći ugoditi židovima, Feliks ostavi Pavla u zatvoru.
Pavao pred Festom
25 Tri dana pošto je preuzeo vlast nad pokrajinom, Fest iz Cezareje ode u Jeruzalem.
2 Ondje mu veliki svećenici i drugi židovski uglednici iznesu tužbu protiv Pavla. Preklinjali su ga da se smiluje
3 i pošalje Pavla u Jeruzalem jer su spremali zasjedu da ga putem smaknu.
4 Ali Fest odgovori da je Pavao u zatvoru u Cezareji te da će i on uskoro onamo.
5 'Ovlastite nekolicinu da pođu sa mnom
6 Osam ili deset dana potom vrati se u Cezareju. Sutradan sjedne na sudački stolac i zapovjedi da dovedu Pavla.
7 Kad uđe Pavao, židovski vođe iz Jeruzalema okruže ga i iznesu protiv njega mnoge teške optužbe koje nisu mogli dokazati.
8 Pavao se branio: 'Nisam zgriješio ni protiv židovskoga Zakona, ni protiv Hrama, ni protiv cara.'
9 A Festus ga, želeći ugoditi židovima, upita: 'Jesi li voljan poći u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi u mojoj nazočnosti?'
10 Pavao odgovori: 'Ne. Stojim pred carevim sudom, gdje mi se i treba suditi. Dobro znaš da tim židovima nisam ništa skrivio.
11 Ako sam pak zaista skrivio što zaslužuje smrt, ne bježim od toga. Ali ako me ovi ovdje neopravdano tuže, nitko me ne može njima izručiti. Prizivam se na cara!'
12 Fest se na to posavjetuje s Vijećem pa odgovori: 'Na cara si se prizvao, pred cara ćeš ići!'
13 Nakon nekoliko dana dođu kralj Agripa i njegova sestra Berenika u Cezareju pozdraviti Festa.
14 Kako su se ondje zadržali nekoliko dana, Fest ispriča kralju o Pavlu. 'Tu je neki čovjek što ga je Feliks ostavio u zatvoru
15 'Dok sam bio u Jeruzalemu, veliki svećenici i starješine optužili su ga i zatražili da ga osudim.
16 Odgovorio sam im da Rimljani ne običavaju kazniti čovjeka a da mu ne sude. Prije toga valja optuženika suočiti s tužiteljima i dati mu prigodu da se brani od optužbe.
17 Kad su dakle skupa sa mnom doputovali ovamo, odmah sam sutradan, bez odgađanja, sjeo na sudački stolac i zapovjedio da dovedu tog čovjeka.
18 Ali tužitelji koji su stajali oko njega nisu ga optužili ni za što od onoga što sam ja pretpostavljao.
19 Riječ je bila o nečemu prijepornom glede njihove vjere, o nekakvome Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ.
20 Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitao sam ga bi li htio poći u Jeruzalem da mu ondje za to sude.
21 Ali prizivom je zatražio da se podloži presudi njegova Veličanstva. Zato sam zapovjedio da ga čuvaju u zatvoru dok ga ne pošaljem caru.'
22 'Htio bih i ja čuti tog čovjeka
Pavao pred Agripom
23 Sutradan tako Agripa i Berenika uđu u dvoranu s velikim sjajem, praćeni vojnim zapovjednicima i najvećim gradskim uglednicima. Na Festovu zapovijed dovedu Pavla.
24 Fest tada reče: 'Kralju Agripa i svi nazočni, evo čovjeka zbog kojega me svi ovdašnji i jeruzalemski židovi salijeću vičući da ga smaknem.
25 Ali nisam utvrdio da je učinio išta zbog čega bi zaslužio smrt. Kako se on sam prizvao na cara, odlučio sam ga caru i poslati.
26 Ali nemam o njemu što pouzdano napisati caru. Zato sam ga izveo pred vas, posebice pred tebe, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage znao što napisati.
27 Jer doista je besmisleno poslati zatvorenika caru a ne navesti za što se optužuje!'
26 Agripa nato reče Pavlu: 'Dopušta ti se da se braniš.'Pavao zato ispruži ruku i počne se braniti:
2 'Kralju Agripa, smatram se sretnim da se od svega za što me židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom
3 jer ti najbolje poznaješ židovske običaje i razmirice. Molim te zato, strpljivo me poslušaj!
4 židovski vođe dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio među svojim narodom, u Jeruzalemu.
5 Odavno me poznaju i mogli bi, da samo hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrože sljedbe u našoj vjeri.
6 Sada mi sude jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim precima.
7 Ispunjenju toga obećanja nadaju se i dvanaest izraelskih plemena koja postojano dan i noć služe Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže židovi!
8 Zašto smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve?
9 I ja sam nekoć smatrao da se svim silama moram boriti protiv sljedbenika Isusa Nazarećanina.[h]
10 Pošto sam dobio ovlasti od velikih svećenika u Jeruzalemu, mnoge sam svete zatvorio u tamnicu. Glasovao sam da ih osuđuju na smrt.
11 Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da govore pogrde protiv Boga. Prekomjerno gnjevan na njih, progonio sam ih čak i u tuđim gradovima.
12 Dok sam tako po istoj zadaći išao u Damask s punomoći i ovlaštenjem velikih svećenika,
13 u pol bijela dana vidio sam, kralju, kako je mene i moje suputnike obasjala svjetlost s neba sjajnija od Sunca.
14 Popadali smo na zemlju. Zatim sam začuo glas kako mi na hebrejskome govori: "Savle, Savle! Zašto me progoniš? Teško je boriti se protiv moje volje.'
15 "Tko si ti, Gospodine?' upitam.A Gospodin odgovori: "Ja sam Isus kojega ti progoniš.
16 Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.
17 Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pogana kojima te šaljem
18 da im otvoriš oči, da se obrate od tame k svjetlosti, od Sotonine vlasti k Bogu. Tako će po vjeri u mene primiti oproštenje grijeha i mjesto među mojim svetim narodom.
19 Kralju Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju.
20 Najprije sam propovijedao ljudima u Damasku pa u Jeruzalemu, a zatim svoj Judeji i poganima - da se pokaju od svojih grijeha i da se obrate Bogu te da čine djela dostojna obraćenja.
21 židovi su me zato uhvatili u Hramu i pokušali ubiti.
22 Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su pretkazivali proroci i Mojsije:
23 da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati od mrtvih te navješćivati svjetlost židovima i poganima.'
24 Dok je još govorio u svoju obranu, Fest poviče: 'Luduješ, Pavle! Preveliko ti je znanje pomutilo um!'
25 Ali Pavao odgovori: 'Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Govorim istinito i razumno.
26 Kralj Agripa zna za sve to i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od toga nije nepoznato jer se nije događalo u kakvu zakutku.
27 Kralju Agripa, vjeruješ li prorocima? Znam da im vjeruješ.'
28 Agripa reče: 'Zamalo si me uvjerio da na brzinu postanem kršćaninom!'
29 'Na brzinu ili ne,' odgovori mu Pavao, 'dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!'
30 Nato kralj, upravitelj, Berenika i njihovi pratitelji ustanu i odu.
31 Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: 'Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili zatvor.'
32 Agripa reče Festu: 'Da se nije prizvao na cara, mogli bismo ga osloboditi!'
Pavao plovi u Rim
27 Odlučeno je da odjedrimo u Italiju. Pavla i nekolicinu drugih zatvorenika predali su stotniku carske čete Juliju.
2 Ukrcali smo se na neku adramitsku lađu koja je plovila u azijska mjesta te otplovili. S nama je bio i neki Makedonac, Aristarh iz Soluna.
3 Sutradan smo doplovili u Sidon. Julije je s Pavlom vrlo ljubazno postupao. Dopustio mu je posjetiti prijatelje, da se pobrinu za njegove potrebe.
4 Otplovili smo dalje jedreći sjeverno uz Cipar između otoka i kopna jer su puhali suprotni vjetrovi.
5 Prošli smo uz cilicijsku i pamfilijsku obalu te stigli u grad Miru u Liciji.
6 Ondje stotnik pronađe neku lađu što je iz Aleksandrije plovila u Italiju, pa nas ukrca na nju.
7 Nekoliko smo dana sporo plovili i jedva došli do Knida. Kako od vjetra nismo mogli pristati, otplovili smo pod Kretu, do Salmone,
8 pa na jedvite jade uz nju do nekoga mjesta zvanog Dobra pristaništa, blizu grada Laseje.
9 Mnogo smo vremena izgubili. Plovidba je postala vrlo opasnom jer je već bila jesen,[i] a Pavao upozori:
10 'Ljudi, vidim da će plovidba biti pogibeljna i da ćemo pretrpjeti veliku štetu - ne samo u teretu nego i u našim životima.'
11 Ali stotnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku broda nego Pavlu.
12 Kako luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je ljudi predlagala da otplove i pokušaju doći do luke Feniks na Kreti, otvorenoj prema jugozapadu i sjeverozapadu, te da ondje prezimimo.
Oluja na moru
13 Tada puhne blagi južnjak te oni, misleći da bi mogli uspjeti u toj nakani, dignu sidro i zaplove uz samu obalu Krete.
14 Ali ubrzo zatim silovito zapuše žestok vjetar zvani sjeveroistočnjak.
15 Zahvati lađu tako da mu se nije mogla oteti, pa smo se prepustili da nas nosi.
16 Kad smo prolazili uz neki otočić zvan Kauda, jedva smo na brod podignuli čamac za spašavanje koji smo vukli za sobom.
17 Podignuli su ga da uporabe opremu za spašavanje i da konopcima potpašu lađu. Bojeći se da se ne nasuču na Sirtu uz afričku obalu, spuste plivajuće sidro te smo tako plovili dalje nošeni vjetrom.
18 Kako nas je oluja silovito bacala, sutradan izbace s broda teret,
19 a treći dan brodsku opremu i sve čega su se domogli.
20 Strašna je oluja bjesnjela mnogo dana te se nisu mogli vidjeti ni Sunce ni zvijezde. Gubili smo svaku nadu da ćemo se spasiti.
21 Dugo već nismo ništa jeli. Pavao stane pred posadu i reče: 'Trebali ste me, ljudi, poslušati i ne odlaziti s Krete pa biste izbjegli svu ovu nevolju i štetu.
22 Ali sada vam kažem: budite odvažni jer nitko od nas neće stradati iako će lađa potonuti.
23 Noćas mi se ukazao anđeo Boga kojemu pripadam i služim
24 te mi rekao: "Ne boj se, Pavle, jer ćeš sigurno stići pred cara! A Bog ti daruje i da svi tvoji suputnici sigurno doputuju.'
25 Zato se, ljudi, razvedrite! Vjerujem Bogu. Bit će kako mi je rekao.
26 Ali nasukat ćemo se na neki otok.'
Brodolom
27 Četrnaeste noći oluje, oko ponoći, vjetar nas je gonio amo-tamo po Jadranu. Mornari naslute da se približava nekakvo kopno.
28 Bace olovnicu i izmjere dvadeset hvati dubine. Malo zatim opet ju bace i izmjere petnaest hvati.
29 Prestraše se da ne nalete na grebene pa bace s krme četiri sidra i počnu se moliti da se brzo razdani.
30 Mornari su kanili pobjeći s lađe pa počnu spuštati čamac u more pod izlikom da kane spustiti sidra s pramca.
31 Ali Pavao reče stotniku i vojnicima: 'Ne ostanu li oni na lađi, nećete se spasiti!'
32 Vojnici prerežu užad i puste da čamac padne u more.
33 Sve do svanuća Pavao je molio ljude da jedu. 'Četrnaest dana niste ni taknuli jelo
34 'Molim vas, pojedite što za vlastito dobro. Jer neće vam pasti ni vlas s glave.'
35 Kad je to rekao, uzme kruh te pred svima zahvali Bogu, razlomi ga i počne jesti.
36 Svi se razvedre i uzmu hranu.
37 U lađi nas je bilo dvjesto sedamdeset šest duša.
38 Kad su se najeli, počnu rasterećivati lađu bacajući žito u more.
39 Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali obalu, ali opazili su neki zaljev ravne obale te odluče pokušati onamo zavesti lađu.
40 Odvežu zato sidra i puste da padnu u more. Popuste konopce na kormilima i razviju prednje jedro prema vjetru te se usmjere prema obali.
41 Ali nalete na plićak i brod se nasuče. Pramac nasjedne i ostane nepomičan, a krmu su razbijali žestoki valovi.
42 Vojnici nakane poubijati zatvorenike da koji ne otpliva i ne pobjegne,
43 ali im stotnik, želeći poštedjeti Pavla, ne dopusti da to učine. Zapovjedi da oni koji znaju plivati prvi skoče u more i otplivaju do obale,
44 a ostalima reče da doplivaju na daskama i olupinama lađe. Tako su svi živi i zdravi dospjeli na kopno.
Pavao na Malti
28 Kad smo dospjeli na sigurno, doznali smo da se otok zove Malta.
2 Njegovi su žitelji bili neobično ljubazni prema nama. Bilo je hladno i kišilo je pa su zapalili vatru i okupili nas oko nje da se ugrijemo.
3 Pavao nakupi naramak granja i baci ga na vatru, ali zbog vrućine iz njega iziđe zmija i uhvati mu se za ruku.
4 Kad su žitelji otoka vidjeli da mu ta životinja visi na ruci, rekli su: 'Taj je čovjek zacijelo ubojica. Umaknuo je moru, ali Pravda mu ne dopušta živjeti.'
5 Ali on otrese zmiju u vatru, neozlijeđen.
6 Ljudi su čekali da otekne i da se sruši mrtav. Ali pošto su dugo čekali, a nije se dogodilo ništa, predomisle se i zaključe da je bog.
7 Nedaleko odande nalazilo se imanje poglavara tog otoka, Publija. On nas primi i tri nas je dana ljubazno gostio.
8 Publijeva su oca mučile vrućica i srdobolja pa je ležao. Pavao uđe k njemu, položi na njega ruke i pomoli se - i iscijeli ga.
9 Nakon toga dolazili su još mnogi bolesnici s otoka te su ozdravljali.
10 Iskazali su nam zato mnoge počasti, a kad smo odlazili, stavili su nam u lađu sve što nam je trebalo.
Pavao stiže u Rim
11 Tri mjeseca nakon brodoloma otplovili smo nekom aleksandrijskom lađom koja je prezimila na otoku. Na pramcu je imala kip Dioskura.[j]
12 Doplovili smo najprije u Sirakuzu[k] i ondje ostali tri dana.
13 Odande smo, ploveći uz obalu, stigli u Regij.[l] Dan poslije počne puhati južnjak pa smo za dva dana stigli u Puteole.
14 Ondje smo naišli na braću koja su nas zamolila da ostanemo sedam dana. Tako smo stigli u Rim.
15 Kad su braća u Rimu čula da dolazimo, iziđu nam u susret do Apijeva trga[m] i Triju gostionica. Kad ih je spazio, Pavao zahvali Bogu i ohrabri se.
16 Kad smo ušli u Rim, Pavlu dopuste da stanuje posebno, s vojnikom koji ga je čuvao.
Knijga O Kristu (Croatian New Testament)
Copyright © 1982, 1992, 2000 by Biblica, Inc.®
Used by permission. All rights reserved worldwide.